Isabelle Denoire, 38-godišnja razvedena majka dviju tinejdžerica iz Valenciennesa, grada u sjevernoj Francuskoj, posvađala se prošlog svibnja s jednom od svojih kćeri. Kći je u bijesu napustila kuću i prespavala kod bake. Isabelle Denoire odlučila je počiniti samoubojstvo i popila je veću količinu sredstva za spavanje. Od toga joj je pozlilo, pala je na pod i ostala ležati.
  U kući nije bilo ni njene druge kćeri. Labradorska kuja Tania, čini se, pokušavala je probuditi gazdaricu pa ju je grebla po licu, a potom i grizla. Tko je našao nesretnu ženu na podu, nije obznanjeno, ali je ona hitno prebačena u bolnicu, gdje joj je ispumpan želudac, a njezino lice pas je potpuno unakazio. Izgrizao joj je obraze i bradu, odgrizao nos. Isabelle Denoire izgledala je grozno, nije imala usnice pa nije mogla govoriti, jesti, a teško je i disala. Kad je izlazila iz kuće, na licu je nosila masku.
  Ona je prebačena u bolnicu u Amiensu na odjel za kirurgiju lica, jedan od najboljih na svijetu. Lice joj je bilo toliko unakaženo da obična transplantacija kože nije bila dovoljna. Francuski stručnjaci zaključili su da se problem neće moći riješiti drukčije nego transplantacijom lica.
  Nikad na svijetu to još nije bilo učinjeno. Bilo je nekoliko uspješnih presađivanja njuške na životinjama, a i presađeno je lice s jednog mrtvaca na drugoga. Operacij je vrlo rizična, zbog specifičnosti tkiva lica i načina kako se to tkivo mora vezati postoji velika opasnost od odbacivanja. Prema nekim procjenama, čak i uz energičnu upotrebu lijekova koji smanjuju odbojnost tijela prema novom tkivu treba računati da će najmanje u 10 posto slučajeva doći do odbacivanja. Moguće je i da tkivo promijeni boju.
  Liječnici su upozoravali i na psihološke probleme. Presađivanje lica je sasvim posebno jer je povezano s vanjskim izgledom i identitetom. Takvu veliku promjenu izgleda neki pacijenti nikako ne prihvaćaju. Pacijent kojem je prvom presađena ruka tražio je da mu se ukloni jer mu je smetala ta strana stvar.
  Kad se počelo govoriti o mogućnosti da se Isabelle Denoire presadi lice, postavilo se pitanje je li ona psihički dovoljno čvrsta da to prihvati, budući da je pokušala samoubojstvo. Ali jedan od njenih liječnika tvrdio je da ona nije pokušala samoubojstvo, nego da je te noći pospana izišla iz kreveta i stala psu na nogu, a on ju je izgrizao i unakazio. Pas je usmrćen. Kći Lucie i dalje tvrdi da je majka pokušala samoubojstvo, a francuski novinari nagađaju da su liječnici izmislili drukčiju verziju događaja kako bi zanijekali da Isabelle Denoire zbog pokušaja samoubojstva nije pogodna za operaciju.   
  Otvorilo se i etičko pitanje što presađivanje lica može značiti u budućnosti. Već se čuju primjedbe da je i dosadašnja estetska kirurgija prešla granice etičnosti, a ako se presađivanje lica pretvori u rutinsku operaciju, otvara se pitanje neće li to potaknuti osobe koje se smatraju ružnima da si kupe novo lijepo lice i daju si ga presaditi. Bilo je stoga zahtjeva da se presađivanje lica unaprijed zabrani.
  Na nekim klinikama u svijetu već se dugo pripremaju za tu sferu kirurgije. Klinika u Clevelandu, jedna od najboljih u SAD-u, još se 2004. odlučila pripremiti za takav slučaj, za to je određena ekipa koju predvodi dr. Maria Siemionow. U Nizozemskoj liječnici su zatražili dopuštenje za takve operacije u bolnici u Utrechtu. Bolnica u Amiensu dobila je odobrenje francuske vlasti ako se nađe donator.
  Stvorena je ekipa koju su predvodili kirurg Jean-Michael Dubernard iz Lyona, pionir presađivanja u Francuskoj, koji je 1998. prvi na svijetu presadio ruku, te vodeći kirurg klinike u Amiensu Bernard Devauchelle. Stvorena je velika grupa kirurga, čekao se samo donator, koji bi morao biti mlađa žena  slične puti. A treba prebroditi i otpor obitelji preminule osobe. Ipak, našla se takva osoba.
  Pretprošlog vikenda u Lilleu samoubojstvo vješanjem pokušala je mlada žena. Njezina obitelj pristala je na molbu bolnice da se njeni organi iskoriste za presađivanje. Pokojnica je također imala 38 godina i gotovo istu put. Njena obitelj pristala je i na donaciju i presađivanje lica.
  Nakon ponoći u ponedjeljak, 28. studenoga, kirurzi u Lilleu počeli su skidati lice preminule, a istodobno su u Amiensu osmorica kirurga sa bolničarkama i anestetičarima Isabelle Denoire pripremali za novo lice. U pet ujutro tkivo iz Lillea hitno je prebačeno stotinjak kilometar južno u Amiens. Kirurzi pod vodstvom dr. Dubernarda i dr. Devauchellea počeli su stavljali novo lice Isabelle Denoire. Operacija je trajala do 17 sati. Isabelle Denoire probudila se 24 sata kasnije. Smjesta su joj dali zrcalo i liječnicima je rekla samo jednu riječ: "Hvala."
  Liječnici upozoravaju da će prvih 15 dana biti kritično, vidjet će se hoće li novo tkivo biti odbačeno. A to se može dogoditi i poslije. Pacijentica će morati stalno uzimati lijekove koji slabe imunološki sustav, što povećava opasnost od infekcija, otkazivanja bubrega ili raka.
  Psihološki problemi mogli bi se pojaviti i nakon duljeg vremena. Prilikom presađivanja lica primatelj tkiva neće dobiti izgled lica donatora, i to stoga što se izgled lice formira na temelju više faktora, pri čemu veliku ulogu imaju i oblik lubanje te oblik mišića lica, koji se od osobe do osobe jako razlikuju. Stoga će novo lice biti neka kombinacija izgleda obiju osoba. A mimike će kod pacijentice vjerojatno biti ista kao prije, jer ovisi u prvom redu o poticajima iz mozga.