Objavljeno u Nacionalu br. 513, 2005-09-12

Autor: Marina Biluš

FORENZIČKA ELITA U DUBROVNIKU

Izraelac na tragu podrijetla života

Doron Lancet, vodeći izraelski znanstvenik, posjetio je Dubrovnik kao predavač na kongresu eksperata s područja genetike i forenzike pod okriljem klinike Mayo: za Nacional govori o svojim istraživanjima s područja genetike i nastanka života na Zemlji

 Doron Lancet, vodeći izraelski znanstvenik jedan od pedeset svjetskih eksperata s područja genetike i forenzike Doron Lancet, vodeći izraelski znanstvenik jedan od pedeset svjetskih eksperata s područja genetike i forenzikeDoron Lancet, vodeći izraelski znanstvenik jedan od pedeset svjetskih eksperata s područja genetike i forenzike koji su se prošlog tjedna u Dubrovniku okupili na kongresu "4th European-American school in Forensic Genetics and Mayo Clinic Course in Advanced Molecular and Cellular Medicine". Lancet je poznat kao pionir na području istraživanja genoma u Izraelu, a od 1981. godine član je izraelskog znanstvenog instituta "Weizmann". Znanstvenik koji je svojim teorijama o postanku svijeta proteklih godina izazvao velik interes u znanstvenim krugovima u razgovoru za Nacional govori o svojoj istraživačkoj karijeri, zanimljivim otkrićima i želji da otkrije tajnu života na Zemlji.
NACIONAL: Čime se sve bavite u svom znanstvenom radu?
- Prije svega bavim se istraživanjem genoma, te osobito genetskim bolestima poput shizofrenije, multiple skleroze i karcinoma. Uz to već 25 godina radim na istraživanju osjeta mirisa proučavajući njegov molekularni sastav i genske osnove, a moj treći istraživački interes tiče se porijekla života na zemlji.

NACIONAL: Upravo ste u istraživanju porijekla života postigli jedno od svojih najvažnijih otkrića, teoriju u kojoj tvrdite da je život na zemlji nastao iz najobičnije molekule lipida. Kako ste došli do takve ideje?
- Ja i moji kolege znanstvenici s "Weizmann instituta" koji smo došli do tog otkrića pripadamo grupi znanstvenika koji vjeruju da molekule DNA, RNA i proteinske molekule nisu osnovni pokretači života na zemlji već su evolucijom nastale mnogo kasnije od "originalnih stanica". Zato smo počeli istraživati koje su najjednostavnije molekule koje mogu rasti, dijeliti se, a potom, recimo, razviti komunikaciju među sobom. Otkrili smo da su to lipidi, koji su inače glavni dio staničnih membrana. Da ne kompliciram, reći ću da se molekula lipida zapravo sastoji od dva dijela - repa koji odbija vodu i glave koja ju privlači. Proces kojim se takve molekule mogu "razmnožavati" teško je objasniti u kratkom razgovoru, pa ću tek napomenuti kako smo otkrili da su, zbog takve dvodijelne građe, lipidi sposobni rasti, a potom se i fizički cijepati na dvije slične stanice. Na taj su način, puno prije RNA mogle nastajati prve stanice na Planeti.

NACIONAL: Kažete mogle su nastajati, znači li to da teoriju ipak niste u potpunosti dokazali?
- Teoriju smo dokazali matematičkim formulama i kompjuterskom simulacijom koje su pokazale da su se u vrijeme postanka života molekule lipida pojavljivale u bezbrojnim različitim oblicima te da su se u ondašnjim uvjetima mogle međusobno povezivati. Tako povezane molekule mogle su sadržavati jednaku količinu informacija poput standardne molekule RNA. Ipak, to klasičnim eksperimentom još nismo dokazali. Bilo bi gotovo uzaludno pokušati dokazati teoriju nastanka života praktičnim eksperimentom jer je zapravo nemoguće u epruveti ponoviti proces koji se dogodio u vrijeme postanka svijeta i trajao milijunima godina. Upravo iz tog razloga u modernoj se znanosti rodila nova grana - bioinformatika koja je spoj eksperimentalne biologije i informatike, a koja nam pomaže da kroz kompjuterske simulacije proučavamo prirodu stanica, gena i svih ostalih elemenata koje inače ne bismo mogli dovoljno proučiti klasičnim eksperimentiranjem. Smatram da će za dvadesetak godina kompjuteri biti toliko moćni da će putem kompjuterske simulacije biti moguće u potpunosti dokazati znanstvene teorije.

NACIONAL: Ipak, vaša teorija o rađanju života iz molekule lipida izazvala je veliki interes u znanstvenim krugovima diljem svijeta, ali i brojne kritike kolega
- U pravu ste. Bilo je mnogo kritika i sumnjičavosti. Ali gotovo se sve nove znanstvene ideje i otkrića susreću se s takvim reakcijama. No ja nisam pretenciozan i iako sam uvjeren da ćemo teoriju moći dokazati ostavljam mogućnost da možda nisam u pravu. Vrijeme će pokazati.

NACIONAL: Kako se osjećate kad dođete do tako značajnog otkrića, pogotovo na tako misterioznom području kakvo je porijeklo života?
- Priznat ću da sam već pomalo navikao na taj osjećaj. Moj je moto da ako želiš biti znanstvenik jedina zanimljiva stvar je da otkrivaš nešto potpuno novo. Mislim da u protivnom taj posao nema smisla. S druge strane, takav pristup golemi je rizik jer sam cijelo vrijeme svjestan da mogu pogriješiti i upropastiti cijelu karijeru. No nada da si u svojim teorijama u pravu neopisiv je motiv i nagrada za sav trud.

NACIONAL: Jedan od najzanimljivijih rezultata vašeg istraživačkog rada su i takozvani "mirisni kompjuteri" – projekt kojim ste pronašli način da miris transformirate u kompjuterski zapis i tako ga, primjerice, šaljete internetom. Kako je to moguće?
- Na tom smo projektu kolega David Harel i ja radili oko četiri godine no njegova je realizacija nažalost stala jer još ne postoji tehnologija koja bi omogućila da kompjuteri poput slike ili zvuka reproduciraju miris. Mi smo otkrili princip kako poslati i primiti miris, primjerice putem interneta, no nedostaje nam zadnja karika u tom komunikacijskom lancu. Stvar je zapravo vrlo slična načinu na koji se putem računala ili televizora šalje slika ili zvuk. Kad na računalo prebacujete fotografiju, sredstvo s kojeg to činite i koje sliku konvertira na računalni zapis je digitalna kamera, dok je ono što te iste zapise na kompjuteru ponovno producira u sliku je projektor ili TV. Kada je riječ o mirisu nedostaje upravo tehnologija ponovnog reproduciranja mirisa nakon što je on konvertiran u kompjutorski file. Već postoji uređaj, takozvani umjetni nos, koji može primiti kemijske signale mirisa i prevesti ih na kompjutorski zapis, no još ne postoji tehnologija koja bi omogućila da se takav kompjuterski zapis ponovno rekonstruira u miris.

NACIONAL: Hoće li i kad će, po vašim predviđanjima, postati moguće prenositi miris putem računala ili televizora?
- Nađite mi investitora koji je spreman odmah uložiti desetak milijuna dolara u projekt, a ja ću ga završit za tri godine. Problem je u tome što su za takvo što svi zainteresirani, no nitko ne želi uložiti novac jer, naravno, uvijek postoji rizik da stvar ne uspije. U ovom slučaju mogu jamčiti da je postotak uspješnosti 60 posto, pa ako je netko zainteresiran, otvoren sam za ponude.

NACIONAL: Kad ste počeli istraživanje prenošenja mirisa digitalnim putem, kakvu ste namjenu imali u vidu?
- Čudesna mogućnost da primjerice gledate dokumentarni film o amazonskim prašumama i da vam pritom preko televizora ili računala dopire njihov miris, osnovna je primjena naše ideje.
NACIONAL: Možete li nam otkriti neke slične projekte koji bi u budućnosti mogli zapanjiti svijet?
- Mislim da smo rekli dovoljno, dajte mi priliku da neke stvari ostanu iznenađenje.

NACIONAL: Kakvim se istraživanjima trenutačno bavite?
- Uz sve već navedeno, u posljednje sam vrijeme najviše okupiran istraživanjima o kojima sam govorio na kongresu u Dubrovniku, a riječ je o biofarmakološkim istraživanjima gena. Ta se istraživanja temelje na činjenici da zbog različite strukture ljudskih gena lijekovi ne djeluju isto na svaku osobu pa tako nekom određeni lijek doista pomaže, a kod nekog drugog izaziva ozbiljne popratne pojave. Moj je cilj ispitati tu različitost i pronaći način da se upravo po genskoj osnovi kreiraju lijekovi koji će na svakog ponaosob imati najbolji učinak. To je korak k personaliziranoj vrsti medicine koja će, uvjeren sam, u budućnosti stvoriti fantastične preduvjete za uspješnu borbu protiv brojnih bolesti, osobito genetskih.

NACIONAL: Što doživljavate kao svoj najveći profesionalni izazov i što biste htjeli postići u svom znanstvenom radu?
- Pitanje porijekla života nedvojbeno je moj najveći izazov. Kad bih za desetak godina otišao u mirovinu znajući da sam našao odgovor, moje bi želje bile ispunjene. No moram reći da me fascinira i razumijevanje samog života, a ne samo njegova postanka. Noću zaspim i jutrom se budim misleći o tome kako je život nevjerojatno čudo. Način na koji je nešto jednostavno, poput najobičnijih stanica, stvorilo cijeli svijet uvijek me u potpunosti oduševljava.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika