Objavljeno u Nacionalu br. 514, 2005-09-19

Autor: Davor Pašalić

SRPSKA TV BITKA

Rat prijatelja Mire Marković za TV primat

Dvojica najmoćnijih ljudi srpske televizijske scene objavili su rat: Mitrović tvrdi da je Tijanić izgubio 70 mil. eura i želi uništiti dnevnik RTS-a, a Tijanić odgovara da je Pink razglasna stanica doma za umobolne i oružje za uništenje Srba

Mira MarkovićMira MarkovićS jedne strane je lopov, vlasnik monopola na bahatost, brutalnost i primitivizam i nekadašnji visoki oficir Jugoslovenske levice (Jul), zloglasne partije Mire Marković, supruge bivšeg predsjednika Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) Slobodana Miloševića. Na suprotnoj strani je Charlie Chaplin srpskog medijskog sistema, mješavina Pinočhija, baruna Münchhausena i vlasnik razglasne stanice doma za umobolne. Tim riječima već danima jedan drugog opisuju dvojica divova srpske medijske scene – vlasnik televizije Pink Željko Mitrović i direktor državne Radiotelevizije Srbije (RTS) Aleksandar Tijanić, u sporu čije će rješenje, kako obojica tvrde, dati sud.

Svađa Mitrovića i Tijanića je toliko žestoka i prepuna pikantnih pojedinosti da je potisnula u drugi plan čak i predstavu koju pred Haaškim sudom tjednima izvodi lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, dajući iskaz kao svjedok obrane na suđenju Slobodanu Miloševiću. Terase beogradskih kavana od jutarnjih sati pune ljudi koji aplauzima i s podignuta tri prsta prate Šešeljeve bisere, kao što su: "u Vukovaru su živjeli lažni Hrvati, koje je politika Vatikana obmanula da su Hrvati"; "bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio je podrijetlom Nijemac, što mu govori i prezime – Tuđman, strani čovjek, strangerman, stranac"; "pjesma koju su pjevali srpski borci u Vukovaru, a čiji stih glasi 'Slobo, šalji salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate' spada u pseudonacionalnu poeziju, pripada socijalnom podzemlju, nastala je među navijačima na nogometnim stadionima i ne znam tko je Sloba iz te pjesme". Unatoč takvim mudrostima Šešelja, i samog zatočenog u pritvoru Tribunala, jer je optužen za ratne zločine, Mitrović i Tijanić glavne su zvijezde srpske medijsko-političke scene.

Svađa je, kako to obično biva, počela zbog novca, a zaoštrila se zbog žene. Mitrović i Tijanić nikada nisu krili uzajamnu nesnošljivost, ali malo je onih koji nisu iznenađeni žestinom najnovijeg sukoba, iniciranog najavom Pinka da će svoju novu udarnu informativnu emisiju emitirati svake večeri u 19 sati i 30 minuta, i to pod nazivom "Nacionalni dnevnik". Mitrović je izjavio da nema ništa protiv Tijanića, da se, jednostavno, radi o konkurenciji, da Pink ima "nacionalnu pokrivenost", pa je normalno da se najvažnija informativna emisija zove "Nacionalni dnevnik".

S druge strane, glavna informativna emisija RTS-a "Dnevnik 2" već se desetljećima emitira u 19.30, a Tijanić smatra da samo državna TV može biti "nacionalna". Zato mu nije trebalo dugo da ocijeni da će Pinkov "Nacionalni dnevnik" biti humoristička emisija i da je Mitrovićeva TV mongoloidni potomak Miloševićeva režima i vladavine Demokratske opozicije Srbije (DOS), koji njeguje govor mržnje.

Meč je nastavljen "bez rukavica", a akteri su prestali voditi računa gdje i kako udaraju. Mitrović je optužio Tijanića da je snizio cijene oglašavanja na državnoj TV za 95 posto, pa je RTS, umjesto 73 milijuna eura, naplatio manje od 4 milijuna. Prema Mitrovićevim riječima, marketing RTS-a 2004. je naplatio 12 milijuna eura, dok će ove godine ta svota biti dvostruko manja. Mitrović je naglasio da se ne boji Tijanića i da se netko mora suprotstaviti "njegovu monopolu na bahatost, brutalnost i primitivizam".

Suočen, praktično, s optužbom da je lopov, Tijanić je odgovorio da ukupan prihod srpskog markentiškog tržišta za sve elektronske medije iznosi 50 milijuna eura, tako da nikako nije mogao ukrasti 70 milijuna eura. Poreznicima je poručio da bi trebali pomnožiti "Pinkove" emitirane reklamne sekunde i usporediti ih s prijavljenom naplatom i plaćenim porezom. Prema Tijaniću, TV Pink nije kulturološki fenomen nego politički projekt režima Slobodana Miloševića i Jula, "razglasna stanica doma za umobolne", "nije medij, nego oružje za masovno uništavanje Srba". Tijanić tvrdi da je cilj Pinka razbijanje Državne zajednice Srbija i Crna Gora, s tim da Srbija ispadne krivac. Tijanić tvrdi i da Mitrović želi da novi direktor RTS-a bude osoba bliska poraženom krilu Demokratske stranke, koje predvode Čedomir Jovanović i Vladimir Beba Popović, nekadašnji bliski suradnici ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića.

Najavivši tužbu sudu, Tijanić je izjavio da ne traži odštetu. "Zahtijevat ću od suda da mi dopusti da se ispišam u Mitrovićev bazen s morskom vodom, a da ga vlasnik onda preroni", izjavio je Tijanić.
A onda je u priču ušla i "fatalna žena". Tijanića je posebno razbjesnila Mitrovićeva tvrdnja da su njih dvojica bili partijski drugovi u Julu Mire Marković. Mitrović je ne samo bio član Jula, nego i zastupnik te stranke u parlamentu SRJ. Sada tvrdi da se od Tijanića nije moglo ući u kancelariju Mire Marković. "U rijetkim situacijama kad bi tajnica otvarala vrata, mogao sam vidjeti Tijanića kako Miri namješta mašnicu ili cvijet u kosi", rekao je Mitrović.

Tijanićev odgovor Mitroviću glasio je: "Sve što u životu ima – dvorce na Dedinju, TV, radio, novine, produkciju, bazene, avione, jahte, ova jadna mješavina Pinocchija, baruna Münchhausena i baba Kurane dobila je na dar od Mire Marković. Samo čovjek bez stida, skorojević koji u prvoj generaciji jede priborom, može trtljati tko je njegovoj dobročiniteljici namještao cvijet iza zaključanih vrata. Sve što sam o njenom mužu i njoj imao reći rekao sam u 1000 tekstova dok su bili na vlasti. Sad puštam Mitrovića da bude hrabar. Da im se, kao njihov bivši sluga, sveti. Mira je o njemu govorila: 'Ovaj mladić ima sve osobine psa, osim lojalnosti'".

Ni Tijanić ni Mitrović ne kriju da su bili vrlo bliski s godinama najmoćnijom ženom Srbije, često optuživanom da je jako utjecala na odluke svog muža. Tijanić poznaje Miru Marković od 1988., kad su razgovarali za zagrebački Start, što je bio njezin prvi intervju. Zaposlen u beogradskom tjedniku NIN, Tijanić je u vrijeme kad je počinjao raspad SFRJ pisao i za zagrebački Danas i splitsku Slobodnu Dalmaciju, i to na način koji se nije sviđao vlastima u Srbiji. Početkom 90-ih bio je prvi čovjek TV Politika, čiji je program svojom visokim kvalitetom bio revolucija u regionalnim okvirima. Surađivao je sa Zoranom Đinđićem u predizbornoj kampanji koja je prvi put skrenula pažnju na tada novog lidera Demokratske stranke. Za srpskog milijunaša Bogoljuba Karića postavio je osnove BK TV, a u svibnju 1996., u doba nedodirljive Miloševićeve vladavine, postao je ministar informiranja Srbije, neslužbeno kao "kadar Jula". O Miri Marković tada je govorio da "na ovim prostorima ona djeluje kao evanđelist nade i tolerancije". Na promociji njene knjige "Noć i dan" ocijenio je da se radi o "iznimnom publicističkom ostvarenju". Nakon ratova na teritoriju bivše SFRJ, koji su odnijeli stotine tisuća života, tvrdio je za Miru Marković da je "protiv rata i profitera". Prisustvovao je otvaranju Radija Košava, čiji je vlasnik bila Marija Milošević, kći Slobodana Miloševića i Mirjane Marković.

Funkciju ministra Tijanić je napustio nakon nekoliko mjeseci, tijekom uličnih protesta opozicije zbog krađe na lokalnim izborima. Osnovao je dnevni list Građanin, koji su rijetki čitaoci kupovali gotovo isključivo zbog Tijanićevih komentara. Jedan od glavnih junaka tih tekstova, vrlo kritičnih prema ljudima iz vlasti i liderima opozicije, bio je i Milošević, kojega Tijanić nije štedio, ali mu je i laskao, redovito ga nazivajući, iz samo njemu poznatih razloga, "bengalskim tigrom". Tijanić je blisko surađivao i s novinarom Slavkom Ćuruvijom, ubijenim u travnju 1999. u središtu Beograda, a uz taj se zločin neslužbeno, ali vrlo često, spominje ime Mirjane Marković, kao izravnog ili posrednog inspiratora.
Nakon što se izvjesno vrijeme sklonio u Banjaluku u Bosni i Hercegovini, Tijanić je nakon svrgavanja Miloševića u listopadu 2000. postao savjetnik novog predsjednika SRJ Vojislava Koštunice. U tekstovima u NIN-u žestoko je napadao Koštuničina suparnika Đinđića i njegovu vladu. Nakon ubojstva Đinđića i dolaska Koštunice na funkciju srpskog premijera, Tijanić je postavljen za direktora RTS-a, što je izazvalo brojne proteste, jer je studirao, ali ne i diplomirao politologiju, a gimnaziju je završio na Kosovu, u Prištini.

Tijanić je na RTS privukao niz zvijezda iz konkurentskih kuća: s TV B92 Roberta Nemečeka, Maju Uzelac i Srđana Predojevića, s BK TV Natašu Miljković, Branku Nevistić i Natašu Lekić, iz tjednika Vreme Nenada Stefanovića. I taj je potez izazvao kontroverze, zbog tvrdnji da "Tijanićeve bebe" zarađuju između 2000 i 2500 eura mjesečno, dok ostalih 8000 zaposlenih na RTS-u prima 10 puta manje plaće.

Kao što se Tijanić godinama zbližavao, a zatim odvajao od moćnih ljudi Srbije – Mirjane Marković i Miloševića, preko Karića i Đinđića, do Koštunice, slično bi se moglo reći i za Željka Mitrovića, koji je bogatstvo stekao kad je više od 90 posto stanovništva Srbije živjelo u bijedi. Uobičajeno je objašnjenje da se Mitrović obogatio zahvaljujući bliskim vezama s Mirjanom Marković i da je njegova televizija bila doslovce "opijum za mase". Iako je nekoć bio basist u rock bendu Oktobar 1864, Mitrović je na svojoj televiziji forsirao turbofolk i pred kamere dovodio silikonske pjevačice, čime je pridonio potpunom nestanku kvalitetne domaće glazbe. Cjelodnevnim prijenosom popratio je svadbu estradne superzvijezde Svetlane Veličković i vođe paravojne Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana. Pink godinama nije imao informativni program i dok su stotine tisuća ljudi ginule, bile protjerivane, gladovale, na Mitrovićevoj televiziji sve je bilo ružičasto.
Istodobno je, međutim, Mitrović godinama održavao kontakte s Đinđićem i njegovom desnom rukom Vladimirom Bebom Popovićem. Navodno je tijekom izborne kampanje DOS-a 2000. godine Mitrović bio glavni obavještajac opozicije o onome što se događa i priprema u Miloševićevu štabu. Nakon svrgavanja Miloševića, Pink ne samo da je opstao, nego je, praktično, kao glasilo Đinđićeve Demokratske stranke, krenuo u ekspanziju. Kad bi netko, kao profesor Čedomir Čupić, spomenuo potrebu lustracije osoba poput Mitrovića, Pink se upuštao u višednevnu kampanju besprizornog blaćenja. Sada Mitrović kaže: "Poznato je da moja biografija nije savršena, ali sam krenuo novim civilizacijskim putem".
Teško je reći tko će pobijediti u aktualnom sudaru dvojice "medijskih i moralnih giganata", i hoće li se netko naći iza rešetaka, odnosno hoće li onaj drugi morati preroniti bazen. Baš kao što samo Mira Marković, već dulje od dvije godine u bijegu iz Srbije, zna tko joj je bio draži i komu je više pomogla.

Vezane vijesti

Tijanić optužio Popovića zbog Đinđića

Tijanić optužio Popovića zbog Đinđića

Nedugo nakon što je na Radio Televiziji Srbije emitiran dokumentarni film “Atentat: medijska pozadina” posvećen ubojstvu srpskog premijera Zorana… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika