Ivan StarčevićDNEVNIK
Utorak, HRT 1, 12.00
kaktus
Kod nas Mura, Drava i ostali međimursko-slavonski vodotoci poplavljuju sve živo, ali to rvackim televizijama nekako ne zvuči dovoljno za neku jaču vijest, a poglavito, naročito i nizamajkubožju ne za prvu vijest. U podne i navečer sve tri naše drage televizije, jedna javna i obje privatne, javljaju kao i prvo i najvažnije da u Americi «Katrina ruši i sije smrt», jednostavnije rečeno: tamo su poplave. Najprovincijalniji, a ujedno i lažljiv, bio je onaj Dnevnik navečer koji je reda radi najprije natuknuo da je poskupio benzin, a onda je ona dabl-ju-buš gospođa s prezimenom debelog gospodina (Gojan) svom svojom novinarskom težinom sjela na vodeni val u trima američkim južnim državama. Tek poslije ove uzvišene međunarodne tragedije išli su truli kauči, voda i mulj po sobama i kuhinjama u Strizivojni kraj Vrpolja. I tamo je, ne ćete vjerovati bila visoka voda, no dilema Strizivojna ili New Orleans riješena je kao u dispozitivu. Očito u sobi od Dnevnika sjedi puno uredničkog i novinarskog osoblja tek prispjelog iz Strizivojne, čime se hoće reći da ih je voda donijela. Morate shvatiti te ljude kojima je Zagreb samo međustanica do neizostavne karijere vrhunskih američkih novinara.
Svi ti provincijalci koji se srame svojih čestitih i višestruko močenih korijena ne bi bili spomena vrijedni, ali reći nam tek sada da je benzin davno poskupio, još od prve sekunde današnjeg dana (prije devetnaest i pol sati), kad je bilo noći o ponoći, to stvarno nije lijepo. Nema veze što desetak tisuća Hrvata sklonih uštedama nije uspjelo u zadnji čas kupiti gorivo po jeftinijoj cijeni. Još je manje lijepo reći nam da je ovo prvi put da INA naknadno objavljuje poskupljenje, kad se dobro zna da INA i vlada ništa ne rade jedna bez druge. Vlada je ta koja je zatajila poskupljenje benzina, ona nam je nepotrebno poskupjela i struju, no dokle god u kvrgavoj glavi postoji slutnja da se za pristojan novinarski posao može zaraditi samo povratak Filipa Latinovicza, recimo u Strizivojnu, dotle će nam se državne mračne radnje servirati kao simpatični kuriozitet tamo nekakve INE. Sve u svemu, ono izvješće o američkom uraganu trebalo je biti znatno duže.

FOKUS: JADRANSKA VALA NESPORAZUMA
Četvrtak, HRT 1, 21.18
vijenac
Osim voditelja Damira Matkovića u neprikladno povišenom raspoloženju, nekoj čudnoj mješavini euforije i tjeskobe (valjda je uzeo previše nečega iz torbice Karmele V.C.) bila je smiješna i druga ključna stvar ove ozbiljne sjedeljke o ribarenju riba kojih više nema. uz međudržavnu granicu koje još nema. Ne biste vjerovali koliko je g. Matković bio blizu da počne pričati Pervanove dosjetke o Slovencima, ali onda se dogodilo nešto bolje i bitnije: anketa u Splitu. Nekad se to zvalo «Parangal» i, uz nezaboravni i neprežaljeni «Davnik», bilo glavna stvar u «Po ure torture».
Pitanje: znate li što je epikontinentalni pojas. I najava i odjava ankete, i komentar gostiju u studiju, sadržavali su mudru ocjenu da naši ljudi ne znaju što je to. Između tih dviju kretenskih ocjena išli su komični odgovori, na dlaku isti poput onih koje je ekipa «Po ure torture» dobrih pet godina dobivala u istom tom Splitu. Nije bez vraga večerašnji voditelj Matković, dok mu «Po ure torture» nije pobjeglo na Novu TV, bio urednik zabave i glavni cenzor te emisije. No pustimo mi sad strasti ovog noćnog portira prema kazetama koje su mu iz Splita trebale stizati uvijek par dana unaprijed, da se u miru izdovolji. Sve je to ništa prema činjenici da su «epikontinentalni pojas» bez i jedne riječi objašnjenja (da je to slovensko podmorje koje počinje tamo na pučini, gdje završava slovensko teritorijalno more) lansirali urednici i novinari Dnevnika, znate ih već, ljudi iz Strizivojne. Te novinarske mudrace trebalo je anketirati i odgovori bi bili isti kao i kod slučajnih prolaznika u Splitu, jer da su znali, bili bi nam objasnili. Krivo ste shvatili. Ne da su znali što je epikontinentalni pojas, nego što im je posao.

SPORT
Petak, HRT 1, 19.52
kaktus
Već stoljećima se u selu Dušanovići na obali Save pokraj Zagreba, kad poteče razgovor o tenisu, govori «neprisiljene pogreške», kao da je riječ o zelju, prisiljenom zelju. Izraz je prijeklom također iz Strizivojne, suburbije Vrpolja poznate po ovogodišnjoj poplavi, ali i po jelu koje se, baš kao i u Zagrebu, zove prisiljeno zelje. Onaj tko ga je jeo i u stanju je ozbiljno tvrditi da «unforced errors» znači neprisiljene pogreške, ili je glupi hrvatski stručnjak za jezik ili je stari novinarski zec iz uglednih Dušanovića, a zna se koliko te beštije vole zelje.

VESLANJE: SP U JAPANU
Subota, HRT 2, 17.40
vijenac
Reporter Jura Ozmec vidi na ekranu nekoliko pramaca i na njima brojeva i za divno čudo za svaki broj rekao nam je čijem čamcu pripada. Ovo je Novi Zeland, ovo je Južnoafrička Republika, ovo je Hrvatska – tako otprilike tekao je ovaj govornički niz kojem nema premca. Dogodila se neviđena senzacija: jedan sportski reporter uspio je uspostaviti logičku vezu između svoje alogične glave i zbivanja na ekranu. Samo to i ništa drugo želimo od njih, ali nikada to ne dobivamo. Čak im je i hrvatski nogomet prebrz, ne da im se spominjati baš svakog igrača koji je u kontaktu s loptom, što je guinnessovski primjer bahatosti.
Da čitateljice i čitatelji «Nacionala» ne bi posumnjali i u dobrotu g. Ozmeca, u njegovu obranu iznosimo što je taj dobri čovjek (santo subito!) izjavio u četvrtak, kad je u skifu, u dalekom Japanu, vidio našu veslačicu koja se u toj prigodi nije uspjela plasirati među prvih šest: «Teško je zaista Mirni veslati, sama je u tom čamcu».

BIG BROTHER
Nedjelja, RTL TV, 20.10
vijenac
Nova voditeljica Antonija Blaće odličan je izbor, već u prvom nastupu pokazalo se da ima dara za taj posao, djeluje prirodno, simpatično i reagira brzinom Danijele Trbović. Takvoj gđici Blaće nije potrebno prenemaganje ni negdašnje Darije Knez ni sadašnjih nižerazrednih suradnika (Renate Sopek koja je unakazila još jednu emisiju i Borisa Mirkovića koji treba ostati u lošijim dječjim emisijama).

VIJESTI
Ponedjeljak, RTL TV, 18.45
vijenac
Novinar RTL TV-a Šime Jurlina bio je brži i od javne tv i od privatne konkurencije. Ni u 19 h na sporoj Novoj TV ni u 19,30 u sporom Dnevniku nema slike krvi pred poslovnicom FINA-e u Zvonimirovoj i nema krvave šake koja proviruje ispod crnog najlona kojim je prekrivena žrtva pljačkaša koji su pucali bez upozorenja. Nije da mi te slike želimo više od urednika Nove i HRT-a, ali što se može kad je u takvim stvarima bitna jedino brzina.

DNEVNIK
Srijeda, HRT 1, 19.30
četiri kaktusa
Bio je to Dnevnik prije deset dana, ali po svemu kao da je danas. I RTL TV i Nova TV u svojim vijestima najavljuju prosvjed udruga Roma protiv ministrice Sjedokosor. Ona, zadužena za tugu i bol, obišla je sva poplavljena sela u Međimurju, osim romsko naselje Lončarevo. Njega je zaobišla. HRT je to nekim sretnim slučajem, koji se savršeno uklapa u njeno bivše pravilo služenja vladi, policiji i onome tko bolje plati, zaboravila spomenuti. Ne zna se što bi drugo moglo spriječiti HRT da objavi izjavu Roma emitiranu na Novoj TV: “Dva dana spavamo na kiši, djeca se razbolijevaju, obećali su nam šator, od šatora ništa”. Možda geslo “Romima ulaz zabranjen”?
Nekoliko dana poslije te pradavne srijede prepričano nam je da je gđa Kosor obećala doći ovog tjedna i da je Romi očekuju. Ako brzo ne dođe, bilo bi dobro da Lončarevci odsele u evakuirani New Orleans i prepuste se novinarskoj dobroti i strasti Elizabete Gojan i Branke Slavice, a možda navrati i Kosorica.