Dunja Zloić, supruga Ante Gotovine odlazila je daleko od kuće da bi sa suprugom razgovarala prepaid telefonom, ali je POA ju je pratila specijalnim kombijem i uspjela snimiti razgovor, što je na kraju dovelo do lociranja Gotovine i njegova uhićenjaJozo Grgić, prijatelj generala Gotovine od 1996., koji je bio s njim u trenutku uhićenja na Tenerifeu, nije ni slutio da su ga obavještajne službe osam mjeseci neprekidno pratile ne bi li saznale gdje se Gotovina krije. On se kretao u trokutu Australija, Hrvatska, Kanari, ne sluteći da se svaki njegov prelazak granice i telefonski poziv bilježi i analizira. Već u svibnju je bilo jasno da on vodi do Gotovine, a da o tome nije imao pojma. Takva pratnja bila je moguća zbog početka vrlo uske suradnje između hrvatskih i stranih službi. Do drugoga traga došli su prisluškivanjem svih telefona kojima su se služili generalu bliski ljudi. Definitivni trag im je bio uhvaćeni razgovor između Gotovine i njegove supruge Dunje Zloić. Iako je ona otišla daleko izvan kuće i razgovarala s prepaid karticom, POA ju je pratila kombijem, koji je uhvatio sve razgovore u sektoru s kojeg je telefonirala. Naknadnom analizom izvukao se njen razgovor, te je uhvaćen broj s kojeg je njen suprug zvao. Istoga trena počelo se tražiti mjesto s kojeg se zvalo, te je uz pomoć stranih službi Gotovina lociran u Španjolskoj. To se podudaralo s kretanjem Joze Grgića te je bilo samo pitanje odabira dobroga trenutka i što preciznije lokacije za uhićenje Gotovine.

Unatoč otkrivanju lažnoga imena Kristijan Horvat na putovnici, od-bjegli general je i dalje koristio taj "kontaminirani" dokument. Očito je između dva zla birao manje, te je od svibnja izbjegavao velike međunarodne prijelaze. Da je "provaljeno" njegovo skrovište mogao se uvjeriti svaki putnik koji je došao na tamošnji aerodrom. Prijelaz na kojem se nikada ne pregledavaju putne isprave ako putnik dolazi iz destinacije unutar EU sad je bio pun policije. Svakoga muškarca su od 25. studenoga vodili na stranu i pomno pregledavali putovnicu uspoređujući njegovu fizionomiju s Gotovininom fotografijom, koju su imali ispod pulta. Njega nisu uhvatili na aerodromu, jer je od svibnja izbjegavao putovanje avionom, te se između Las Palmasa i Tenerifea koristio unajmljenom brodicom. Gotovina nije znao da su, dan prije uhićenja, tri agenta iz Madrida već bila odsjela u hotelu, ali na drugom katu, a ne do njegove sobe kako se izvještavalo. Agente je najviše zanimalo je li naoružan te jesu li na katu gdje je soba 108 tjelesni čuvari iz hrvatske emigracije. Cijela je operacija vođena pod kodnim imenom CAIDA (što znači pad) iz malog ureda Nacionalne policije u zoni Playas de las Americas.
Trojica madridskih Interpolovih agenata najviše su se pribojavala hrvatske emigracije, odnosno da bi u samom hotelu mogao nastati pravi mali rat između njih i Gotovininih tjelesnih čuvara.

Naime, iz Interpolova ureda u Londonu upozorili su ih da Gotovina ima ljude po cijelom svijetu i da je hrvatska emigracija dosta jaka. Stoga su španjolski agenti akciju pripremali u velikoj tajnosti. Prilaz hotelu u trenutku uhićenja bio je sa svih stana zatvoren. Policajci specijalci s Gran Canarije bili su odjeveni kao turisti; i dok je većina njih šetala oko hotela, devetorica su ulazila u restoran hotela "Bitacora": tri agenta GOES-a (Grupos operativos especiales de seguridad) koji su se specijalizirali u borbi protiv separatističke organizacije ETA-e, tri agenta Interpolova ureda u Madridu i tri agenta Nacionalne policije. Okružili su Gotovinu, a jedan od agenata koji je specijaliziran za borbu protiv ETA-e uperio je pištolj u Gotovinu. Ostatak scenarija svima je već poznat.
Prije samog uhićenja generala Ante Gotovine agenti su pozvali osoblje restorana na diskretan razgovor te objasnili o čemu je riječ. Onima koji su se zatekli u restoranu kad je počela akcija uhićenja u prvi tren mnogo toga nije bilo jasno - sve se dogodilo u samo nekoliko sekundi. Gotovina je bio iznenađen intervencijom devetorice agenata, koji su poslije rekli da je Gotovina bio vrlo miran prilikom uhićenja, uopće se nije opirao niti je bio nervozan zbog toga. Prema neslužbenim informacijama, španjolska je policija u suradnji s Interpolom punih 20 dana pratila svaki trag generala Gotovine te ga na posljetku locirala samo zbog toga što se u hotelu na recepciji prijavio na ime Kristian Horvat - u Interpolu se za tu putovnicu već dulje znalo da je lažna.

Planiranje i samo uhićenje vođeno je iz Madrida, a za cijelu operaciju logistiku je pružio prvi čovjek Nacionalne policije na Tenerifeu, zapovjednik Trinitario. Upitao sam ga je li razgovarao s Gotovinom, na što mi je odgovorio da je Gotovina vrlo malo govorio, cijelo je vrijeme bio zamišljen te da je na velik dio pitanja odgovarao sa - da ili ne. Trinitario je dodao da je Gotovina bio miran te da je na pitanja kratko odgovarao na dobrom španjolskom jeziku. Jedino kad su ga pitali o Grgiću, kaže Trinitario, Gotovina je rekao: “Pustite čovjeka, on nije ništa kriv.”
Grgić je pušten u 2 sata po ponoći, no s obzirom na to da je imao lažnu putovnicu, bit će saslušan ovog mjeseca u uredu Nacionalne policije. Pokušavao sam stupiti u kontakt s Grgićem, ali čovjek koji mnogo toga zna jednostavno nije htio razgovarati - zaključao se u svoju hotelsku sobu broj 106, a na vrata sobe stavio znak: Ne uznemiravati.