Đuro Kovačev, direktor građevinske tvrtke Pyhrn Motorway, kaže da Nadzorni odbor svaki mjesec ocjenjuje učinkovitost zaposlenikaProsječna plaća u Hrvatskoj iznosi 4399 kuna i prema svim pokazateljima teško može osigurati pokrivanje svih potreba. Tridesetak zaposlenika u javnosti malopoznate tvrtke Pyhrn Motorway Gmbh nema takve probleme. Njihove plaće u prosjeku su najveće u Hrvatskoj i iznose 45.184 kune, odnosno 10,5 puta više od nacionalnog prosjeka. Iznenađenje nestaje ako se zna da je Pyhrn Motorway glavni izvođač radova na autocesti Zagreb-Macelj, čija je vrijednost 280.000.000 eura. Njihovi vlasnici su Dywdag i Strabag, koji je treći po veličini europski građevinski gigant i zapošljava oko 50.000 radnika.
Direktor zagrebačke podružnice Pyhrn Motorway Gmbh Đuro Kovačev sudjelovao je u projektu njezina stvaranja prije šest godina. Tvrtka ima 80-ak inženjera od kojih je oko 40 hrvatskih te funkcionira na bazi inženjeringa. Kovačev ne krije zadovoljstvo što je većina kooperantskih građevinskih tvrtki koji su izvršitelji radova upravo hrvatska. Iako u cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj, građevinski radovi gube zamah, ipak je to još uvijek isplativ posao.

"Nakon otvaranja njemačkog građevinskog tržišta, mnoge su velike građevinske tvrtke propale. Rušenjem Berlinskog zida Strabag je uvidio da se treba proširiti na tzv. nove europske države pa je sada respektabilna građevinska tvrtka u Europi. Kreće se s novim projektom koji će se zvati Fimag - model privatno-javnog partnerstva", objašnjava Kovačev. "Svakom zaposleniku u Pyhrn Motorwayu na raspolaganju je službeni automobil, mobilni uređaj i sva druga oprema koja je nužna za rad", ističe Kovačev, objasnivši da je efikasnost i dobro postavljena organizacija bit cijele tvrtke. Cijeli sustav rada je podjela na grupe kako su podijeljeni objekti na samoj dionici. Sustav napredovanja temelji se na uspješnosti svakog zaposlenika, što se prati svaki tjedan, a svaki mjesec sastaje se Nadzorni odbor koji ocjenjuje efikasnost zaposlenika.
Postoji i sustav nagrađivanja koji je, prema riječima Đure Kovačeva, prilično zatvoren. "Kada je riječ o iznosu plaća, ugovorom je zabranjeno javno iznošenje tih podataka budući da je u pitanju poslovna tajna, ali do sada ni jedan od zaposlenika nije izrazio nezadovoljstvo svojim primanjima. Sama naša efikasnost, odnosno prijevremeni završetak većine radova, dovoljan je pokazatelj zadovoljstva zaposlenika svojom plaćom", kaže Kovačev.

Iako se podaci o visini plaća do kojih je došao Nacional odnose na tvrtke s najmanje 10 zaposlenih, većina njih spada u kategoriju srednjih poduzeća s manje od 100 radnika. Više ih ima samo sedam tvrtki s liste. Razlog tomu je što su velika poduzeća iz sustava izdvojila holdinge u kojima je zaposlen samo manji broj menadžera. Tako, primjerice, rovinjska Adris grupa, koja je druga po visini plaća u Hrvatskoj, u svojim turističkim i duhanskim tvrtkama ukupno zapošljava 2500 ljudi, no u Adrisu je nominalno zaposleno samo 27 ljudi, među kojima su direktori i prateće osoblje. Ostali plaće primaju preko tvrtki Maistra i Tvornice duhana Rovinj. Stoga i ne začuđuje Adrisov prosjek neto plaće od 23.969 kuna. Slično je i s koncernom Agrokor Ivice Todorića, koji u 20-ak vlastitih tvrtki zapošljava oko 20.000 ljudi, većinu u maloprodajnom lancu Konzum, gdje je prosječna plaća trgovaca oko 2500 kuna. Agrokor ulazi na listu tvrtki s najboljim plaćama zbog toga što je pod imenom te tvrtke prijavljeno samo 228 ljudi, koji rade u sjedištu koncerna u Ciboninu tornju u Zagrebu.

Na trećem mjestu među tvrtkama s najvišim plaćama u Hrvatskoj, koja iznosi 23.248 kuna, nalazi se zagrebački K-net d.o.o. Riječ je o telekomunikacijskoj tvrtki koja je od 2002. bila tvrtka-kćer kompanije Kate-kom, a tijekom listopada 2005. joj se i pripojila. Zanimljivost te kompanije je da je prvo počela poslovati u inozemstvu, i to još 1998. na području Rusije i nekadašnjih država Sovjetskog Saveza, a tek je 2002. došla u Hrvatsku i susjedne zemlje. Osnovna djelatnost tvrtke je izrada komunikacijskih rješenja, odnosno izgradnja i održavanje različitih telekomunikacijskih mreža, pa je tako Kate-kom dosad instalirao 17 GSM mreža s više od tri milijuna korisnika, izradio 18 čvorova paketske mreže, a u poslovnoj zgradi u zagrebačkom Voltinu naselju njihovi serveri kontroliraju mreže diljem Rusije. Zapošljavaju 90 ljudi, od kojih većina radi u Zagrebu, a 18 zaposlenika radi i u Zaokate-komu, podružnici tvrtke u Rusiji.

U ovoj tvrtki, koja je u Hrvatskoj gotovo nepoznata, prosječna dob zaposlenika je 34 godine, a više od 90 posto radnika ima visoku stručnu spremu. Premda je na popis najviših plaća u Hrvatskoj došla tvrtka-kćer u kojoj su zaposleni bili uglavnom menadžeri i viši savjetnici, i plaće ostalih zaposlenika u Kate-komu više su od prosječnih plaća u Hrvatskoj, što čelnici tvrtke ne skrivaju, pa generalni direktor tvrtke Rajko Pfaff kaže: "Plaće određujemo tako da na tržištu radne snage budemo konkurentni, s plaćama ali i s poslom koji nudimo, pogotovo kod mlađih ljudi. Imam osjećaj i uvjerenje da kod mladih ljudi plaća i nije najvažnija. Ona jest važan element, ljudi hoće pristojno živjeti i to je jasno kao dan, ali kad čovjeku uz to ponudite vrlo zanimljiv posao koji je visokostručan i visokoistraživački, gdje osoba zaista može profitirati i naučiti stvari bolje i više nego negdje drugdje u Hrvatskoj i ispeći zanat do kraja, to je tek prava vrijednost. Naša tvrtka ima mnogo partnera, poput Lucenta, radimo sa stranim poduzećima, ali naša prednost je u našem znanju. Resellera ima koliko hoćete, ali ono u čemu smo mi jaki je naše znanje, prije svega telekomunikacije i ekspertno znanje u tom području. Ako želite imati vrhunsko znanje, morate imati vrhunske stručnjake. A vrhunske stručnjake treba dobro platiti."

Politika dobrog odnosa prema zaposlenicima u Kate-komu se primjenjuje od samog početka, odnosno od dolaska novog radnika u tvrtku: "Imamo razvijen sustav povišica i nagrađivanja, ponajprije prema rezultatima, iako se gleda i određena vremenska distanca. Obično kad zaposlimo novog djelatnika kažemo mu koliko će trajati probni ili pripravnički rok, a nakon toga, ovisno o rezultatima i kako se uklopi, bit će mu povišena i plaća. Tražimo uistinu izvrsne i najbolje pa uglavnom već nakon šest mjeseci čovjek dobije povećanje plaće ili, što moram priznati da se dosad nije dogodilo, no teoretski bismo rekli 'hvala lijepo', jer ako ostane na toj plaći, onda je očito da nismo zadovoljni ni mi ni on", objašnjava Pfaff i dodaje: "Od onih koji inkliniraju istraživanju i razvoju zahtijevamo da upišu postdiplomski i da ga završe u određenom roku, što je također određeni kriterij za napredovanje, a nakon toga i doktorat, a mi im plaćamo sve troškove vezane uz doškolovanje. Kod nas nije kao u nekim drugim tvrtkama da ljudi traže sami ili mole da im se odobri postdiplomski - kod nas je to zahtjev. Kategorija ljudi koje zapošljavamo su vrhunski studenti za koje želimo da postanu i vrhunski stručnjaci."

Gledajući pod djelatnostima kojima se tvrtke s Nacionalove liste bave, može se zaključiti da se u Hrvatskoj može dobro zaraditi gotovo u svim gospodarskim granama. No ipak, iako nisu među prvih 10, najbrojnije su tvrtke koje se bave financijskim posredovanjem, među kojima je najviše plasirana kartičarska kuća Diners Club Adriatic. Slijede farmaceutske i informatičke tvrtke te poduzeća koja se bave proizvodnjom i distribucijom robe visoke tehnologije. To se podudara s raznim istraživanjima tržišta radne snage, prema čijim rezultatima ispada da su u Hrvatskoj najbolje plaćeni ekonomisti u području financija i informatički inženjeri.

Našička Nexe grupa, koja je sedma na listi najviših plaća, spada u one tvrtke koje su u holding izdvojile samo menadžersku kremu kompanije. Vrh Nexe Grupe d.o.o. čini 40 menadžera i stručnjaka s prosječnih 18.177 kuna plaće, no predsjednik Uprave Ivan Ergović smatra da nije riječ o pretjerano visokim prihodima. Prilično pesimistično razmišljanje čovjeka koji vodi poduzeće sa 3500 zaposlenih, najjače u proizvodnji građevinskog materijala na Balkanu. Ergović tvrdi da još nije u potpunosti uspostavljen sustav nagrađivanja, što će biti napravljeno do kraja godine. "Želimo napraviti sustav koji se u potpunosti temelji na ciljevima i radu. Kada je riječ o poslovodstvu, plaće se formiraju na temelju dvaju parametara. Prvi su financijski efekti koji se postižu, a drugi su vezani uz ciljeve koji se ne mogu izražavati u novcu. Na temelju toga formiraju se plaće i nagrade menadžera, a za godinu dana isti kriteriji vrijedit će za sve zaposlenike", pojašnjava Ergović.
Jedno od iznenađenja popisa najviših plaća u Hrvatskoj na osamnaestom je mjestu, a riječ je o domaćoj podružnici njemačkog lanca trgovina Lidl. Premda su o toj tvrtki i njezinu lošem odnosu prema zaposlenicima napisane čak i knjige, čini se da 65 trenutačno zaposlenih u Hrvatskoj nema tako loše mišljenje o njoj, budući da im prosječna plaća iznosi 15.755 kuna. U kratkom telefonskom razgovoru predstavnici Lidla Hrvatska odbili su za Nacional komentirati svoju poziciju na popisu, objašnjavajući kako je politika tvrtke da nikad ne daju izjave za medije. U svakom slučaju, navedeni iznos odnosi se na poslovodstvo tvrtke, budući da su trgovci među najslabije plaćenim profesijama u Hrvatskoj s mjesečnim primanjima između 2000 i 3000 kuna.

Na devetnaestom mjestu smjestila se farmaceutska kompanija Pliva d.d., u kojoj prosječna plaća iznosi 15.297 kuna. Kako ističu u toj tvrtki, uz visoke plaće, u Plivi su odavno razvili sustave nagrađivanja zaposlenika, pa tako direktorica Plivinih komunikacija Tamara Pećarević-Sušanj kaže: "Potkraj godine definiraju se dugoročni i kratkoročni planovi, a početkom godine postavljaju ciljevi koje zaposlenici trebaju ostvariti u toj godini. Nakon isteka kalendarske godine i objavljivanja poslovnih rezultata kompanije za prethodnu godinu, za svakog se zaposlenika provodi procjena radnog učinka. Iz ukupne procjene radnog učinka zaposlenika izračunava se bonus ili varijabilni dio plaće, koji može iznositi i do 60 posto osnovne plaće.

Ako zaposlenik postiže visoke rezultate nekoliko godina zaredom, povećava mu se i osnovna plaća, što predstavlja bolju početnu poziciju za izračunavanje varijabilnog dijela plaće. Uz elemente tog sustava, koji se primjenjuje za sve zaposlene, pa tako i menadžere, za visoko pozicionirane Plivine menadžere odgovorne za definiranje i ostvarenje poslovne strategije Plive kreiran je i sustav vezan uz dugoročno ostvarenje rezultata kompanije. Sustav se primjenjuje kroz dodjelu opcijskih dionica. Visoka nagrada ostvaruje se povećanjem vrijednosti dionica kompanije u trogodišnjem vremenskom razdoblju. Dobit menadžera je razlika u cijeni dionica u godini za koju se opcija ugovara i godini u kojoj se opcija realizira. Budući da su rast vrijednosti kompanije i visina nagrade u izravnoj vezi, menadžer je osobno motiviran da, upravljajući svakodnevnim aktivnostima, osigura ostvarenje strategije kompanije i dugoročni rast vrijednosti dionica."

Na 23. mjestu smjestila se po stažu u Hrvatskoj vrlo mlada tvrtka - treći GSM operater Tele2, u kojoj je prosječna zarada 13.779 kuna. Direktor Mats Tilly ovako objašnjava poslovnu strategiju: "Tele2 u Hrvatskoj isplaćuje tržišno konkurentne plaće. Pokušavamo pronaći ljude koji će se uklopiti u našu organizaciju i naše principe fleksibilnosti i otvorenosti. Uvijek želimo zadržati fleksibilnost tvrtke jer nam to omogućava da brzo reagiramo na ono što se događa na tržištu. Želimo da naši ljudi preuzimaju odgovornost i inicijativu, i za to ih nagrađujemo. Svako tržište je različito i zato je teško uspoređivati plaće na svim tržištima gdje Tele2 posluje."

Prvi čovjek Tele2 prisjetio se i svojih poslovnih početaka: "Moj prvi posao u životu bio je u financijskom odjelu Ericssona u Švedskoj. Imao sam standardnu plaću za svakog tko se zaposlio s fakulteta. Poslije toga radio sam za Walt Disney u Skandinaviji, u Stockholmu. Moj prvi posao za Tele2 bilo je mjesto financijskog direktora u Estoniji. Od tamo sam otišao u Letoniju, gdje sam postao predsjednik Uprave Tele2. Iako je taj posao bio vrlo zanimljiv, zainteresirao sam se za Hrvatsku čim sam čuo da planiramo ući na tržište. Znao sam da će to biti novi izazov, uspostavljanje nove tvrtke i pokretanje nove mreže. Ponosan sam na ljude koji čine Tele2 u Hrvatskoj i ovo što smo već postigli. Mnogo posla je još ispred nas i nigdje drugdje radije ne bih bio u ovom trenutku nego u Hrvatskoj", zaključio je Tilly.

Tvrtka Ingra, koja je prošle godine proslavila 50 godina poslovanja, na 65. je mjestu. O plaćama i uvjetima rada u toj tvrtki predsjednik Uprave Igor Oppenheim rekao je: "Kod nas pripravnički staž traje šest mjeseci i u tom razdoblju plaća se kreće oko 4-5 tisuća kuna. Međutim, neki jako brzo napreduju, tako da plaća vrlo brzo može narasti na deset ili dvanaest tisuća kuna. Ingra je oduvijek imala plaće veće od prosjeka, no riječ je i o vrlo odgovornim poslovima. Treba isto tako uzeti u obzir da je većina naših zaposlenika visokoobrazovani kadar, od čega su dvije trećine inženjeri. Uostalom, plaće u našoj tvrtki dijelom su određene i tržištem radne snage jer samo tako možemo imati najbolje djelatnike. Uz plaće, zaposlenici imaju i druge dodatne pogodnosti, poput službenih mobitela koji ima svaki treći zaposlenik, a svojim ljudima plaćamo i poslijediplomske studije, stručna usavršavanja, specijalizacije, tečajeve stranih jezika i kompjutorske tečajeve."
Da je Ingra tvrtka u kojoj svaki zaposlenik može napredovati do najviših položaja, pokazuje i primjer njezina šefa: "I ja sam u Ingri počeo kao pripravnik, to mi je bio drugi posao u životu. Prije Ingre kraće sam radio u Nami, a onda sam otišao u Ingru jer me taj posao više zanimao, premda mi je tadašnja plaća u Nami bila veća od plaće koju su mi ponudili u Ingri", otkriva predsjednik Uprave Ingre Igor Oppenheim.

Za razliku od Oppenheima, predsjednik Uprave Končara Darinko Bago nije pretjerano zadovoljan visinom plaća u svom holdingu, iako je 39. pozicija tvrtke iz industrijske branše ugodno iznenađenje. Končar je prošle godine ostvario konsolidirani prihod od 2 milijarde kuna, a 47 članova Končar-elektroindustrije zarađuje prosječno 12.706 kuna. "Svjestan sam da su to prihodi koji su za hrvatske uvjete prilično visoki, ali u principu, naše su plaće niske. Morate uzeti u obzir da se nosimo sa svjetskom konkurencijom, tako da dosta naših stručnjaka odlazi u druge tvrtke u kojima su plaće dvostruko veće. Zato smo se orijentirali na mlade kadrove i u ovom trenutku imamo 120 stipendista koji će poslije raditi u našoj tvrtki. Problem je u tome da kad se ti mladi ljudi afirmiraju, tada odlaze u konkurenciju da bolje zarade", upozorava Bago i dodaje kako u konkurentskim kompanijama šefovi uprava imaju dvostruko veće plaće od njegove.
Prema njegovim riječima, problem je u strukturi jer Končar je i dalje jednim dijelom u državnom vlasništvu. Iako se u potpunosti ne primjenjuju odredbe o plaćama za državne službenike, to je ograničavajući faktor. "Da smo privatna tvrtka, bilo bi lakše jer bi vlasnik mogao odlučiti o povećanju plaća ljudima koje trebamo. Ovako se snalazimo tako da najbolje stručnjake u tvrtki na kraju godine dodatno nagrađujemo i tako dodatno stimuliramo. Rezultat takve poslovne politike je taj da ja kao direktor nikada nemam najveće prihode u Končaru i to je dobro jer odražava našu strategiju", smatra Darinko Bago.

“Olympus Hrvatska je tvrtka koja se bavi distribucijom i prodajom proizvoda visoke tehnologije i u njoj rade samo visokoobrazovani ljudi, usko specijalizirani za pojedina područja, osobito za sofisticiranu medicinsku opremu. U Olympusu se bavimo samo osnovnim biznisom, dok ostale djelatnosti u kojima su plaće niže, poput skladištara i prijevoznika, koristimo iz vanjskih izvora. To je osnovni razlog što se naša tvrtka nalazi među prvih 100 s najvišim prosjekom plaća u Hrvatskoj”, kaže 58-godišnji Branimir Vlajo, donedavni direktor tvrtke na 82. mjestu Nacionalove liste. Vlajo, koji je unutar Olympusa bio zadužen za regiju Adriatic - područje bivše Jugoslavije i Albanije - povukao se s te funkcije prije nekoliko dana a u razgovoru za Nacional priznao je da je ugodno iznenađen visokim plasmanom tvrtke kojoj je bio na čelu. “Unatoč visokom prosjeku osobnih dohodaka, u Olympusu smo se često mučili s pronalaskom stručnjaka, koje su nam uglavnom otimale farmaceutske tvrtke u kojima su plaće također među najvišima u Hrvatskoj”, kaže Vlajo koji se iz osobnih razloga povukao s menadžerske pozicije u Olympusu. Veći dio karijere bavio se energetikom i transportom a osobito dobre poslovne odnose stvorio je u Skandinaviji. Stoga nije bilo iznenađenje kada ga je Finska prije nekoliko godina imenovala počasnim konzulom u Hrvatskoj. Otkako je počeo raditi u japanskoj korporaciji Olympus, Vlajo je postao i predsjednik Hrvatsko-japanskog poslovnog kluba.

Rezultati istraživanja o visini plaća koje je tijekom srpnja i kolovoza na uzorku od 5000 ispitanika proveo portal MojPosao, prva i najveća privatna burza rada u Hrvatskoj, podudaraju se s Nacionalovom listom najviših plaća na kojoj je većina tvrtki u vlasništvu stranaca. Među prvih deset poduzeća čak je sedam u stranom vlasništvu. Istraživači portala MojPosao, u dijelu istraživanja koje se odnosi na tip vlasništva tvrtke, došli su do zaključka da strane institucije isplaćuju 24,9 posto veće plaće, a privatne tvrtke pretežno u stranom vlasništvu u prosjeku plaćaju radnike 28,5 posto više u odnosu na hrvatske tvrtke i institucije.

Do zanimljivih rezultata došlo se u istraživanju s obzirom na spol zaposlenika. Iako su plaće veće u stranim nego u hrvatskim tvrtkama, najveće razlike su i u plaćama muškaraca i žena - u stranim poduzećima muškarci imaju 29,8 posto veću plaću od žena. Općenito muškarci u Hrvatskoj u prosjeku imaju 19,4 posto veću plaću od žena. Razlika je najmanja na početku karijere kada muškarci počinju sa 13 posto većom plaćom, a najveća između osme i jedanaeste godine radnog iskustva kada muškarci imaju 20 posto veću plaću.

