Televizijska serija 'Commander in Chief' prikazuje Geenu Davis kao predsjednicu SAD-aNova američka televizijska serija "Commander in Chief" ("Vrhovni zapovjednik") izaziva veliku pozornost jer opisuje situaciju koju mnogi Amerikanci, za razliku od nekih političkih analitičara, još smatraju nemogućom. Ta politička serija, u kojoj glavne uloge imaju Geena Davis i Donald Sutherland, zbiva se u Bijeloj kući 2007. i 2008.
Predsjednik je republikanac Roosevelt Bridges, zvani Teddy, koji je na izborima pobijedio velikim dijelom i zahvaljujući glasovima žena jer je u predizbornoj kampanje za svog potpredsjedničkog kandidata uzeo ženu. Samo 1988. demokratski kandidat Walter Mondale uzeo je za potpredsjedničkog kandidata članicu Predstavničkog doma iz New Yorka Geraldine Ferraro, ali su izgubili od Georgea Busha, oca današnjeg predsjednika. U seriji "Commander in Chief" republikanski predsjednički kandidat Roosevelt Bridges, prilično desno usmjeren, kako bi privukao umjerene birače i žene, za svog potpredsjedničkog kandidata uzme neovisnu članicu Predstavničkog doma iz Connecticuta, bivšu rektoricu sveučilišta Richmond MacKenzie Allen, koju glumi Geena Davis, i njih dvoje pobijede na izborima.
Predsjednik Bridges nije baš zadovoljan tom situacijom. On je htio da njegov potpredsjednički kandidat bude desničarski republikanski predsjednik Predstavničkog doma Nathan Templeton, kojeg glumi Donald Sutherland, ali je on to odbio. Nakon izbora Bridges još jednom pokuša Templetona nagovoriti da postane potpredsjednik nakon što potpredsjednicu Allen imenuje u Vrhovni sud, ali on to opet odbije, jer je položaj predsjednika Predstavničkog doma vrlo utjecajan, a potpredsjedničko uglavnom protokolarno.

Ali predsjednik Bridges se razboli i liječnici mu ne mogu pomoći. Potpredsjednica Allen iz Pariza se vrati u Washington, a na samrtnoj postelji Bridges joj naloži da podnese ostavku jer republikanci ne žele da ona bude predsjednica, jer uopće nije njena članica a kao neovisna članica Predstavničkog doma često je glasovala protiv republikanskih inicijativa. Ni zbog svojih političkih stavova ona ne odgovara Republikanskoj stranci. Ako podnese ostavku, po ustavu predsjednički položaj preuzima predsjednik Predstavničkog doma, Templeton.

Ona na to pristane nakon što joj kažu da bi njeno preuzimanje predsjedničkog položaja bilo loše primljeno i u inozemstvu, arapske ju zemlje nikad ne bi prihvatile. Posavjetuje se i s mužem koji joj je bio šef stožera i s troje djece, i oni joj kažu da podnese ostavku. Samo joj njen pisac govora kaže neka ipak malo razmisli: "Zar ne vidite da je ovo trenutak koji bi mogao ući u povijest?" Ipak, on za nju napiše tekst službene ostavke, koju ona treba pročitati nakon Bridgesove smrti. U Bijeloj se kući pojavi Templeton i prema njoj je arogantan: "Svijet je u teškom stanju i nije vrijeme za društvenu etiketu. Tvoj izbor za potpredsjednicu ionako je bio predstava za birače, ali sada ti je zastor pao." Kaže joj i da žena nije sposobna da bude vrhovni zapovjednik američke vojske.

Templetonovo ponižavanje u njoj izazove prkos i ogorčenost, ona podere tekst ostavke i nakon Bridgesove smrti u Kongresu – na opće zaprepaštenje republikanaca – preuzme predsjednički položaj. U govoru kaže da će se boriti za širenje slobode. Još prije nego što je formalno preuzela predsjednički položaj u Nigeriji muslimani žele kamenovati ženu zbog preljuba, a ona upozori nigerijskog veleposlanika u Washingtonu da će SAD vojnom operacijom spasiti tu ženu od smrti. Nigerijska vlast pusti ženu i preda je američkoj upravo dok MacKenzie Allen u Kongresu preuzima predsjednički položaj.

To je sadržaj prve epizode a dosad ih je prikazano osam, uz veliku gledanost i pohvale kritičara. U daljnjim epizodama predsjednica Allen suočava se s političkim i privatnim problemima. Smijeni svog muža s položaja šefa svog stožera kako mediji ne bi spekulirali da on iz pozadine upravlja državom, raspravlja s konzervativnom najstarijom kćeri koja je nezadovoljna što je ona predsjednica, mora hitno popuniti vladu jer su neki ministri u znak prosvjeda što je postala predsjednicom dali ostavke, a posebno se bori s Templetonom koji joj ne oprašta što nije prepustila predsjedničko mjesto pa stalno spletkari protiv nje.

Gledatelji i kritičari se slažu da je serija zanimljiva i da je Geena Davis uvjerljivo u glavnoj ulozi. Dosad je nastupila u 25 filmova i televizijskih serija, dobila je Oscara za najbolju sporednu žensku ulogu u "Slučajnom turistu" 1988. I 1991. je bila nominirana za Oscara za glavnu ulogu u "Thelmi i Louise", kojom je stekla veliku popularnost. Ima 48 godina, udavala se četiri puta i majka je troje djece. Bila je manekenka, izrazito je visoka, bavila se sportom, čak je bila i kandidatkinja za američki olimpijski tim u streličarstvu. Hvale i 71-godišnjeg Sutherlanda, veterana iz 130 filmova, kojem je ovo prva uloga u televizijskoj seriji, a prihvatio ju je možda i stoga što je njegov sin Kiefer najveću slavu stekao u TV seriji "24 sata".
Serija "Commander in Chief" ima ovoliko uspjeha ne samo zbog atraktivnih glumaca nego i zbog političkih razloga. Politički komentatori ističu očit politički motiv – promociju supruge bivšeg američkog predsjednika, sadašnje demokratske senatorice iz New Yorka Hillary Clinton, kao potencijalne buduće predsjedničke kandidatkinje Demokratske stranke na izborima 2008. Jedan od pisaca serije Steve Cohen bio je zamjenik direktora za komunikacije predsjednika Billa Clintona i navodno je vrlo blizak i s Hillary Clinton. Vele i da Hillary Clinton ima "bliske prijatelje" u vrhu ABC-ja koji prikazuje tu seriju.
Američki politički komentatori tvrde da je politički cilj serije javnosti vizualizirati nešto što dosad nije vidjela i na što nije bila spremna, samu mogućnost da SAD dobije prvu predsjednicu. Amerikanci se lakše prilagode novoj situaciji ako neposredno iskuse što ih čeka, pa makar i preko televizije. Ono što je dosad bilo nezamislivo sada je moguće u TV seriji. U njoj Amerikanci vide da žena može voditi zemlju, zapovijedati vojskom, rješavati međunarodne sukobe. Kroz tu seriju postaje im blisko nešto što su dosad samo razmatrali profesori, ali im se činilo nestvarnim.
To bi se zaista moglo dogoditi, ne samo na televiziji, nego i u stvarnosti, slaže se sve više političkih komentatora. Hillary Clinton najpopularnija je u Demokratskoj stranci, koja nije uspjela ponuditi uvjerljivog vođu nakon odlaska njezina supruga. Njegov potpredsjednik Al Gore nakon poraza na izborima 2000. politički je nestao. Predsjednički kandidat iz 2004., senator John Kerry, pokazao se nesposobnim da pokrene Demokratsku stranku, ugledni i iskusni demokratski senatori kao Joe Biden ili Charles Schumer nemaju predsjedničkih ambicija, a mlađih političara i novih zanimljivih lica Demokratska stranka nema. Hillary Clinton je najistaknutija i najdinamičnija osoba Demokratske stranke, što pokazuju i istraživanja javnog mnijenja. Sve je više spekulacija da bi se ona 2008. mogla biti demokratski predsjednički kandidat. Ovih dana u SAD-u izlazi knjiga "The Case for Hillary Clinton" istaknute profesorica prava iz Kalifornije Susan Estrich, česte gošće raznih američkih televizija, koja tvrdi da bi Hillary Clinton trebala biti demokratska kandidatkinja na izborima 2008. jer ona "pruža Demokratskoj stranci priliku kakva se dobiva jednom u životu, da razbije stakleni plafon Bijele kuće i bude prva stranka koja će izabrati predsjednicu SAD".

Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju ne samo da je Hillary Clinton najpopularnija među demokratskim biračima, nego i da ima široku opću podršku, te da su Amerikanci sada spremniji nego ikad izabrati predsjednicu. Čak 79 posto ispitanika ne bi imalo ništa protiv žene u Bijeloj kući.

To je potaknulo na razmišljanje i Republikansku stranku kako da se suprotstavi toj prijetnji. U strategiji borbe protiv eventualne demokratske predsjedničke kandidature Hillary Clinton već je definirano da će je republikanci napadati zbog svega što je značila dok joj je muž bio predsjednik, a iskoristit će u borbi protiv nje skandale u koje je on bio umiješan i koji se - budući da su to bili seksualni skandali – i nje tiču. No pitanje je hoće li to biti dovoljno za borbu protiv nje na izborima 2008., desetak godina nakon seksualnih skandala njenog supruga i osam nakon što je on napustio Bijelu kuću. Republikanci će napadati njezinu liberalnu političku filozofiju, ali ni to neće biti dovoljno. Stoga moraju nadopuniti svoju predizbornu strategiju, pa je iz njihovih krugova lansirana informacija koja bi izbore 2008. mogla učiniti posebnima – da bi i Republikanska stranka mogla na tim izborima kandidirati ženu, sadašnju ministricu vanjskih poslova Condoleezzu Rice.
Takva mogućnost spominje se ne samo kao odgovor na eventualno kandidaturu Hillary Clinton, nego i zbog političkih okolnosti unutar Republikanske stranke. Popularnost predsjednika Busha i dalje pada, sada je na najnižoj razini otkad je ušao u Bijelu kuću. To se odražava na cijelu Republikansku stranku, posebno na republikanske političare bliske predsjedniku. Bude li se situacija u Iraku nepovoljno razvijala i ne bude li velikih pomaka u ekonomiji, a cijena nafte bude i dalje fluktuirala, nitko tko se identificirao s Bushovom politikom neće imati velikih izgleda na predsjedničkim izborima. Govori se da bi republikanski kandidat mogao biti umjereni republikanac, senator iz Arizone John McCaine, ali on će 2008. imati već 72 godine. Zato se počelo govoriti o Condoleezzi Rice. Njezina je politička orijentacija konzervativna, bliska je Bushu, dobila bi i podršku krugova koji stoje iza njega, ali – osim kad je riječ o ratu u Iraku – nije sudjelovala u stvarima koje se Bushu najviše predbacuju. A i premda je, isprva kao savjetnica za nacionalnu sigurnost, potom kao ministrica vanjskih poslova, sudjelovala u oblikovanju ključnih odluka o iračkom ratu, nije u tome bila medijski eksponirana, što bi joj olakšalo predsjedničku kandidaturu.

Pojavilo se mnoštvo analiza što bi značio predsjednički sudar Hillary Clinton i Condoleezze Rice. Veći se izgledi daju Hillary Clinton jer ima više političkog iskustva od Condoleezze Rice, koja nikad nije bila kandidat na izborima, dok je Hillary Clinton 2000. izabrana u Senat, a imala je i mnogo iskustva s muževim izborima. To što bi se sukobile dvije žene, "spolni faktor", kako kažu Amerikanci kad se kandidira žena, ne bi u tim izborima imalo nikakvu ulogu. Ali možda bi bilo važno to što je Condollezza Rice crnkinja, a dobije li ona republikansku nominaciju, bila bi to prva kandidatura crne osobe u dvije relevantne stranke.

Rasprave će zacijelo potaknuti i knjiga "Condi v. Hillary: The Next Great Presidential Race" bivšeg Clintonova političkog stratega Dicka Morrisa. I ta knjiga i serija "Commander in Chief" pripremaju američku javnost za tu mogućnost. Serija bi mogla odgovarati i Republikanskoj stranci, ako se u njoj ozbiljno razmišlja o kandidaturi Condoleezze Rice, ali u toj stranci vrlo su nezadovoljni kako scenaristi prikazuju reakcije pojedinih likova na razna politička pitanja. Liberali su uvijek prikazani pozitivno, a konzervativci i republikanci negativno, pa smatraju da je serija još jedan dokaz kako američka televizija navija za demokrate, a uvijek je protiv republikanaca.

Američka filmska industrija i televizijske kompanije često se bave Bijelom kućom a poznati glumci glume fiktivne američke predsjednike.
Martin Sheen je u TV seriji "Zapadno krilo" fiktivni liberalni američki predsjednik, intelektualni Josiah Barlet. Serija se počela prikazivati 1999., u njoj se kao privremeni predsjednik u nekim epizodama pojavljuje i John Goodman, a novi predsjednički kandidati su Jimmy Smits i Alan Alda.
Michael Douglas je u filmu "Američki predsjednik" 1995. glumio fiktivnog predsjednika Andrewa Shepharda. Tu romantičnu komediju režirao je Rob Reiner, a predsjednik udovac zaljubi se u lobisticu koju glumi Annette Bening.
Harrison Ford bio je 1997. u akciću Wolfganga Petersena "Air Force One" fiktivni predsjednik James Marshall, čiji avion otmu teroristi.
Kevin Kline 1993. je u komediji "Dave" Ivana Reitmana glumio fiktivnog predsjednika Williama Mitchella i humanitarca koji služi kao predsjednikov dvojnik. Kad predsjednik iznenada umre, njegovi suradnici angažiraju dvojnika da neko vrijeme glumi predsjednika, a on, vidjevši korupciju među predsjednikovim suradnicima, zaista nakratko vodi državu.
Bill Pullman bio je 1996. u "Danu nezavisnosti" imaginarni predsjednik Thomas Whitmore. Kad izvanzemaljci napadnu zemlju, unište najvažnije gradove, među ostalima i Washington, pa i Bijelu kuću, ali stanovnici Zemlje ipak se uspiju obraniti od napadača iz svemira.
Jeff Bridges glumio je 2000. u političkom trileru "U obrani časti" imaginarnog predsjednika Jacksona Evansa koji nakon potpredsjednikove smrti na taj položaj želi imenovati ženu, pa se on i ona moraju suočiti s podmetanjima da se to spriječi. Njegov otac Lloyd Bridges 1993. je glumio fiktivnog predsjednika Thomasa Bensona u parodiji "Kakvi frajeri – 2. dio".
Gene Hackman dvaput je bio filmski predsjednik, prvi put1997. u akcijskom trileru "Neograničena moć" Clinta Eastwooda o umiješanosti predsjednika Allena Richmonda u ubojstvo svoje ljubavnice. A 2004. u komediji "Welcome to Mooseport" glumio je umirovljenog predsjednika Monroea Colea koji se vrati u rodni gradić i kandidira se za gradonačelnika, ali ga pobijedi mjesni vodoinstalater.
Jack Lemmon i James Garner bili su 1996. fiktivni bivši predsjednici a Dan Aykroyd aktualni u komediji "Dragi moji Amerikanci". Dva bivša predsjednika razotkriju korupciju u aktualnoj američkoj administraciji.