19.11.2005. / 00:00

Autor: Igor Koruga

Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski

MISCHA MAISKY I CELLOMANIA

Zagreb, 12. studenog 2005., Vatroslav Lisinski

¨Njegovo sviranje sadrži istovremeno poetičnost i izuzetnu profinjenost uz silan temperament i briljantnu tehniku.¨
¨Mischa Maisky je izvanserijski umjetnik predodređen na veliku karijeru istinskog virtuoza violončela.¨
Uzmemo li u obzir da je prvu tvrdnju izrekao Mstislav Rostropovich, a drugu ništa manje legendarni čelist Gregor Piatigorsky, gotovo je besmisleno raspravljati o formatu glazbenika kojeg predstavlja – Mischa Maisky, jedini živući violončelist s iskustvom učenja kod navedena dva glasovita umjetnika i pedagoga (Piatigorsky je umro još 1976).
Rođen u Rigi (Latvija) 1948. godine, svoju nadarenost, ustrajnost i rad potvrđuje već sa 17 godina pobjedom na čelističkom natjecanju Sovjetskog Saveza, a godinu kasnije biva proglašen ¨Rostropovichem budućnosti¨!

Omiljen kod publike

Poslije 18 mjeseci u radnom logoru uz Gorky emigrira u Izrael gdje osvaja Gaspar Cassado International Cello Competition u Firenzi i prvi puta nastupa u newyorškom Carnegie Hallu s Pittsburg SO pod ravnanjem Williama Steinberga. Poslije koncerta, ganut Maiskyjevim muziciranjem, nepoznati obožavatelj poklanja mu iznimno Montagnana violončelo (izrađeno 1720. godine) s kojim i danas nastupa na koncertima.

Omiljen kod publike na svim meridijanima i paralelama (preko 20 japanskih turneja), podjednako je tražen i kao solist i kao komorni glazbenik. Svira s najvećim dirigentskim imenima (Steinberg, Bernstein, Pletnev, Myung-Whun, Sinopoli…) i njihovim orkestrima, a osobito se ističe svirajući komorni repertoar s kolegama iz matičnog DG-a (M. Argerich, Y. Bashmet, P. Gililov, G. Kremer, S. Tiempo), kao i glasovitim izvođačkim zvijezdama (V. Ashkenazy, Radu Lupu, P. Serkin, J Rachlin, M Vengerov, N. Freire). Drugog siječnja 2000. posvećuje J. S. Bachu svoj ¨Bach Marathon¨ u Zurichu. Svira kompletne čelo suite i sve suite za čelo (viola da gamba) i klavičembalo u tri koncerta u istom danu. Iste godine održava preko 100 koncerata od Japana do Sjeverne i Južne Amerike! Odnedavno nastupa i sa svojom kćeri, pijanisticom Lily Maisky, s kojom je očarao i ovogodišnje posjetitelje tradicionalnog dubrovačkog festivala Julian Rachlin and Friends.

Teško i lako

Maisky, Cellomania u doslovnom smislu, Ansambl violončelista festivala ¨Strings Only!¨ i harfa usred ansambla. Iza, uz solista.
I. Kuljerić, M. Bruch, A. Dvořák, P. I. Tchaikovsky, M. de Falla, E. Lalo, H. Villa-Lobos u najavljenom dijelu koncerta i C. Saint-Saëns i G. Fauré u doda(t)nom dijelu.

Vjerujem da je i nemoguće teško i lako svirati u pratnji karizmatičnog umjetnika i čovjeka već navedene tehnike sviranja i artikulacije tona. Čelisti-studenti našeg pedagoga Valtera Dešpalja (uključujući i njega samoga, kao podršku i spiritus movens ansambla) iz Hrvatske, Slovenije i Austrije, iako prepuni treme i uzbuđenja, odlično su odradili svoj posao i na kraju primili iskrene čestitke i od samog Maiskyja.

