Ambasador Srbije i Crne Gore u Zagrebu Radivoj Cvetičanin nije profesionalni diplomat, nego novinar, ali se tijekom karijere bavio i politikom kao tajnik za kulturu Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije (CK SKS). S te je funkcije uklonjen ujesen 1987., nakon osme sjednice CK SKS, na kojoj je Slobodan Milošević postao najmoćniji čovjek Srbije i napravio čistku u redovima tada jedine stranke.
  Dolazak Miloševića na vlast ubrzo je imao katastrofalne posljedice za milijune ljudi na području bivše Jugoslavije, a Cvetičanin je uvijek bio na suprotnoj strani, radeći kao urednik i kolumnist u beogradskim antirežimskim nezavisnim dnevnim listovima Borba i Naša borba. Nekoliko godina Cvetičanin je bio savjetnik Milana Panića, koji je s imetkom od 650 milijuna dolara jedan od najbogatijih Srba na svijetu a donedavno je bio vlasnik poznate američke farmaceutske kompanije ICN.
  Panića je 1992. Milošević doveo iz SAD-a u Beograd i postavio ga za prvog predsjednika vlade Savezne Republike Jugoslavije, nadajući se da će tako pridobiti simpatije zapada, ali se ubrzo sukobio s ekstravagantnim bivšim vrhunskim biciklistom, koji mu se čak, doduše bezuspješno, suprotstavio na predsjedničkim izborima, a poslije je financijski pomagao srpskoj opoziciji. Kada je Panić prije nekoliko godina izgubio poziciju najmoćnijeg čovjeka ICN-a, okončana je i saradnja s Cvetičaninom, koji je postao direktor beogradskog dnevnog lista Danas. Ta funkcija do tada nije postojala i izmišljena je za Cvetičanina jer je 1996. sudjelovao u pokretanju Danasa kao jedan od 19 osnivača. Danas ima reputaciju ozbiljnih novina čija bi se uređivačka politika mogla opisati kao liberalno demokratska, uz inzistiranje na europskim vrijednostima, borbi protiv nacionalizma, antiratnom angažmanu i neprihvaćanju tabloidizacije koja je osnovna karakteristika medijskog prostora Srbije.
  Godinama se za list Danas govorilo da ima neprimjereno ime i da bi se trebao zvati Prekjuče, jer su zbog relativno ranih rokova za zaključenje lista, koji se tiska u Novom Sadu, znatan dio novina činile vijesti stare dva dana. U jednom od prvih brojeva Danasa na prvoj je stranici, kao ilustracija za tekst o štrajku liječnika, objavljena fotografija ulaza u beogradski Kliničko-bolnički centar, koja je bila tiskana naopako - ulica je na slici bila gore. Fotografije osoba koje se nisu spominjale u tekstovima pojavljivale su se neuobičajeno često. List nema znatnu tiražu - navodno manje od 20.000 primjeraka - pa mnogi tvrde da je godinama na kioske stizao isključivo zahvaljujući donacijama iz inozemstva.
  Novinari Danasa kažu, međutim, da vlasnici dionica, uključujući Cvetičanina, nemaju razloga za financijsko nezadovoljstvo jer se prostorije redakcije u samom središtu Beograda mogu dobro prodati. Danas je i za proteklih šest mjeseci od reklama zaradio 300.000 eura, što je za srpske prilike mnogo novca.
  Uz sve to, Danas je nedavno postao izvor kadrova ministarstva vanjskih poslova SiCG, na čijem je čelu lider Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković. Jer nije Cvetičanin jedini ambasador iz redakcije tog beogradskog lista. Uskoro će mjesto prvog čoveka veleposlanstva SiCG u Sarajevu preuzeti glavni i odgovorni urednik Danasa Grujica Spasović, nakon što mu je Drašković osobno ponudio taj posao.
  Odlazak novinara u diplomaciju nije novost u Srbiji. Od svrgavanja Miloševića 5. listopada 2000. mnogi su se našli na veleposlaničkim funkcijama: Milivoje Glišić (tjednik NIN) u Australiji, Biserka Matić (Politika) u Makedoniji, Roksanda Ninčić (tjednik Vreme) u Europskoj uniji u Bruxellesu, Dejan Vasiljević (Tanjug) u Švedskoj, Mihajlo Kovač (bivši urednik Televizije Beograd) u Austriji, njegov nekadašnji televizijski kolega Milorad Jovanović u Tunisu, Goran Opačić (Tanjug) u Iranu.
  U redakciji Danasa prilično su zbunjeni iznenadnim diplomatskim karijerama šefova, osobito Cvetičanina jer je bio blizak opozicijskoj Demokratskoj stranci predsjednika Srbije Borisa Tadića, ali ne i šefu diplomacije Draškoviću, s kojim je u veljači bio pozvan u Washington na nacionalni molitveni doručak čiji je domaćin bio američki predsjednik George Bush.
  "Na funkciju ambasadora u Hrvatskoj ne odlazim kao stranačka osoba, iako su me podržali i Tadić i srpski premijer Vojislav Koštunica. Nisam izabran zbog bliskosti bilo kojoj opciji", izjavio je Cvetičanin. Na pitanje je li iznenađen što je izbor pao baš na njega, odgovorio je da malo je, ali da nema boljeg. 
  Uoči odlaska u Zagreb, Cvetičanin je u skupštini SiCG, pred odborom za vanjsku politiku, iznio svoj ambasadorski program za sljedeće četiri godine. Na prvo mjesto stavio je unapređenje suradnje SiCG i Hrvatske na području euroatlantskih integracija, kojima i Beograd i Zagreb teže. Kao drugi prioritet odredio je privrednu suradnju i trgovinu, a na treće mjesto je stavio srpsko pitanje u Hrvatskoj vezano za imovinu, nestale osobe i povratak prognanika. "Srpsko pitanje u Hrvatskoj danas se pojavljuje kao pitanje ljudskih prava i manjina, i tu imamo oslonac u međunarodnim tijelima i EU. Bruxelles, a ne samo Beograd, ustvrdio je kroz izvještaj Europske komisije u studenom da je zaštita srpske manjine još daleko od standarda EU", rekao je Cvetičanin.
  O tome zašto je srpsko pitanje stavio tek na treće mjesto na listi prioriteta, Cvetičanin je rekao: "Bavit ću se pitanjima koja su do sada bila zapostavljena, a položaj Srba u Hrvatskoj nisam zaboravio, niti to mogu." Cvetičanin je izjavio da i Srbija i Crna Gora pridaju veliku važnost odnosima s Hrvatskom i da i Zagreb i Beograd žele graditi moderne europske demokratske države. "Odnosi SiCG i Hrvatske napreduju unatoč teškoćama. Podgorica također intenzivno komunicira sa Zagrebom. Idem k europskoj Hrvatskoj bez predrasuda i s najboljim namjerama na dobrobit obiju zemalja", rekao je Cvetičanin.
  Na temelju takvih izjava stječe se dojam da se Cvetičanin već uživio u diplomatsku ulogu. Neki njegovi suradnici iz Danasa smatraju da bi mu posao ambasadora mogao više odgovarati od novinarskog, "jer je obično razmišljao politički, a ne novinarski". Za Cvetičanina u Danasu kažu da je vrijedan i pristojan, ali da je često iskazivao teško shvatljivu rigidnost i aroganciju ili, primjerice, inzistirao da se reporteri ponašaju kao da rade u klasičnom poduzeću, odnosno da na posao dolaze i napuštaju ga u točno određeno vrijeme, što je krajnje neuobičajeno za novinsku redakciju.
  Cvetičanin je rođen 1947., podrijetlom je iz Like, ali su njegovi preci živjeli u Vojvodini. Diplomirao je književnost u Beogradu, služi se engleskim jezikom, oženjen je i ima dvije kćeri. Bit će zanimljivo pratiti kako će njegove aktivnosti komentirati vladajuća koalicija u Beogradu, koja nije oduševljena pisanjem Danasa.
 Tipičan primjer je situacija iz lipnja, kada je Danas, pozivajući se na neimenovane izvore, objavio vijest da je policija otkrila gdje se u Srbiji krije nekadašnji komandant vojske Republike Srpske Ratko Mladić, koji je pred Haaškim sudom optužen za ratne zločine, i da se razmatra njegovo uhićenje. Ministar unutrašnjih poslova Srbije Dragan Jočić to je demantirao, a istog su dana dvojica policajaca došla u redakciju Danasa i zatražila od Cvetičanina i glavnog urednika Spasovića da otkriju identitet "neimenovanog izvora". Cvetičanin i Spasović to su odbili. Sljedećeg dana nepoznati je muškarac telefonirao redakciji Danasa, predstavio se kao "lično obezbeđenje Mladića" i zatražio da se Spasoviću prenese poruka: "Od danas je mrtav. Ubit ćemo ga, odsjeći mu glavu, noge i ruke zbog onoga što je napisao i objavio o Mladiću."
  Cvetičanin je policiji poslao zahtjev da pokrene istragu o toj prijetnji i osigura zaštitu Spasovićeve obitelji. Ministar unutrašnjih poslova Jočić odgovorio je da će prijetnje biti istražene, s tim što je Spasoviću preporučio da nađe tjelesnog čuvara ali za svoje mentalno stanje, kako bi ga čuvao od objavljivanja besmislenih materijala.
  Šest meseci poslije Mladić je i dalje na slobodi, a Cvetičanin i Spasović su od vlasti dobili mogućnost da se okušaju u diplomaciji, i to u zemljama čiji odnosi s Beogradom proteklih godina nisu bili nimalo idealni.