Mahmud Ahmadinedžad - Iranski predsjednik uznemirio je prošle srijede svjetsku javnost izjavama prema kojima je holokaust mitIranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad boravio je ovih dana u saudijskom gradu Mecci na summitu Organizacije islamske konferencije, koja okuplja islamske zemlje svijeta. Ondje je dao intervju iranskom televizijskom kanalu na arapskom jeziku Al-Alamu i svojim izjavama privukao pozornost u svijetu. Predložio je da se Izrael premjesti u Njemačku i u Austriju jer - kako kaže - ako se one osjećaju odgovornima jer su tijekom Drugog svjetskog rata izvršile pokolj Židova, onda bi država Izrael trebala biti osnovana na njihovu teritoriju, a ne na arapskom prostoru. Tvrdi da Izrael - koji naziva "tumorom" - treba izbrisati s karte. Ahmadinejad je pojasnio svoje stajalište: "Ako oni smatraju da su Židovi bili proganjani, zašto za to cijenu trebaju platiti palestinski muslimani? Zašto su im dali dio islamske zemlje, teritorij koji je pripadao Palestincima? Ako su ih oni proganjali i uništavali, onda neka im daju dio Europe da se ondje stvori cionistički režim, vlada kakvu oni žele. Mi ćemo to poduprijeti... Neka se Njemačka i Austrija lijepo iskažu i daju jednu, dvije ili više svojih pokrajina cionističkom režimu kako bi oni ondje mogli izgraditi državu koju će cijela Europa podržati pa će tako cijeli taj problem biti riješen od samih korijena. Neka to učine, a ne da taj problem nameću drugim zemljama, stvarajući ovdje tumor koji stalno izaziva napetosti i sukobe."
Ahmadinejad je iznio i zanimljivu ocjenu holokausta, za koji sumnja da se uopće dogodio: "Europske zemlje tvrde da je nad Židovima počinjen genocid i da je Hitler spalio milijune Židova u pećima i mnoge protjerao. Oni toliko na tome inzistiraju da čak povjesničare, koji pomoću povijesnih dokaza niječu holokaust, na najgrublji način šalju u zatvor. Mi u to ne vjerujemo, ali i ako pretpostavimo da se to dogodilo, to što su Židovi bili proganjani za Drugog svjetskog rata ne može biti opravdanje za židovsku okupaciju Jeruzalema."

Njegove su izjave izazvale mnogobrojne negativne reakcije diljem svijeta. Predstavnik izraelske vlade rekao je da ovo nije prvi put da iranski predsjednik iznosi odvratne i rasističke stavove u vezi sa Židovima i Izraelom. Britansko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je posebno priopćenje uime cijele Europske unije, kojoj Velika Britanija sada predsjedava, a i američka diplomacija osudila je tu njegovu izjavu. Neki poznavatelji povijesti cionističkog pokreta smatraju da se Ahmadinejadova izjava treba staviti u kontekst raznih drugih neobičnih ideja kako da se masovnim preseljenjem riješi židovsko pitanje.

Takvih je ideja u prošlim stoljećima bilo mnogo. Stvaranju židovske države na europskom tlu, međutim, nitko u Europi nije bio sklon, iako je bilo mnogo mjera raznih lokalnih europskih vladara da se odrede lokacije uz veće gradove ili na nekim većim područjima gdje će se osnovati židovske zajednice. No oni su uvijek bili tretirani kao stranci bez vlastite države. U drugoj polovini 19. stoljeća formirao se među europskim Židovima cionistički pokret, kojem je glavni cilj bio da se Židovi vrate u Palestinu, ali neki članovi tog pokreta nisu odbijali mogućnost da se židovska država oformi i negdje drugdje. Sam vođa cionističkog pokreta Theodor Herzl u svojoj knjizi "Der Judenstaat" 1896. godine razmatrao je mogućnost masovnog preseljenja Židova u Argentinu, a početkom 20. stoljeća britanska vlada predlagala je da se židovska država formira u tadašnjoj britanskoj koloniji Ugandi.

