Ženama treba dati šansu? Ženama? Kojim ženama? Tko će im dati šansu? Muškarci? Koji su muškarci, ili je bio samo jedan, gospođi Vesni Škare-Ožbolt dali ili dao šansu? I zašto? Da, a kako to da ja našu ministricu pravosuđa zovem gospođom kad ju većina novinara i gostiju u TV studijima u kojima često sjedi zovu Vesnom. Vesna? Tko se ministrici pravosuđa u ozbiljnoj zemlji na javnoj ili privatnoj televiziji smije obraćati kao V e s n i? Koje bi ministarstvo po važnosti bilo blisko ministrastvu pravosuđa? Ministarstvo obrane? Pitala sam okolo, ministar naše obrane preziva se Rončević. Da se taj gospodin i valja od fešte do fešte, da nastupa na Hrvatskoj televiziji u zabavnim emisijicama, teško da bi mu voditeljica ili gost u studiju rekao, ajmo, Ronac, sad si ti na redu, imaš minutu, reci što misliš o novoj kolekciji Image Haddada. Doduše, ni prema svim ministricama novinari nisu isti. Ministricu vanjskih poslova gospođu Grabar-Kitarović nitko nikad javno nije nazvao ni Kolindicom ni Kolindom. A ne znamo ni broj njenog grudnjaka. Sjećamo se samo da je na poslu dojila. A dojenje nikoga ne izaziva, na dojke pune mlijeka diže se samo bolesnicima. Želim reći, ministrica dojilja je više simpatična nego vulgarna, iako... Ipak bi samo nekim ženama trebalo pružiti šansu? A Vesna i sve ostale Vesnice trebale bi ostati bez nje? Zašto? Zato što se moje prijateljice i ja osjećamo jezivo kad vidimo Vesnicu kako se svim silama i svim sredstvima trudi biti samo poželjna ženkica. Sakoić od bijele kože, tri broja preuzak, na proslavi sedamdeset i petog rođendana Tvornice čarapa Jadran?! Intervjui na temu što moja kćerkica misli o ekstenzijama koje sam stavila na glavu. Mama, i ja bih takvu frizuru, navodno je rekla buduća Vesnica. Uske crne haljinice, p r e u s k e crne haljinice, u crnom grudnjaku pjenušaju se bujne grudi, Vesnica ih nudi kamerama i očima mnogobrojnih novinara, a tema konferencije za tisak je reforma hrvatskih gruntovnica. Žarkocrvene usne, u v i j e k širok osmijeh, često role na nogama, znamo i kako Vesnica izgleda u kupaćem kostimu... Koliko je bitna činjenica da nema te fešte u Hrvatskoj koju Vesnica neće ukrasiti svojim otkrivenim mliječnim žlijezdama? Ma, bitna je. Živimo u svijetu punom predrasuda, Hrvatska ne postoji izvan vremena i prostora, nigdje na svijetu ministrice ne zavode ni svoj narod, ni novinare, ni TV voditelje. Ministrice bi se trebale ili baviti poslom za koji su plaćene da ga obavljaju, ili glumiti da se njime bave. Tu ne treba mnogo pameti. Samo se treba ugledati na muškarce. Postoji li u Hrvatskoj bilo koji m i n i s t a r koji bi bio spreman... Uf! Ovo nije normalno! Zaletjela sam se! Teza mi pada u duboku mutnu vodu! Postoji li u Hrvatskoj bilo koji m i n i s t a r... Moram biti fer iako mi teško pada, kreneš s pričom, sve te vodi prema cilju, priča ima jasnu glavu i rep i poruku, dolje hrvatska ministrica koja se ponaša kako siroče na pragu klimakterija kojem u isto vrijeme zvone svi biološki satovi, a onda... Bar da ga nisam vidjela! Govorim o našem ministru prometa i veza gospodinu Kalmeti koji je jednom našem tjedniku pozirao na plaži gol do pojasa i još je jadničak napadno uvukao trbuh, kao Marilyn Monroe na onom slavnom kalendaru pedeset i neke... Ova rečenica je tako dugačka, zadihala sam se, samu sam sebe zbunila, taj Kalmeta... Doduše, tko danas gleda tjednike? Mogla sam preskočiti ovo, nastaviti dalje, Kalmeta i kad se skida, a ne skida se često, ne ide na rođendan Tvornice čarapa Jadran odjeven u crnu kožnatu jaknu navučenu na gole, dlakama obrasle grudi, ne stavlja bananu među noge da bi izgledao muževniji dok stoji na ulazu u tunel Sveti Rok, ne izvlači pramenove, možda, ne nastupa u priglupim TV emisijama, zasada, nitko ga od novinara ne zove, ej, Kalmeto... U meni je problem! Iako imamo i ministra koji je bolji muškarac nego ministar, Kalmeta me ne čini nemirnom. Dapače, kad muškarac radi budalu od sebe, kad igra na svog đoku, dlakave noge i uvučen trbuh, to me raduje. Vesela sam kad neki naš ministar pozira na plaži tako da se svakom homiću digne. Kad naša ministrica izloži svoje sise u Dnevniku, to smatram osobnom uvredom. To jest predrasuda i nije okej, ali ima tako malo žena kojima se pruža prilika da budu, makar naoko, bitne. A kad im se ta prilika pruži, onda glavu prekrivaju ogromnom količinom dlaka, uskom odjećom dave debelo, kratko tijelo, svima pokazuju mnogobrojne zube umjesto da mudro usta drži zatvorena, jer samo zatvorena usta naše ministrice mudra su usta. Da Vesnica drži sise pod kontrolom, da produlji preusku suknjicu, da na glavi nosi samo svoje dlake, da ne ide na svako događanje na kojem se pojavljuju tone hrvatskih kurvica naoružanih plastičnim sisama i nadom da će svojim vlažnim mufom zarobiti moćnog muškarca, da stalno nije na ekranu hrvatskih televizija u preglupim zabavnim emisijama, da zabrani novinarima i gostima u studiju da je zovu Vesnom i Vesnicom, da... Da je tako kako bih ja htjela, Vesnica ne bi bila Vesnica nego gospođa Škare-Ožbolt, da je Vesnica gospođa Škare-Ožbolt, tko zna da li bi bila ministrica? Nemamo sreće, mi žene. Ili smo gospođe pa nas nema ili smo Vesnice pa smo svagdje. Žao mi je sirotice pa neću ovako završiti. Bit ću blaga, malo ću je braniti. Kad si na čelu nekakvog ministarstva, zovu te Vesnica samo ako si žensko. Ako si na čelu ministarstva, koliko god na plaži bio gol, uvlačio trbuh i pokazivao naciji mišice, ostaješ gospodin Kalmeta. Super je, super je što sam se u posljednji čas sjetila Božidara, Bože, Boškića, Boška, Kalmetića i super je što sam sigurna da je i on ministar samo zato jer ima dobre noge i dobar, tvrd, veliki komad među njima.