Bibliotekom "Premijera", u kojoj je ljetos objavljeno osam novih romana FAK-ovaca Brešana, Dežulovića, Ferića, Jergovića, Pavičića, Popovića, Radakovića i Tomića, Jutarnji list uputio je izazov izdavačima na koji je, kako se moglo vidjeti na ovogodišnjem Interliberu, odgovorio jedino Profil. Nastupivši na Interliberu pod sloganom "Kuća hrvatskih pisaca" Profil je odlučio uzvratiti udarac predstavivši tim od petero pisaca – Tatjanu Gromaču, Romana Simića Bodrožića, Krešimira Pintarića, Tomislava Zajeca i Marinka Koščeca – kojima će se uskoro pridružiti još trojica: Ivica Prtenjača sa svojim prvim romanom te Gordan Nuhanović i Edo Popović. "Pisci iz Profilove prozne generacije, kako smo naslovili ovu promociju, stari su otprilike kao i urednici u Profilu. Dakle, riječ je o tridesetogodišnjacima koje u medijima još doživljavaju kao mlade pisce, premda već imaju važnu, čak noseću ulogu u književnosti. Mi želimo da nas prepoznaju kao izdavača koji je dominantno okrenut domaćim proznim autorima, da to bude ono mjesto razlike između nas i ostalih velikih izdavača. Činjenica je da smo ove godine objavili najviše proznih djela domaćih autora, te da su mnoga od njih dobila veoma visoke ocjene kritičara", rekao je glavni urednik Profila Drago Glamuzina na predstavljanju.

Profil je ove godine već izdao djela desetak hrvatskih autora, od Ivana Supeka i Borislava Vujičića do Milka Valenta, Lucije Stamać ili Luke Paljetka čiji je prvi roman "Skroviti vrt" ove godine dobio dvije vrlo značajne književne nagrade, "Vladimira Nazor" i "K. Š. Gjalski". To je prilično hrabra poslovna odluka ako se zna da je 2004. udjel domaćih naslova u prodaji i proizvodnji pao čak 18 posto, a u posljednje dvije godine broj prijevoda s engleskog narastao 15 posto. Unatoč tome, Glamuzina tvrdi da je Profil spreman ulagati u svoje autore.

Jedan od dvaju novih romana koji su izišli prvog dana Interlibera je "To malo pijeska na dlanu" Marinka Koščeca. Koščec je rođen 1967. i radi na Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Za svoju drugu knjigu "Netko drugi" dobio je 2001. nagradu u Tuzli za najbolji roman na bosanskom, hrvatskom, srpskom i crnogorskom jeziku. Primajući nagradu definirao je svoj položaj u književnosti, između pomalo autističnih osamdesetih i previše populističkih devedesetih: "U osamdesetima i devedesetima imali smo zasićenost postmodernizmom i igrama riječi, da bismo se u ovo vrijeme vratili u pitku priču, u spoj realizma i naturalizma u kojem se zadržava namjera pričanja jedne priče, koja je možda i banalna, ali ima neuhvatljivu nit koja živi u svim likovima." Za svoj treći roman "Wonderland" 2003. je dobio VBZ-ovu nagradu vrijednu 100.000 kuna koju je podijelio s Jelenom Marković, a izazvao je i mali skandal jer su se njegovi kolege s fakulteta u njemu prepoznali. Na pitanje zašto je prešao u Profil, Koščec je rekao: "To što imam novog izdavača za svaku knjigu jasno pokazuje što mislim o hrvatskim izdavačima."

"Profil za mene predstavlja doslovno novi početak", rekao je Tomislav Zajec kojemu se veoma sviđa Profilova strategija da okupi mlađe pisce. Zajec, rođen u Zagrebu 1972., vanjski je suradnik na Akademiji dramske umjetnosti. "Ljudožderi" su mu treći roman, a govore o "naizgled malim događajima u obitelji koji mogu biti uzrok katastrofe", kako ga je predstavio Glamuzina. Zajec je i autor triju zbirki poezije, za koje je dobio četiri nagrade, te šest dramskih tekstova, za koje je dobio tri nagrade, a u Hrvatskoj i inozemstvu izvedena su četiri.

Da Hrvati ne čitaju hrvatske knjige vidi se i po tome što je prošle godine uvjerljivo bio najprodavaniji "Da Vincijev kod", a daleko su iza njega ostali "Dekodirani Da Vincijev kod" i "Zovem se crvena" Orhana Pamuka. Tek su potom slijedili "Osmi povjerenik" Renata Baretića, "Dvori od oraha" Miljenka Jergovića te knjige "Bolje se rodit bez one stvari nego bez sriće" Arijane Čuline" i "Sretno dijete" Igora Mirkovića. Među dvadeset najbolje prodavanih knjiga našle su se samo još tri hrvatske "Odgajam li dobro svoje dijete" Gordane Buljan-Flander, autobiografija Rade Šerbedžije i "Inšallah Madona, inšallah" Miljenka Jergovića. Tako je među deset najprodavanijih autora 2004. bilo samo dvoje hrvatskih, Jergović i Čulina, a 2003. ih je bilo četvero – uz njih dvoje još Vedrana Rudan i Ante Tomić.

No dva Profilova autora možda ipak postanu zvijezde: zahvaljujući svojim knjigama Krešimir Pintarić ("Ljubav je sve") i Roman Simić Bodrožić ("U što se zaljubljujemo") upravo su pozvani da sa suprugama gostuju u HTV-ovu showu "Maja", posvećenom ljubavi, a obojica su se ove godine uspjeli probiti na top-liste. Pintarić, rođen 1971. u Osijeku, bibliotekar u zagrebačkoj knjižnici "Ivan Goran Kovačić", o svojem romanu kaže: "To je priča o sretnoj ljubavi, o dvoje sasvim običnih ljudi u sasvim neobičnoj situaciji: o muškarcu i ženi u vezi koja funkcionira na obostrano zadovoljstvo, što je vrlo rijetko u književnosti. Pratim Nju i Njega u razdoblju u kojem nastupa mir: nema više uzleta karakterističnih za početak veze, niti padova koji upozoravaju na njen potencijalan kraj. To je sretno vrijeme zdrave veze u kojem se stvari stabiliziraju, partneri su se upoznali, a nisu si još dosadili."

"Krešinu sam knjigu pročitao još u rukopisu i na mene je ta njegova priča o sretnoj ljubavi tako utjecala da sam se oženio, te čak uzeo suprugino prezime", smije se Roman Simić Bodržić koji je odnedavno u braku s pjesnikinjom Ivanom Simić Bodrožić. Simić Bodrožić, urednik u Profilu, rođen je 1972. u Zadru i jedini se od predstavljenih autora može nazvati FAK-ovcem jer je na FAK-u nastupao, a i zastupljen je u FAK-ovim zbirkama priča. S Glamuzinom je uredio zbirku hrvatske erotske proze "Libido.hr", a sam je dosad izdao dvije zbirke priča: "Mjesto na kojem ćemo provesti noć", prevedenu na poljski i slovenski, i "U što se zaljubljujemo". Što on misli o zajedničkom nastupu? "Mislim da je dobro da se ovih pet knjiga predstavlja zajedno jer tako je lakše pokazati neku novu energiju koja postoji u hrvatskoj književnosti. Ali one su dovoljno dobre i svaka za sebe tako da će svaka naći svoje vlastito mjesto", kaže Simić Bodrožić.

Za razliku od FAK-a, u Profilu ima mjesta i za žene: ove godine već su objavljene prozne knjige Lucije Stamać i Tatjane Gromače, a za nekoliko mjeseci pojavit će se i novi roman Rujane Jeger. Na predstavljanju Profilove prozne generacije na Interliberu nastupila je Tatjana Gromača. Gromača je rođena 1971. u Sisku, diplomirala je u Zagrebu filozofiju i komparativnu književnost, a živi u Puli. Autobiografski roman "Crnac" preveden joj je na slovenski i poljski, a njezina nova knjiga "Bijele vrane" zapravo je zbir tekstova koje je pisala za Feral Tribune, u kojem je i zaposlena, ali predstavljaju vrlo zanimljivu realističnu prozu. Kao što je diskretna u svojim prozama, Gromača je povučena i u stvarnosti – ne voli publicitet i vrlo joj teško pada obaveza, predviđena u ugovoru s izdavačem, da javno predstavlja svoju knjigu.

Budući da je u Hrvatskoj trend da se knjige umjesto u knjižarama kupuju u hipermarketima, na sajmovima i preko kataloga, cvate prodaja šarenih i tvrdo ukoričenih knjiga za đake i kućanice. Na sve je to još došlo kiosk-izdavaštvo. Budući da su svoje knjige mogli oglašavati u novinama i prodavati na kioscima bez računa, novinski su nakladnici stekli nedostižnu prednost. Godine 2004. prodali su u Hrvatskoj čak četiri milijuna knjiga, a istodobno su prodaju u knjižarama prepolovili, upropastivši usput i njih. Manji nakladnici, specijalizirani za književnost, knjige nemaju ni gdje ni kome prodati pa ih autori napuštaju. Tako su novi Profilovi autori – kao i autori "Premijere", uostalom - došli iz Durieuxa, Konzora, Naklade MD, Meandra ili Ferala, što je također dio okrupnjavanja nakladničke scene. Prema podacima iz časopisa Op. a. Profil je ovo godine izdao oko stotinu knjiga, a s 90 milijuna kuna prihoda treći je po veličini nakladnik u Hrvatskoj. Od njega su veći Školska knjiga (156 milijuna) i Mozaik knjiga (131 milijun), a manji Algoritam (88 milijuna) i VBZ (35 milijuna). Tih pet nakladnika zapošljavaju čak dvije trećine zaposlenih u izdavaštvu i pokazuju da je vrijeme malih prošlo. Za hrvatske autore to znači da će se oni etablirani možda prodavati u većim nakladama, ali da će početnici teže objaviti prvu knjigu.
"Dok je biblioteka 'Premijera' okupila autore koji su glavni protagonisti tzv. stvarnosne proze, Profilovi autori pridaju više pozornosti formalnim osobinama književnog djela", kaže Glamuzina o razlikama između djela objavljenih u "Premijeri" i djela pisaca koji su na Interliberu predstavljeni kao Profilova prozna generacija te nastavlja: "Zajec i Koščec imaju romane vrlo složene strukture, a Simić Bodrožić i Pintarić, na primjer, programatske naslove oko kojih je izgrađena cijela knjiga. Naravno da i u 'Premijeri' ima jako kvalitetnih romana, bar četiri su vrlo dobra, ali kad se gledaju biblioteke u cjelini, mislim da se mogu uočiti neke razlike, odnosno da se može reći da su naslovi koje smo mi predstavili artificijelniji." Osim što Profilovi autori znatno manje surađuju s novinama od FAK-ovaca, imaju i raznolikije polje interesa. Koščec je poznavatelj novije francuske književnosti, a, među ostalim, prevodio je i Michela Houellebecqa; Pintarić je urednik web stranice www.dpkm.org na kojoj su brojna besplatna djela domaćih i stranih autora, od Roberta Perišića do Noama Chomskog; Zajecove su drame izvođene u Glasgowu, Bradfordu i Bukureštu; Simić Bodrožić urednik je i organizator Festivala europske kratke priče; pjesme Tatjane Gromače prevedene su na gotovo sve europske jezike i uvrštene u nekoliko antologija.

O odmaku od stvarnosne proze Pintarić, koji se odrekao zapleta, kaže sljedeće: "Zadržati čitatelja uz knjigu bez zapleta bio mi je velik izazov jer je obično upravo on presudan faktor. A kad se odrekneš zapleta, moraš koristiti druga sredstva da bi se zadržala pažnja do posljednje stranice. U načelu, preostaje ti jedino humor i time sam se uglavnom i služio. Pritom je važno i tu oštricu usmjeriti prema sebi; ako želiš nasmijati ljude, moraš barem do određene granice ispasti glup."
Što za izdavača znači hit, vidi se po tome što je VBZ-u "Da Vincijev kod" povećao prihode 36 posto. O utrci za čitateljima Koščec kaže: "Bitka je izgubljena unaprijed ako ćemo tražiti vanjsku nagradu za književnost. Meni su važne samo unutarknjiževne vrijednosti, a drugi su mi razlozi i kriteriji nebitni."