Cionisti su inzistirali na pravu Židova da se vrate u svoju pradomovinu pa su se individualno počeli vraćati u Palestinu, koja je nakon Prvog svjetskog rata bila pod britanskom upravom. Velika Britanija u početku nije bila sklona poduprijeti ostvarenje cionističkih planova, a lokalni Arapi tomu su se oštro suprotstavljali pa se razmišljalo i o alternativnim mogućnostima. Bilo je stoga u prvoj polovini 20. stoljeća još nekoliko neobičnih prijedloga za stvaranje židovske države. Sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin predlagao je stvaranje Židovske sovjetske autonomne oblasti u istočnom Sibiru, uz Transsibirsku željeznicu nedaleko od kineske granice, pa su se neki Židovi ondje i preselili te i danas žive u gradiću Birobidžanu, no cijeli projekt nije ostvaren. Japanska vlada napravila je plan da se židovska država stvori u Mandžuriji, koju je Japan osvojio između dvaju svjetskih ratova, pa su o tome čak počeli pregovori s nekim židovskim predstavnicima, Nijemcima i Amerikancima, ali i taj je plan propao. Vrlo se ozbiljno razmišljalo i da se židovska država stvori na Madagaskaru. Tvrdi se da je takav plan skovan prvo između dvaju svjetskih ratova u Poljskoj i da su neki poljski i židovski predstavnici putovali na Madagaskar da vide je li to moguće. Poslije su tu ideju preuzeli nacisti pa je šef SS-a Heinrich Himmler dao naređenje da se plan razradi. Bilo je predviđeno da se to ostvari odmah nakon što Njemačka pobijedi Veliku Britaniju, no od plana se odustalo kada je 1940. Bitka za Britaniju krenula nepovoljno za naciste, pa je Hitler morao odustati od invazije britanskih otoka. Tada je plan o masovnom preseljenju Židova na Madagaskar zamijenjen planom o njihovoj masovnoj likvidaciji pa je intenziviran holokaust.

Upravo je holokaust bio glavni razlog zbog kojeg su saveznici nakon pobjede nad nacističkom Njemačkom, nakon prvotnog kolebanja, podržali cionistički program stvaranja države Izrael u Palestini. To se tada počelo smatrati najboljom mogućnošću da se pitanje židovske države trajno riješi. To je, međutim, otvorilo novi koloplet problema, sukoba i napetosti, koji se od tada već desetljećima vrlo polako rješavaju. Danas i izraelski arapski susjedi, pa i većina Palestinaca, prihvaćaju postojanje Izraela kao političku činjenicu koja se mora uzeti u obzir prilikom svakog razgovora o rješenju bliskoistočne krize. Iranski predsjednik, međutim, ima drukčije ideje, koje je i ranije iznosio.

Potkraj listopada izjavio je da Izrael treba izbrisati sa zemljopisne karte. Tada je govorio u Teheranu na skupu "Svijet bez cionizma", gdje su uglavnom bili studenti, pripadnici organizacije Revolucionarna garda, u kojoj je i Ahmadinejad svojedobno bio član. Studenti su tijekom njegova govora vikali: "Smrt Americi! Smrt Izraelu!", a i to ga je možda potaknulo na ovakve izjave, koje su se odmah našle na udaru kritika i zgražanja diljem svijeta: "Nema nikakve sumnje da će novi val bombaških napada u Palestini uskoro izbrisati tu nesretnu tvorevinu Izrael s lica islamskog svijeta. Kao što je naš imam Khomeini rekao, Izrael treba izbrisati s karte svijeta. Svatko tko prizna Izrael, gorjet će u vatri bijesa islamske nacije, a svaki islamski lider koji prizna cionistički režim, time priznaje i poraz islamskoga svijeta."

Njegova je izjava na skupu prihvaćena s oduševljenjem, ali je naišla na sasvim drukčije reakcije u međunarodnoj zajednici. Američko ministarstvo vanjskih poslova osudilo je tu izjavu, a predstavnik za medije Bijele kuće Scott McClellan je rekao: "Ta izjava iranskog predsjednika pokazuje da smo imali pravo kada smo svijet upozoravali na prijetnju od iranskog režima. Pri tome je osobito zabrinjavajuće što to govori Iran, koji ima namjeru izgraditi atomsko oružje." Javio se i predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso, koji je izjavio: "To je potpuno nedopustiva izjava. Granice i teritorijalni integritet Izraela moraju se poštovati i mi želimo da Izrael živi u miru sa svojim susjedima." Ahmadinejadovu izjavu osudili su europski parlamentarci, među ostalima, čak i vođa francuske ultradesnice Jean-Marie Le Pen, kojeg su već pravno gonili zbog nekih njegovih osporavanja holokausta. Za izjavu predsjednika Irana rekao je da je škonatna i da se on s njom ne može složiti. Najoštriju osudu uputio je britanski premijer Tony Blair, koji je na posebno sazvanoj konferenciji za tisak rekao: "Ova je izjava potpuno neprihvatljiva i potvrđuje dojam da je Iran stvarno prijetnja cjelokupnom svjetskom miru. Iran čini veliku pogrešku ako misli da će svijet ignorirati ovu izjavu jer je sada zaokupljen drugim događajima. Još nikada nisam doživio da predsjednik jedne zemlje kaže da želi izbrisati - dakle ne kaže da se ne slaže oko nečega s tom drugom zemljom - nego želi izbrisati neku drugu zemlju. To je neprihvatljivo, kao što je neprihvatljiv i njihov odnos prema Izraelu, terorizmu i nuklearnom oružju. Budu li nastavili tim putem, ljudi će uočiti da su oni prava prijetnja svjetskoj sigurnosti i stabilnosti pa će i reagirati na odgovarajući način." Izraelski premijer Ariel Sharon otišao je još dalje pa je reagirajući na tu Ahmadinejadovu izjavu rekao da bi Iran trebalo izbaciti iz Ujedinjenih naroda, ako se ne ogradi od te izjave svojeg predsjednika. Identično mišljenje iznio je i potpredsjednik izraelske vlade Shimon Peres, koji je u izjavi za izraelski radio rekao: "Od kada su Ujedinjene nacije osnovane 1945. godine, nikada nijedan čelnik neke države koja je članica UN-a nije uputio javni poziv za eliminaciju neke druge zemlje članice. Nikada nije zabilježen takav skandal koji je nemoguće ignorirati ili zatvoriti oči pred njim."

Da Izrael ne ignorira iransku prijetnju, već je poznato, a izraelsko-iranski sukob mogao bi prerasti u jedan od najopasnijih budućih ratova. Ahmadinejadove izjave u Izraelu se smatraju potvrdom njihovih bojazni da ih Iran namjerava napasti te smatraju da se Izrael za takvu mogućnost treba pripremiti i možda je preduhitriti, prije svega unaprijed spriječiti mogućnost da Iran protiv Izraela krene nuklearnim oružjem. Uglavnom dobro obaviješteni londonski The Sunday Times objavio je početkom ove godine zanimljivu informaciju da je Izrael počeo konkretne vojne vježbe, kojima želi pripremiti svoje udarne vojne postrojbe za napad na iranska nuklearna postrojenja, ako se sadašnjim diplomatskim naporima ne prisili Iran da prekine s izgradnjom nuklearnog oružja. Prema tvrdnjama The Sunday Timesa, uži kabinet izraelskog premijera Ariela Sharona dao je na sastanku u veljači ove godine, na njegovu ranču u pustinji Negev, početno odobrenje za takav napad. List tvrdi da su specijalne izraelske postrojbe počele vježbati na velikoj maketi iranskog postrojenja za obogaćivanje urana u mjestu Natanzu, u pustinji nedaleko od Isfahana u središnjem Iranu. Na toj maketi taktička rješenja napada uvježbavaju pripadnici elitne izraelske komandoske postrojbe Shaldag, ali i piloti aviona američke proizvodnje F-15 iz 69. eskadrile, koji se koriste bombama za uništavanje podzemnih postrojenja.

Plan napada već su prodiskutirali i s Amerikancima, koji su - tvrdi The Sunday Times - rekli Izraelcima da se oni neće protiviti njihovoj akciji ako međunarodni diplomatski napor da se zaustavi iranski vojni nuklearni program ne bude dao rezultata. Iran stalno ponavlja da nema razloga za bilo kakve promjene u njihovu nuklearnom programu jer je on isključivo mirnodopskog karaktera, ali su izraelski i američki funkcionari uvjereni da to nije tako i da Iran agresivno radi na izgradnji nuklearnog oružja, što treba zaustaviti.

Da se Izrael priprema za preventivni rat s Iranom, vidi se i po nekim prijašnjim vijestima. U rujnu prošle godine izraelski dnevni list Haaretz otkrio je da će Izrael u sklopu stalnih nabavki oružja od Sjedinjenih Država kupiti 500 avionskih bombi BLU-109. Riječ je o tzv. pametnim avionskim bombama velike razorne moći, koje su sposobne probiti pokrivače od armiranog betona debele više od dva metra, pa se zbog toga te bombe nazivaju "razbijači bunkera". Američko ratno zrakoplovstvo te je bombe masovno upotrebljavalo 2003. tijekom napada na Irak, gdje su pokazale visoku razornu moć i preciznost. Posve je bilo jasno da te bombe Izrael ne kupuje zbog sukoba s Palestincima jer palestinska strana i nema takvih objekata za koje bi bilo potrebno tako moćno i sofisticirano oružje. Očito je da je Izrael te bombe odlučio nabaviti zbog nekih drugih prijetnji. Obično se takve nabavke oružja ne najavljuju u novinama, nego se to drži u tajnosti. Činjenica da je to ipak objavljeno pokazuje da je to netko namjerno pustio u javnost kao svojevrsno upozorenje. Zapadnim listovima, koji su tu informaciju prenijeli, jasno je kome je to upozorenje bilo upućeno - Iranu.

Vijest je, naime, objavljena točno na dan kada je Iran službeno obznanio kako neće prihvatiti sugestiju Međunarodne agencije za atomsku energiju da dobrovoljno odustane od obogaćivanja urana. Međunarodna agencija za atomsku energiju posljednjih godina pozorno prati iranski nuklearni program, osobito sve aktivnosti koje bi mogle ukazivati na to da Iran gradi atomsko oružje. Ta agencija vrlo promptno, ponajprije pod utjecajem SAD-a i zemalja Europske unije, reagira svaki put kad stignu informacije da se Iran upustio u neku aktivnost koja bi se mogla uklopiti u vojni program, a osobito oštro kada se skupe indicije da Iran namjerava krenuti u obogaćivanje urana, što je predfaza izgradnje atomske bombe. U nekoliko navrata Agencija je od Irana zatražila da od takvih planova odustane.
I

ranski najviši predstavnici, međutim, stalno ponavljaju da Iran neće prihvatiti bilo kakve obveze vezane uz suspenziju obogaćivanja urana te nikakvo međunarodno tijelo neće moći natjerati Iran na to. Opću je situaciju svojedobno zaoštrila i velika parada koju su priredile iranske vojne snage, gdje su prikazane i iranske rakete srednjeg i dugog dometa, koje bi mogle nositi nuklearne bojeve glave. Na toj paradi na raketi srednjeg dometa Shahab-2, koja ima domet od oko 700 kilometara, bio je plakat: "Izrael mora biti izbrisan sa zemljopisne karte", a na raketi Shahab-3, koja ima domet od 1400 kilometara pisalo je: "Smrvit ćemo Ameriku pod našim nogama". Te rakete trebale bi biti namijenjene i za nošenje atomskih glava.

Izrael smatra Iran svojim glavnim strateškim neprijateljem, od rušenja režima iračkog vođe Saddama Husseina, koji je prije najviše prijetio Izraelu, te se priprema za mogući sukob s Iranom, pa čak i neki dalekometni. A da se Izrael priprema za moguće akcije i protiv ciljeva u Iranu, vidi se i po nekim drugim vojnim nabavkama u posljednje vrijeme, primjerice, po nabavci krstarećih raketa za podmornice. No ova nedavna nabavka bombi BLU-109 govori o tome kako se Izrael priprema da - ako procjeni da je Iran u svojem programu izrade nuklearnog oružja otišao toliko daleko da je postao nuklearna prijetnja Izraelu - napadne iranska nuklearna postrojenja, koja je Iran posljednjih godina preselio u podzemne bunkere. Tada će mu trebati upravo takve bombe. Valja podsjetiti na to da je prije četvrt stoljeća i Irak krenuo u ubrzani program izrade atomske bombe te da je izraelska avijacija 7. lipnja 1981. izvršila preventivni napad. Tada su izraelski avioni tipa F-15 i F-16 potpuno uništili reaktor što ga je režim Saddama Husseina, pomoću francuske tehnologije, gradio u mjestu Osirak. Time je na desetak godina prekinuo irački vojni nuklearni program. Taj događaj govori da bi Izrael mogao napraviti isto i kada je Iran u pitanju.

I Iran je svjestan takve mogućnosti pa je želi izbjeći, kao što želi izbjeći i eventualne diplomatske akcije zapadnih sila protiv njega, pa je sada počeo ublažavati svoja stajališta, čak je službeno na nov način reinterpretirana Ahmadinejadova izjava. Javio se tako iranski ministar unutrašnjih poslova Mostafa Pourmohammadi demantirajući svojeg predsjednika, što za iranske prilike nije neuobičajeno jer je u Iranu mjesto predsjednika republike samo protokolarno, budući da zemljom upravlja vjerski vođa ajatolah Ali Khamnei sa svojim Savjetom čuvara revolucije, sastavljenim mahom od islamskih svećenika, dok je vlada njihov izvršni organ, a predsjednik republike predstavnik u inozemstvu. Pourmohammadi je izjavio da je Ahmadinejad pogrešno shvaćen te je dodao: "Ahmadinejad je samo želio reći da ako su neki drugi povrijedili židovsku zajednicu i stvorili problem, onda oni sami za to trebaju platiti cijenu. Za to ne trebaju platiti Palestinci. Povijesni incident se dogodio, pravičan ili nepravičan, mi to ne želimo istraživati."