Promatrajući gospodarske grane, najbolje se plaća posao u tvrtki kojoj je primarna djelatnost financijska (21,3 posto iznad prosjeka), zatim slijede farmaceutska (19,8 posto iznad prosjeka) te informatička i internetska industrija (17,1 posto iznad prosjeka). Razlika u plaćama muškaraca i žena najviša je u kategoriji "poslovno savjetovanje i ispitivanje tržišta" u kojoj muškarci imaju 44,7 posto veću plaću. Najmanje razlike prema spolu su u državnoj upravi (9,2 posto), informatičkoj industriji (8,4 posto), izdavačkoj djelatnosti (3,3 posto) te proizvodnji strojeva i uređaja (3,2 posto).
S obzirom na zanimanja, najbolje su plaćeni informatički, strojarski i elektrotehnički inženjeri te ekonomisti koji se u tvrtkama bave financijama.

Istraživanje portala MojPosao, kao i podaci s Nacionalove liste, pokazuje da su najbolje plaće u tvrtkama koje su registrirane u Zagrebu. Mjesečne neto plaće u Zagrebu su 22 posto iznad prosjeka. Prema istom kriteriju slijede Zagrebačka, Splitsko-dalmatinska i Istarska županija.

Samo sedam tvrtki s više od 100 zaposlenih

Među sto tvrtki koje u Hrvatskoj plaćaju najviše, samo sedam zapošljava više od 100 osoba. Najbolje je rangiran Diners Club Adriatic d.d., čijih 178 djelatnika u prosjeku prima 16.062 kune, a slijede Hrvatska kontrola zračne plovidbe sa 13.253 kune (706 zaposlenih) i Agrokor Koncern d.d. s 13.025 kuna (228 zaposlenih). U hrvatskoj podružnici IBM-a 128 djelatnika prima 12.267 kuna, 137 članova Pliva - istraživačkog instituta d.o.o. zarađuje u prosjeku 11.743 kune, dok u Ingri svoj vodeći kadar plaćaju 10.915 kuna. Dok je ovdje riječ uglavnom o poslovodstvima ili najvažnijim odjelima u tvrtkama, u HVB Splitskoj banci cjelokupni prosjek primanja izrazito je visok jer je 894 radnika tijekom prvih devet mjeseci 2005. zarađivalo neto 9963 kune.

Najviše plaće državnih dužnosnika

Osobni dohodak predsjednika Republike Stipe Mesića iznosi 22.000 kuna, dok Ivo Sanader, Vladimir Šeks i Petar Klarić, predsjednik Ustavnog suda, mjesečno zarade 18.800 kuna. Plaća ravnatelja HRT-a Mirka Galića je 18.000 kuna, dok guverner HNB-a Željko Rohatinski prima 17.000 kuna. Potpredsjednici Vlade i Sabora Damir Polančec, Jadranka Kosor, Vesna Pusić, Mato Arlović, Darko Milinović, Đurđa Adlešić i Luka Bebić imaju također 17.000 kuna, a ministri, suci Ustavnog suda, pučki pravobranitelj i glavna državna revizorica po 15.400 kuna. Saborski zastupnici imaju osnovnu plaću oko 13.000 kuna, rektori Sveučilišta 12.700, a ravnatelji HZZO-a i HZMO-a 11.000 kuna.

PROSJEČNA PLAĆA (kn) BROJ RADNIKA
TVRTKA

1 PYHRN MOTORWAY GmbH 45.184
2 ADRIS GRUPA d.d. 23.969
3 K - NET d.o.o. 23.248
4 SHELL d.o.o. 20.452
5 MERCK SHARP & DOHME d.o.o. 18.463
6 LINDE KÄLTETECHNIK GmbH 18.368
7 NEXE GRUPA d.o.o. 18.177
8 MICROSOFT HRVATSKA d.o.o. 17.849
9 IPZ-SPELPROJEKT d.o.o. 17.576
10 ALTANA PHARMA d.o.o. 17.571
11 ORACLE HRVATSKA d.o.o. 17.562
12 ASTRAZENECA d.o.o. 17.141
13 PROCTER & GAMBLE d.o.o. 16.329
14 DINERS CLUB ADRIATIC d.d. 16.062
15 DROGA d.o.o. 15.937
16 ROCHE d.o.o. 15.903
17 JADRANKA d.d. 15.830
18 LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. 15.755
19 PLIVA d.d. 15.297
20 TETRA PAK d.o.o. 15.247