Predsjednik NCL Media Grupe Ivo PukanićBritanija će i dalje stvarati velike probleme Republici Hrvatskoj na njenom putu u Europsku uniju. To će se dogoditi bez obzira na to što su pregovori službeno započeli i što je mehanizam za njihovo zaustavljanje vrlo kompliciran. Koliko je britansko ministarstvo vanjskih poslova bijesno zbog početka pregovora između Hrvatske i Europske unije, vidi se i po komentaru objavljenom u londonskom dnevniku Times 5. listopada. Članak, koji donosimo u cijelosti, kristalno jasno izražava stav britanske vlade prema Hrvatskoj, neskriveno duboko nezadovoljstvo time što su morali pristati na zeleno svjetlo Hrvatskoj za početak pregovora. Iz tog članka potpuno je vidljivo da bi Foreign Office, odnosno Jack Straw izravno ili preko neke zemlje satelita, da nije bilo austrijske ucjene Turskom, blokirao početak pregovora s Hrvatskom.

Stoga se mora postaviti pitanje bi li izvješće glavne haaške tužiteljice u ponedjeljak ujutro 3. listopada bilo pozitivno da već u nedjelju navečer nije bilo jasno kako Austrija neće pristati na početak pregovora s Turskom ako istodobno ne počnu i pregovori s Hrvatskom. A Britancima je bilo od najvećeg političkog, statusnog i sigurnosnog interesa da pregovori s Turskom, koja je njima i Amerikancima jako važna zbog Iraka, počnu kako im je i obećano. Nipošto si nisu mogli dopustiti da se Turska izigra i tako se da dodatni poticak muslimanskim ekstremistima protiv sekularne vlade u Ankari.
The Times, list koji izlazi već 200 godina, politički je najutjecajniji list u Britaniji. Danas je vlasništvu australskoga multimilijardera Ruperta Murdocha a oduvijek je vrlo blizak britanskoj vladi koja često preko njega plasira svoje stavove za koje nije zgodno da ih kaže izravno. Svi političari i politički analitičari to znaju pa tako te novine i čitaju. Takvi se stavovi izražavaju u formi komentara. Potpisani komentari izražavaju stavove komentatora, a nepotpisani stavove redakcije, odnosno britanske vlade. Članak "Teret dokazivanja je na Hrvatskoj" od 5. listopada nije potpisan.

Taj članak pobija sve slavljeničke riječi Ive Sanadera o genijalnom akcijskom planu i potpunoj suradnji Hrvatske i Haaškoga suda. Bilo bi, naravno, nepravedno reći da premijer nije zaslužan za početak pregovora. Ali zaslužan je prvenstveno stoga što je dobro procijenio da treba igrati na Austriju i što je uz nju napravio još jednu nevidljivu alijansu Hrvatskoj i sebi osobno sklonih zemalja, koje su tiho podržavale austrijske stavove i davale joj snagu da ne popusti. No za taj dio Sanaderovih zasluga nije se smjelo znati niti je on to smio reći novinarima koje on ili njegov glasnogovornik Ratko Maček svakodnevno brifiraju. Za takvo Sanaderovo lobiranje treba znanja, strpljenja i lukavosti i tu mu se mora odati priznanje. U tome je nadmudrio Britance i njihove satelite, a i Carlu Del Ponte. To znaju i Britanci, i Carla Del Ponte i Sanader, no ni jedna strana to nikad javno i službeno neće priznati. Haag i Britanci zbog srama, a Sanader zbog straha. Ipak, Britanci nisu mogli izdržati a da ipak ne progovore barem poluslužbeno preko Timesa i izraze odbojnost prema austrijskoj ucjeni. Tim komentarom pokazali su svoj bijes zbog nemoći u za njih vrlo neugodnoj situaciji. Kolika je bila njihov ogorčenost time što su morali popustiti, najbolje odaje rečenica u kojoj su početak pregovora EU s Hrvatskom proglasili "moralno odbojnom nagodbom". Pritom su upozorili da je početak pregovora "bezočno guranje situacije u regiji na rub"! Na kraju komentara jasno su dali do znanja da pregovori s Hrvatskom ne smiju automatski voditi do članstva, jer inače nemaju smisla. U taj su kontekst reda radi stavili i Tursku. To je bila jasna poruka Londona Zagrebu i njegovim zaštitnicima u Europi – prvo poluvrijeme ste dobili prijevarom i ucjenom, ali vidjet ćemo tko će na kraju dobiti cjelokupnu utakmicu.

Već se sada vidi da ni uhićenje ili lociranje generala Gotovine neće biti dovoljno da oni Hrvatsku, kako to premijer misli, 2009. puste u EU. Gotovina će se dogovoriti s Carlom Del Ponte i otići u Haag dobrovoljno ili će biti uhićen. Postoji i treća varijanta, najmanje moguća – da se skriva do kraja života ili da čeka veliki obrat u Haagu. Kako god bilo, taj će se predmet riješiti i za odbjegloga generala bilo bi najbolje da se riješi što prije. Gotovina, dugoročno gledajući, neće za Hrvatsku biti problem. Problem se krije u sintagmi "pomirba u regiji". Tu sintagmu upotrijebila je Carla Del Ponte prije mjesec dana u Bernu, Foreign Office preko članka u Timesu i Olli Rehn, povjerenik za proširenje EU, u nedjelju na tiskovnoj konferenciji u Zagrebu.

"Pomirba" je eufemizam koji su izmislili Britanci za povezivanje Hrvatske sa Srbijom i njihov zajednički put u Europsku uniju. A to je upravo ono čega su se i Sanader, i Račan, i Mesić bojali. Jer tko će se godinama baktati s problemima Srbije oko Kosova, odvajanja Crne Gore, kriminalnih i korumpiranih vlada, nacionalizma... Britanija jako dobro zna da je Hrvatska svjetlosnim godinam po razvoju udaljena od Srbije, ali to joj nije važno, nego joj je bitn da tzv. germanski blok ulaskom Hrvatske u EU ne dobije prevlast unutar glasačke mašinerije. Kako to, naravno, ne mogu javno priznati, kao što nisu mogli javno priznati bijes zbog Austrijske ucjene pa su "pukli" kroz članak u Timesu, u ovoj prilici poslužili su se frazom "pomirba". Stoga treba postaviti pitanje – s kim se to Hrvatska mora miriti? Sa Srbijom? Nema nikakve potrebe, jer odnosi nikada nisu bili bolji i nikada nije bilo manje svađa. Hrvatski investitori ulažu u srpsku privredu, njihovi se proizvodi prodaju u Hrvatskoj, turisti su ponovo počeli dolaziti na Jadran a da ih pritom nitko ništa ne pita ili maltretira, srpski igrači za dobar novac igraju rukomet i nogomet u hrvatskim klubovima, srpsko smeće od turbfolk muzike sluša se u svakom posjećenijem lokalu u Hrvatskoj, prodaju se nekretnine na obje strane.

Dakle, o čemu Carla Del Ponte i Rehn pričaju? O floskulama kojima bi trebali zamagliti višu politiku iza koje stoje britanski interesi. Pitanje je samo razumiju li oni to ili ne. Svaki nepristran politički analitičar, koji dobro poznaje prilike u ovoj regiji, zaključit će da je hrvatski početak pregovora nešto najbolje za jugoistočnu Europu. Hrvatska na taj način postaje "show box", "izlog" za susjede, koji će vidjeti da se isplati biti uljuđena, demokratska država, koja poštuje ljudska prava, koja troši golem novac da se onima koji su zbog gluposti nakon "Oluje" ostali bez kuća vrati krov nad glavom, koja gradi svoju infrastrukturu... Guranje svih u isti koš, kao što to žele Britanci, dovelo bi upravo do onoga što se ne želi – a to je novi sukob u regiji. Ako joj se želi dobro, neka se ne ide političkom represijom, kao što je to slučaj u Bosni i Hercegovini ili kao što se to pokušalo preko slučaja Gotovina s Hrvatskom. Neka Europa pomogne gospodarsko i financijsko uzdizanje cijelog tog prostora, neka se ljudima omoguće posao i bolji život i nikakvih konflikata ovdje neće biti. Nove sukobe može izazvati samo pokvarena inozemna politika, koja je preko svojih tajnih službi pokušala krivotvoriti i prošlost i sadašnjost, izjednačiti krivnju, dezinformirati i domaću i svjetsku javnost, a sve one koji su prozreli njihove namjere i pokušali im se suprotstaviti kriminalizirati i proglasiti antieuropejcima i antihaaškim elementima. Sve dok Austrija nije imala čime trgovati. Tada su sve maske pale, što zorno pokazuje članak u Timesu.