Damir RadićZanimljivo je kako je samo jedan trenutak, onaj u kojem dolazi do podudaranja osobnih preferencija s masovnim sklonostima publike, dovoljan da dojučerašnjeg (kultnog) marginalca učini općeprihvaćenim klasikom suvremene kinematografije. Teško se u cjelokupnoj povijesti filma sjetiti slučaja usporedivog s onim Petera Jacksona, Novozelanđanina koji je prvijencem "Bad Taste", diletantskom SF horor parodijom iz 1987., razgalio adolescentske filmofile infantilno pomaknuta ukusa. Jackson je svoje poklonike oduševljavao jer su u njemu prepoznavali sebe: "autentičan" filmofil "neopterećen" etabliranim umjetničkim naslijeđem, nimalo iskompleksiran nedostatkom obrazovanja, štoviše, ponosan na svoje "plebejsko" podrijetlo i ukus, posvećen "nepretencioznom" kreiranju pomaknutih svjetova namjesto "visokoparnim" ambicijama za stvaranjem "ozbiljnih umjetničkih filmova". Doduše, "Nebeskim stvorenjima" iz 1994., istinitom pričom o intenzivnom prolezbijskom prijateljstvu dviju tinejdžerica koje će završiti zločinom, Jackson će zaći na teritorij "ozbiljnog" filmovanja, no moglo mu se "oprostiti" jer je u "suho" tkivo tog filma ubacio dugu i "sočnu" fantazijsku sekvencu kojom je jasno pokazao da "nije izdao" svoja poetička polazišta. A onda se, početkom novog tisućljeća, dogodio "Gospodar prstenova". Ta spektakularna adaptacija obožavane Tolkienove trilogije odjednom je Jacksona promovirala u novog hollywoodskog kralja koji je s prijestolja svrgnuo tvorca "Titanica" Jamesa Camerona, te omeo Spielberga i Lucasa u povratku na tron. Baš kao i u slučaju kreativno podjednako dubioznog "Titanica", "Gospodar prstenova" bacio je u delirij i publiku i kritiku, obje podjednako privržene Emmerichovoj logici "veličina je važna", ili drugim riječima - bitna je spektakularna raskošnost produkcije i "zadivljujući" specijalni efekti povezani s "izvornom filmskom magijom", dok dramaturški klišeji nisu klišeji nego "arhetipska motivika", a plošni i bezlični likovi nisu plošni i bezlični nego "mitski fundirani". Sve bi se to dalo podnijeti da je nepoticajno obrađen arhetipsko-mitološki temelj oplemenjen na presudnoj, oblikovno-stilskoj razini, međutim, Jackson i njegova sljedba, koja se u međuvremenu počela brojiti u milijunima, pomiješali su stil s ispraznim mehaničkim tehnicizmom kojim je filmski "Gospodar prstenova" dominantno oblikovan, a što potvrđuje da je masovni kult Tolkienova romana izrastao na njegovoj pustolovno-fantastičnoj mistici, a ne na čisto umjetničkom sloju, stoga je bilo dovoljno da entuzijastični i donekle nadareni primitivac poput Jacksona u stereotipno spektakularnoj izvedbi mehanički slijedi Tolkienovu fabulu i glavne motive, pa da sve preplavi silno oduševljenje. A sam Jackson odlučio je maksimalno iskoristiti svojih pet minuta slave i dok mu hollywodski majori iznose na pladnju sve što poželi, realizirao je davnu želju za remakeom "King Konga", s budžetom većim od 200 milijuna dolara.
  Jackson je, dakle, krenuo od klasika hollywoodskog entertainmenta iz ranih 30-ih koji je zanimljivo rabio arhetipski motiv ljepotice i zvijeri, odnosno bavio se specifičnom varijantom žensko-muškog odnosa u metaforičkom ključu. No dok je izvorni "King Kong" Meriana C. Coopera i Ernesta B. Schoedsacka trajao 100 minuta, Jacksonov je gotovo dvostruko dulji. Svoj trosatni ep Novozelanđanin je podijelio u tri jasno razlučive cjeline. U prvoj trećini, koja se zbiva u New Yorku i na brodu koji putuje prema tropskim morima, besprijekorno je karakterizacijski postavio niz pobočnih te glavne (ljudske) likove – filmskog režisera Denhama (Jack Black), njegovu glavnu glumicu Ann (Naomi Watts), te dramatičara i scenarista Jacka Driscolla (Adrien Brody). Druga trećina filma zbiva se na kobnom otoku čiji stanovnici otimaju Ann i predaju ju divovskom gorili Kongu. U ovom dijelu Jackson će demonstrirati i ono najbolje i ono najgore što može pružiti. Naime, paralelno prati potragu za Ann koju predvodi Jack, s kojim je glumica na brodu započela ljubavnu vezu, te odnos Konga i Ann. Dok mu je prvospomenuta linija radnje tek izlika za neumjereno i doista infantilno uživanje u akcijsko-pustolovnim trivijalnostima te razmetanje kompjuterskom animacijom koja je, usput rečeno, iznenađujuće neprecizna, mjestimice upravo diletantska (jedino je objašnjenje da je riječ o posveti nesavršenim specijalnim efektima izvornog "King Konga"), drugoj liniji, posvećenoj razvoju Annina odnosa s Kongom, Jackson pristupa iznenađujuće podrobno i suptilno. Arhetipski metaforički suodnos žene kao simbola kultiviranosti i muškarca kao instinktivnog divljaka kojeg treba privesti kulturi majstorski je prezentiran. Dok je sve prethodno žrtvovane žene, redom domorotkinje, Kong ubio pošto ih se zasitio, plavokosa Zapadnjakinja Ann, za razliku od njih, zna kako skrenuti i zadržati pozornost divljeg mužjaka (prigovore za implicitni rasizam nije teško predvidjeti). Ona se utječe Šeherezadinu poučku, zabavlja mužjaka na njemu nov i interesantan način istovremeno mu skrećući pažnju na vlastitu osobnost, ali za razliku od pasivne Arapkinje, Ann se kao prava emancipirana Zapadnjakinja zna i suprotstaviti kad mužjak pomisli da ju može tretirati tek kao neobičnu igračku. Kako je takva ženska osobnost u patrijarhalnom svijetu iznimno rijetka, pa i time dragocjena, Ann zadobiva Kongovo poštovanje i srce. On nju pak brani, riskirajući vlastiti život, svojom mužjačkom snagom i borbenim vještinama (koje podsjećaju na ljudske borilačke tehnike, što je još jedan Jacksonov trivijalan ispad) i tako zadobiva njezino poštovanje u svijetu gdje mužjaci ženke žele tek nemilosrdno seksualno konzumirati (dinosauri-gušteri koji sa svih strana napadaju Ann i Konga mogu se shvatiti kao simboli bezdušnog seksualnog orgijanja što atakiraju na najvišu, tzv. platonsku vrstu ljubavi). Dakle, na djelu je arhetipska situacija u kojoj ekstraordinarna ženka oplemenjuje mužjaka koji joj imponira tzv. temeljnim osobinama svoga spola/roda – zaštitničkom snagom i hrabrošću, ali koji ultimativno pridobiva njezinu ljubav onda kad u njemu otkrije i "nježnu poetsku dušu", tj. zametke mužjakove "autothone" plemenitosti, što se ovdje demonstrira Kongovom tronutošću ljepotom zore koja rudi.   
  Ipak, ljubav sofisticirane žene i plemenitog divljaka nema budućnost – "King Kong" je u tom smislu realističniji od optimističkih i demokratizirajućih uradaka o Tarzanu, u kojima žuđena mezalijansa pronalazi utočište i mogućnost trajne realizacije u nanovo iznađenom raju čija je izmještenost simbolizirana afričkom džunglom. Zadnja trećina Jacksonova filma okupit će tako glavne likove za veliki finale u New Yorku (oni pobočni bivaju marginalizirani, ubijeni ili jednostavno zaboravljeni, čime se Jackson lakonski odrekao marljivog karakterizacijskog rada u prve dvije trećine) te ponovo spojiti Konga i Ann, ali samo zato da bi se pokazalo kako je ljubavna mezalijansa osuđena na propast i kako svoga partnera valja pronaći u vlastitom okružju. Stoga će Ann kraj filma dočekati u Jackovu zagrljaju, odveć brzom i odveć konvencionalnom nakon duboko proživljenog iskustva s Kongom, što je još jedan propust brzopletog Jacksona. Jednako kao i završno "crtanje" gledateljima, u kojem režiser Denham, simbol materijalnom pohlepom uništenih plemenitijih slojeva zapadnjačkog bića, poručuje da nisu avioni, nego je "ljepotica ubila zvijer". A da Jackson ne može pobjeći od trivijaliziranja, najbolje svjedoči scena pri kraju prve trećine filma, kad mladi mornar prije iskrcavanja na otok čita Conradovo "Srce tame" i tjeskobno zaključi da to nije pustolovni roman. Preuzetno se pozivajući na književni klasik Jackson pokazuje njegovo potpuno nerazumjevanje, jer ono što će nam na otoku priuštiti neće imati nikakve veze s užasom spoznaje najtamnijih predjela (vlastite) duše, o čemu metaforički i izravno zbori Conrad, nego upravo s trivijalno shvaćenim postavkama pustolovnog i horor žanra. Ipak, ne treba biti prestrog. "King Kong" nudi više od "Gospodara prstenova", i to u onom najvažnijem – propitivanju muško-ženskih erotskih odnosa. U tom najvažnijem tematskom sloju riječ je o dojmljivom i dirljivom uratku koji zaslužuje poštovanje.

King Kong, am.-novozel. pust. fant. melodrama, 2005. R: Peter Jackson GL: Naomi Watts, Adrien Brody, Jack Black, Andy Sarkis
 ocjena: 3 zvjezdice