Onaj perzijski božanski vladar, po nekima Šafnameh ili Šarafnamehu, dvorogi Dhulquarnain ili Zulquarnain, koji je porazivši kralja Darija III. naslijedio sveto prijestolje Ahmenida, kod nas poznatiji kao Aleksandar Makedonski, doista se na kasnijim oslikanim i iluminiranim zbirkama mitova ili legendi vezanima uz njegov život i vladanje prikazuje s dva ovnujska roga sa svake strane glave, sasvim u skladu sa starom mezopotamijskom ikonografijom, u kojoj sva božanstva nose rogate kape ili su obdarena rogovima koji im strše iz glave.

 Jedan od glavnih pisaca Šarafnamehuove istoimene biografije, veleučeni Nizami, koji, osim božanskog, svom junaku pridaje i vladarsko-filozofski, pa i proročki značaj, čak pripovijeda legendu da je Aleksandrova majka bila iz Rume, Grčke na perzijskom, te da je pri porodu umrla ostavivši dječarca među nekim ruševinama u kojima je obitavalo stado divljih ovaca. One su spasile budućeg vladara, a kad je tuda slučajno prolazio makedonski kralj Filip II., pronašao je dijete kako se igra među ovcama i janjadi, i žrtvovavši jedno muško janje Zeusu, vrhovniku kojemu je upravo ovan bio glavni simbol, posinio je Aleksandra i proglasio ga svojim nasljednikom.

Priča je, naravno, slobodno pjesničko tumačenje kraljeva rođenja, koji je, ako je želio ostati zapamćen kao istinski nasljednik perzijskog prijestolja morao imati božanske odlike, a koje su Aleksandru pripisivali još za života. Stoga i nije čudno što se on javlja kao božanski vladar čak i stoljećima poslije, kako dokazuju perzijski mitovi nastali između VII. i XII. stoljeća, ali i arapski i muslimanski pripovjedači, tako da ga u Kuranu, kao staro predmuhamedovsko rogato božanstvo Dulquarnain, spominju na više mjesta. Važno je istaknuti i etimologiju, jer i na perzijskom i na arapskom njegovo ime potječe od riječi – qarn, koja označava gornji dio sunčeva diska koji se budi, i ti su narodi vjerovali da je upravo Aleksandar bio onaj sveti kralj koji je vidio izlazak sunca i na istoku i na zapadu i koji je usnuo kako će te dvije strane svijeta oteti samom Suncu i ujediniti ih u jedno kraljevstvo nad kojim će zapaljena zvijezda putovati kao dobrodošao tuđinac.

Sve ove priče samo su mitološke izvedenice izvornih djela grčkih Aleksandrovih biografa, posebno vrlo temeljitog Pseudokalistena, koji u svom Romanu o Aleksandru priča i istinitu zgodu, kako se Aleksandar osvojivši Egipat proglasio Amunovim sinom, dakle sinom Sunca kojemu je ovan također bio jedan od ključnih simbola i on je žrtvujući mladog ovna, zapravo muškog janjca u kasno ljeto, u svom hramu i budućem mauzoleju u Aleksandriji, objedinio dva vrhovna božanstva koja će pod imenom  Zeusa –Amuna od tada upravljati Nebom i Zemljom, cijelim Starim svijetom. Poznati su helenistički prikazi Aleksandra s ovunjskim rogovima, a posebno portret na novcu tračkog kralja Lysimaha iz sredine IV. stoljeća prije Krista, kovanom odmah nakon kraljeve smrti u Babilonu 323. godine pr. Kr., koji ga prikazuje onako lijepa i izražajna profila, s bujnom kovrčavom kosom i ovnujskim rogovima iznad ušiju.. Stoga su svi narodi do kojih su stigle legende o Aleksandru i koji su živjeli u helenizmu, razdoblju koje je izravno proisteklo iz Aleksandrovih vizija i osvajanja, slavili kralja novog svijeta, nazivajući ga Velikim, a takvim ga nazivaju i slave još i danas, upravo žrtvujući, a potom još češće blagujući ljetne janjce, od granica Azije, do Grčke, Afrike, cijelog Sredozemlja i Europe, pripremljene na razne načine, posebno od proljeća do rane jeseni. Onako kako je to jednom činio i Zulquarain, rogati Aleksandar, spajajući svjetove i sunca, narode i vjerovanja, čak i vrhovne bogove, poput Zeusa Gromovnika i Sunčanog Amuna.

JANJETINA S POVRĆEM ISPOD PEKE

Oko 1 ½ kg janjetine od rebara i plećke isijecite na komade pa položite u okrugli lim na koji ste složili u redove 20 dag koluta od rajčica, 30 dag tikvica, 2 kapule u kolutima, 5 režnjeva češnjaka, 1 kg krumpira, stručak sjeckanog petrusimula, 10 dag na ploške rezane pancete i po grančicu lovora i ružmarina. Posolite i popaprite, podlijte sa 1 dl bijelog vina. Pokrijte pekom, pospite je žarom i pepelom i pecite otvarajući samo jednom kako bi okrenuli meso, oko 1 sat. Isto jelo možete pripremiti i u pećnici. Uobičajeni sredozemni recept.

JANJEĆI KOTLETI

S PUINOM Oko 2 kg janjećih kotleta ispecite na gradelama sa ½ kg šampinjona. Kad zazlate, a meso uz kost ostane ružičasto, izvadite na pladanj, posolite i popaprite, dodajte 10 dag mladog ovčjeg ili kozjeg sira i služite vruće. Grčko-dalmatinski recept.