Objavljeno u Nacionalu br. 516, 2005-10-03

Autor: Maroje Mihovilović

NOVI UDAR NA OLIGARHE

Putin natjerao Abramoviča da proda naftni div Sibneft

Prodajom naftne kompanije Sibneft ruskoj državnoj tvrtki Gazprom, tajkun i vlasnik engleskog nogometnog kluba Chelsea Roman Abramovič ostao je bez svoje posljednje velike kompanije u Rusiji

Abramovič je od početka tvrdio da će gubernator Čukotke biti samo jedan mandat. U međuvremenu je promijenjen zakon, pa se gubernatori u Rusiji više ne biraju nego ih postavlja predsjednik. Putin je ovih dana objavio da želi da Abramovič i dalje bude gubernator ČukotkeAbramovič je od početka tvrdio da će gubernator Čukotke biti samo jedan mandat. U međuvremenu je promijenjen zakon, pa se gubernatori u Rusiji više ne biraju nego ih postavlja predsjednik. Putin je ovih dana objavio da želi da Abramovič i dalje bude gubernator ČukotkeProšlog tjedna sklopljen je najveći poslovni sporazum u ruskoj povijesti, koji ima i golemo političko značenje. Ruska državna energetska kompanija Gazprom, koja kontrolira 20 posto svjetskih zaliha plina i 25-postotni je opskrbljivač zapadna Europe plinom, kupila je jednu od najvećih privatnih ruskih naftnih kompanija Sibneft i tako svoje poslovanje snažno proširila i u naftni sektor. Sibneft je dosad bio u vlasništvu ruskog oligarha Romana Abramoviča. Gazprom je za 72 posto Sibnefta platio 13 milijardi dolara, a od toga će Abramovič na svoj račun dobiti oko 9 milijardi u gotovini. Ruski bogataš, čije je bogatstvo prije ovog posla američki financijski časopis Forbes procijenio na 11 milijardi dolara, tako je prodao svoju posljednju veliku kompaniju u Rusiji. Abramovič se ionako prije nekoliko godina preselio u London, gdje kupuje nogometaše za svoj Chelsea, trenutačno vjerojatno najbolji nogometni klub na svijetu. Jedan od ciljeva ove kupnje Sibnefta, koju je zamislio i odobrio sam ruski predsjednik Vladimir Putin, bio je da i tog oligarha isključi s ruske ekonomsko-političke scene. Ali Putin s Abramovičem ima još neke planove.
Abramovič je imao veliku sreću što nije završio kao Mihail Hodorkovski, koji je osuđen na osam godina zatvora, Vladimir Gusinski i Boris Berezovski, koji su pod prijetnjom uhićenja otjerani u izgnanstvo, pri čemu im je najveći dio imovine u Rusiji zapravo konfisciran. Putin je tu trojicu kaznio jer su mu se politički suprotstavljali, što Abramovič nikad nije činio. Dok je Hodorkovski financirao oporbene političke stranke, a Gusinski i Berezovski preko svojih medija agitirali protiv Putina, Abramovič je procijenio da je Putin, za razliku od svog prethodnika Borisa Jeljcina, preopasan protivnik, a i nije imao političkih ambicija.
Taj bivši siromašni mladić, koji je poslovnu karijeru počeo prodajući plastične patkice, mora da je prezadovoljan onim što je stekao. Rodio se 24. listopada 1966. u Saratovu na jugu Rusije. Majka mu je umrla kad je imao 18 mjeseci, otac poginuo u nesreći na radu kad je imao četiri godine. Brigu o njemu preuzeo je stric, koji je radio u naftnoj industriji, pa je s njim neko vrijeme živio u Moskvi, ali je mnogo više vremena proveo u Sibiru, gdje se crpila nafta.
Nakon vojske i diplome na naftnom fakultetu počeo se baviti raznim poslovima. Preprodavao je razne stvari i na kraju počeo raditi kao trgovac naftom u sibirskom gradu Omsku. Kad se SSSR raspao, Abramovič je počeo kupovati rusku naftu za rublje po niskim državnim cijenama i prodavati je za dolare mnogo skuplje na svjetskom tržištu.
Njegovo trgovačko umijeće bilo je zapaženo pa je mladog poduzetnika kao svog štićenika u više poslovne i političke sfere uveo prvi veliki ruski tajkun Berezovski. Tada se Abramovič u poznao i s Jeljcinom.
Kad se 1995. Jeljcin našao u opasnosti da izgubi predsjedničke izbore, od Berezovskog je zatražio pomoć. Berezovski mu je odlučio pomoći i novčano i propagandno, jer je posjedovao utjecajnu nacionalnu televiziju ORT i nekoliko listova. U to je uključio i druge poslovne ljude, među njima i Abramoviča, te je uz njihovu pomoć Jeljcin ponovno izabran, ali je svojim financijerima omogućio da jeftino pokupuju velika državna poduzeća. Berezovski i Abramovič zajedno su kupili Sibneft za samo 100 milijuna dolara, iako je stvarna cijena bila barem milijarda.
U drugoj polovici 90-ih, zahvaljujući Jeljcinovoj podršci i ekonomskoj politici koja im je išla naruku Berezovski, Abramovič i drugi oligarsi silno su se bogatili. Jeljcinovo je bio sve bolesniji i davao je do znanja da će se povući kad nađe nasljednika. Nakon raznih pokušaja našao ga je u dotadašnjem šefu tajne službe Vladimiru Putinu, kojeg je imenovao premijerom, a potom obznanio da će kao vršitelj dužnosti predsjednika Rusije biti njegov nasljednik. Putin je za samo tri mjeseca morao izići na predsjedničke izbore. Berezovski, Abramovič i ostali oligarsi stali su iza dotad nepoznatog Putina, financijski mu pomogli da ustroji stranku Ujedinjena Rusija i podržali ga preko svojih medija, pa je Putin 2000. glatko pobijedio na izborima.
Ali Putin je bio mnogo čvršći od Jeljcina, nije htio biti marioneta onih koji su mu pomogli. Zbog toga se uskoro sukobio s oligarsima. Prvi je bio na redu Berezovski, uvjeren da će se uspjeti oduprijeti novom predsjedniku, kojeg je stao napadati preko svojih medija, nagovještavajući da će financirati opoziciju. No podcijenio je protivnika: Putin je pokrenuo državne institucije protiv Berezovskog, lako našao u njegovim poslovima nezakonitosti te mu zaprijetio uhićenjem, zbog čega je Berezovski pobjegao u London.
Njegova partnera Abramoviča nije dirao jer je s njim vrlo rano postigao tajni sporazum o nenapadanju. Abramovič je shvatio da je Putin opasan, a i nije imao političkih ambicija. Putin je stoga odobrio Abramoviču da otkupi udjel Berezovskog u Sibneftu, nakon čega je televiziju ORT, koju je također otkupio od Berezovskog, predao vlasti. Berezovski je uvijek tvrdio da je pod pritiskom vlasti morao svoj udjel u Sibneftu prodati Abramoviču ispod cijene, zbog čega ga sada tuži sudu u Londonu, gdje obojica žive.
Nakon toga Abramovič se povukao s javne scene, ulagao u druge kompanije i trošio na luksuz u inozemstvu. Istodobno je Putin krenuo protiv drugih oligarha, koji su – unatoč sudbini Berezovskog – bili uvjereni da se mogu suprotstaviti predsjedniku. Jedan za drugim gubili su bogatstvo, a neki su poput Berezovskog završili u inozemstvu. Najuporniji u suprotstavljanju Putinu bio je Mihail Hodorkovski, šef naftne kompanije Jukos, najbogatiji Rus. Izravno je financirao oporbene stranke i novine te agitirao po unutrašnjosti Rusije najavljujući vlastitu kandidaturu za predsjednika. Htio je povećati svoje poslovno carstvo pa je ponudio Abramoviču da se udruže, da Abramovič uđe sa Sibneftom u Jukos, gdje bi mu bio manjinski partner, na što je Abramovič pristao. Hodorkovski je čak bio spreman otkupiti njegovu tvrtku.
U jednom trenutku 2003. Abramovič kao da je, pregovarajući s Hodorkovskim o prodaji Sibnefta, traži elegantan način da se izvuče iz poslova u Rusiji i sa svojim se bogatstvom skrasi u inozemstvu. Tih je dana ruski financijski list Vedemosti otkrio da je Abramovič potajno prodao svoj 50-postotni udjel i u najvećoj ruskoj kompaniji za proizvodnju aluminija Russian Aluminium, drugoj najvećoj na svijetu. Prodao ga je vlasniku druge polovice, tvrtki Basic Element, za 2,5 do 3 milijarde dolara, samo pet mjeseci nakon što je Abramovič u proljeće 2003. prodao i svoj 26-postotni udjel u Aeroflotu.
Vedemosti su uočile da Abramovič rasprodaje svoje vlasništvo u Rusiji jer očito svoj kapital prenosi u inozemstvo. Njegovi poslovni suradnici to su poricali pa je predstavnik Millhouse Groupa, koji upravlja njegovim vlasničkim portfeljem, objavio da je riječ o uobičajenim kupoprodajnim poslovima u skladu s ekonomskim uvjetima na ruskom tržištu kapitala. U to vrijeme Abramovič je kupio nekretnine u Engleskoj, jahtu, a za 90 milijuna dolara i nogometni klub Chelsea, otplativši i 120 milijuna dolara njegovih dugova. Odmah je potrošio 160 milijuna dolara za kupnju igrača. To se dosad povećalo na 500 milijuna.
Spajanje Jukosa i Sibnefta je propalo, jer je u listopadu 2003. Putin dao uhititi Hodorkovskog, pa je Abramovič u jednom trenutku bio najveći dioničar jukosa. Tada se počelo pričati da će Abramovič uz Putinovo odobrenje preuzeti upravljanje Jukosom, ali Abramovič je sa Sibneftom izišao iz Jukosa, a Jukos je zapravo preuzela država.
Ipak, jednom stvari, kad je riječ o Abramoviču, Putin nije bio zadovoljan: smetalo mu je što je sav stečeni novac trošio za vlastite užitke u inozemstvu, umjesto da ih reinvestira ili daruje u Rusiji. U proljeće prošle godine ruska vlada pokrenula je pravnu akciju i protiv Abramoviča. U Čukotki na sjeveroistoku Sibira, u susjedstvu Aljaske, od 2000. Abramovič je bio guverner te pokrajine s velikim rudnicima rijetkih metala. Preuzeo je taj položaj, kako je svojedobno rekao, da pokaže kako suosjeća sa stanovništvom tog udaljenog siromašnog područja. Počeo je graditi razne društvene ustanova, podigao životni standard, tvrdeći da sve to čini na svoj trošak, što mu ne bi trebao biti problem jer se njegovo bogatstvo procjenjuje na 12 milijardi dolara. Tamošnji stanovnici bili su oduševljeni pa ga zovu "Čovjek Bog".
Ali lani u travnju državna revizija završila je kontrolu poslovanja pokrajine Čukotke i objavila porazne podatke o tamošnjim financijama. Gubici Čukotke iznose više od 9 milijuna dolara, dvaput više od godišnjeg prihoda, pretjerano se trošilo i investiralo. Na ovaj izvještaj državnih revizora Abramovič je iz Londona odgovorio da u Čukotki zaista postoji deficit, ali je naslijeđen iz prošlosti, a da ga je on smanjio za 10 posto te još 13 posto duga reprogramirao.
Revizori su upozorili i zašto pokrajina nije imala dovoljno prihoda. Abramovič je u Čukotki posljednjih godina registrirao niz svojih tvrtki, povezanih sa Sibneftom, a potom svim tim tvrtkama kao guverner Čukotke ukinuo obvezu plaćanja poreza. Budući da se porezi u Rusiji plaćaju u pokrajinama gdje su tvrtke registrirane, on je tim tvrtkama zapravo ukinuo plaćanje poreza na nacionalnoj razini. Te tvrtke ondje su bile registrirane samo formalno, nisu u Čukotki imale ni ureda, ni zaposlenih, no i to im je omogućavalo da im njihov vlasnik, ujedno i guverner pokrajine gdje su se registrirale, oprosti poreze. Prema objašnjenjima pravnika, Abramovič nije učinio ništa protuzakonito, ali je svakako učinio nešto nepošteno.
Tada se počelo nagađati da je revizija u Čukotki početak za Abramoviča neugodne akcije. Tih se dana pričalo o njegovom velikom mutnom poslu u Čukotki. Tiče se tamošnjeg rudnika zlata Majskoje, koji je Abramovič kao guverner prodao britanskoj kompaniji Highland Gold. Britanska tvrtka nije rudnik kupila od pokrajine Čukotka, nego od ruske kompanije registrirane u Londonu, čiji je vlasnik bio Abramovič, što znači da je 35 milijuna dolara vrijedan rudnik prodao kao privatna osoba, a ne kao guverner, ali je ipak – u svojstvu guvernera – obećao britanskim kupcima razne financijske olakšice i izgradnju – državnim novcem – 150 km ceste kroz šumu i tundru do rudnika.
Akcija je očito bila pokrenuta da se Abramovič upozori da pazi što radi, a on je očito poruku shvatio te dao neka obećanja Putinu, zbog čega se odjednom o reviziji s Čukotke zašutjelo, možda i stoga što je Abramovič obećao da će sam nadoknaditi gubitak u pokrajinskoj blagajni. Abramovič se i dalje držao suzdržano, bavio se svojim nogometnim klubom i izbjegavao medije. Iz njegova kruga stizale su i dalje naznake da bi se on najradije potpuno povukao iz Rusije i prodao Sibneft.
U naftnim krugovima sada se tvrdi da je za njegovu kompaniju bilo mnogo zainteresiranih kupaca zbog trenutačno visoke cijene nafte. Iako je možda mogao dobiti i bolju cijenu od neke međunarodne naftne kompanije, Abramovič je Sibneft prodao ruskom državnom Gazpromu, pri čemu je možda vodio računa i o argumentima koji nisu ekonomski.
Putin je prošlog tjedna u trosatnoj kontakt emisiji na državnoj ruskoj televiziji objasnio zašto mu je stalo da Sibneft postane dio Gazproma. Rekao je da je jedan od ključnih projekata ruske države da ponovno nacionalizira naftni sektor kako bi imala veću kontrolu nad proizvodnjom nafte i njenom cijenom. Kupnjom Sibnefta bitno je ojačan i Gazprom, koja je već prije bio procijenjen na 65 milijardi dolara, što je ravno proračunu Irske.
Abramovič je od početka tvrdio da će gubernator Čukotke biti samo jedan mandat. U međuvremenu je promijenjen zakon, pa se gubernatori u Rusiji više ne biraju nego ih postavlja predsjednik. Putin je ovih dana objavio da želi da Abramovič i dalje bude gubernator Čukotke i da ga je imenovao za to mjesto, a iz Abramovičeva kruga daju do znanja da on imenovanje vjerojatno neće odbiti.
U poslovnim krugovima procjenjuju da to imenovanje nije Putinova nagrada za Abramoviča, nego način na koji mu je dao do znanja da se nije izvukao iz svojih obveza prema Rusiji. Putin smatra da je nemoralno kako su se oligarsi obogatili na ruskom nacionalnom bogatstvu te da je nemoralno da taj novac iznose iz Rusije. Abramovič će sada i dalje dio tog novca vraćati donacijama Čukotki. Štoviše, tvrdi se da je u ugovor o prodaji Sibnefta po nalogu ruske vlade uključena i Abramovičeva obveza da dio stečene gotovine reinvestira i u druge dijelove Rusije, a ne da sve potroši na kupnju nogometaša, jahti i bolida Formule 1, za što je u posljednje vrijeme posebno zainteresiran.

Vezane vijesti

Uskoro izlazi prvi roman Arthura Conana Doylea

Uskoro izlazi prvi roman Arthura Conana Doylea

Nedovršeni prvi roman Arthura Conana Doylea "Narrative of John Smith", napisan između 1883. i 1884., bit će prvi put objavljen ove jeseni, prenosi… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika