Slavni ruski dirigent Mstislav Rostropovič izabrao je Lanu Kos za glavnu ulogu u operi 'Rat i mir'Mlada varaždinska sopranistica Lana Kos, koju mnogi smatraju jednim od najvećih talenata domaće operne scene, ovih je dana trebala nastupiti u glavnoj ulozi moskovskog Boljšoj teatra, u operi "Rat i mir" Sergeja Prokofjeva. Za tu ju je ulogu angažirao sam Mstisalv Rostropovič, čuveni ruski violončelist i dirigent te dugogodišnji prijatelj Prokofjeva, koji je nakon tri i pol mjeseca održavanja audicija i traženja odgovarajuće sopranistice izabrao upravo nju. No spletom pomalo nevjerojatnih okolnosti, Lana Kos ostala je bez uloge koja bi je sa samo 21 godinom proslavila u svijetu operne glazbe.

Rostropovičev nastup u Boljšoj teatru bojkotiran je iako je trebao biti prvi glazbeni spektakl kojim bi on dirigirao u domovini po povratku u Rusiju nakon 20-ak godina života u emigraciji, a afera je prerasla u jedan od najvećih glazbenih skandala koji su prenijeli svjetski svi mediji. Na premijeri održanoj 9. prosinca 2005. Rostropoviča je na mjestu dirigenta zamijenio ravnatelj Boljšoj teatra Aleksandar Vedernikov, a tom je smjenom bez uloge ostala i Rostropovičeva izabranica za ulogu Nataše Lana Kos. Budući da je provela gotovo godinu dana radeći s tim slavnim glazbenikom na ulozi Nataše, mlada hrvatska sopranistica govori zašto je premijeru "Rata i mira" nenadano dirigentski preuzeo Aleksandar Vedernikov, zbog čega ne vjeruje da će prihvatiti njegovu ponudu da umjesto ove u toj slavnoj kazališnoj kući nastupi iduće sezone, te kako je na tu aferu reagirala ruska javnost, ali i o djetinjstvu u kojem ju je želja za glumom odvela u glazbenu školu te o okolnostima pod kojima se vrlo mlada našla u situaciji da potpisuje ugovore s velikim svjetskim opernim kućama.

"Krajem prosinca 2005. bila sam na audiciji Mstislava Rostropoviča za ulogu Nataše u operi 'Rat i mir'. Kad sam došla u Moskvu, nisam uopće znala da je to audicija za glavnu ulogu, niti sam tamo otišla s mišlju da ću biti angažirana. Tada mi je bilo 19 godina i prije svega sam se željela pokazati maestru, jer bi mi tako mladoj mnogo značile i njegove tri riječi. Veličinu tog spektakla nisam mogla ni pojmiti - radilo se o prvom nastupu Rostropoviča u Rusiji koji, iako se vratio prije desetak godina, do postavljanja 'Rata i mira' nije pristajao ni na kakve angažmane. Nakon što su me maestro, njegova supruga sopranistica Galina Višnjevska i redatelj opere Ivan Popovski saslušali, jednoglasno su se složili da me uzmu za ulogu Nataše", prisjeća se 21-godišnja Varaždinka.

Premda se rezultati audicija uglavnom čekaju po nekoliko tjedana, ona je odmah potpisala ugovor s moskovskom kazališnom kućom. Uopće, priča Lana Kos, nije bila svjesna težine situacije, što je maestro i primijetio, te naglasio da će premijera biti najveći i najljepši dan u njezinu životu te da će nakon prve izvedbe cijeli svijet znati njezino ime. Tek je poslije shvatila o kakvom je spektaklu riječ:

"Tjelohranitelji Jacquesa Chiraca došli su vidjeti gdje će francuski predsjednik i njegova supruga sjediti, bilo je najavljeno 60 kraljeva svijeta - Rostropovičevih osobnih prijatelja za koje je on sam kupio karte, očekivalo se i Kofija Annana, da ne spominjem i Vladimira Putina. Ruski mediji su me salijetali tražeći novinske i televizijske intervjue, ispitujući me o mojem statusu u Hrvatskoj. Postavljali su mi smiješna pitanja poput onog imam li tjelohranitelje kod kuće i s nevjericom slušali moje tvrdnje da u Hrvatskoj nitko ne zna za mene."

