Objavljeno u Nacionalu br. 516, 2005-10-03

Autor: Sina Karli

INTERVIEW

Radimir Čačić - varaždinski župan s premijerskom vizijom

Razgovor s varaždinskim županom, saborskim zastupnikom HNS-a, bivšim ministrom graditeljstva i obnove te jednim od najuglednijih poduzetnika u Hrvatskoj, o njegovoj uspješnoj političkoj i poslovnoj karijeri, obitelji, usponima i padovima te životu između Varaždina i Zagreba

Radimir Čaćić i predsjednik Republike Hrvatske Stjepan MesićRadimir Čaćić i predsjednik Republike Hrvatske Stjepan MesićUred varaždinskog župana Radimira Čačića nalazi se u varaždinskoj gradskoj jezgri u palači stare vijećnice. Kad smo ga posjetili prošle srijede u podne, Čačić, poznat kao poduzetnik i političar goleme energije i brzog ritma življenja i rada, već je bio primio i ispratio cijeli niz posjetitelja, a novi je niz čekao do noći. Za njega jedan njegov bliski suradnik kaže da istodobno rješava pet problema i u glavi kreira novi projekt. Je li tomu tako, samo on zna, no sigurno je da sve radi s velikom strašću, fokusiran na cilj koji si je postavio. Čačićevi stanovi, Čačićeva autocesta, Čačićev Coning – opća su mjesta koja se povezuju s korpulentnim bivšim ministrom graditeljstva i obnove, sadašnjim županom i saborskim zastupnikom HNS-a, koji je nedavno odlučio započeti personaliziranu kampanju za premijera. Kako će se odvijati taj ambiciozni plan uz stranku koja je izgubila na popularnosti, što će učiniti, kako vidi Hrvatsku u budućnosti i kako je od mladog zagrebačkog arhitekta iz dobre obitelji sa Zvijezde i varaždinskog zeta postao jedan od najsposobnijih poduzetnika i političara, temperamentno je izložio u dvosatnom razgovoru.

NACIONAL: Ovo ste ljeto objavili kandidaturu za premijera. Kako je to primljeno u javnosti, u stranci, među prijateljima i političarima?

- U stranci je odlično primljeno jer se na svim razinama osjećala potreba da malo agresivnije, fokusirano, koncentriranim snagama uđemo u političke pripreme za parlamentarnu utakmicu, a rezultat koji smo postigli personaliziranom kampanjom u Varaždinskoj županiji i Međimurju povećao je stranačke apetite. Što se tiče prijatelja, oni i postoje da bi te podržali iako ne moraju biti objektivni. Javnost je ta koja je najobjektivnija, a politički su suparnici najbolje ogledalo onog što se događa.

NACIONAL: Kako komentirate anketu iz prošlog broja Nacionala koja je pokazala da već sada imate jednaku potporu birača kao premijer Ivo Sanader i bivši premijer Ivica Račan?

- Imali ste krug podijeljen na četiri četvrtine: jedna je bila ne znamo a ostale tri ravnomjerno podijeljene na desnicu, centar i ljevicu, personificirane kroz Sanadera, Račana i mene. To vjerno pokazuje kako je podijeljeno društvo. SDP stranački pokriva ljevicu, HDZ i HSP desnicu, a centar je pokriven lepezom stranaka. Račanov i Sanaderov rezultat pokriven je stranačkom bazom, dok moj nije, ali je jasno definirana centristička pozicija kod jedne četvrtine glasača. To nije nikakva novost, tako je od prvog dana. Kad se ljudima centrističke orijentacije da mogućnost da se za nekoga opredjeljuju, oni to i čine, a personalizirana kampanja omogućuje osjećaj izlaska iz stranačkog okvira. To je dobra poruka za nas. Da čak i kod posve različitih programa osobnost može dovesti do znatnih pomaka, pokazuje recentni njemački primjer. Dvije potpuno različite političke opcije, gdje je desna dobivala čvrstih i stabilnih četrdeset i više posto, a lijeva trideset ili manje, izbore su završile neriješeno.

NACIONAL: Bi li vama bilo mnogo lakše ući u kampanju da je vaša stranka HNS jača?

- Bilo bi jednostavnije i lakše i na tome moramo raditi. Mi nismo naslijedili stranačku strukturu kao SDP koji je građen od 1945. Nismo je izgradili kao HDZ od 1990. I to je zadatak koji je pred nama – nismo stranka vlasti, što znači da nemamo ljude koji su ovisni o vlasti, koji su zahvalni vlasti, koji su zaposlili sinove i kćeri ili sami imaju privilegije kroz vlast. Imamo prostor koji je fluidan i mnogo kritičniji.

NACIONAL: HNS je propustio učiniti mnogo stvari koje su se od te stranke očekivale.

- Nažalost, u velikoj mjeri propustili smo iskoristiti mogućnosti i ostavili smo politički prostor onima koji su se pokazali nedoraslima da ga ispune – to je u jednom trenutku bio HSLS. Danas ako imate kompletnu organizaciju i tisuće članova, još je pitanje hoćete li dobiti deset do petnaest posto. Zato su oni koji su uspjeli stvoriti čvrstu bazu u znatnoj prednosti i taj golemi posao je pred nama.

NACIONAL: Kako se to radi?
- Imamo, srećom, neke prilično dobro odrađene pilot-projekte u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji, u kojima smo postigli uvjerljive pobjede sa 30 i 50 posto glasova. To je golemi uzorak na kojemu smo dokazali što se može sustavnim, ozbiljnim radom, kvalitetnim ljudima, prisustvom na terenu, radom za dobrobit ljudi. To su ljudi prepoznali i činjenica je da u županijama dobivamo 30 do 50 posto glasova, a u selima i gradovima i 70 do 80 posto.

NACIONAL: Koje su glavne točke kojima ćete pokušati osvojiti birače?

- Razvoj, decentralizacija i Europa - sve tri međusobno isprepletene - a to su tri točke o kojima govore i drugi. Kad je riječ o Europi, problem je u tome tko zna i može realizirati naše projekte do početka pregovora jer se samim početkom ionako trenutačno neće ništa promijeniti. Dizanje kapaciteta naših institucija i gospodarstva dug je proces koji ide presporo i ne ovisi o datumu početka pregovora, a institucijama su potrebni radikalni rezovi. Sudstvo, osobito trgovačko, s razlogom nosi etiketu korupcije. Presude su često predvidive bez obzira na činjenice.

NACIONAL: Imate li za to dokaze?
- Prije nekoliko godina osobno sam otišao kod predsjednika Trgovačkog suda koji je poprimio ljubičastu boju u licu kad je shvatio da je protiv naše tvrtke donesena presuda zatražena telefonom a da se nitko nije potrudio ni napisati tužbu. A čovjek je baš krenuo objašnjavati temelje nezavisnog sudstva. Ostaje i sređivanje instrumentarija – katastra, gruntovnice kao pretpostavki za unošenje reda u sustav i sprečavanje korupcije.

NACIONAL: Kako bi trebala funkcionirati Hrvatska nakon izbora?

- Hrvatska prestaje biti monolit, mora otvoriti prostor za svoje potencijale. Kod nas sasvim slučajni, najčešće nesposobni ljudi, prema nedefiniranim političkim kriterijima dolaze u poziciju da odlučuju o našem novcu i sudbinama. Ponekad ministri postaju ljudi koji nisu rukovodili ni trojicom zaposlenika, niti raspoređivali barem 2000 kuna, a preuzimaju odgovornost za milijarde, s tim da iza sebe nemaju stabilan profesionalni aparat. Bolesno centraliziranoj zemlji prilagodili smo porezni sustav, Zakon o financiranju jedinica lokalne i regionalne samouprave, Zakon o izboru ljudi u lokalnoj i regionalnoj samoupravi te Zakon za izbor zastupnika u Sabor. Tu moramo napraviti velike pomake.

NACIONAL: Znate li kako napraviti tako velike zahvate?

- Znam točno što treba napraviti, za to imamo projekte. Primarno treba učiniti promjene u poreznom sustavu. To nije ništa novo, već smo zakonske prijedloge predali Saboru. Porez na dohodak mora biti ostavljen jedinicama lokalne i regionalne samouprave, a porez na dobit ravnomjerno treba rasporediti prema mjestu rada ili prebivališta. To znači da će svi načelnici, gradonačelnici, župani dobiti priliku da odlučuju o budućnosti na način koji nije kozmetika. Bilo bi dobro da to budu ljudi koji su to u stanju napraviti. A to podrazumijeva promjene u sustavu biranja. S tim je povezan zakon o direktnom izboru načelnika, gradonačelnika i župana kako bismo dobili odgovorne i kvalitetne ljude u odnosu na građane kojima bi trebali služiti. Takav sustav favorizira menadžere u vođenju gradova, ljude koji mogu projektno voditi stvari. Očito je da ovoga trenutka država traži takvo vođenje. Jučer su neke druge stvari bile prioritetne, a danas je neosporni prioritet gospodarstvo i upravo stoga izlazim s kandidaturom.

NACIONAL: To je očito podloga da se stvori ljudski potencijal koji bi vodio državu.

- Da, to je potencijal koji utječe i na stranački život i na strukturu stranke i stvara podlogu da se dobiju kvalitetni ljudi u vrhu. Nije slučajno što to cijeli razvijeni svijet ima, nije slučajno što je supsidijarnost dio europske povelje, a decentralizacija i direktni izbori u preporukama Vijeća Europe.

NACIONAL: Mislite li da bi u najvažnijoj instituciji, u Saboru, došlo do znatnih promjena?

- Da, svakako. Proporcionalni model izbora je partitokracija, kozmetički ublažena podjelom na deset jedinica. Stranke sve određuju. Primjerice, 66 zastupnika HDZ-a nije dalo nijedan amandman na proračun. Njima je sasvim svejedno što će njihovi građani o njima misliti, njima je važno što misli gazda. U suprotnom, oni bi izlazili sa svojim amandmanima za svoju crkvu, školu, cestu ili bilo što drugo. Svijet to rješava na sljedeći način: imaju kombinirani model utjecaja stranke i utjecaja osobe. U gospodarstvu neke institucije, primjerice burzu, nismo dovoljno razvili ni iskoristili. Kad govorimo o monetarnom sustavu, nismo ga ni dotaknuli: izabrali smo najjednostavniji i najštetniji model – a to je da se fiksiramo na euro.

NACIONAL: Kako biste vi tu situaciju okrenuli?

- Moramo se koristiti instrumentarijem monetarne politike. To ne znači da će se dogoditi devalvacije, no moraju se amortizirati udari unutarnjih cijena koje nisu tržišne – struje, vode, smeća, svega što stvara dodatni teret gospodarstvu. Na to se veže pitanje politike deficita kao ključnog elementa razvojne politike. Vrsta sna koju bi svaka tranzicijska zemlja rado imala je da ima stranu akumulaciju kroz ulaganja privatnih tvrtki. To je san, stvarnost je okrutnija. Gdje je došla akumulacija, samo u monopole – tamo gdje je mogla pokupiti vrhnje: telecom, farmacija, bankarstvo, cementare – tamo gdje smo zatvoreno tržište. Nije ušla u grane gdje se treba boriti i to nije slučajno.

NACIONAL: Na svom ste području neke stvari u tom smislu uspjeli pokrenuti?

- Već smo neke stvari napravili. U slobodnim zonama otvaramo oko 3000 mjesta s desetak velikih tvrtki visokih i najviših tehnologija. To ipak traži neku vrstu pameti, strategije i ulaganja. U tom smjeru država treba ići. Država neke potencijale nije ni dotaknula, a to nije novac, nego primjerice imovina – nekretnine, osobito u turizmu.

NACIONAL: Vlada naglašava uspješnu turističku sezonu kao svoju veliku zaslugu. Je li to tako?

- Kakve veze ona ima s tim? Nikakve. Dvije su se stvari dogodile. Prva, 2000. na 2001. kad smo izišli iz međunarodne izolacije pa smo udvostručili broj stranih noćenja, a drugo je da smo otvorili autocestu Zagreb-Split ove godine. Pa nije turistički eksplodirala Istra, nego Dalmacija zbog autoceste.

NACIONAL: Kad biste dobili mandat da pokrenete te procese, s kojim biste ljudima to mogli učiniti?

- Oni u ovoj zemlji već postoje, pa tih mladih dečki imate na sve strane. Neki su već radili s državom i otišli iz države. U stručnom dijelu imamo kadar. Mi nemamo politički kadar, odnosno politika nije dorasla tom stručnom kadru. U politici i dalje imate neznalice i oni se boje okružiti stručnim ljudima. Taj novi menedžment lako bi se izgradio kroz političke strukture kad bi se napravio drukčiji sustav. Moja je poruka bila već i u bivšoj vladi da ne razmišljam o političkoj boji, nego o činjenici da bi u Hrvatskoj trebalo naći profesionalne ljude koji mogu odraditi projekte na razini države.

NACIONAL: Kao župan koji je došao na taj položaj s velikom potporom, u ovom ste kraju mnogo toga pokrenuli. Koja je strategija?

- Moja je strategija – županija znanja. Ovdje je ispod osam posto visoko i više školstvo, ljudi s višom i visokom spremom. Hrvatski prosjek je nešto manje od 12 posto, zagrebački 22 posto, europski između 22 i 24 posto, a američki 38 posto. U Varaždinu nemamo nikakve otoke ni more ni zidine Dubrovnika; želimo ono što možemo a to je visoko obrazovano stanovništvo.

NACIONAL: Kako je zamišljeno da se razina obrazovanja toliko podigne?

- Ovdje ljudi nakon srednje škole počinju raditi i ne završavaju fakultete. Razlog je relativno lakše zapošljavanje i nemogućnost financiranja studija od strane roditelja jer su prosječne plaće u Varaždinskoj županiji 30 posto niže od hrvatskih. Izišli smo s programom "Student" da svatko tko želi može dobiti kredit za školovanje, kompletno financiranje iz županije, bez obzira na to gdje i što hoće studirati i hoće li se ovdje vratiti. Kad se zaposle, vraćat će kredit u iznosu od 20 posto od svojih prihoda. U ovih mjesec dana do danas javilo se 120 ljudi, to je ukupno oko 200 tisuća kuna na mjesečnoj razini, oko dva i pol milijuna na godinu. To je inače četiri puta više nego prošle godine kad su se davale stipendije. A za taj kredit nema nikakvih kriterija, dovoljno je reći što želiš i gdje studirati i koliko novca to stoji. Nama je to važno jer je hrvatski prosjek tri studenta na sto stanovnika, a varaždinski je samo dva.

NACIONAL: Što je sa srednjom školom?

- Ovdje imate 8100 srednjoškolaca, od njih 5300 putuje iz okolnih sela. Troškovi putovanja po jednom djetetu su oko 700 kuna. S obzirom na niska primanja, to je za roditelje vrlo teško. Riješili smo taj problem tako da smo djeci dali besplatan prijevoz u županiji. Iako nas to jako puno košta, smatramo da je apsolutni prioritet da djeca završavaju srednje škole. U nekim općinama se ove godine upisalo deset posto više djece nego prošle godine jer roditelji nemaju trošak prijevoza. To je druga mjera koju smo napravili, a treća se odnosi na nešto što do sada nitko u Hrvatskoj nije napravio a to je da ćemo 57 škola i 15 sportskih dvorana izgraditi, odnosno dograditi kako bi sve osnovno i srednje školstvo bilo osposobljeno za koncept nove škole - jednosmjensku nastavu. To znači da su djeca u školi od devet do pet, da nakon nastave imaju grupni i pojedinačni rad, ručak itd. Sve to znatno mijenja kvalitetu nastave, kulturnu, sportsku scenu, odnose u obitelji, ponajprije položaj žene, smanjuje izostanke itd. Poslije pet sati škola je prostor za druge sadržaje, što do sada nije bio slučaj uz dvo, trosmjenski rad. Ni to nije jeftino, stoji tristotinjak milijuna kuna. Ako je budžet 114 milijuna kuna, onda je jasno koji je to teret. To je moguće realizirati kroz projekt javnog privatnog partnerstva. Projekt nije novi, poznaje ga cijela Europa, Englezi i Nizozemci su ga zakonom propisali. To je uključivanje privatnog novca, sposobnosti, organizacije u projekte od društvene važnosti. Koncept je "nisam dovoljno bogat da kupujem jeftino", odnosno "nisam dovoljno bogat da gradim jeftino". Kod nas država propisuje da se ide prema kriteriju što je najjeftinije, što znači kad gradite školu, primjerice, u okviru standarda uzimaš najjeftinije pločice, najtanju propisanu izolacija itd. Kad radite za sebe, gradite uzimajući u obzir desetljeća održavanja. Završili smo analize i proračune, do 15. siječnja završit ćemo glavne projekte i idemo u natječaj za partnere za financiranje, izgradnju i održavanje kroz najmanje dvadeset godina.

NACIONAL: Jeste li ikad mislili - s obzirom na to da ste rođeni Zagrepčanin i da ste završili školu i fakultet u Zagrebu - da ćete odlučivati o sudbini ove županije?

- Ne, to je čista slučajnost. Odnosno, nije baš slučajnost s obzirom na to da je moja supruga Marija Varaždinka.

NACIONAL: Nakon što ste 1973. diplomirali arhitekturu i vrlo brzo se oženili kolegicom s faksa, Varaždinkom Marijom, prvo zaposlenje bilo je u Zagrebu. Ispričajte kako je to bilo?

- Zaposlio sam se u Interpublicu, a Interpublic me iznajmio Amerikancima. Ta tvrtka jednim se dijelom bavila organiziranjem izložbi na Velesajmu. Na natječaju su dobili sajmove za Amerikance. Pokazali su se uspješnima u toj organizaciji, pa su konkurirali kao tvrtka s referencama na drugim mjestima i dobili sajmove u Moskvi, Brnu, arapskim zemljama. Ja sam bio njihov menadžer koji je radio sajmove za američko ministarstvo vanjske trgovine u istočnoj Europi, primarno u Moskvi.

NACIONAL: Neko vrijeme imali ste ured u Moskvi. Koliko dugo?

- Proveo sam u Moskvi 15 mjeseci u tri godine. Trebao sam ostati, bilo mi je ponuđeno da preuzmem posao za Amerikance. Oni su u Švicarskoj imali centralu koja je vodila sve te sajmove i trebao sam voditi posao. Nisam to htio jer sam imao privatnih problema u obitelji moje supruge. Otac je bio bolestan, ona nije htjela u inozemstvo, radila je u Zagrebu kao arhitektica. Na kraju smo se odlučili nastaniti u Varaždinu.

NACIONAL: Zašto Varaždin?

- U zemlji je tada bio investicijski bum, svašta se počelo graditi. Kad sam išao studirati arhitekturu, to je bilo nešto između mojih interesa. Imam neke matematičke sposobnosti i sklonosti prema umjetnosti i osobito povijesti. Arhitektura je struka koja ima tu racionalnu matematičku komponentu, a ima i dosta povijesti i povijesti umjetnosti. Prvih godina radio sam kao menadžer, manje je to bilo pitanje dizajna, i onda sam ipak odlučio raditi, kad sam se vratio, u arhitekturi. Šanse da radim kao arhitekt bile su puno veće u Varaždinu nego u Zagrebu, koji je imao puno arhitekata, i to etabliranih. U Varaždinu je bila velika potražnja za radno sposobnim mladim ljudima.

NACIONAL: To je bilo u sklopu poduzeća koje se zvalo Zagorje.

- To je bio projektni biro u kojemu sam nakon nekoliko mjeseci postao direktor. Razvijao sam biro, izdvojio ga, pa su me čak i osudili na tri godine zbog toga, ali me Vrhovni sud oslobodio. Osudili su me jer nisam htio potpisati sporazum o udruživanju. Time sam napravio krivično djelo protiv samoupravljanja.

NACIONAL: Što ste projektirali u to vrijeme?

- Svašta, pa i jednu stranu Radićeve ulice. Drago mi je da smo supruga i ja uspjeli promijeniti dio urbanizma Varaždina. Tada su bili predviđeni neboderi u zelenilu. Mi smo kao mladi arhitekti inicirali i dobili natječaj kojim je promijenjen urbanizam i naselje je pretvoreno u ulicu. Projektirao sam i domove umirovljenika u Varaždinu i Slavonskom Brodu, stambene objekte i industrijske hale.

NACIONAL: Jeste li projektirali svoju kuću?

- Moja žena ju je projektirala, uz moju asistenciju. Tu je u samoj jezgri, u zidinama. Moja punica ima kuću u jezgri koja je bila nacionalizirana zgodnog imena Palača Miseroni, a preko puta je imala zemljište koje su joj ostavili i ondje smo izgradili kuću.

NACIONAL: Odrasli ste na zagrebačkoj Zvijezdi, roditelji su pravnici, otac vam je bio tajnik Izvršnog vijeća. U kojem razdoblju?

- U vrijeme Savkine i Haramijine vlade, a poslije je bio republički tužitelj.

NACIONAL: Bili ste odlikaš u VII. gimnaziji, fakultet ste brzo završili i roditelji s vama nisu imali problema.

- Završio sam u rekordnom roku, nikad u životu nisam pao ispit, ali nisam bio blistav. Ocjene su mi bile tri i pol.

NACIONAL: Vratimo se poduzeću Zagorje, odnosno pitanju kako je 1977. nastao Coning?

- Cijela ta priča bila je prespora, troma, pospana, kako je to već išlo u socijalističkim tvrtkama. To mi nije odgovaralo i nas nekoliko se odlučilo izdvojiti u posebnu tvrtku, zbog čega je, kako sam ispričao, nastala "frka". Političke strukture u gradu to nisu htjele prihvatiti, ja nisam htio prihvatiti udruživanje. Tada je bilo vrijeme okrupnjavanja, formirali su se SOUR-i. Kao direktor tog OUR-a, nisam to htio potpisati nego sam rekao da idemo u posebnu tvrtku.

NACIONAL: Ipak ste na kraju uspjeli? Koliko je ljudi tu bilo?

- Bilo je suludo, drž – ne daj. Bilo nas je tridesetak. Integrirali smo još jedan lokalni biro koji je loše stajao. Mi smo stajali jako dobro, izgradili smo si zgradu u centru što je u to vrijeme bilo krajnje neobično, opremili smo sve to i počeli se baviti raznim stvarima.

NACIONAL: Vi ste bili direktor?

-Oduvijek, od početka sam sve vodio, otkad nas je bilo samo sedmero u iznajmljenoj kancelariji.

NACIONAL: Sad više niste na čelu, a tvrtku vodi vaša supruga.

- Sad sam samo zaleđeni vlasnik, a poduzeće ne vodi ni moja supruga. Tvrtka ima Upravu, predsjednika i članove. Jedan je član Uprave Stanko Kovač, koji je bio u HAC-u. Kad su ga, na moju sreću, otpustili, pozvali smo ga u Coning. On pokriva tehničku komponentu koja se odnosi na ekologiju, projektiranje, inženjering u izgradnji stanova, hotela. Moja supruga vodi projektiranje.

NACIONAL: Dok ste bili u Vladi, bilo je kritika jer je Coning radio poslove za Vladu. Hoće li vam štetiti taj pomalo negativan imidž koji ste time stekli. Zašto ste se upuštali u takve poslove u to vrijeme?

- To se uvijek može zlonamjerno interpretirati, ali ja sam išao u to jednostavno zato jer je to teško izbjeći iz razloga o kojima sam prije govorio, prije svega zbog visoke centraliziranosti zemlje. Nitko tko se ozbiljno bavi investicijama u ovoj zemlji ne može ne raditi s državom. Tako je bilo prije, tako je danas, a tek u budućnosti će se možda nešto promijeniti jer ima sve više privatnih tvrtki i investicija. Mi smo do 1990. isključivo radili s državom i jako puno od 1990. Zanimljivo je da smo puno više radili u vrijeme ministra Radića nego kad sam ja bio u Vladi. Kvaka u toj priči je da to uvijek netko može zlonamjerno tumačiti. No meni je uvijek bilo bitno da sve bude na javnim natječajima i da ja ni na koji način ne mogu na to utjecati. Maknuo sam se, formirao sam komisije, zatražio sam prisustvo vanjskog čovjeka iz HUP-a kod svakog natječaja te ovjeru da nitko nije dobio posao izvan kriterija, ni po kakvoj vezi. To nikad prije, a ni danas, nijedno drugo ministarstvo nije uvelo kao praksu. Zgodno je da je uvjerljivo najveći posao koji je Coning ikada ugovorio s državom onaj dobiven prije mjesec dana, a to je Ministarstvo vanjskih poslova. Uz to, taj je objekt bio i prije dvije godine na natječaju i tada ga je dobio Coning, u vrijeme kad sam ja bio ministar. No netko je poništio natječaj. Coning je sada drugi put prošao na natječaju, očito zato što je imao najpovoljniju ponudu. Ne znam je li najbolje odustati od svega zbog takvih vrsta napada. To nema smisla. Radije se neću baviti ni s čim nego da se 300 ljudi, koji su sa mnom radili tridesetak godina, a već nekima rade i unuci, prestane baviti poslom na koji imamo pravo po zakonu zato što neki pokvarenjak ima nešto za reći. Mislim da mi takve stvari zapravo ne štete, iako je u jednom trenutku stvorena klima kao da sam jedan od pretvorbenih tajkuna. Pritom se zaboravlja da smo tvrtku stvarali od 1977. i da ne samo da nismo uzeli tuđe nego su nama oduzeli tvrtku.

NACIONAL: Kad i kako je to bilo?

- HDZ je donio odluku i oduzeo nam tvrtku 1995. Istjerali su nas na cestu. Ušli smo u pretvorbu, kupili vlastitu firmu koju smo napravili ni iz čega u socijalizmu, nas 200 dioničara, a oni su to 1994. poništili i oduzeli nam tvrtku. Imam dokumente u kojima se izričito izdaje nalog da nam se pod formom revizije oduzme tvrtka. To je bila politička naredba izrečena na Saboru HDZ-a. Poslali su nam inspekcije, poništili pretvorbu, mi smo osnovali novu tvrtku, četiri godine se borili na sudu, da bi Ustavni sud 1999. poništio njihovu odluku i vratio nam uništeno poduzeće. Za to vrijeme su nas još napadali i stvarali afere zbog Zadra i Dubrovnika, a to su bile obveze tvrtke koju su oni uzeli i u četiri godine potpuno uništili. Prema tome, ako se govori o HDZ-u kao zločinačkoj organizaciji, prvi sam koji bi o tome imao što reći. I sad smo na sudu jer nam država duguje trideset milijuna maraka s kamatama. No čak ni takav državni kriminal u jednom vremenu tranzicije ne daje pravo da se cijelu stranku etiketira zločinačkom.

NACIONAL: Početkom devedesetih godina imali ste problem s poslovima u Izraelu. Možete li objasniti o čemu je tu bila riječ?

- O golemom projektu izgradnje 1300 stanova u Ashkelonu. Coning je nudio poslove vani jer u Hrvatskoj nije više bilo investicija i tako smo dobili natječaj u Izraelu. Izraelci su tada masovno gradili stanove prije svega za ruske Židove koji su dobili pravo izlaska iz SSSR-a. To je bilo gradilište s više od tisuću ljudi, s vrhunskom tehnologijom koju smo prebacili i izgradili stanove. No što se dogodilo? U jednom se trenutku promijenila vlada i sve što je bilo u temeljima smjelo se završiti, a ono što nije bilo započeto, nije se smjelo graditi. Odmah su iz aviona i helikoptera napravili snimke i obustavili dio projekta. Svi troškovi, sva mehanizacija je bila tamo i mi smo došli u situaciju da gubimo dvadeset, trideset posto na cijeni. Oni su to tretirali kao višu silu iako smo imali ugovor s tvrtkom koja je imala ugovor s vladom. To je čista gola pljačka. Izgubili smo golem novac, dio opreme. Nismo bili jedini, puno ih je stradalo. Ondje je bilo Francuza, Amerikanaca, Čeha. Problem je bio posebno naglašen činjenicom da nismo imali ambasadu ni državnu zaštitu, a sam izraelski pravni sustav beskrupulozno favorizira vlastite tvrtke.

NACIONAL: Vi ste pokrenuli projekt POS-a koji je nova vlada zaustavila iako je u to dosta uloženo.

- Za razliku od projekta autoceste, koji je bio potpuno zaokružen i bilo ga je nemoguće pokvariti, projekt POS-a traži velik angažman, entuzijazam, napor, volju da se razbijaju otpori i sprege između lokalne birokracije i lokalnih zainteresiranih investitora. Oni ne žele prostorne planove, urbanizam, katastar. Što je skuplji prostor, to je otpor veći. Najveći je u Zagrebu, Splitu, velikim gradovima. Kad pogledate koja je županija prva donijela prostorni plan u svim općinama, vidite da je to bila Varaždinska. Zadnja je bila Dubrovačka, a odmah do Dubrovnika Zagreb. Ne bi ga ni danas bilo da ga HNS nije nametnuo boreći se rukama i nogama i do zadnjeg trenutka sve se činilo da se zaustavi njegovo donošenje. Riječ je o milijunima eura i nitko ne želi definirati pravila igre. Napravio sam model prema kojem je cijena stana bila izdržljiva uz odgađanje plaćanja državi. Napravljeno je oko tisuću stanova od planiranih deset tisuća, oko tisuću je u izgradnji. To traži daljnji napor da se probijaju lokalne strukture. Zašto prodavati stanove po 900 eura po četvornom metru, kad se može prodavati po minimalno 1900 eura? Stvorila se atmosfera da to ne valja, potencijalni kupci nemaju gdje što reći, a oni koji bi to trebali realizirati ne žele, ne znaju i smatraju da to nosi političke poene meni, HNS-u i zadnja im je briga što time oštećuju građane.

NACIONAL: Jeste li u mladim danima pomišljali da ćete se baviti politikom?

- U trenutku kad osjetite da politika znatno utječe na vas i na ono što radite, osjetite potrebu da sami sudjelujete u tome. Moj sukob 1977. s državom, koji je završio time da su me osudili, sigurno je u meni izazvao želju da progovorim.

NACIONAL: No prava politička karijera počela je 1990.na prvim višestranačkim izborima kad ste se uključili u Koaliciju narodnog sporazuma i kad bi prvi put bili kandidat za premijera da je Koalicija dobila izbore. Kako ste u sve to ušli?

- Slavko Goldstein došao je k meni i rekao mi da je razgovarao s nekoliko ljudi koji su mu rekli da sam jedan od najvrednijih mladih privrednika, da imam neobičan način za socijalističke okvire i visok poslovni ugled pa me pozvao da stvorim tim koji bi kreirao gospodarski program, kao kandidat za predsjednika Vlade uime Koalicije. Tada sam razgovarao sa Savkom i napravili smo izvanredan tim ekonomista. Ja sam njima bio čudna ptica nesocijalističke ekonomije, a oni su meni bili zanimljivi kao stručni pametni ljudi. No nismo uspjeli na izborima.

NACIONAL: Savku ste tada prvi put sreli?

- Ne, znao sam je preko oca. Sjećam se i sad njezina telefonskog poziva mom ocu da uđe u njezinu prvu vladu.


NACIONAL: Jeste li upoznali još neke političare kroz kuću?

- Da, kako ne: Miku Tripala, poznavao sam ljude iz tužilaštva, Rukavinu, Dežmara, Budaka, pa i Šeksa je moj tata primio na posao kao pripravnika. Obitelj Pirker i danas je prvi susjed mojih roditelja na Zvijezdi.

NACIONAL: Koje karakteristike mora imati premijer?
- Mora imati energiju, sposobnost donošenja odluke i preuzimanja odgovornosti. Imati iskustvo u dobivanju batina a ne samo u izbjegavanju, mora biti projektno usmjeren, mora znati koje ciljeve želi realizirati i iza toga stajati. Mora razumjeti funkcioniranje cjeline. To je jedan od velikih problema svih vlada i ministara, a osobito sadašnje. Ja se cijeli život bavim investicijama na državnoj razini i nema nijednog predsjednika vlade u posljednjih trideset godina s kojim nisam na ti. Naučio sam razumjeti kako funkcionira sustav. Politika si može pomoći da oko sebe okupi ljude koji znaju i kojima vjeruje. Ja, primjerice, vrlo malo znam o modernoj informatičkoj tehnologiji. Mogu ljudima vjerovati, ali to je isto kao da me bacite u potpuni mrak i ja se nekome držim za skute. Razumijem probleme naših političara opće prakse kad se suoče s funkcioniranjem države u gospodarskom smislu. Oni su u potpunom mraku i ne znaju hoće li se spotaknuti niz stube i slomiti kralježnicu.

NACIONAL: Kao čovjek poznat po tome da ima golemu energiju i može potegnuti za troje, kako živite, kako se rješavate svakodnevnog stresa?

- Istina je da radim mnogo stvari istodobno, pokušavam puno ugurati u radni dan koji traje od jutra do pola noći. Ne spavam mnogo i u dan mi puno toga stane. Moje je iskustvo da treba postaviti ciljeve. Nevjerojatno je koje rezultate možete postići fokusiranjem i stvaranjem mreže koja ide u tom smjeru. Moj je stari sačuvao papir na kojemu sam kao gimnazijalac prije mature napisao što ću raditi u sljedećih deset godina. Napisao sam da ću diplomirati u roku, a jedna od stvari bila je da ću ostvariti vlastiti biro. Takav sam cijeli život. Za mene je karakteristično da znam što hoću i odmjeravam snage prema tome što si odredim.

NACIONAL: Koji je plan za sljedećih deset godina?

- Naravno, voditi ovu zemlju.

NACIONAL: Kako vidite Hrvatsku za deset godina? Kakva će to biti zemlja u gospodarskom smislu?

- Hrvatska sigurno može biti zemlja snažnog vala investiranja, goleme potražnje za radnom snagom, elitnog turizma, vrhunske infrastrukture. To je potpuno otvoreno, nema ni jedne prepreke da to realiziramo. Uz to, stvorit će se politička elita koja zna što radi i gdje vladaju kriteriji pameti, znanja i rezultata, a ne brbljaonica.

Vezane vijesti

'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'

'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'

Pravomoćna presuda u postupku koji se pred mađarskim sudom vodi protiv prvog potpredsjednika vlade Radimira Čačića bit će konačna točka orijentacije… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika