'Koncem rujna oko pola osam navečer pozvonio mi je na vrata i tražio me da vidi sina. Dopustila sam mu da uđe, iako ga taj dan nije imao pravo vidjeti. Potom me pred djetetom počeo vrijeđati. Ispred sina vikao je da sam pičketina i lažljivica. Potom je sina uzeo za ruku i počeo ga vući iz stana. On se počeo opirati, ali posjeo ga je na zadnje sjedalo auta i htio odvesti. Istrčala sam iz stana i sjela na prednje sjedalo. Potom je izišao iz auta, povukao me za kosu, počeo izvlačiti van i iz ruke mi otrgnuo mobitel. Nisam se dala izvući iz auta, iako je na silu to pokušao učiniti. Kada je vidio da se držim za naslon sjedala, više puta mi je zalupio vrata auta po ruci. Potom sam pala, a on mi je uzeo mobitel, sjeo u auto i oteo mi sina', izjavila je za Nacional odvjetnica Irina Jelčić Husein, opisujući dio svojih problema sa nasilnim suprugom, također odvjetnikom, Denisom Huseinom.

Nekoliko dana poslije incidenta Denis Husein je pritvoren, te je protiv njega podnesena kaznena prijava. Ta obiteljska drama možda nikada ne bi dospjela do javnosti da Ured Centra za socijalnu skrb na zagrebačkom Medvešćaku pod krajnje neobičnim okolnostima prije desetak dana nije odlučio nagraditi Denisa Huseina i privremeno mu dodijeliti šestogodišnjeg sina.

Hrvatski mediji, nadležne institucije i javnost nominalno su prilično osjetljivi na nasilništvo u obitelji, a o tim se temama javnost često i relativno uravnoteženo izvještava. Međutim, borba Irine Jelčić Husein za skrbništvo nad njenim šestogodišnjim sinom (identitet poznat redakciji, op.a.), pokazuje da neki pojedinci Centra za socijalnu skrb pridonose dodatnom traumatiziranju maloljetnika, kao i da se nasilje u obitelji događa i u tzv. visokom društvu, a ne samo u ruralnim i nerazvijenim društvenim sredinama.

Ona će zato zbog emocionalnog zlostavljanja djeteta tužiti oca svog djeteta, ali i Centar, koji je privremenom odlukom u tom slučaju neizravno i samom djetetu poslao poruku da se nasilje isplati.
Boreći se za skrbništvo nad sinom, Irina Jelčić Husein doživjela je u Hrvatskoj dosad vjerojatno nezabilježen primjer institucionalnog iživljavanja nad djetetom. Centar za socijalnu skrb na koncu je posve ignorirao opsežnu dokumentaciju koja pokazuje da je Irinu Jelčić Husein suprug Denis Husein više puta pred djetetom pretukao, a potom joj i otimao dijete u vrijeme kada je ona već imala pravomoćno rješenje Centra za socijalnu skrb, koje određuje da o sinu skrbi upravo ona. Stručnjake s kojima je Nacional razgovarao o tom slučaju posebno zabrinjava činjenica da žrtva nasilja nije uspjela realizirati svoje zakonski stečeno pravo na skrb nad djetetom, iako je i sama ugledna odvjetnica, koja dobro poznaje svoja prava. Čini se da su u toj obiteljskoj drami zasad presudili agresivni pritisci njena supruga, koji je također odvjetnik, a možda i mito

Čini se da su u toj obiteljskoj drami zasad presudili agresivni pritisci njena supruga, koji je također odvjetnik, a možda i mito.
Irina Jelčić Husein o javnom istupu o svojim problemima razmišljala je tri mjeseca, ali se zbog djeteta suzdržavala, računajući da će Denis Husein kao pravnik ipak poštovati pravomoćne odluke Centra za socijalnu skrb po kojima dijete pripada majci. Kako se to nije dogodilo, a Centar je na koncu dijete privremeno dodijelio ocu, odlučila se javno progovoriti o svom slučaju, moleći da se ne objavljuju fotografija i ime djeteta.

Irina Jelčić i Denis Husein upoznali su se koncem 1996. na stručnom seminaru u Dubrovniku. Ubrzo su se zaljubili i počeli vezu, te se godinu dana kasnije i oženili. Nakon nekoliko mjeseci braka Irina Jelčić ostala je trudna, te je u veljači 1999. rodila sina. Prvi bračni problemi počeli su već tijekom njene trudnoće.'Već i prije braka ostala sam u drugom stanju, ali sam na Denisovo insistiranje pobacila, jer on nije bio spreman za dijete. Protivio se i mojoj drugoj trudnoći, ali tada mi nije padalo na pamet pobaciti, iako je isprva to još jednom počeo tražiti. U prvu godinu i pol od rođenja djeteta Denis praktično nije prihvaćao činjenicu da je dobio sina, a nije imao gotovo nikakvu ulogu u brizi oko djeteta. To se kasnije tek neznatno promijenilo, ali njegovo se ponašanje prema meni posve promijenilo. Počeo je insistirati na besprijekornoj čistoći u stanu', kaže Irina Jelčić.

Ona navodi da bi joj suprug pobjesnio kada nakon puštanja vode ne bi obrisala kadu, ili sudoper, da se ne pojave tragovi kamenca, te da je pod u kuhinji morala prati i po pet puta dnevno. Kada bi brisala prašinu morala je paziti da sve stvari vrati točno na ona mjesta gdje su se nalazila, a ništa u stanu nije se smjelo pomaći niti da bi se prilagodilo djetetu, poput nestabilnog staklenog stola vrlo oštrih rubova.
'Počeo je nametati kako bih se trebala oblačiti, s kim se družiti, često je bjesnio zbog najmanjih sitnica, a potom je pred djetetom započinjao svađe, zaključavao nas u kuću, te djetetu branio da se viđa sa bakom. Više tako nisam mogla živjeti, pa sam se sredinom 2002. odselila. Kako Denis ni pod koju cijenu nije dopuštao da odvedem dijete, pristala sam neko vrijeme ostaviti dijete sa suprugom, s time da sam svaki dan dolazila i odvodila ga u vrtić, te ga vodila kući i spremala na spavanje. Potom smo se dogovorili da dijete jedan tjedan provodi uz mene, a jedan s ocem. No, kada je počeo prijetiti da više nikada neću vidjeti sina u siječnju 2004. odlučila sam se obratiti Centru za socijalnu skrb sa zahtjevom za povjeravanje djeteta. Nisam ni slutila što me čeka', kaže Irina Jelčić.

Irina Jelčić u zahtjevu za povjeravanje djeteta navela je da traži skrb nad djetetom zato što su im se odnosi u braku trajno i teško poremetili, te je zato zatražila i razvod. Suprug se njenom zahtjevu pismeno usprotivio tvrdeći da su dotad živjeli sretno i skladno, te da je njega i sina majka napustila bez riječi objašnjenja. Optužio ju je da je loša majka, da je sklona opijanju, preljubima, da je emocionalno hladna osoba, te da često putuje kako bi izbjegavala roditeljske obaveze, kako bi mogla uživati u ljubavnim avanturama.

U toj fazi postupka pred Centrom za socijalnu skrb većinu navoda njenog supruga pismeno je demantirao poznati zagrebački odvjetnik Marijan Hanžeković, u čijem je odvjetničkom društvu Irina Jelčić partner. Nakon mjesec dana pismenog prepucavanja, Denis Husein fizički je pred djetetom napao svoju suprugu.
'Htio mi je iz torbe na silu izvući neku dokumentaciju vezanu uz našu prepisku pred Centrom. Kada mu to nisam dopustila počeo me čupati za kosu i navlačiti po stanu. Sin je sve to gledao i na koncu mu je slomio naočale kako bi me prestao tući. Nekoliko dana imala sam imobiliziran vrat zbog povreda koje mi je nanio', kaže Irina Jelčić.
Medicinska dokumentacija u posjedu Nacionala potvrđuje njene navode. Policija je protiv Denisa Huseina zbog toga podnijela prekršajnu prijavu zbog nasilja u obitelji nad suprugom i sinom.
U proljeće prošle godine Centar za socijalnu skrb dodijelio je sina Irini Jelčić. Njen se suprug na rješenje žalio, a 19. kolovoza 2004. tadašnji ministar zdravstva i socijalne skrbi Andrija Hebrang odbio je njegovu žalbu. Otad je Irina Jelčić imala pravomoćno rješenje koje joj dodjeljuje skrb nad sinom.

Međutim, Denis Husein nije se s time pomirio, te je nastavio tražiti promjenu te odluke, kao i više vremena koje bi smio provesti sa djetetom. U svakom podnesku omalovažavao bi svoju suprugu, uglavnom tvrdeći da zapostavlja dijete zbog svojih ljubavnika. Na dijete je takvo njegovo ponašanje počelo ostavljati traga, a Centar je na koncu u proljeće ove godine odredio da se njegove tvrdnje provjere psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem oboje supružnika i djeteta.
Vjerojatno kako bi dodatno manipulirao djetetom i njegovim osjećajima prema majci za vrijeme vještačenja, Denis Husein koncem lipnja ove godine odlučio je da sina neće vratiti majci, niti će joj dopustiti da se s njime čuje telefonom.
'Bilo je to strašno. U više sam se navrata obraćala Centru za socijalnu skrb na Medvešćaku, ali nitko nije reagirao. Neke službenice čak su mi prijetećim tonom govorile da više ne zovem, jer će se predmet već nekako riješiti. Nakon mjesec dana čekanja otišla sam do pravobraniteljice za djecu i potužila se na rad Centra. Tek potom djelatnici Centra su mi uz pratnju policije pokušali vratiti sina', kaže Irina Jelčić.

Obraćajući se Centru za socijalnu skrb, Ljubica Matijević Vrsaljko, tadašnja pravobraniteljica za djecu, napisala je i sljedeće:
'...ozbiljno nas zabrinjavaju navodi da se dijete već ranije vraćalo sa susreta i druženja sa ocem govoreći majci da je glupača i lažljivica, da otac djetetu govori da je mama kriva što ne žive svi zajedno, da otac dijete odvodi na operaciju bez znanja majke, upisuje ga u školu protivno postignutom sporazumu u Centru pa je dijete upisano u dvije škole, te da otac vrši pritisak na dijete da mora izabrati između mame i tate.'

Irina Jelčić u više je navrata sa policijom i djelatnicima Centra za socijalnu skrb pokušala doći do sina i uzeti ga od oca, ali bez uspjeha. On je ignorirao policiju, a u par navrata ostavljao je dijete sa djedom, koji je vulgarno izvrijeđao i policiju i djelatnike Centra kada su sina pokušali vratiti majci. Dijete je sve to moralo slušati.
'Koncem rujna okolnosti su se nakratko promijenile. Kako smo zajedno morali otići na vještačenje koje je on nametnuo, svi troje bili smo sa vještakom na sastanku. Sin je tada pred vještakom par puta molio da ostane još malo sa mnom, a na koncu je molio i da kod mene prespava. Denis nije mogao ignorirati traženje vještaka da to omogući, te sam sina napokon dobila doma. Iste večeri Denis je napravio verbalni incident pred djetetom nakon što je vještak otišao. Noć poslije odvukao je dijete iz mog stana, a meni umalo slomio ruku vratima automobila kada sam ga pokušala spriječiti da ode. Dan poslije prijavila sam ga policiji, a oni su ga nedugo potom nakratko pritvorili', kaže Irina Jelčić.
Stručnjaci psihijatrijske bolnice za djecu i mladež 11. listopada izradili su vještački nalaz i mišljenje o situaciji u obitelji Husein, jer je taj postupak inicirao Denis Husein nezadovoljan pravomoćnom odlukom Centra da dodijeli dijeta njegovoj supruzi. Nalaz koga su izradili profesor psihologije Višnja Škevin i psihijatrica Sanja Boba također je bio nepovoljan po Denisa Huseina.

Njih dvije Denisa Huseina opisale su, između ostalog, ovako:'…Emocionalni pokazatelji odražavaju perfekcionizam do razine kompulzivnosti, ali i poteškoće na planu kontrole impulsivnosti. Projicira nesigurnost koju nastoji potisnuti i prikriti. Jaka je potreba za osloncem bez čega se osjeća nesiguran. Projicira podozrivost, važno mu je kakav je dojam ostavio na ljude, što se o njemu misli i govori. Ambivalentan je s izraženim agresivnim pulzijama koje nastoji potisnuti. Nesigurne je identifikacije s vlastitom spolnom ulogom'.

Stručnjaci kojima je Nacional dao na uvid taj nalaz tvrde da takva dijagnoza pokazuje da je Denis Husein doista osoba kod koje postoji rizik od učestalog nasilnog ponašanja, te da se teško može predvidjeti kada će planuti, što se na koncu može dogoditi i prema njegovu sinu. Tvrdnje o njegovu perfekcionizmu i poteškoće na planu kontrole impulzivnosti stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao vide kao potvrdu tvrdnji Irine Jelčić da je Denis Husein opsjednut redom, ali i nasilan. Zbog tvrdnje da je Denis Husein nesigurne identifikacije s vlastitom spolnom ulogom neovisni stručnjaci pitaju se hoće li, u slučaju da dijete nastavi živjeti s ocem, biti sposobno za zdrav psiho-seksualni razvoj.
Pišući o Denisu Huseinu vještaci su zaključili da on projicira vrlo jake, ali skrivene i potisnute agresivne pulzije, da ima nerazriješen emocionalni odnos sa suprugom, te da sumnjaju u njegove emocionalne manipulacije djetetom.
Neovisni stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao tvrde da to dodatno upućuje na to da djetetu od oca prijeti opasnost od mogućeg nasilnog ponašanja, ali i da je otac sina već emocionalno zlostavljao, zbog čega bi trebao biti i kazneno gonjen. Za Huseina bi u takvom razvoju događaja moglo biti posebno neugodno to što su vještaci potvrdili da dijete ima emocionalne poteškoće.

Vještaci su o Irini Jelčić, između ostalog, napisali sljedeće:'U odnosu s djetetom majku smo doživjeli kao toplu, a u pristupu moglo bi se reći i tolerantnijom i manje direktivnom od oca. Nema se dojam da majka u odgojnim stavovima nema čvrstu strukturu ili da je u realitetu zapostavljala dijete. Mišljenja smo da bi Dariel pripao majci na brigu i skrb…'
Par tjedana poslije Denis Husein pismeno je Centru za socijalnu skrb izrazio primjedbe na vještački nalaz. U dijelu primjedbi o autorima nalaza pisao je uvredljivo, a ton kojim je izražavao svoju frustraciju sugerira da je nalaz vještaka o njemu točan. Neovisni stručnjaci koji su pročitali njegove primjedbe na nalaz vještaka u njima su također vidjeli potvrdu da on emocionalno zlostavlja dijete.

To su vidjeli u njegovom ustrajanju da se poštuju volja, stav i želja djeteta s kim želi živjeti moraju poštovati. Neovisni stručnjaci navode da je to emocionalno zlostavljanje djeteta, jer je za dijete u toj dobi svakako preveliki teret donijeti konačnu odluku s kim želi živjeti.

'On traži od djeteta da razriješi ono što praktično ne uspijevaju roditelji, niti institucije. Ovo je tipičan slučaj u komu otac ne može podnijeti da majka ima drugog muškarca. Zato preko djeteta rješava svoje frustracije. Za obračun s majkom, koji mu je u prvom planu, on perfidno koristi dijete', izjavio je za Nacional jedan neovisni stručnjak za tu problematiku.
Irina Jelčić podsjeća da je njen suprug prvo oteo dijete, te manipulirao njegovim osjećajima prema majci, ali i drugim ženama.

'To je potvrdio i vještački nalaz, a on takve manipulacije na koncu koristi da bi obmanuo Centar za socijalnu skrb. Nevjerojatno mi je da su mu oni na koncu dodijelili sina. To više nisam mogla trpjeti, pa sam odlučila o svemu javno progovoriti. Mislim da je djetetu to sada manja trauma, jer još ne razumije ulogu medija, no što bi bila da sam o svemu progovorila kasnije, kada bi naš odnos bio nepovratno uništen', izjavila je za Nacional Irina Jelčić.
Marija Pavić i Ruža Matkić Dautanec 11. studenoga donijele su privremeno rješenje kojim dijete dodjeljuju Denisu Huseinu. Tu su odluku bazirale na dodatnoj psihologijskoj obradi djeteta u dječjem vrtiću Vjeverica i na navodnoj izjavi djeteta u kojoj je naglasilo 'ljubav od oca i želju za aktivnostima s majkom'. U obrazloženju odluke mirno se konstatira da sve što se dogodilo prošlih mjeseci, te da je dijete u međuvremenu postalo privrženo ocu. Autori te odluke pozivaju se na Konvenciju o pravima djeteta, pozivajući se na odredbu da se sukladno djetetovoj dobi treba poštivati njegovo pravo na vlastito mišljenje.

Neovisni stručnjaci tvrde da je Centar za socijalnu skrb ignorirao vještački nalaz koji navodi da je otac manipulirao osjećajima djeteta, te da utoliko nije bio u situaciji objektivno formirati vlastito mišljenje.
Povjeravajući sina ocu, Centar je posve ignorirao činjenicu da je upravo Denis Husein prekršio konvenciju o pravima djeteta, uskraćujući majci da redovito održava odnose s majkom (članak 9 stav 3 konvencije, op.a.).
Zbog svega toga nije isključeno i da će se u ovaj slučaj naknadno uključiti i Uskok, jer sporna odluka Centra otvara legitimnu sumnju da se do nje došlo i potkupljivanjem. Na koncu, bit će zanimljivo vidjeti kako će reagirati i Hrvatska odvjetnička komora, jer je posve jasno da je Denis Husein posve ignorirao pravomoćne odluke Centra. Pitanje je zaslužuje li biti odvjetnikom školovani pravnik koji ignorira pravomoćna rješenja samo zato jer mu nisu po volji.



Gordana Buljan Flander

"Neću komentirati konkretan slučaj, ali općenito govoreći moramo biti svjesni da se stvara jedna nova velika grupa emocionalno zlostavljane djece, a to su djeca iz nekvalitetnih razvoda brakova. To pokazuje i iskustvo iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba kroz koju je tijekom tri godine rada od ukupnog broja djece koja su uključena u obradu, njih 50% zbog emocionalnih smetnji nastalih zbog nekvalitetnog razvoda roditelja. Sama separacija roditelja je toj djeci teška ,ali je manji problem od situacije u kojoj roditelji često ne biraju sredstva u obračunu s bračnim partnerom. Djeca im pri tom služe kao sredstvo obračuna i ucjene. Također se često događa da svoje nedovršene procese s bračnim partnerom rješavaju tako da ne dozvoljavaju komunikaciju s drugim roditeljem, ogovaraju ga, iznose brojna neprimjerena zapažanja o ovom drugom, ruše pozitivnu sliku o njemu i traže od djeteta da biraju stranu. I djeci razvedenih roditelja za pravilan razvoj trebaju oba roditelja koji će im biti i zaštita i model identifikacije i osoba kojoj će prilaziti s ljubavlju i povjerenjem. Nakon razvoda je djetetu važno da onaj roditelj s kim živi potiče kontakte s drugim roditeljem i njegovom rodbinom i na taj način omogućuje da doživljava radost, a ne mržnju i uskraćivanje."