Crnogorski premijer Milo Đukanović ocijenio je da vlada Srbije u svom nastojanju da smijeni Davinića zapravo želi u cijelosti nadzirati institucije SiCG. 'Radi se o političkom licemjerstvu koje nema šansu za uspjeh'Kako izgledaju vojničke čarape od 40 eura? Koliko je težak pancirni prsluk od gotovo 2000 eura? Je li moguće imati kacigu koja te štiti od bilo koje vrste neprijateljske vatre? Nije riječ o opremi američkih vojnika u Iraku nego o zaduženju pripadnika Vojske Srbije i Crne Gore (SiCG), armije koja je izgubila četiri rata: u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te na Kosovu, ali je i dalje sposobna izazvati fantastičnu financijsku aferu čija se šteta procjenjuje na 300 milijuna eura.
Ministar financija Srbije Mlađan Dinkić tvrdi da je ministarstvo obrane SiCG, premda vojska ima samo 28.000 ljudi, naručilo od zrenjaninske tvornice "Mile Dragić" 69.000 kaciga, isto toliko pancirnih prsluka i petstotinjak pilotskih jakni, a ratno zrakoplovstvo raspolaže sa samo 30 zrakoplova. Prema Dinkićevoj izjavi, riječ je o poslu, odnosno pljački, vrijednom 296 milijuna eura. On je sličnim tvrdnjama o financijskim malverzacijama prije nekoliko godina uspio potkopati i srušiti prethodnu srbijansku vladu, ali mu je u ovom slučaju glavni suparnik pripadnik njegove stranke G17 Plus, ministar obrane Prvoslav Davinić.
Dinkić je izjavio da je načelnik generalštaba Dragan Paskaš dana 10. kolovoza poslao ministarstvu obrane zahtjev za nabavku 380 kompleta "zaštitne balističke opreme", a da je vlada SiCG u roku od tri dana donijela odluku o gotovo 200 puta većoj nabavci - čak 70.000 pancirki.
"Kako se dogodilo da u roku od tri dana savjet ministara umjesto 380 kompleta donosi odluku o nabavci 70.000 pancirki, doduše za razdoblje od 2006. do 2010. godine?" upitao je Dinkić.
Ponuda za nabavku opreme prikupljena je za jedan dan, bez tendera i javnog poziva upućenog na više adresa. G17 Plus isključio je Davinića iz svog članstva, ali je ministarstvo obrane istodobno najavilo kaznenu prijavu protiv Dinkića zbog odavanja vojne tajne, jer je iznio podatke o vrsti i količini vojne opreme koja se nabavlja za Vojsku SiCG. Prema Davinićevim riječima, inzistiranjem na uvidu u vojne financije Dinkić je potkopao sigurnost zemlje. Davinić je rekao i to da je Dinkić eventualnog odnosno potencijalnog agresora upoznao s izgledom buduće
odore pripadnika Vojske SiCG, čime je ugrozio državnu sigurnost.
Laik bi pomislio da "agresor" puca čim vidi osobu u odori koja nije istovjetna s njegovom. Uopćte mu nije važno koje je boje i dezena. No kad je riječ o odori Vojske SiCG, "zaštitne čarape" koje koštaju 40 eura tek su jedan od njenih dijelova, a malo važniji dio je pancirni prsluk čija je cijena veća od 1750 eura. Sve su to proizvodi tvornice "Mile Dragić", vjerojatno najskuplji na svijetu, koji bi trebali jamčiti apsolutnu sigurnost pripadnicima Vojske SiCG. I dok Dinkić tvrdi da su cijene tih proizvoda dvostruko veće od tržišnih, Dragić kaže da su njegovi proizvodi vrhunski te ističe da ima vrsno iskustvo u obrambenom sektoru.
"Sve lažne mete koje je NATO gađao 1999. godine, ja sam napravio. Vojsci sam isporučio njih 3500. Od tih 3500 uništeno je 2500: riječ je o 2500 maketa tenkova, kamiona, aviona, topova ili bilo kojih vojnih objekata. Da nije bilo tih 2500 lažnih meta, oni bi pogodili 2500 pravih. U svakoj bih državi dobio barem jedan mali orden za to. A u mojoj državi dobivam klevete i laži", izjavio je Dragić. Njegovoj poslovnoj karijeri pomoglo je što je bio džudist i kum pokojnog zamjenika ministra
unutrašnjih poslova Srbije, Radoslava Stojčića Badže, ubijenog u beogradskom restoranu "Mamma Mia", navodno zbog neraščišćenih računa oko šverca cigareta. Dragić se družio i s negdašnjim načelnikom generalštaba i vlasnikom nevjerojatnog broja stanova i kuća u Beogradu, Nebojšom Pavkovićem, optuženim za ratne zločine na Kosovu.
Svojedobno je Dragić posuđivao svoj helikopter jednom od najbogatijih Srba, Bogoljubu Kariću, a Dragićev je brat prvi čovjek Karićeve partije Pokret snaga Srbije u Zrenjaninu. Zanimljivo je da je Karić nestao iz srpske javnosti čim je izbila afera s vojnom opremom. Bivši direktor razvoja u Dragićevoj tvrtki, Stanko Tišma, izjavio je da vojska nije imala razloga naručivati tolike kacige, čarape i pancirke jer ih već ima. "Vojska je u trenutku kada je zaključila ugovor vrijedan 300 milijuna eura za nabavku opreme već imala prepuna skladišta kaciga i pancirki kojima je mogla opremiti oko 50.000 vojnika. Ta se oprema nabavljala od 1999. do 2003. upravo od tvrtke 'Mile Dragić', a stajala je gotovo 100 milijuna eura", rekao je Tišma.
Davinić je tvrdio da je toliku opremu naručio načelnik generalštaba Paskaš, a Paskaš je pak rekao da s cijelim poslom nema nikakve veze, baš kao ni srbijanski predsjednik Boris Tadić i premijer Vojislav Koštunica. "Tadić i Koštunica zaključili su da ti ugovori mogu prouzrokovati neprocjenjivu štetu za vojsku, pa samim tim i za državnu zajednicu SiCG i republiku Srbiju", piše u priopćenju o tom
slučaju. Koštunica i Tadić inače nikada ne dijele isto mišljenje o bilo kojem pitanju.
Gotovo zaboravljeni pokret "Otpor", koji je proteklih nekoliko godina više angažiran na "izvozu revolucije" u Ukrajinu i Gruziju nego na domaćem terenu u Srbiji, oglasio se tvrdnjom da je još 2001. vlastima dostavio dokumentaciju o malverzacijama vojske i tvrtke "Mile Dragić". "Otporaši" tvrde da su godine 2002. ministarstvu obrane, kada je na njegovu čelu bio sadašnji srbijanski predsjednik Boris Tadić, dostavili podatke o štetnim ugovorima. "Išli smo kod Tadića, kod njegova savjetnika, predali smo svu tu dokumentaciju... Ništa se nije desilo", izjavio je "otporaš" Branimir Nikolić.
Afera "Mile Dragić" ugrožava i samu državnu zajednicu SiCG. Pokazalo se da je sjednica savjeta ministara SiCG na kojoj je odlučeno o sklapanju ugovora vrijednog 296 milijuna eura bila – telefonska. Navodno je predsjednik SiCG, crnogorski kadar Svetozar Marović, telefonirao svakom članu savjeta ministara, obrazložio prijedlog i dobio suglasnost da se sklopi taj unosni posao. Izbijanje afere Marović je prokomentirao riječima: "Mislim da je pravo pitanje zašto je to baš sada bačeno u javnost i tako proizvedena medijska i politička eksplozija, koja nije predmet zanimanja samo naše nego i europske javnosti. Mora se otkriti tko stoji iza afere i s kojom je namjerom ona plasirana jer urušava državnu zajednicu i slabi poziciju zemlje u pregovorima o stabilizaciji i pridruživanju Europskoj uniji".
Crnogorski premijer Milo Đukanović ocijenio je da vlada Srbije u svom nastojanju da smijeni Davinića zapravo želi u cijelosti nadzirati institucije SiCG. "Radi se o političkom licemjerstvu koje nema šansu za uspjeh. Koštuničina je vlada pokazala da se samo deklarativno zauzima za očuvanje SiCG, a zapravo nastoji očuvati velikosrpsku ideju", istaknuo je Đukanović.
Unatoč toj potpori, Davinić je podnio ostavku na dužnost ministra obrane. Kao razlog nije spomenuo financijsku aferu nego "novonastalu političku situaciju". "U interesu nesmetanog nastavka procesa reformi, nastavit ću obnašati svoje redovite dužnosti dok se ne postigne dogovor o novom ministru obrane", izjavio je Davinić. Tako je 67-godišnji Beograđanin koji je 1963. diplomirao te 1976. doktorirao na Pravnom fakultetu, praktički ostao na istom položaju, što je u skladu s činjenicom da je prije dvije godine kada je imenovan ministrom obrane već imao stabilan izvor prihoda, i to kao umirovljenik Ujedinjenih naroda, čiji je službenik, kao stručnjak za razoružanje, bio desetljećima. No neobično je da je Davinić odlučio podnijeti ostavku zbog afere koja se ne može
mjeriti s prethodnim skandalima, vezanim za njegovu dužnost ministra obrane.
Prije gotovo godinu dana u beogradskoj vojarni Topčideru izrešetani su vojnici Dragan Jakovljević i Dražen Milovanović. Prema službenoj verziji, radilo se o vojničkom obračunu, ali je odmah pobudila sumnje jer ni Jakovljević ni Milovanović nisu bili skloni nasilju, a i sjajno su se slagali. Sin zapovjednika vojarne Topčidera, zaposlen u toj ustanovi,
imao je kriminalni dosje. Unatoč tome, nitko ga nije ispitao nakon pogibije tih vojnika, a samo nekoliko mjeseci poslije uhićen je jer je s pištoljem u ruci pokušao opljačkati jedan vojni objekt. Uz Jakovljevića i Milovanovića, još je desetak vojnika u protekle dvije godine poginulo dok su služili vojni rok.
Istodobno se pojavila informacija da niti jedan mlazni zrakoplov iz sastava Vojske SiCG ne može uzletjeti. Analitičari tvrde da je Vojska SiCG, iza Albanije, najslabija na Balkanu. Četvorica načelnika generalštaba vojske Jugoslavije, odnosno Vojske SiCG, optužena su za ratne zločine pred Haaškim sudom. U Beogradu je vojska godinama štitila, a tvrdi se da to i dalje čini, negdašnjeg zapovjednika Vojske Republike Srpske, Ratka Mladića, optuženog za ratne zločine. Dugogodišnji Mladićev tjelesni čuvar, pukovnik Dragomir Krstović, umirovljen je kao pripadnik Vojske SiCG. Vojska je svojim helikopterom na vrh crnogorske planine Rumije, kamo stoljećima dolaze pravoslavni, katolički i muslimanski hodočasnici, nedavno prenijela limeni kontejner, za koji Srpska pravoslavna crkva tvrdi da je hram, čime je izazvala takav skandal koji je doveo u pitanje postojanje državne zajednice Srbije i Crne Gore.
Niti jedna od tih afera nije nagnala Davinića na razmišljanje da podnese ostavku na svoju dužnost sve do skandala sa 300 milijuna eura – no treba pričekati da se vidi što Davinić pod ostavkom smatra. Nitko neće biti iznenađen ako bivši UN-ov službenik još mjesecima bude obnašao dužnost prvog čovjeka Vojske SiCG.