Objavljeno u Nacionalu br. 515, 2005-09-26

Autor: Dean Sinovčić

POVRATAK INSPEKTORA CLOUSEAUA

'Uloga Sellersa mi je ulijevala strah'

Geoffrey Rush (54) nakon Zlatnog globusa prošloga je tjedna osvojio i Emmy za glavnu ulogu u filmu 'Život i smrt Petera Sellersa' koji se uskoro počinje prikazivati u hrvatskim kinima

Rush se proslavio i ulogama u velikim hitovima, a najveći je bio 'Pirati s Kariba' s Johnnyjem Deppom te 'Krojač Paname' s Pierceom Brosnanom i 'Ned Kely' s Heathom LedgeromRush se proslavio i ulogama u velikim hitovima, a najveći je bio 'Pirati s Kariba' s Johnnyjem Deppom te 'Krojač Paname' s Pierceom Brosnanom i 'Ned Kely' s Heathom LedgeromProšlotjednim osvajanjem nagrade Emmy za ulogu Petera Sellersa u filmu "Život i smrt Petera Sellersa", za koju je već prije nekoliko mjeseci osvojio i Zlatni globus, Geoffrey Rush (54) dokazao je da se glumačka vještina još uvijek više cijeni od mladosti i ljepuškastog izgleda. Za Australca Rusha ovo je još jedna u nizu nagrada koje je počeo osvajati 1996., kada je za ulogu u filmu "Sjaj" nagrađen Oscarom i Zlatnim globusom, nakon čega je bio nominiran za Oscara za uloge u filmovima "Zaljubljeni Shakespeare" 1998. i "Quills – Otrovno pero Marquisea de Sadea" 2001.
Toj kolekciji sada su pridodane nagrade za ulogu u filmu "Život i smrt Petera Sellersa" koji se u hrvatskim kinima počinje prikazivati 6. listopada. Nagrade su očekivane jer je Rush u tom filmu identičan čuvenom glumcu Peteru Sellersu koji se proslavio ulogom inspektora Clouseaua u filmovima o Pink Pantheru redatelja Blakea Edwardsa, ali se "proslavio" i zbog četiri braka, među kojima je najpoznatiji bio onaj sa švedskom starletom Britt Ekland koju u filmu glumi Charlize Theron.
Osim spomenutih filmova, Rush se proslavio i ulogama u velikim hitovima, a najveći je bio "Pirati s Kariba" s Johnnyjem Deppom te "Krojač Paname" s Pierceom Brosnanom i "Ned Kely" s Heathom Ledgerom. Trenutačno snima dva filma, nastavak "Pirata s Kariba" i "Munchen" u režiji Stevena Spielberga.

NACIONAL: Izgledate vrlo ponosno na ulogu Petera Sellersa u ovom filmu, ali poznato je da ste je jedva prihvatili. Zašto ste razmišljali o odbijanju ove uloge?

- Bio sam prestrašen i tašt. Tašt utoliko što nisam želio neuspjeh u ovoj ulozi. Kada sam čitao scenarij za film, pronašao sam nekoliko dijelova gdje se kao glumac možeš lako poskliznuti i propasti ako te scene ne odglumiš na najbolji način. Peter Sellers je, osobito za Engleze, bio Bog. Ne možeš glumiti Boga, to je neglumljivo. Barem sam ja tako mislio pa sam odbio tu ulogu. Godinu dana nakon toga, dok sam snimao "Pirate s Kariba", producenti filma "Život i smrt Petera Sellersa" ponovno su došli do mene. Ulovili su me u dobrom raspoloženju. Nikada nisam bio sportski tip, čak ni kada sam išao u školu. Tada sam uživao dok sam mahao mačem, glumio sam s Johnnyjem Deppom, koji je fantastičan glumac, i na kraju sam osjetio kako je vrlo lako glumiti u "Piratima s Kariba". Staviš šešir na glavu i majmuna na rame, to nije osobito teško. Kao glumac, pomislio sam, nemoj se ulijeniti, ovo je dobro vrijeme za tebe, ali uzmi nekoliko izazovnih uloga. U tom trenutku ponovno su mi ponudili ulogu Petera Sellersa, nakon čega sam rekao sebi "učini to i budi spreman na propast". Koliko puta u karijeri ti se može ponuditi ovakva uloga s kojom se ništa ne može usporediti. Ta mi je uloga izgledala kao sjajan klasičan lik, uz originalan scenarij. I što je najzanimljivije, to je prvi scenarij Christophera Markusa i Stephena McFeelyja. Čisto ludilo.

NACIONAL: Jeste li se iznenadili kada su vam prvi put ponudili ulogu Petera Sellersa?

- Ne baš. Kada sam bio tinejdžer, događalo mi se da mi ljudi priđu i kažu kako ih podsjećam na Petera Sellersa. Kada sam snimao "Banger sestre" s Goldie Hawn, izvodio sam neke glupe šale, koje su se meni činile originalne, na što mi je ona rekla "podsjećaš me na Petera Sellersa". Dodala je da ja nisam privatno tako problematičan kao što je on bio. Nakon filma "Zaljubljeni Shakespeare" brojni novinari su me pitali nije li to uloga kakva bi pristajala Peteru Sellersu. Osjećao sam se polaskano. I na kraju, uoči početka snimanja, rekao sam nekim svojim prijateljima kako ću glumiti u filmu "Život i smrt Petera Sellersa". Na to su me oni pitali koga ja glumim u tom filmu.

NACIONAL: Koliko ste dugo vježbali Sellersov glas, ponašanje, način hoda?

- Osoba koja je sa mnom uvježbavala glas Petera Sellersa isti je posao radila na filmu "Zaljubljeni Shakespeare". Radila je sa mnom i na filmu "Pirati s Kariba". Ja nisam poput mnogih drugih glumaca koji vrlo brzo poprime nečiji akcent. Sellers je imao fantastičan talent za to, on je mogao mijenjati boju glasa iz scene u scenu. Ja sam morao naporno vježbati boju njegova glasa, ali moja učiteljica je bila fantastična. Ona je poznata i po tome što je promjenom glasa pretvorila Amerikanku Renee Zellweger u Engleskinju u "Dnevniku Bridget Jones". U scenariju smo pronašli šest faza u Sellersovu životu, od njegove 30. do 45. godine. Zatim smo proučili osam ili devet uloga koje je tada glumio, poput inspektora Clouseaua. Proučavali smo neke njegove monologe. Sellers je bio fantastičan glumac i na tjelesnoj razini, bio je originalan. U garderobi se nije moglo naći jedno odijelo koje bi njega predstavljalo izvana, on se stalno mijenjao. Clouseau u onom kaputu i s onim šeširom, pa ni jedan Francuz ne izgleda tako, ni jedan Francuz ne priča tako, ali on ga je takvim stvorio. Ili Merkin Muffley iz filma "Dr. Strangelove", najneopisiviji lik u povijesti američke kinematografije. Ujedno najdosadniji. Kao što je Sellers prilazio svojim likovima tako sam ja prilazio liku Sellersa.

NACIONAL: Kako ste uspjeli odvojiti Sellersa privatno od njegovih filmskih uloga?

- Imali smo sreću jer je Sellers sam vlastitom kamerom snimao svoj život. Gledali smo snimke njegova života koje je sam snimio.

NACIONAL: Je li na kraju uloga Sellersa za vas bila prava svetkovina?

- Jest, zbog svih mojih strahova i dilema s početka, na kraju se sve pretvorilo u užitak. U početku je bilo jako teško. Morao sam glumiti Sellersa iz mlađih dana, pri čemu su mi stavljali masku na lice. Kada su mi je prilijepili na lice, ono je izgledalo kao sedam komada nekuhane teletine. Na to bi stavili puder, šminku, industrijsko ljepilo i sve što treba, i tako pet sati svakog dana. Odjednom bih se pogledao u ogledalo, vidio da imam debelo lice i shvatio da sličim na Sellersa. Bilo je dana kada smo ujutro snimali scene Sellersa kao mladog, a poslijepodne Sellersa starijeg tako da bi mi poslijepodne skidali masku s lica. Tada bih imao malo vremena za nove scene kod kojih nije bilo previše ponavljanja i kod kojih nisam mogao griješiti kod akcenta. Zato sam se za ulogu Sellersa počeo pripremati vrlo rano, još dok sam snimao "Pirate s Kariba". S make-upom smo jako puno eksperimentirali. Kada su mi ga prvi put nanijeli na lice, izgledao sam predebelo, tako Sellers nije izgledao, pa sam pomislio koja je uopće svrha make-upa. Mogla se koristiti kompjuterska animacija uz pomoć koje bih izgledao identično Sellersu, ali to bi bilo dosadno. U scenariju je pisalo "Geoffrey Rush u ulozi Petera Sellersa" i to je osjećaj koji sam dobio i trebao prenijeti na platno. Ja sam trebao taj osjećaj prenijeti kroz svaki dio svog tijela. Želio sam ono u čemu je uspio Anthony Hopkins u filmu "Nixon" - da Richard Nixon sliči na Anthonyja Hopkinsa.


NACIONAL: Kažete da su vam svakog dana pet sati nanosili šminku na lice. Što ste radili tih pet sati?

- Ludo se zabavljali. Među šminkerima je bio David Jones, službeno asistent za prostetiku, inače fenomenalan imitator. Nisam u životu susreo divniju osobu. Osjećao sam da se kraj mene nalazi prirodno nadaren komičar. Sjajno je imitirao Jamesa Masona, mogao je imitirati bilo koga. Imao je u mp3 tehnici snimljena sva prva mjesta britanske top-liste od 1950. do 2000. godine i svakog smo jutra slušali sve hitove, od Patty Paige preko Cockney Rebelsa do Britney Spears.

NACIONAL: Jeste li ikada pomislili da ipak nikada nećete ući u bit Petera Sellersa, u ono što ga je činilo takvim kakav je bio?
- Jesam. Dugo sam o tome razgovarao s redateljem Stephenom Hopkinsom i zaključili smo kako je to uloga oko koje se ne treba previše intelektualizirati nego treba slijediti svoje instinkte. Jednom sam ga pitao o čemu se zapravo radi u ovom filmu, a on mi je rekao "o tome kako čovjek može biti tužan, kako može biti glup, i arogantan".

NACIONAL: Postoji li neki Sellersov film u kojem biste željeli glumiti?

- Vjerojatno postoji, ali se to kod mene stalno mijenja. Na primjer film "Najmanje kino na svijetu" iz 1957. prvi je Sellersov film koji sam gledao, imao sam sedam godina. Sellers je tada imao 32 godine, a glumio je alkoholičara koji radi u mjesnom kinu. Ipak, mislim da je "Dr. Strangelove" film u kojem je Sellers dao jedinstveni utjecaj na kreiranje filmskog lika.

NACIONAL: Je li istina da ste se osobno potrudili da Emily Watson dobije ulogu supruge Anne Sellers u ovom filmu?

- Ne mogu se više sjetiti kojim su redom glumci dobivali uloge u ovom filmu, jesu li prvo mene izabrali za ulogu Sellersa ili je netko drugi izabran prije mene. Sjećam se da sam Emily Watson gledao u filmu "Lomeći valove", i to iste godine kada sam glumio u "Sjaju", i susreli smo se na dodjeli Oscara. Obožavao sam taj film i, naravno, obožavao sam nju. Prije dvije godine glumio sam u filmu "Plivanje uz struju" i želio da i ona dobije ulogu u njemu, ali nisam uspio. Zato sam se potrudio za film o Peteru Sellersu i uspio. Osim Emily Watson u ovom se filmu okupila sjajna glumačka ekipa sa svih strana svijeta. Kao što Sellers nije bio stereotipan glumac tako ni ova ekipa nije stereotipna. Na snimanju je atmosfera bila sjajna, John Lithgow je najglasniji glumac kojeg poznam, ali pravi umjetnik, a Emily Watson je tako tiha.

NACIONAL: Kakav dojam je na vas ostavila Charlize Theron u ulozi Britt Ekland?

- Fantastičan. Nisam do tada najbolje poznavao njezin glumački rad. Sjećam se da sam s djecom išao u kino pogledati njen film "Moćni Joe Young", ali ona nije bila glumica koju sam prije zapazio. Sjećam se da smo prvo zajedničko snimanje imali na početku u hotelu "Dorchester", odnosno u studijskoj verziji "Dorchestera". Odmah sam shvatio da je riječ o vrlo pametnoj glumici s puno stila. Iskrenoj i artikuliranoj. Zreloj, iako ima 29 godina. Kada sam na monitoru pogledao snimljenu scenu, rekao sam joj da je vrlo dobra glumica. Naravno, nakon toga sam pogledao "Čudovište" i rekao joj da je velika glumica. Od Jessice Lange nisam vidio tako lijepu plavokosu glumicu. Osim toga, uloga Britt Ekland u ovom je filmu sjajno napisana. Da ne govorim o mojim ljubavnim scenama sa Charlize Theron, baš mi je drago što su se našle u filmu. Ona se šalila kako me ne smije dirati po licu zbog moje maske pa će se držati za moja dlakava prsa.

NACIONAL: Teško je biti objektivan, ali mislite li da vam je ovo najbolja uloga nakon filma "Sjaj"?

- Ne znam. Već sam naučio kako se po završetku snimanja odvojiti od lika koji ste glumili, ali u slučaju ovog filma mogu reći da je to bilo najintenzivnije glumačko iskustvo. Osim toga, odlično sam se sprijateljio s redateljem Hopkinsom.

NACIONAL: Nedavno ste imali malu ulogu u filmu braće Coen "Zavedi me, razvedi me". Kako je bilo raditi s braćom Coen?

- Sjajno. Već sam mislio da nikada neću glumiti u nekom njihovu filmu jer oni snimaju filmove s tipično američkim temama. Upoznao sam ih uz pomoć Frances McDormand, supruge Ethana Coena, koju sam zajedno s Coenima susretao na dodjelama nagrada za "Fargo", ponovno one iste godine kada sam ja dobivao nagrade za ulogu u "Sjaju". Oni su odmah rekli kako bi htjeli da glumim u nekom njihovu filmu, ali sam im odgovorio kako se bojim da se to nikada neće dogoditi. Nakon nekoliko godina ponudili su mi malu ulogu u filmu "Razvedi me, zavedi me", koja je bila napisana za britanskoga glumca. Onda sam im predložio da ulogu tog Engleza zamijenimo za ulogu Australca, oni su to prihvatili i ja sam se našao u tom filmu.

NACIONAL: Vaš novi film zove se "Candy". Možete li reći nešto o njemu?

- Glumac Eric Idle imao je sjajan scenarij koji se zvao "Remains of the Piano" koji je izgledao kao montypythonovska verzija nekog filma Jamesa Ivoryja i Ismaila Merchanta. Bio je tako zabavan, ali nije mogao naći financijere za taj projekt. Idle je želio da glumim batlera Hopkinsa koji je bio baziran na svim ulogama Anthonyja Hopkinsa od "Howard's Enda" do "Kad jaganjci utihnu". Kako je to propalo, došlo je do suradnje s australskim redateljem Neilom Armfieldom s kojim sam radio u kazalištu, a "Candy" je njegov prvi veliki film. U njemu glumim Caspera, čovjeka mojih godina, koji je homoseksualac i heroinski ovisnik, ali vrlo čist i uredan. Ujedno je profesor na fakultetu u Sydneyju. Odlična uloga.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika