Vedrana RudanSve žene na svijetu žele isto. Biti na nekoj zabavi, osjećati mužev dlan na guzici i pričati o prvom zubu svoje bebe ili asu njihovog devetogodišnjeg klinca koji će za koju godinu biti Ljubičić. Uspješna je samo ona žena kojoj njen mužjak miluje guzicu i koja je iz sebe istisnula tri i pol kile žive vage ljudskog mesa. One druge se liječe ili od neplodnosti ili od depresije. Ali... Ženice koje stoje uz svoga čovjeka zaboravljaju da su orgulje, suze, konfete, oldtajmer, cvijeće i koščati klinac bili samo njihov izbor. Stara sam žena, još nisam srela mladog muškarca koga usrećuju posrane pelene, upale uha, curenje iz nosa, navlačenje jaknica, pranje zubića, kosice, pričanje priča... Mladi se muškarci vole tucati, ne brinuti o mladuncima.

Mlade se ženkice, čim rode, žale se na partnere i poput ludih papiga ponavljaju da su dečki, dok su svršavali, bili punoljetni i nisu bili retardirani. ?! Što je retardacija? Klaić tvrdi, "retardacija lat. (retardare - zadržati) usporenje, zaostajanje, zakašnjenje, oklijevanje, otezanje, odugovlačenje, odgoda, odlaganje, zadržavanje." Ne znate, reći ću vam, s v i dečki u tridesetima žele u s p o r i t i trk prema seoskoj crkvici, z a o s t a t i za svojim nesretnim vršnjacima, z a k a s n i t i na susret u rodilištu, "da" su rekli o k l i j e v a j u ć i, htjeli su u svom životu z a d r ž a t i trenutke ispunjene navijanjem, bacanjem flaša na nogometnog suca, podrigivanjem u kafiću, tucanjem udanih žena koje ne žele još djece... S v i muškarci između dvadesete i četrdesete su retardirani.

Mlade se mame teško mire s tim što su dječica samo njihova. Što učiniti tatama koji su ili na putu ili pokraj puta? Pomoć treba potražiti od Sanje, Maje, Sonje, Marte, Žuži i ostalih hrvatskih milih ženica koje su svoje živote posvetile pomaganju ljudskim bićima u nevolji. Pa onda Sanje, Maje, Marte, Sonje i Žuži preporučuju strpljenje, kuhanje onoga što on najviše voli, osmijeh na licu, atraktivno donje rublje, razgovor, ozbiljan razgovor, razgovor dvoje odraslih... Kako s muškarcem između dvadesete i četrdesete razgovarati kao s odraslim? Žužike znaju. Treba ga shvatiti, nikad se ljutiti, papuče moraju uvijek biti na istom mjestu, više seksa bez suvišnih zašto, ne ružno govoriti ni o njegovoj mami ni o tati, kad u tri ujutro dođe doma, u krevetu duboko disati, ništa ne pitati, nikad mu reći da i muškarci peru zubiće, potežu vodu u zahodu, tuširaju se ili bar operu nožice...

Pravila postoje, ali mlade žene ne kuže. Znaju i urlati, a ja, što je s mojim životom, imam li ja neka prava... Opa! Opalac! Čija je bila ideja razgovarati s popom, odabrati vjenčanicu, cvijeće, suze, slušati kako nekakva ženska zavija Ave Mariju... Tko je jedva čekao da izgubi menstruaciju, poslao ga na drkanje u dispanzer za plodnost ili neplodnost, tko je klepetao okolo kako su mu spermići jezivo spori i ako ne krenu žešće, ja ću... A kad su krenuli i pretvorili se u divljaka koji ne želi u krevet prije ponoći, onda... Draga Sonja, Sanja, Žuži, Majo, osjećam se tako sama...

Ti i jesi sama, kravo preglupa! Tvoj je anđelčić t v o j, ne vaš. Ponavljam, ne postoji ni jedan muškarac između dvadesete i četrdesete koji želi dijete. Ni jedan jedini! Prema tome krajnje je nefer zgrabiti ga pomoću tisuću trikova, odvesti na livadu, u krevet ili zahod iza šanka, iz retardiranoga njega izvući spermu a onda ga optuživati za nedostatak ljubavi prema djetetu i odgovornosti prema životu. A treba li normalnoj ženi između dvadesete i četrdesete dijete? Ženi nikad ne treba dijete! Što je dijete? Dijete nije kućni ljubimac koji, ako je pas, traje trinaest godina, pa odeš veterinaru, on ga uspava, istoga dana kreneš po drugog psa koji traje trinaest godina... Djeca traju duže, koštaju više, dosade brže a veterinari ih ne uspavljuju. Svaka bi žena, prije nego rodi, morala znati ono što joj ni jedna Sanja, Sonja, Maja i Žuži neće reći, djeca su samo problem. Nikad radost! P r o b l e m. Mladoj ženi prije oplodnje nitko ne pokazuje drogiranog trinaestogodišnjeg majmuna koji je nekad bio slatka beba.

Mladoj ženi nitko ne govori da su i naši sabornici i ministri i pop pedofil bili male bebe. Ne! Sirotici se i u medijima i u kolicima na svim gradskim ulicama pokazuju ružičasta bića s dva zubića u donjoj čeljusti i očima poput perli. Ako rodiš, i ti ćeš ovo voziti ulicama, ono će uz tebe zauvijek vezati muškarca tvoga života, postat ćeš normalna! A dijete nisu samo preslatke ručice, rupice na laktovima i kuštrava kosica. To je drečanje danju i noću, proljevi i tvrde stolice, izgrižene sise, masna kosa, depresija, muž koji tri puta tjedno odlazi na košarku, posao koji doživljavaš samo kao izgubljeno vrijeme između susreta s bebom... Dijete su bolesti, neuspjeh u maloj školi, velikoj školi, na fakultetu, dešifriranje je li potomak glup na oca ili oca od oca, pa ženidba premladoga sina za prvu kuju koja je poželjela u kolicima voziti nešto što ima dva bijela zuba u donjoj čeljusti... Mi glupe žene! Ne gledamo oko sebe, ne učimo na greškama svojih majki, vjerujemo Majama i Sonjama, lovimo muškarce koji nam dosade dan nakon vjenčanja, upotrijebimo ih da bi nas oplodili a onda im zamjeramo da se ne brinu o djetetu koje smo samo mi željele.

Mi glupe žene! V i glupe žene! Nisam poput vas! Prije pola sam se sata vratila od veterinara. Moj je pokojni Viki pasju dušu ispustio bez problema. U očima mi je bila voda dok sam se vozila na Krk. Tamo smo kupili aprikot minipudlicu Anumariju koju upravo držim u krilu, zvat ćemo je Beba. Da, m i ćemo je zvati Beba. Moj muž ne bježi od kuće. Muškarci vole pse.