Objavljeno u Nacionalu br. 528, 2005-12-26

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Mesić za Božić prozborio kritički

Srećko JurdanaSrećko JurdanaU aktualnom razdoblju intenzivno se biraju "ljudi godine", i autor ove kolumne odlučit će se - u tom kontekstu - za legendarnoga patuljka s dugom kosom i bradom kojeg se povremeno može vidjeti kako šeta središtem Zagreba, ako ni zbog čega drugog onda zato što dotični gospodin sa svojom pojavom promatračima upućuje dojmljivu poruku o raznovrsnosti. Svakakvih nas ima na ovome svijetu, malih i velikih, pametnih i glupih, radnika i saborskih zastupnika, i svi ćemo se na kraju - nijansa fatalizma ponekad djeluje terapeutski - izjednačiti u nestanku s lica zemlje. Taj fenomen raznovrsnosti može se interpretirati i ovako: nismo svi rođeni zato da izigravamo playboye*, da živimo od trivijalnosti, da svoja vucaranja* po domjencima i partyjima* u medijima prodajemo kao važne društvene događaje, i da nam život bude permanentan godišnji odmor.

Tijekom božićnih rituala nešto se u tom povodu oglasio i nadbiskup Bozanić, koji je - pod Papinim utjecajem - upozorio na dominaciju trivijalnosti i konzumerizma u modernome svijetu, nespojivih s duhom Božića. Ako se već dotičemo svjetonazorne problematike, činjenica je da crkva pokazuje značajan odmak od vremena devedesetih kad su se na Božić pred katedralom šepurili Tuđmanovi u limuzinama i bundama, praćeni ulagivačkom svitom, a cijeloj toj dvorskoj cirkusijadi i paradi snobizma blagoslove je širokom gestom udjeljivao kardinal Kuharić. Danas se to promijenilo, crkva se - verbalno - počela obraćati nešto manje feudalcima i kvazicarevima, a nešto više siromašnome i potlačenome narodu. Prije toga se, međutim, namirila; od države je izvukla većinu svojih konfisciranih nekretnina, opskrbila se kurentnim dionicama i financijski solidno potkovala za svoju ubojitu društvenokritičku orijentaciju.

Da Božić protekne u kritičkome duhu pobrinuo se i predsjednik Mesić sa svojim istupom u Saboru. Ispričao se tamo, štoviše, zbog "kvarenja blagdanske idile", ali situacija ga je natjerala da krene protiv konformističke struje. Dakle, pored ostalih stvari NDH je nazvao zločinačkom državom i pozvao na prekid mitologije da su Hrvati u njoj ostvarili nekakve svoje vjekovne težnje. Prije petnaest godina Tuđman je tvrdio suprotno: da NDH nije bila samo zločin, nego i dugo čekano ostvarenje nacionalnih aspiracija. Mesić sad još jednom postavlja stvari na njihovo ideološko i moralno mjesto; njegovi stavovi poznati su i od ranije, ali pitanje je koliko sve to ima praktičnoga efekta s obzirom na činjenicu da Sanaderov režim iznova zbija redove oko Tuđmanova kulta. Čini se - na primjer - da se na televiziji, od sada nadalje, protiv Tuđmana ne smije više zucnuti ni slovo, što je posljedica kampanje koju je HDZ organizirao protiv ravnatelja. Državotvorna kabala šalje prijeteće poruke i zaklinje se u Tuđmana kao u sveto pismo, bez obzira na to što se taj lider nad liderima u vođenju rata pokazao kao strašljivac sklon vrlo nečasnim kompromisima s neprijateljem (Vukovar, Bosna itd.).

Na koji se način može dovesti u sklad oživljavanje Tuđmanova kulta kakvo prakticira Vlada, s antifašističkim smjernicama kakve emitira Stipe Mesić, i koje su u izravnoj suprotnosti s Tuđmanovim idejama i politikom? Što je to suvremena Hrvatska: nastavak Tuđmanova djela ili antifašizam? Odgovor je skriven u sferi političke ezoterije. Jasno je samo da se u Sanaderovu krugu napredni civilizacijski stavovi i deklarativna etička izjašnjavanja bez poteškoća žrtvuju u ime sitnih taktičkih interesa. Uhićenje Ante Gotovine drastično je uzdrmalo Sanaderovu poziciju kod desničarskoga bloka, i premijer se sad preko hvalospjeva mrtvome Tuđmanu nastoji reetablirati kao državotvorni patriot. Čovjek se naprosto okreće kako vjetar puše. Kad se bori za vlast, zaklinje se da generale neće izručiti Haagu; kad se pokušava ugurati u Europu, hladno izručuje generale i predstavlja se kao povijesni reformator tuđmanističke Hrvatske; kad mu lokalna podrška pada ispod dvadeset posto, vraća se na velika vrata tuđmanističkim vrijednostima i ponovno nastupa kao državotvor. . . I tako dalje. Programi i poruke vrte se u krugu, a tko je zapravo Ivo Sanader, to možda ne zna ni on sam.

Hrvatska situacija pomalo je paradoksalna. U nekoj drugoj zemlji vlast s tako slabom podrškom građana i ekonomskom politikom koja ljude baca u siromaštvo - kakvu danas ima HDZ - bila bi izložena neizdrživim napadima opozicije i medija, i jednostavno prinuđena na raspisivanje izvanrednih izbora. U Hrvatskoj respektabilne opozicije, međutim, gotovo da i nema, a mediji su velikim dijelom pod kontrolom režima, i država nastavlja funkcionirati u svojoj demagoškoj formi neprestanoga prodavanja muda pod bubrege*. Najjača opozicija danas, to je Stipe Mesić. Njemu je jasno da se mora zaustaviti divlji kapitalizam, da Hrvatska mora raskrstiti i s NDH i sa svim drugim tuđmanovskim mitovima uključujući i Oluju, da ne treba srljati ni u EU bez spoznaje kakvu to donosi korist, da država mora zaustaviti drastično socijalno raslojavanje. . . Sve mu je to jasno, ali on je moralna figura koja ne može izravno utjecati na smjenu vlasti. Ivica Račan, na drugoj strani, vjerojatno bi - uz Mesićevu taktičku suradnju - mogao katalizirati promjene i Sanadera dovesti pred zid, ali tada ne bi bio ono što jest.

STUPAC TJEDNA: SINDIKATI PROTIV ZASTUPNIKA

Udruga radničkih sindikata organizirala je zadnjih dana bunt protiv povlastica koje uživaju saborski zastupnici i drugi koji žive na političkim jaslama. Zatražili su izmjenu zakona koji "zastupnicima daje nemoralne i ničim zaslužene privilegije koje ih uzdižu iznad osiromašenih građana i radnika". Sami su izglasali da im mirovina iznosi šezdeset pet posto zadnje plaće; imaju četiristo osamdeset posto veću mirovinu od prosječne; uzimaju paušal za putovanja od tisuću sedamsto kuna, nezavisno od toga jesu li putovanja realizirali; za odlazak u mirovinu dovoljne su im samo dvije godine mandata. . . I tako dalje. Doista, da situacija sa zastupnicima-lezilebovićima* nije u aktualnoj ekonomskoj situaciji tragična, bila bi komična.

Vezane vijesti

'Nikolić - četnički vojvoda ili redizajnirani predsjednik?'

'Nikolić - četnički vojvoda ili redizajnirani predsjednik?'

Uoči inauguracije Tomislava Nikolića na mjesto predsjednika Srbije, novosadski Dnevnik objavio je osvrt bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika