'Proučavao sam povijest vaše zemlje i zaljubio se u vašeg predsjednika Stipu Mesića. Ujedno sam se sastao sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem i shvatio da je za njih borba za slobodu nešto bezuvjetno. Vaš se narod borio za slobodu a sada se bori za ulazak u Europsku uniju'Don King (74), najpoznatiji svjetski boksački promotor, stigao je u nedjelju uvečer kako bi hrvatskoj javnosti pokazao da je njegov slogan "Samo u Americi" doista slogan koji on najčešće koristi u svojim javnim nastupima. Samo u Americi moguće je da Don King bude optuživan za krađu, prijevare boksača i osiguravajućeg društva, ubojstva i namještanje mečeva i da se uvijek izvuče nekažnjeno te da mnogi boksači i dalje rade s njim iako nisu sigurni da će dobiti sav novac koji su zaradili. Istodobno, samo je u Americi moguće da takva osoba bude neizmjerno cijenjena, proglašena jednom od 40 najutjecajnijih sportskih osoba u posljednjih 40 godina te jednim od 100 najutjecajnijih Afro-Amerikanaca koji su pridonijeli razvoju Amerike.
Prvi veliki promotorski posao Dona Kinga bila je organizacija dvoboja između Muhammada Alija i Georgea Foremana 1974. u Kinshasi u Demokratskoj Republici Kongu. Tada je prvi put u povijesti svaki boksač dobio tada nevjerojatnih pet milijuna dolara. Organizirao je od tada više od 500 borbi za boksačke titule svjetskog prvaka i pritom rušio financijske i rekorde gledanosti. Drugi dvoboj Evandera Holyfielda i Mikea Tysona pratili su gledatelji u 1,95 milijuna kućanstava u Americi, što je najgledaniji jednodnevni sportski događaj svih vremena. On je bio prvi promotor koji je dao milijun dolara boksaču koji nije bio boksač teške kategorije.
S takvom impresivnom biografijom Don King došao je u Zagreb kako bi objasnio što namjerava učiniti s Mariom Preskarom, mladim boksačem kojeg trenira Leonard Pijetraj. Don King predstavio je Preskara kao budućeg bijelog boksačkog prvaka, ali nije znao reći kada će se boriti za titulu. U ponedjeljak ujutro King se sastao sa Stipom Mesićem i Milanom Bandićem te je nakon konferencije za novinare dao ekskluzivni intervju samo za Nacional.

NACIONAL: Zašto ste u svojoj promotorskoj karijeri obožavali dogovarati posao s Mobutuom Sesseom Sekom u Kinshasi u DR Kongu, s Ferdinandom Marcosom u Manili i s kineskom vladom? To su sve tirani i despoti.

- To je istina, ali to im je otvaralo mnoga vrata. Prihvaćanjem organizacije boksačkih mečeva oni nisu dobili samo mene i boksački meč, nego su dobivali lekciju iz povijesti. Dobivali su način na koji su mogli inspirirati svoj narod. Kroz te događaje narod je mogao vidjeti sjeme slobode u zemljama koje vode tirani. Ja sam im kroz mečeve ponudio duhovno iskupljenje. Za razliku od njih, državnici koji su se nazivali sofisticiranima, koji su trebali biti najbolji vođe svojih zemalja, nisu me željeli vidjeti u svojim zemljama. Ja sam želio dati priliku tim despotima. Danas ljudi koji su na njihovim mjestima ne žele iskoristiti takvu priliku. Ne žele dopustiti crncu poput mene da dođe u njihovu zemlju, ne dopuštaju ni bijelcu ako je problematičan, ne dolazi iz pristojne obitelji i nema dovoljno novca. Danas vladaju neka druga pravila. Zato sam ja danas u posebnoj misiji, ja sam neka vrsta Božjeg djeteta koje se nalazi na suprotnoj strani od svih tih ljudi koji misle da su snažni, utjecajni i neustrašivi.

NACIONAL: Postoji velika kontradikcija u vašem životu. S jedne strane zgrćete velik novac, a s druge govorite jezikom socijalizma, čitate Karla Marxa i Mao Zedonga, a Fidel Castro je za vas heroj.

- Moj je heroj svatko tko se bori za svoj narod. Kapitalizam u kojem obrćete velik novac nije ništa loše, pitanje je čime se bavite i na koji ste način došli do tog novca. Uvijek kažem "snaga ljudima" i ja sam dao snagu ljudima koji su povezani sa mnom u ovom poslu. Bez obzira na to koliko bili talentirani, često ne možete zaraditi novac bez pomoći drugih ljudi. Tim ljudima treba samo odvezati ruke, kako bi pokazali svoj talent, treba im osloboditi krila, kao što je to rekao galeb Jonathan Livingstone. Putovao sam cijelim svijetom, radio s mnogim ljudima, pa i onima koji su radili s Fidelom Castrom. Castro je bio oporba u svojoj zemlji i zato je morao otići u Rusiju. Njegova je zemlja bila gladna, a ne možete biti predsjednik zemlje ako ne možete nahraniti gladne i odjenuti promrzle ljude. Ne možete im stalno govoriti neka se mole Bogu i neka vole Boga a da pritom ništa ne rade. Potrebno je preuzeti rizik kao što sam i ja to učinio gdje god sam bio. Preuzimao sam rizik odlazeći u zemlje koje vode despoti i tirani, kako ih već želite zvati, i u kojima nisu vladala određena pravila. A kada nema pravila, onda vam je život u pitanju. Treba propovijedati o slobodi i demokraciji kao što su meni propovijedali. Samo što se kod mene kao crnca pojavila dilema: daj mi slobodu ili mi daj smrt. S takvim sam se dilemama suočavao kada sam odlazio u Manilu, u Zair ili na Kubu. To je bio rizik.

NACIONAL: Postoji li veza između Fidela Castra i Georgea W. Busha čiji ste veliki zagovornik i čiju ste predizbornu kampanju pomagali?

- Ne, ne mislim da je tako. Ne znam što u ovom trenutku radi State Department, ali ne vidim nikakvu vezu između njih dvojice.

NACIONAL: Nekada davno željeli ste postati odvjetnik. Što se tada dogodilo, je li vas život u siromaštvu odagnao od studiranja?

- Napravio sam iracionalnu racionalizaciju. Bavio sam se različitim poslovima i upoznao sam se s kladioničarima, koji su me uveli u druge poslove. Mislio sam da bi mi zarađeni novac bio dovoljan za studij, na što su oni bili jako ponosni, ali su mi rekli kako nisam dovoljno zaradio za studiranje te da moram nastaviti s poslom.

NACIONAL: Najpoznatiji ste boksački promotor, ali 70-ih ste vodili karijeru grupe Jackson Five a poslije i Michaela Jacksona. Zašto ste raskinuli suradnju s Michaelom Jacksonom?

- Još uvijek sam u bliskoj vezi s obitelji Michaela Jacksona, nedavno smo razgovarali telefonom i vidjet ćemo se 28. listopada na jednoj humanitarnoj večeri. Doći će cijela obitelj, a možda i Michael Jackson. Ja sam za Michaela organizirao i vodio njegovu poznatu turneju Victory. Izgleda da su mu tada neki članovi njegove obitelji šapnuli kako ja nisam dovoljno dobar za njega. Rekli su mu neke stvari kako bi ga naveli na drukčije razmišljanje i on im je povjerovao, što ga je odvelo u probleme. Bez obzira na to, ja volim obitelj Jackson, to je bila prva obitelj koja je zajedno bila u svijetu zabave.

NACIONAL: S obzirom na novac koji ste zaradili i s obzirom na to da imate 74 godine, zašto ne uživate u svojoj vili u Ohiu i gledate kako trava raste?

- I ja često razmišljam na taj način. Međutim, ja i dalje želim pomagati ljudima, onima koji traže drugu šansu u životu. Zbog toga sam došao u Hrvatsku kako bih pomogao Mariju Preskaru. Ako bih gledao na Preskara s čisto materijalne strane, onda bih se mogao pitati moram li mu pomoći. Naravno da ne moram. Međutim, ja to želim jer sam u Mariju vidio nešto za što smatram da cijeli svijet mora vidjeti. Proučavao sam povijest vaše zemlje i zaljubio se u vašeg predsjednika Stipu Mesića. Ujedno sam se sastao sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem i shvatio da je za njih borba za slobodu nešto bezuvjetno. Vaš se narod borio za slobodu a sada se bori za ulazak u Europsku uniju. Za mene je razgovor s njima kao i obraćanje hrvatskoj javnosti preko vas novinara nešto na čemu sam zahvalan. Možda ću uspjeti inspirirati nekog u Hrvatskoj da napravi nešto za sebe. Ne za mene, sa mnom je sve u redu.

NACIONAL: Je li vam žao Mikea Tysona?

- Razočaran sam jer je sam kriv za sve. Slušao je druge i dogodilo mu se ono što mu se dogodilo. Mnogi ljudi stradaju na isti način. To se stalno događa. Dijelom ga i žalim jer sam bio uz njega, volio sam ga i još ga volim. Bez obzira na sve što je radio volim ga kao svog sina. Ja sam i dalje u ovom poslu, a on je bankrotirao. On je mogao i dalje biti dio ovog posla, mogao je postati prvi boksač milijarder, no on je rekao kako ga ja potkradam i tužio me tražeći 100 milijuna dolara. A sada nema ništa. Shvaćam da su ga odveli u krivom smjeru jer oni koji su mu to napravili bili su najbolji u svom poslu.