Kao u snu

U uvodnom dijelu, u zadnje vrijeme dosta izvođena, "Milonga para Jorge Luis Borges" Igora Kuljerića predstavila je slušateljstvu osobite izražajne mogućnosti, ritmiku i zvukovlje ¨malog¨ čelo-orkestra (13 violončelista). Svaka čast i pohvala našem istaknutom domaćem skladatelju na vrlo zanimljivo uklopljenim toplim tonskim bojama malih grupa violončela koje se često preklapaju, nadovezuju jedna na drugu, stvaraju nove i zvukovno vrlo uzbudljive doživljaje. Između redaka stilski ujednačenog Kuljerićevog izričaja pojavljuju se ritmičko-tonske minijature staccata i pizzicata koje stvaraju osobite glazbene rastere. Privlačno, živo i korektno izvedeno.

Maisky se priključuje orkestru Bruchovom skladbom "Kol Nidrei" u tipičnom romantičarskom stilu i zaustavlja dah dvorane uvodnom frazom Dvořákova "Ronda" (op.94). Kompletnu skladbu svira kao u snu, sve ljepše ponavljajuću uvodnu misao, te iznimno oblikujući i najmanji ton, ali sve to u maniri ¨lake¨ i rutinske izvedbe majstora koji se tako davno oprostio od točnog i glazbeno korektnog izvođenja vlastitog repertoara. Tchaikovskyjev "Andante cantabile" upravo je traženi nastavak, osjetne asocijacije na stare narodne napjeve svoga kraja i snažne harmonijske strukture svojstvene ruskom skladatelju.
Nagli prelazak s istoka na zapad Europe donosi sa sobom vruće ritmove de Fallainog "Obrednog plesa vatre". Maisky i dalje na nepromijenjenoj razini, dok se mladi čelisti sve bolje osjećaju u društvu prvog violončela.

Trodjelni bis

U nastavku Lalov "Intermezzo" kao uvod u Villa-Lobosov produkt fascinacije Bachovim opusom kao i brazilske glazbene baštine, uvijek prisutne u njegovim djelima. Temperamentno i zaneseno do samoga kraja na oduševljenje svih prisutnih. Ne čudi da je Bachov skladateljski red tako vješto dinamički obojen, moderno prezentiran i upravo napisan za orkestar violončela od strane brazilskog skladatelja, također i vrsnog violončelista. Večeras tek prva (od devet) "Bachianas Brasileiras" s bachovsko-brazilskim nazivima stavaka: Introdukcija (Embolada), Preludij (Modinha) i Fuga (Conversa).

U trodjelnom bisu Maisky se vratio svom najdražem stilu. Svoje izvođenije djelo, Fauréov "Après un rêve" odsvirao je kao na početku koncerta. Mirno, prepun energije i zanosa, duboko, izražajno i snažno, nakon čega je razbio atmosferu Saint-Saënsovim "Allegro Appassionatom". Plešući iza čela i skupa s njim (osobit stil s vrlo izvučenom nožicom violončela tako da su mu noge gotovo iza čela!) i tapkajući stopalima u ritmu kojeg izvodi, gotovo da podsjeća na jazz zanesenjaka usred temperamentne improvizacije. Tipično sijeda, duga, kovrčava i bujna kosa mu prekriva vrat i glavu violončela, sako žive žute boje (promijenjen poslije tamnog iz uvodnog dijela koncerta) bode oči i sve izgleda (i zvuči) uistinu nesvakidašnje.
Za kraj, dobro poznata skladba "Labud" iz zoološke fantazije Saint-Saënsa – "Životinjski karneval".

Bravo

Predvidljivo – da. Uobičajeno – da. Obično nisam pristaša takvih "ustupaka publici", ili kako bi se to već nazvalo, ali u večerašnjem slučaju sama izvedba je bila sve samo ne predvidljiva i uobičajena, čak i sa iskustvom uživanja u cjelovečernjem programu latvijskog majstora violončela. Bravo Maisky, bravo Dešpalj, bravo harfirstici Vlasti Hribar, bravo mladim čelističkim uzdanicama i našim kulturnim nadama i zvjezdicama, vjerujem i nekim budućim zvijezdama!

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika