Dubravko Grgić poslovnu je karijeru počeo kao odvjetnik u uredu oca Mirka 1979., a Euroherc osiguranje je s još desetak suradnika osnovao u ranim 90-im. Naknadno se osnivačima priključio i Milan Lučić, koji je svoj udio prodao 1997. Otad se tvrtka konstantno razvijala, što je Grgića učinilo jednim od bogatijih HrvataČelnici Euroherca u ponedjeljak ujutro Uskoku su posredno dostavili materijalni dokaz, koji po njima otkriva nezakonitu spregu dijela splitske policije i Milana Lučića. U Eurohercu su uvjereni da taj dokaz vrlo jasno otkriva nepoznate okolnosti koje su prethodile kaznenim prijavama, koje je splitska policijska uprava koncem prošlog tjedna podnijela protiv čelnika koncerna Agram Dubravka Grgića, njegove supruge Mladenke, Radoslava Pavlovića, Zlatka Lerote i Ankice Čeko, petero istaknutih dužnosnika i dioničara Euroherca.
  Njih je splitska policija koncem prošlog tjedna optužila za više kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti, te krivotvorenja službene isprave, čime su navodno oštetili dioničare i osnivače Euroherca, koji posluje u sklopu Agrama, za 146 milijuna kuna.
  Te su kaznene prijave zasad vrhunac sukoba između kontroverznog hercegovačkog poduzetnika Milana Lučića, javnosti najviše poznatog iz privatnog porno filma koji ga pokazuje kao omamljenog i potentnog partnera pjevačice Severine Vučković, i Dubravka Grgića, čelnika koncerna Agram i dioničara Euroherca. U tom sukobu Lučić već godinu dana pokušava preuzeti kontrolu nad Eurohercom.
  Euroherc je glavna osiguravajuća kuća koncerna Agram, koji danas ima sedam osiguranja i devet društava, kontrolira 24 posto tržišta osiguranja u Hrvatskoj, a prošle je godine ostvario 2,35 milijardi kuna ukupnog prihoda. Dubravko Grgić u Eurohercu ima 15 posto dionica, njegova supruga Mladenka 12, a ostalo drže menadžeri društava s udjelima od 2 do 4 posto.
  Međutim, takvu vlasničku strukturu naumio je promijeniti Milan Lučić. On je koncem prošle godine javno objavio da je kupio dionice nekih malih dioničara koji tvrde da ih je Grgić s partnerima izigrao i bespravno im oduzeo dionice, ili smanjio udjel u Eurohercu. Lučić otad smatra da posjeduje dionice koje mu daju vlasničku većinu u Eurohercu. Da bi to proveo u praksi, otvorio je sukob protiv Grgića i Euroherca. U Eurohercu tvrde da Lučiću u tom sukobu dio splitske policije pomaže na nezakonit način. Zato mu se nakon posljednjih kaznenih prijava koje je splitska policija protiv Grgića i suradnika podnijela koncem prošlog tjedna, Grgić odlučio javno suprotstaviti.
  Dubravko Grgić poslovnu je karijeru počeo kao odvjetnik u uredu oca Mirka 1979., a Euroherc osiguranje je s još desetak suradnika osnovao u ranim 90-im. Naknadno se osnivačima priključio i Milan Lučić, koji je svoj udio prodao 1997. Otad se tvrtka konstantno razvijala, što je Grgića učinilo jednim od bogatijih Hrvata. Međutim, na putu do poslovnog uspjeha Grgić se u više navrata susreo s ozbiljnim problemima.
  Nakon što je 5. kolovoza 1998. direktor Euroherca postao Radoslav Pavlović, koji je dotad u Eurohercu bio zaposlen kao direktor sektora financija, nekolicina malih dioničara htjela je prodati svoj udio u Eurohercu. Tvrtka te dionice nije htjela otkupiti, već je malim dioničarima neizravno dala suglasnost da dionice proda trećim osobama, navodeći da neće koristiti pravo iz statuta o prvokupu dionica. Nezadovoljni mali dioničari su za svoj dionički paket 1998. tražili oko 13 milijuna maraka. Tada su te dionice činile 18 posto tvrtke.
  Euroherc ne smatra spornim broj dionica koje oni posjeduju. Međutim, tvrtka se tijekom proteklih godina više puta dokapitalizirala, jer je time htjela motivirati svoj menadžment na kvalitetniji rad. To je smanjilo vlasnički udio tada nezadovoljnih malih dioničara u tvrtki. Oni tvrde da su te odluke donijete nezakonito.
  Za njih je problem nastao zbog činjenice da tvrtka ne kotira na burzi, pa su dionice mogli prodati samo nekomu tko bi zapravo bio zainteresiran da kroz preuzimanje tih dionica možda jednog dana preuzme i tvrtku. Tada su počeli neformalni pritisci na Dubravka Grgića. Kulminacija tih pritisaka dogodila se 12. travnja 1999., kada je u Ljubuškom na Grgića izvršen atentat.
  Moguće je da su u pozadini tog napada bile interesne skupine bliske rigidnom desnom krilu HDZ-a, koje su kupnjom udjela od nezadovoljnih malih dioničara htjele preuzeti Euroherc. U to vrijeme desno krilo HDZ-a u Hercegovini je krenulo stvarati svoju banku i osiguravajuću kuću. Zato bi im preuzimanje Euroherca bilo logično. To su pokušali učiniti na razne načine, ali bez uspjeha, pa su osnovali Hercegovačku banku i Hercegovina osiguranje.
  Tada je između nezadovoljnih dioničara i Euroherca navodno posredovao i tada moćan general Slobodan Praljak. Čelnici Euroherca u to se vrijeme nisu htjeli povezati niti s tajnim ortacima iz Dubrovačke banke. Sve to Dubravka Grgića dovelo je u dosta neugodnu situaciju, jer mu je tvrtka bila neovisna od političkih utjecaja tada moćnog desnog krila HDZ-a, čije je interese Grgić prvi puta poremetio koncem 1996. Tada je Euroherc kupio Jadransko osiguranje. Grgić tada nije bio svjestan da je omeo interese HIS-a. Tada je Miroslav Tuđman htio omogućiti da Jadransko osiguranje preuzme klan Milana Lučića, kako bi se koristio kao paravan za HIS. Sve te okolnosti daju za naslutiti tko bi mogao biti u pozadini atentata na Grgića. Nakon tog atentata Euroherc se nastavio poslovno razvijati bez značajnijih potresa.
  Međutim, koncem prošle godine Milan Lučić najavio je da je krenuo preuzeti Euroherc. Koncem listopada prošle godine u Jutarnjem listu izjavio je da je kupio dionice od malih dioničara Tonka Ivankovića, Jakova Mikulića, Bendikta Kordića i Petra Jurčića, te je izjavio da oni po njegovoj računici imaju ukupno 33,3 posto dionica Euroherca. Oni su u Jutarnjem listu istodobno izjavili da su Lučiću povjerili da objedini sve njihove dionice i postane većinski vlasnik Euroherca. Svi oni tvrde da su ih Grgić i njegovi suradnici izigrali, nezakonito oduzeli dionice i smanjili udio u tvrtki. Sudskim putem pokušavaju dokazati da su u pravu, ali nemaju uspjeha. Lučić do danas nije upisan kao vlasnik dionica Euroherca, pa on zapravo nema aktivnu legitimaciju da uopće sudjeluje u toj priči.
  Dva tjedna prije no što je Milan Lučić u Jutarnjem listu objavio rat Dubravku Grgiću, splitska policija primila je kaznenu prijavu Tonka Ivankovića, jednog od malih dioničara koji su se povezali s Lučićem. Policija je potom počela raditi na tom slučaju, što je koncem prošlog tjedna rezultiralo podnošenjem sporne kaznene prijave.
  Agram je demantirao navode kaznene prijave, ali i odlučio javno napasti splitskog policijskog inspektora Ivana Lozića, koji radi na tom slučaju. Na takav su se potez odlučili zato što je rad splitske policije prošlih mjeseci pratio niz novinskih članaka koji su izrazito negativno komentirali poslovanje Euroherca i Agrama, te njihovo vodstvo dovodili u kontekst organiziranog kriminala. U Eurohercu su uvjereni da su te informacije do novina dolazile isključivo iz splitske policije. Za osiguravajuće kuće i njihove osiguranike, kao i za bankarske kuće, povjerenje klijenata vrlo je važno, pa svaki takav članak može imati vrlo negativne posljedice na poslovanje. Zato je razumljivo da se Grgić odlučio braniti od po njemu neutemeljenih napada svim sredstvima.
  U Agramu vjeruju da je Lozić u nezakonitoj sprezi s Milanom Lučićem, te da su u ponedjeljak ujutro dostavili Uskoku materijalni dokaz koji to potvrđuje. Ako su u pravu, onda Ivica Kirin, ministar unutarnjih poslova, doista ima priliku obračunati se sa dijelom mafije u redovima policije, što je nedavno i najavio.
  U Agramu tvrde da se radi o dokazu koji potvrđuje da je Ivica Lozić, policijski inspektor iz Odjela za gospodarstveni kriminalitet splitske policijske uprave, u travnju ove godine u Splitu Radoslavu Pavloviću i Zlatku Lerotu, visokim dužnosnicima i suvlasnicima Euroherc osiguranja, ponudio da se nagode s malim dioničarima Euroherca. Vodstvo koncerna Agram, u sklopu koga posluje i Euroherc, vjeruje da će se uz pomoć tog dokaza moći dokazati da je Lozić prekoračio svoje ovlasti.
  Ivica Lozić pozvao je Pavlovića i Lerota na informativni razgovor šest mjeseci nakon što je Tonko Ivanković, jedan od malih dioničara Euroherca, splitskoj policiji podnio kaznenu prijavu zbog krivotvorenja službene isprave i zloupotrebe ovlasti u gospodarskom poslovanju. Ivanković je prijavu podnio protiv nepoznatih počinitelja. Ivanković je u prijavi naveo da su mu na skupštini Euroherca u prvoj polovici 90-ih nezakonito oduzeli dionice i oštetili ga za 685 tisuća kuna. Nakon što je Tonko Ivanković podnio kaznenu prijavu, Lozić je prvo neformalno razgovarao s Dubravkom Grgićem, koga Ivankovićeva prijava nije impresionirala. Nedugo potom, Lozić je pozvao na informativni razgovor Matu Erkapića, šefa Euroherca u Splitu. Erkapić nikomu nije rekao da ide na razgovor u policiju, ali ga je na izlasku iz zgrade policije 20. siječnja 2005. snimio fotoreporter tjednika Globus, koji ju je objavio dan poslije.
  Nekoliko dana kasnije, Lozić je na sporni informativni razgovor pozvao Pavlovića i Lerota. U Eurohercu su počeli sumnjati u Lozićevo poštenje, već nakon što je Globus objavio fotografiju Mate Erkapića. Sumnjiče ga da je informirao Milana Lučića o tom razgovoru, koji je to dojavio Globusu. Zato su na razgovor kod Lozića nenajavljeno došli dan ranije.
Lozić je tom prilikom Pavloviću i Lerotu rekao:"Vi biste se trebali nagoditi s malim dioničarima, jer se taj problem neće moći drukčije riješiti. To je svima u interesu." Zaprijetio je i Radoslavu Pavloviću, predsjedniku Uprave Euroherca, da će napisati da je on krivotvorio potpise na nekim dokumentima, te ga staviti u poziciju da dokazuje suprotno, iako zna da nema dokaza da je Pavlović krivotvorio te potpise.
  Lozić je nagovarao čelnike Euroherca da pristanu na ono što traži Milan Lučić, koji želi ili vlasnički preuzeti Euroherc, ili dobiti milijunsku kompenzaciju za dionice za koje tvrdi da su njegove. U Agramu vjeruju da je time je Lozić izišao iz svojih nadležnosti.
  Razgovor je trajao gotovo tri sata. Čelnicima Agrama bilo je neobično to što se razgovaralo o povijesti građanskih parnica koje su uglavnom okončane u korist Euroherca. One su trajale godinama, a u Agramu tvrde da su bile u funkciji pritiska na koncern da još ranije otkupi dionice od uglavnom istih dioničara, koji su se koncem prošle godine dogovorili da Lučiću povjere objedinjavanje svojih dionica s namjerom da preuzme Euroherc.
  Pavlović je Nacionalu otkrio da se Lozić nakon toga razgovora nastavio čudno ponašati. "Lozić me nakon tog razgovora više puta zvao telefonom i najavljivao mi pretragu prostorija Euroherca u Zagrebu. Nedugo potom došao je sa sudskim nalogom za pretragu prostorija i izvid započeo upadljivim ustrajanjem da mu Lerota i ja izjavu dajemo u policijskim prostorijama u Heinzelovoj ulici u Zagrebu. Kada sam to odbio, napravio je pretragu, te odnio više od 100 dokumenata, koji se uglavnom uopće ne odnose na nalog za pretragu prema kojemu se zapravo tražila knjiga dionica. Svega par dana kasnije, nekoliko dokumenata koje je on odnio pojavili su se na internet stranici koju je na ime www.euroherc.com nelegalno otvorio Milan Lučić. Nismo htjeli ići u Heinzelovu u policiju, jer smo bili uvjereni da će o tomu preko Lučića informirati novinare", kaže Radoslav Pavlović. 
  Ivica Lozić potom je u svibnju poslao dopis Središnjoj depozitarnoj agenciji s kojom je policija koordinirala aktivnosti na predmetu. U dopisu Lozić traži da SDA što brže postupi u predmetu, kako bi se što prije rasvijetlile sve okolnosti slučaja. U Agramu tvrde da je Lozić u dopisu iznio nekoliko posve netočnih i pristranih tvrdnji.
  Potom je Euroherc Ravnateljstvu policije poslao dvije pritužbe na Lozićevo ponašanje u kojima su naveli sve netom opisano, te to da im je Lozić sugerirao nagodbu s malim dioničarima. Dužnosnicima Euroherca nije poznato je li policija posve ignorirala njihovu pritužbu, ili nije mogla dokazati da su njihove optužbe protiv Lozića točne.
  Lozić je sredinom kolovoza na temelju obrade kaznene prijave Tonka Ivankovića sastavio posebno izviješće za splitsko državno odvjetništvo, u kojem je Dubravka Grgića, njegove suradnike i koncern nazvao zločinačkom organizacijom. Sastancima splitske policije i državnog odvjetništva prisustvovali su i neki djelatnici Uskoka, koji su se u slučaj uključili, jer je do Uskoka dospjela prijava druge trojice navodno oštećenih malih dioničara, koji tvrde da se Grgić sa suradnicima udružio u zločinačku organizaciju.
  Na tim je sastancima zaključeno da na posebnom izviješću treba još raditi i nadopuniti policijsku obradu kako se u javnost ne bi izišlo s nepotpunim informacijama. Izviješće splitske policije ocijenjeno je nekvalitetnim iz više razloga. Primjerice, iako je Ivanković u svojoj kaznenoj prijavi naveo da je oštećen za 685 tisuća kuna, Lozić u izviješću navodi da je Ivanković oštećen za više od 13 milijuna kuna. Pritom nisu uzeti u obzir dokumenti i protuargumenti prozvane strane.
  Istodobno je u Uskok i Državno odvjetništvo odlazio Milan Lučić, vjerojatno s dokumentima za koje vjeruje da dokazuju kriminal u Eurohercu. Međutim, koncem rujna čelnici Euroherca obratili su se Uskoku i dostavili im opsežnu dokumentaciju koja demantira tvrdnje iz Lozićeva izviješća.
  Glavno Državno odvjetništvo i Uskok neformalno su zatražili od splitske policije da ovom slučaju pristupi vrlo oprezno i temeljito. Oni tvrde da treba pričekati epilog parničnih postupaka u kojima mali dioničari od menedžmenta Agrama traže da im se vrate oduzete dionice, ali i udio u tvrtki koji su nekoć imali. U tim postupcima mali dioničari ne stoje dobro. Od ukupno 34 spora koja su pokrenuli od 1999., samo je Jakov Mikulić 2002. pred Visokim trgovačkim sudom u Zagrebu dobio spor. Njemu je po pravomoćnoj presudi Euroherc trebao vratiti 381 dionicu koju je on založio za kredit i ostao bez njih zbog neplaćanja kredita. Na temelju te presude Lučić je bio uvjeren da je dobio prvu bitku u nizu sporova koje su pokrenuli i drugi mali dioničari. Zato je i odlučio krenuti u obračun s Dubravkom Grgićem.
  Međutim, Euroherc je od Vrhovnog suda zatražio reviziju slučaja. Vrhovni sud preinačio je odluku i presudio u korist Euroherca. Nedugo potom, podnesena je nova kaznena prijava protiv Grgića i suradnika. U Eurohercu tvrde da ona predstavlja pritisak u vrijeme kada je Lučiću postalo jasno da pravnim putem neće ostvariti svoje ambicije. Nacional je iz dobro upućenih pravosudnih krugova doznao da je Lozić sa županijskim državnim odvjetništvom inzistirao na Grgićevu i Pavlovićevu uhićenju, ali do njega nije došlo vjerojatno zato što je s cijelim slučajem upoznat i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.
  U Eurohercu su uvjereni da je Lozić zloporabio svoje radno mjesto kako bi napravio pritisak na njihov koncern stvarajući negativno ozračje oko koncerna u medijima. U Eurohercu misle da su Lozić i Lučić računali da bi nakon takvog pritiska Grgić pristao platiti više milijuna eura, samo da ga puste na miru. U Eurohercu ovu akciju doživljavaju kao klasični reket Milana Lučića uz pomoć dijela korumpirane splitske policije. Zato su o svemu odlučili detaljno informirati nadležne institucije.

OKVIR

  Dva tjedna prije podnošenja sporne kaznene prijave, Zdenko Posavec, istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu, izdao je policiji nalog za pretres kompjutera Dubravka Grgića i Radoslava Pavlovića. Pretresom se trebalo pronaći knjigu dionica dioničara Euroherca, koja se navodno vodila u elektronskoj formi i bila pohranjena u računalima društva. Učinio je to na temelju izjave Milana Lučića, koji je rekao da se ona nalazi baš u kompjuterima Pavlovića i Grgića. Tijekom pretresa policija nije pronašla ništa.
  Međutim, tjedan dana kasnije Večernji list objavio je knjigu dioničara koju je tražila policija. Autor teksta otkrio je da im ju je dostavio Milan Lučić. Zato je odvjetnik Čedo Prodanović, kao pravni zastupnik Euroherca, poslao Ravnateljstvu policije, ali i Uskoku, još jednu pritužbu protiv Ivice Lozića.
  Prodanović u pritužbi navodi da je nalog za pretres kompjutera zapravo inicirao Lozić, po Lučićevoj prijavi. U pritužbi stoji: "Stvarni cilj Lučića, kojem vaš inspektor bespogovorno sve vjeruje ili je, što smo skloniji vjerovati, s njime u dosluhu, bio je – izazvati aferu u javnosti kojom bi se naštetilo kako ugledu imenovane gospode, tako i ugledu Euroherca. Planirali su doći u poslovne prostorije Euroherca u petak 14. studenoga oko podne s nalogom o pretrazi, kad su gospoda Pavlović i Grgić već trebali biti odsutni iz tvrtke. Grgić se nalazio na službenom putu izvan Zagreba, dok je Pavlović trebao ići na trodnevno putovanje u Švedsku, što je prijavitelju bilo dobro poznato. Stoga se predmnijevalo, budući da ih se neće zateći u uredu, da će se uredi moći zapečatiti. O tome je već u ponedjeljak trebao izvijestiti Večernji list, koji je o tome unaprijed obaviješten. Po našim informacijama članak je trebao izići s naslovom:'Pavlović u bijegu, policija zapečatila ured predsjednika Uprave Euroherca.'
  Kako je Pavlović stjecajem okolnosti ipak ostao malo dulje u Zagrebu, istražni sudac ga je zatekao u uredu, računalo je pregledano i u njemu nije pronađeno ništa relevantno. Međutim, dopisnik Večernjeg lista iz Splita koji je shodno planu još u petak primio od Lozića obavijest da je Pavlovićev ured zapečaćen, nije naknadno obaviješten kako se to nije dogodilo, pa je Večernjak u nedjelju sve pripremio za tisak članka s gore navedenim naslovom. Budući da smo doznali što se sprema pozvali smo novinarku Večernjeg lista da se dođe osobno uvjeriti kako to nije istina. Inače iz njezina ponašanja smo zaključili da su naše sumnje o ovoj iskonstruiranoj raboti bile osnovane. Ispričavamo se što podnosimo i treću pritužbu na rad Lozića, ali na to smo prinuđeni, jer je njegovo postupanje prešlo sve granice dopustivog ponašanja službenika u policiji, koji bi trebao biti oličenje profesionalnog morala, a ne logistika osobama koje podnošenjem lažnih prijava, ostvaruju protivno zakonu svoje interese. U konkretnom slučaju je nesporno da je Lučić počinio kazneno djelo podnošenjem lažne prijave'. U Eurohercu misle da je policija i tu pritužbu posve ignorirala.
  Pet tjedana nakon što je ravnateljstvo policije primilo treću pritužbu na njegov rad, Lozić je podnio sporne kaznene prijave protiv Grgića i suradnika.