Mike Newell (63), redatelj filmova 'Četiri vjenčanja i sprovod', 'Donnie Brasco' i 'Osmijeh Mona Lise', režirao je četvrti film u nizu o Harryju PotteruBritanski je redatelj Mike Newell sa 63 godine doživio vrhunac svoje redateljske karijere. Režirao je film "Harry Potter i plameni pehar", četvrti film iz serijala, koji je u prvom vikendu prikazivanja u Americi zaradio 104 milijuna dolara, koliko dosad na početku prikazivanja nije zaradio niti jedan od triju prethodnih. Tako uspješan, Mike Newell došao je prošli tjedan u Sofiju na bugarsku premijeru filma, gdje je dao ekskluzivan intervju za Nacional. Newell je došao u Bugarsku jer ga je na to nagovorio Stanislav Ianevski, 20-godišnji bugarski naturščik koji živi u Londonu i koji u filmu o Harryju Potteru glumi Viktora Kruma.

Newell nije bio nepoznat redatelj prije filma "Harry Potter i plameni pehar". Dapače, režirao je hitove kao što su komedija "Četiri vjenčanja i sprovod" i krimić "Donnie Brasco". Neobično, ali taj Englez u mladosti nije želio biti filmski redatelj. Kao 21-godišnjak zaposlio se na Granada Televisionu kako bi izučavao tv-produkciju - a tek je 1977. režirao prvi televizijski film "Čovjek sa željeznom maskom" - da bi 1980. režirao prvi film "Buđenja". Za film "Ples sa strancem" nagrađen je za najboljeg mladog redatelja na filmskom festivalu u Cannesu, a 1992. režirao je film "Nezaboravni travanj" za koji su glumice Miranda Richardson i Joan Plowright osvojile Zlatni globus.

Bilo je jasno da se nakon nekoliko vrlo hvaljenih filmova čeka film koji će Newellu donijeti i novčani uspjeh. Dogodilo se to s filmom "Četiri vjenčanja i sprovod", komedijom za koju je Hugh Grant osvojio Zlatni globus. Slijedio je odlazak u Hollywood gdje je Newell režirao nekoliko vrlo dobrih filmova. Prvi je bio krimić "Donnie Brasco" iz 1997. s Alom Pacinom i Johnnyjem Deppom, zatim "Kontrolori leta" s Billyjem Bobom Thorntonom, Angelinom Jolie i Johnom Cusackom, te "Osmijeh Mona Lise" s Julijom Roberts i Kirsten Dunst. Prije dvije godine pristao je režirati četvrti film iz serijala o Harryju Potteru, ujedno najambiciozniji i najskuplji - proračun je iznosio 130 milijuna dolara.

Ponesen uspjehom filma, Mike Newell došao je u Sofiju iznimno dobro raspoložen. S obzirom na to da ne zna mnogo o Hrvatskoj, raspitivao se, na primjer, o tome žive li u Hrvatskoj katolici ili pravoslavci. Objasnili smo mu da će nam proteći vrijeme dogovoreno za intervju, na što je rekao da će on sve riješiti sa svojom agenticom, što je poslije korektno i napravio.

NACIONAL: Zašto ste prihvatili ponudu da režirate četvrti film o Harryju Potteru ako se zna da ste svojedobno odbili režirati prvi film iz tog serijala?

- Svi kažu: odbili ste režirati, ali to je preteška riječ. U razdoblju priprema za prvi film o Harryju Potteru bio sam u Kanadi gdje sam režirao film "Kontrolori leta" s Billyjem Bobom Thorntonom i Angelinom Jolie. Živio sam u apartmanu u Torontonu u vrijeme kanadske zime. Znam da mislite kako sve znate o zimi, ali uvjeravam vas da ne znate ništa dok ne okusite kanadsku zimu. Zato sam bio poprilično depresivan. Poslali su mi prvu knjigu o Harryju Potteru i vidio sam da bi film trebao biti prepun specijalnih efekata, a ja u to vrijeme nisam imao pojma o specijalnim efektima. Pročitao sam nekoliko poglavlja knjige i otišao u smočnicu kako bih odrezao krišku kruha. Ustanovio sam da je miš jeo kruh i napravio rupu u njemu, ne širinom nego dužinom. U tom trenutku bio sam toliko depresivan da sam rekao kako više nikada neću režirati niti jedan film i da bih se mogao ubiti. Možda je glupo reći, ali našao sam se u krivo vrijeme na krivom mjestu i nisam znao kako napraviti prvi film o Harryju Potteru. Chris Columbus, koji pripada vrsti genija, prihvatio se tog posla i svima pokazao kako taj film treba izgledati.

NACIONAL: Ovaj ste put kako bi režirali film "Harry Potter i plameni pehar" odbili režirati film "Brižni vrtlar".

-Znam, bio sam zločest, treba me kazniti. Istina je sve što kažete, projekt "Brižni vrtlar" činio mi se kompliciranim. Knjiga Johna Le Carrea prema kojoj je sniman film je fenomenalna, ali moj je problem bio da niti u jednom trenutku nisam znao kako režirati film "Brižni vrtlar". Nikada u potpunosti nisam znao kako treba funkcionirati film u kojem se stalno pojavljuje duh mrtve supruge, to je bio moj najveći problem. Kada sam počeo dvojiti trebam li režirati taj film, stigla je ponuda za režiranjem filma "Harry Potter i plameni pehar" i istog sam trenutka uskočio u taj projekt.

NACIONAL: Iako se već sada može reći da je "Harry Potter i plameni pehar" postigao golem uspjeh, vi ste odbili režirati sljedeći, peti film iz serijala.

- Nikako to nisam mogao prihvatiti jer to nije moguće izvesti. Chris Columbus režirao je prva dva filma iz serijala i to ga je gotovo ubilo. Iskreno, film sam u potpunosti završio u pet tjedana (????????) i sada radim na promidžbenim aktivnostima. A sljedeći, peti dio, počinje se snimati 1. veljače sljedeće godine. Nemoguće je snimiti dva tako zahtjevna filma bez stanke. Mogao bih režirati šesti ili sedmi film o Harryju Potteru, i to me jako zanima, ali ne i peti film.

NACIONAL: Nakon Amerikanca Chrisa Columbusa i Meksikanca Alfonsa Cuarona, vi ste prvi Britanac koji režira film o Harryju Potteru. Koliko je to važno za film s obzirom na to da je i gotovo kompletna glumačka ekipa iz Velike Britanije?

- Teško je reći. I producent David Hamman i J. K. Rowling vjeruju da je to jako važno. Mislim da su bili jako zadovoljni kada su dobili mene i Davida Yatesa, koji će režirati šesti dio i koji je jako dobar redatelj. Mislim da je zanimljivo kada Britanci režiraju Harryja Pottera jer mi znamo kako izgleda život u Velikoj Britaniji. Osobno poznajem glumce kao što su Miranda Richardson, poznajem lik Rite Skeeter koju glumi, poznajem Brendana Gleesona i Ralpha Fiennesa. Ja znam tu školu magije i znam da škola treba biti lik u filmu. Zbog svih tih razloga, zbog svojeg kulturološkog iskustva, mogao sam ući dublje u film i dati mu posebnu strukturu.

NACIONAL: Koliko ste na snimanju filma surađivali sa J. K. Rowling, autoricom knjige?

- Svi misle da je J. K. Rowling neka žena-zmaj, da ima kandže s kojima me ščepala za vrat. Nije, vjerujte mi. S njom je predivno surađivati. Ona je zgodna plavuša, vrlo hladnokrvna, i dobro zna da je na filmu najvažnije ne izdati duh knjige. Sve dok to ne napravite, s njom je sve lako. Producent David Hamman i ja otišli smo u Škotsku, u Edinburgh gdje ona živi, kako bismo porazgovarali s njom. Želio sam s njom prodiskutirati nekoliko stvari. Posebno sam je želio pitati o moralnim dvojbama u koje Harry Potter upada u ovoj knjizi. Doista mi je puno pomogla, objasnila mi je to na primjeru Johna Waynea. Pritom je mislila da Harry Potter, koji na kraju više nije dio trija nego ostaje sam, može birati hoće li u borbi s Voldemortom primiti smrtonosnu ranu u prsa ili u leđa, jer će u svakom slučaju umrijeti. Znači, može birati hoće li umrijeti hrabro ili kao kukavica. To je moralna priča i Harry Potter odlučuje gledati smrti u oči, odnosno biti ranjen u prsa. Nakon toga nismo previše razgovarali, ali u tom se razgovoru dogodilo nešto zanimljivo. J. K. Rowling uvjerena je da nitko ne smije znati što će se dogoditi u sljedećoj knjizi sve dok se ona ne objavi. Ona ima 18-godišnju kćer koja je tijekom našeg razgovora prišla i pitala: "Mama, što će se dogoditi s tim i tim likom u sljedećoj knjizi?", a ona joj je odgovorila: "Dušo, znaš da ti to neću reći".

NACIONAL: Koliko ste prije snimanja ovog filma bili upoznati s prethodna tri filma o Harryju Potteru odnosno s objavljenim književnim serijalom?

- Prvi film o Harryju Potteru pogledao sam nekoliko puta, drugi film sam malo pogledao, treći malo više… dovoljno da shvatim kako se jako puno razlikuje od prva dva dijela. Knjige sam čitao ali ne opsesivno. Da sam nanovo i nanovo čitao knjige, onda bih na kraju doslovno reproducirao knjigu na film, a to mi nije bio cilj. Znači, morao sam paziti da ne postanem opsjednut knjigom jer tada ne bih mogao snimiti film. Ono što sam dobro znao jesu škole u Engleskoj, znam kako izgledaju jer sam ih pohađao i znam da su vrlo anarhične. Djeca su u njima zločesta i brutalna. Kada to kažem ljudima, onda se oni ili nasmiju ili me ozbiljno slušaju. Molim vas, nemojte me shvatiti ozbiljno. Zato sam želio da škola bude lik iz filma jer sam je dobro poznavao.

NACIONAL: U svojoj ste karijeri radili sa slavnim glumcima kao što su Julia Roberts, Al Pacino, Johnny Depp, Hugh Grant i mnogi drugi. Koja je razlika između njih i mladih zvijezda iz filma o Harryju Potteru?

- Nije prevelika. Ako mjerimo uspjeh glumca financijskim uspjehom filma kao što to rade u Hollywoodu, onda su ova djeca iz Harryja Pottera doista velike zvijezde. Kod njih je posebno to što ih uspjeh nije pokvario. Oni su vrlo pristojna ljudska bića. Naravno, sada možete reći da ste očekivali da ću vam to reći, ali to je doista istina. Oni su predivni. Naravno da imaju svojih slabosti. Emma Watson nikada nije mirna i na snimanju filma morao sam je upozoravati da se mora vratiti u film a ne brbljati o nečemu čega nema u scenariju, Rupert Grint stalno zijeva, dok mi se za Daniela Radcliffa činilo da tijekom snimanja mislima odluta na neki nepoznat planet. No svi su vrlo pristojni i jako zainteresirani da budu vrlo dobri glumci, odnosno da stalno napreduju. Ono što mi je neobjašnjivo jest da su se već trebali pokvariti - ali nisu.

NACIONAL: Na što ste mislili kada ste rekli da se kao redatelj filma o Harryju Potteru osjećate kao predsjednik Brazila?

- U međuvremenu sam promijenio tu izjavu. Želio sam reći da sam se osjećao kao predsjednik kompanije Ford. Eto što sam mislio reći. Ovaj film je strašno velik i trebao sam razmišljati o tome kako snimiti devet iznimno velikih scena za koje je trebalo stvoriti devet različitih mjesta snimanja. Trebao sam kreirati lik Lorda Voldemorta kojeg glumi Ralph Fiennes, lik Divljookog Moodyja, i tako dalje. No bilo je tu još likova i scena za koje se nisam smatrao dovoljno kompetentnim. Na sreći, bio sam okružen briljantnim ljudima koji su radili na specijalnim efektima i koji su znali kako napraviti ono što ja nisam znao. Oni bi me pitali što želim, a ja bih im rekao: Želim da to izgleda stvarno… da zmaj radi ovo ali ne i ono, i da izgleda ovako ali ne i onako. Zapravo, scena sa zmajem, kao i scena snimana ispod vode, ponuđena mi je kao konačno rješenje. Ja sam svojim suradnicima nacrtao što želim, a oni bi to stvorili jer ja nisam imao vremena time se baviti. Pazite, trebalo nam je godinu i pol dana da snimimo scenu ispod vode. Dakle, ja sam predsjednik kompanije Ford jer su mi suradnici donijeli svoja rješenja i pitali me: Sviđa li vam se, a ja bih rekao: Da, ali želio bih promijeniti neke sitnice, i oni bi to napravili. Redatelj sam, ali i predsjednik koji donosi konačne odluke.

NACIONAL: Čelnici kompanije Warner Bros koja vas je angažirala rekli su vam: "Ako ne možete ugurati 760 stranica knjige u jedan film, recite to odmah i mi ćemo naći drugog redatelja". Je li to bilo fer prema vama?

- Bilo je fer, apsolutno fer. Na neki način ja sam im sugerirao takvo razmišljanje jer sam rekao da se tako debela knjiga mora ugurati u jedan film. Knjigu "Harry Potter i plameni pehar" pročitao sam kada su mi ponudili da je režiram, ne prije, i jasno sam vidio kako od nje napraviti jedan a ne dva filma jer je bilo i takvih ideja. Znao sam da ću neke dijelove knjige morati žrtvovati, i ja sam to objasnio producentima i ljudima iz Warner Brosa. No znao sam kako napraviti jedan film, i to kao jedan snažan, čvrst film. To sam uspio tako što sam napravio triler. To je triler jer je šef parade negativac koji upravlja događajima od početka do kraja filma. Uz to imate heroja, Harryja Pottera, koji nema pojma što se događa oko njega. Na taj način publika može vikati: Pazi, on je iza tebe!, a to je jako dobro.

NACIONAL: Sada se zna da će četvrti film o Harryju Potteru biti financijski iznimno uspješan. Jeste li tijekom snimanja osjećali pritisak producenata kojima je cilj zaraditi što više novca na ovom filmu?

- Filmovi o Harryju Potteru kolosalno su skupi, ali niti u jednom trenutku nitko mi nije rekao da film mora zaraditi 500 milijuna dolara ili štogod slično. Ostavili su me samoga, na miru, kako bih napravio najbolje što mogu. Znam da je to fenomenalno, da je to neshvatljivo, to što su me ostavili na miru. Na taj su me način ohrabrili.

NACIONAL: Već ste rekli da nećete režirati peti film o Harryju Potteru. No kako komentirate tvrdnje da je Daniel Radcliffe prestar za ulogu Harryja Pottera te da ga u sljedećem filmu netko treba zamijeniti?

- Ne slažem se s takvim razmišljanjima. Još uvijek je nizak, na neki zabavan način je zgodan ali ima dječje lice, i mislim da sve dok ljudi vjeruju u njega, on sigurno može glumiti u petom Harryju Potteru, a možda i u šestom. Ne mogu to sa sigurnošću tvrditi, ali u ovom trenutku on je pravi Harry Potter.

NACIONAL: U kritikama se najčešće ističe da je vaš Harry Potter više nasilan a manje lijep film u usporedbi na prethodne. Jeste li imali namjeru napraviti upravo takav film?

- Na neki se način mogu složiti s vama. Znate, klinci iz filma su odrasli, oni više nisu slatki mali klinci. Bili su doista lijepi, kao i svijet u kojem su živjeli. Takav je bio prvi film o Harryju Potteru, koji smatram briljantnim. Sada su odrasli, a J. K. Rowling inzistirala je da svaka knjiga bude jedna godina u životu te djece. Stoga su u četvrtom dijelu već odrasli pa se sada zaljubljuju, živciraju… događa im se sve što se događa tinejdžerima njihove dobi. Znači, želio sam vjerno prikazati ono što se događa osobama te dobi. Oni više nisu djeca ali nisu ni odrasli. Usto, sama priča iz knjige poprilično je crna i u njoj ima jako puno opasnih događaja. Time priča dobiva na avanturizmu. Zato sam samo pustio da me knjiga vodi kroz film.

NACIONAL: Vaš prethodni film "Osmijeh Mona Lise" potpuno je drukčiji od Harryja Pottera. Čak se i za sve vaše prethodne filmove može reći da se razlikuju jedan od drugoga. Znači li to da vas nadahnjuje i pokreće želja za stalnim snimanjem žanrovski drukčijih filmova?

- Možda. Mnogi su mi ljudi rekli da moji filmovi nemaju ništa zajedničkog. Osobno mogu reći da sam bio dosljedan pri stvaranju tih filmova jer se uvijek temelje na zanimljivim likovima koji su dobre osobe ali se nađu u teškim situacijama iz kojih se nekako moraju izvući. Svi su moji filmovi takvi. U tom smislu ja sam bio dosljedan. Žanrovski su drukčiji ali nisam ja kriv što postoji toliko žanrova. Uz to, volim kroz film pričati priču. To mi je zabavno.

NACIONAL: Kad već razgovaramo o vašim prethodnim filmovima, koliko je uspjeh filma "Četiri vjenčanja i sprovod" promijenio vašu karijeru i vas kao redatelja?

- Nije me promijenio kao redatelja ali je strahovito promijenio moju karijeru. Usporedimo li uloženi novac sa zarađenim, onda mislim da je to i dalje najprofitabilniji film ikada snimljen. To je bio doista jeftin film, a zaradio je goleme količine novca. Tog trenutka počeli su me shvaćati ozbiljno. Sljedećih godina nudili su mi scenarije za brojne romantične komedije kako bih ponovio taj uspjeh, ali niti jedan scenarij nije bio tako dobar kao onaj za "Četiri vjenčanja i sprovod". Stoga nisam želio snimiti film bez dobrog scenarija, a to je bio onaj za film "Donnie Brasco", koji je bio sasvim različit.

NACIONAL: Tada ste otišli režirati filmove u Hollywoodu. Nakon rada s britanskim glumcima, kako je bilo raditi s američkim zvijezdama kao što su Al Pacino i Julia Roberts?

- Britanski i američki glumci se razlikuju, ali zajedničko im je što su svi briljantni. Britanski glumci učili su i sazrijevali u kazalištu, znači oni naređuju i kontroliraju situaciju. Američki glumci većinom su odrasli na televiziji i filmu i oni nemaju kontrolu nad stvarima koji se zbivaju na snimanju. Engleski glumac će vam reći u lice sve što misli, dok će se američki glumac začahuriti u neko svoje stanje, u svoje emocije, i neće reagirati. Sjećam se događaja s Alom Pacinom na snimanju filma "Donnie Brasco" kada se toliko identificirao s likom da sam mislio da će ako naglo viknem: Prekini, Al, izađi iz lika, otići u New York, biti i dalje lik iz filma, i nitko ga više nikada neće vidjeti.

NACIONAL: Prije 40 godina niste razmišljali o filmskoj karijeri, nego ste željeli otvoriti kazalište. U kojem ste trenutku promijenili mišljenje?

- Želio sam biti kazališni a ne filmski redatelj. Promijenio sam mišljenje kada su mi pokazali sprave za mučenje. U kazalištu postoji samo jedna scena, jedan veliki kadar, i redatelji vole taj kadar. No kada sam počeo raditi na televiziji, otkrio sam da postoji jako puno kadrova tako da možeš birati koji ćeš upotrijebiti. Nakon šest tjedana rada na televiziji, potpuno sam se "zakačio" za televizijsku režiju, a zatim i za filmsku.