Predsjednik NCL Media Grupe Ivo Pukanić "Sreća je da Hrvatska nema više prijatelja, jer bismo ostali bez nje", rekao mi je prošle nedjelje Ivica Račan kad smo se slučajno sreli. Iako je to bio šaljiv komentar šefa SDP-a o Sanaderovu dogovoru sa Schüsellom o povratu imovine Austrijancima, u njemu ima mnogo istine. Jer potpuno je jasno, ako ta odluka prođe, da će isto tražiti i Italija, kojoj će se nakon hrvatske nagodbe s Austrijom apetiti sigurno povećati. Najave potraživanja povrata dobara za svoje građane već su najavile Njemačka i Mađarska te SAD i Izrael za Židove koji su nakon II. svjetskog rata ostali bez imovine u Hrvatskoj. Valja istaknuti da su prema međudržavnim sporazumima između Jugoslavije i tih zemalja domicilne zemlje imale obvezu nadoknaditi štetu svima koji su izgubili imovinu. To je uglavnom i učinjeno, pa bi im danas povrat imovine ujedno značio da drugi put naplaćuju istu stvar.

Tek sada će Sanaderu doći na naplatu njegova lakomislenost i davanje obećanja samo radi dobivanja početka pregovora s EU. Hrvatska će se mnogo teže oduprijeti svim pritiscima, ucjenama i zahtjevima nego svojedobno Poljska, Češka, Mađarska, Slovačka, gdje su Nijemci i Židovi izgubili stotinu puta veću imovinu nego u Hrvatskoj. Kako su sve te zemlje zajedno ušle u EU, mogle su nastupati u bloku i zaštiti svoje interese i oduprijeti se ucjenama. A kako će to Hrvatska uspjeti? Vrlo teško, jer sama pregovara a na kraju će opet trebati suglasnost svih država članica EU da uđe u tu asocijaciju. Je li Sanader mogao drukčije odigrati i ne davati takva obećanja Austriji? Ili ih je svjesno varao znajući da nema nikakve šanse da se taj sporazum ratificira u Saboru? Sanadera to obećanje nije ništa stajalo, a Schüssela je veselilo.

Početak pregovora s EU najvažnija je stvar za Hrvatsku nakon osamostaljenja. Sanaderu se mora priznati da je dobro procijenio kako su upravo Austrijanci u najpovoljnijem položaju da ucijene Engleze kockajući se s Turskom i Hrvatskom. Da je do kraja igrao na Austrijance, odaje i podatak da je lani službenim zrakoplovom Vlade išao tri puta u Beč samo na probu fraka za Opernball. I sami su se krojači čudili da netko samo radi toga da mu savršeno pristaje frak tri puta dolazi na mjerenje u Beč. Austrijanci su u cijeloj priči oko novih članica igrali pomalo i hazarderski, jer nije ugodno imati 70 milijuna Turaka za vratom. No i oni su izvukli korist - iako mali, postali su preko noći politički faktor unutar Unije, a i Schüsselova je vlada dobila bodove na unutarnjopolitičkom planu. Pitanje je što je još sve Sanader obećao Beču? Nacional je prije nekoliko mjeseci pisao o Sanaderovu pritisku da se potpiše ugovor kojim se regionalnoj kontroli u Beču prepušta kontrola zračnog prometa iznad Hrvatske na najunosnijim visinama iznad 7,5 kilometra. Obećano je i da će Zračna luka Pleso za mali novac biti prodana bečkom aerodromu. Vlada je austrijskom poduzeću Steyr obećala posao izrade oklopnih transportera za Hrvatsku vojsku vrijedan 120 milijuna eura, iako su finski trasporteri Patria po mišljenju stručnjaka i jeftiniji i bolji.

U Koruškoj, u krugovima oko same tvornice Steyr Puch, otvoreno se hvale kako su već dobili posao i kako je to obećao sam premijer Sanader. Kad takvo Sanaderovo ponašanje vide i drugi "prijatelji" Hrvatske, prirodno je da će i oni tražiti raznorazne povlastice. Na kraju dolazimo do toga da je Račan u pravu kad kaže da je prava sreća što Hrvatska nema više prijetelja, jer bi Sanader svima sve razdjelio, ne bi li ostvario svoje političke ciljeve i što dulje ostao na vlasti. Među prijatelje Sanader je svrstavao i Englesku, koja je prljavo iskorištavala slučaj Gotovina i stopirala početak pregovora. Koliko taj slučaj, osim za ucjene, uopće nije bio važan u toj igri, vidi se i po tome što odbjegloga generala više nitko i ne spominje. Iako je Sanader toga bio svjestan, ponašao se prema Londonu udvorički, dopuštajući engleskim špijunima da od Hrvatske naprave svoju koloniju. Da je njegova politka prema Englezima bila ispravna, danas ne bi imao glavobolje kako zadovoljiti sve one koji su nam pomogli u otpočinjanju pregovora. Ovako, dao je osramotiti zemlju i od tog nije imao ništa te je još navukao breme povrata imovine. Kad se sve zbroji i oduzme, nije bogzna kakav deal.