Nedavna vijest da se bivši ravnatelj POA-e Franjo Turek bavio splitskim skladateljem Nenom Ninčevićem i voditeljem, tadašnjim direktorom zabavnog programa HTV-a Ljudevitom Grgurićem ima pozadinu koja baca potpuno novo svijetlo na taj slučaj.
  Ninčević je kao jedan od potpisnika tajnog ortačkog ugovora u aferi Grupo bio po zahtjevu SZUP-a i nalogu istražnog suca pod mjerama tajne kontrole telefonskih razgovora i pratnje jer je bio fiktivni vlasnik dionica Obiteljskog radija, koje su zapravo pripadale Miroslavu Kutli, a njima je raspolagao Juraj Hrvačić.
  Mjere su počele u studenome i trebale su trajati tri mjeseca. Sve razgovore prisluškivala je kriminalistička policija i proslijeđivala ih SZUP-u, koji je tada bio "pod kapom" MUP-a a Turek je bio pomoćnik Šime Lučina, ministra policije. Prisluškujući Ninčevićeve razgovore, kriminalistička policija čula je i njegov razgovor s Grgurićem, u kojem njih dvojica navodno dogovaraju lažiranje "Dore", hrvatskog izbora za Pjesmu Eurovizije. Kako su unutar istrage o jednom kažnjivom djelu naišli na indicije o drugom, koje nije bilo predmet te istrage, po zakonu su trebali otvoriti novu istragu. To je kriminalistička policija i učinila i sve prijavila istražnom sucu koji je dao novi nalog za tajnu pratnju i prisluškivanje.
  Na mjesto ravnatelja policije 1. siječnja 2001. došao je Ranko Ostojić, Ninčevićev prijatelj. Ostojića su kao ravnatelja policije obavijestili o operativnim akcijama, pa i o operativnoj akciji oko Grupa i svim poduzetim mjerama. Tako je doznao da je pod mjerama i njegov prijatelj Ninčević te da kriminalistička policija sprema i premetačinu njegova stana. Poziva Ninčevića i obavještava ga o tome. Ninčević u panici zove suprugu i kaže joj da istoga trenutka pokupi dokumente skrivene u stanu i odnese ih k rođaku. Pritom čini grešku, jer zove na kućnu liniju koja je također pod kontrolom. U tom razgovoru kaže supruzi da ga je o tome obavijestio njegov prijatelj Ostojić. Snimka tog za Ostojića kompromitantnog razgovora, nakon kojeg je on trebao biti smijenjen i kazneno gonjen, još je u službenim i privatnim arhivama. Tada ga je od smjene zaštitio Šime Lučin, koji ga je i doveo na mjesto ravnatelja, kojem je ta smjena nakon samo dva tjedna službe mogla politički jako štetiti.
  Kriminalistička policija pratila je Ninčevićevu suprugu, koja je prema muževim instrukcijama pokupila kompromitantne dokumente i odnijela ih u rođakov stan. Ali policija više ništa nije poduzimala i nije poduzela premetačinu, cijeli je slučaj zataškan kako se ne bi štetilo Ostojiću, tada vrlo perspektivnom SDP-ovu kadru. Tim svojim potezom, a i kasnijim aktivnostima, Ostojić je opstruirao cjelokupnu kriminalističku obradu afere Grupo. Stoga nije čudno da je prije dva tjedna bio nagrađen za svoj "vrijedan" rad mjestom člana Uprave Slobodne Dalmacije za pravna i kadrovska pitanja, nakon što je tu kuću Sanader prodao EPH-u, čiji je šef bio glavni predmet obrade u aferi Grupo.
  Ranko Ostojić sudjelovao je u još jednoj "specijalnoj" operaciji. Uoči parlamentarnih izbora 2003. iz policijskih arhiva uzeo je cjelokupni dosje "Ivo Sanader" i dao ga Gordanu Maliću, svom bliskom suradniku, novinaru Globusa, koji je bio i član njegova parapolicijskog tima koji je po Hrvatskoj tražio Antu Gotovinu. Taj Sanaderov dosje trebao je poslužiti za njegovu javnu diskreditaciju prije izbora. No šef EPH zabranio je objavljivanje tog dosjea te je cjelokupnu dokumentaciju odnio predsjedniku HDZ-a Sanaderu s kojim je tada sklopio nagodbu koja je rezultirala sramnom prodajom Slobodne Dalmacije. Nezadovoljan takvim raspletom, Globusov novinar, koji je kopirao cijeli Sanaderov dosje, dao ga je kolegi iz Feral Tribunea, koji je nakon toga objavio neke kompromitantne dijelove, među kojima i priču o 800.000 DEM koje je Sanader navodno primio od Miroslava Kutle, kao proviziju za kredit od 8 milijuna DEM koji je sredio posustalom tajkunu u jednoj stranoj banci. Uglavnom, sve se na kraju zataškalo, tekst o Sanaderu nikada nije izišao u izdanjima EPH, Sanader je dao Slobodnu Dalmaciju EPH-u pod vrlo čudnim uvjetima i za mnogo manje novca nego što je bilo u ponudi, Ostojić je postao član Uprave Slobodne Dalmacije… Sve je to veliki političko-kriminlano-medijski cirkus, u kojem su sudjelovali isti likovi kao i u sramotnoj operaciji dezinformiranja hrvatske javnosti o slučaju odbjegloga generala Gotovine. Gdje je tu pravna država?