No desetak dana prije premijere situacija se potpuno promijenila. Tijekom cijele godine Rostropovič je, govori Lana Kos, radio samo sa solistima, kojih je bilo čak 52. Orkestar i zbor sami su se uvježbavali i s njim su trebali održati samo nekoliko zadnjih proba. Međutim, glazbenici iz orkestra su mu, kaže sopranistica, bojkotirali probe.

"Deset dana prije premijere ravnatelj Boljšoj teatra Aleksandar Vedernikov dogovorio je snimanje CD-a s opernim arijama izvan Moskve i tako spriječio prvu, premijernu postavu orkestra da Rostropoviču dođe na probu. Umjesto njih došla je druga postava, od koje je prvoj violini morao objašnjavati kako treba držati gudalo. Idući dan mu je na probu došla treća postava, potpuno novi ljudi koji opet nisu imali pojma. Da ne govorim da je zbor od 150 ljudi, koji ima golemu ulogu u toj operi, šest dana prije premijere na probu došao s notama, i gledali su u note umjesto u dirigenta i katastrofalno loše zvučali. No najviše ga je pogodilo kad mu se na jednoj od zadnjih proba, koja je već trebala biti u kostimima, sa svim sudionicima, iz orkestra pojavilo šestero ljudi. Samo je odložio dirigentsku palicu i rekao da ondje više nema što raditi. Bio je to užasno težak trenutak, to više što mu je sam Prokofjev, njegov vrlo dobar prijatelj, na samrti rekao: 'Znaš, Slava, bilo bi sjajno da ti postaviš 'Rat i mir' na scenu Boljšoj teatra'", prepričava mlada sopranistica ističući da to nije bio kraj aferi. Naime iako ta, jedna od posljednjih proba, nije održana zbog nedolaska orkestra, a one prije nje su "zvučale katastrofalno", ravnatelj Boljšoj teatra Aleksandar Vedernikov je kasno poslijepodne taj isti dan održao probu kojom je dirigirao, na koju je došla cijela prva postava jer im je otkazao snimanje CD-a izvan Moskve, a zbor je svoj dio otpjevao savršeno, bez nota. Premijera je održana s tri dana zakašnjenja i njom je dirigirao Aleksandar Vedernikov.

Na premijeri nije bila ni jedna poznata ličnost, priča Lana Kos, pa ni ruski predsjednik Putin, a gledalište Boljšoj teatra bilo je poluprazno. Mnogi su gledatelji odustali od dolaska i tražili su povrat novca, a karte za premijeru, čija se cijena prije Rostropovičeva odustajanja kretala oko 300 eura, mogle su se dobiti i za dva dolara. Nisu je popratili čak ni ruski mediji, naglašava sopranistica.

"Nakon svega, Vedernikov je u intervjuu pokušao ocrniti Rostropoviča, rekavši 'da si on može dopustiti naprasno otkazivanje premijere, ali Boljšoj teatar ne može'. Da se takvo nešto dogodi čovjeku koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda po broju ordena i nagrada koje je u životu dobio, zaista je grozno. No tijekom cijele afere Rostropovič je ipak imao podršku ruske javnosti koja mu je vjerovala", govori Lana Kos.

Kada je vidjela da peti dan prije premijere na probama njezinu ulogu pjeva sopranistica iz treće postave Katja Šerbačenko, nepozvana je ušla u ured ravnatelja Vedernikova te pitala što se događa. On joj je priopćio da "Rostropovič ima već 78 godina, da mu ruka više ne pokazuje dobro te da je sa solistima zapravo sve radio krivo". U ulozi Nataše nije zadržao ni nju niti njenu alternaciju Mašu Pahar jer, tvrdi Lana Kos, nije želio da nastupe Rostropovičeve odabranice. Doduše, ponudio joj je ulogu Tatjane u operi "Evgenij Onjegin" Čajkovskoga te je pozvao da u veljači dođe u Moskvu kako bi "njih dvoje tu ulogu pripremili kako spada". No to je, za sada, nimalo ne privlači iako bi nastup u Boljšoj teatru, u njenim godinama, bio velik uspjeh: "Nastupiti u toj kući, u ulozi Tatjane, san je svake sopranistice jer je 'Jevgenij Onjegin' u glazbenoj literaturi strašno velika stvar. Da ne spominjem da bi se s tom operom gostovalo i u londonskom Covent Gardenu. Međutim, čim se sjetim njegove fizionomije, prođu me trnci. Pristati na taj angažman trenutačno bi mi bilo kao nekome polizati cipele."
No bez obzira na uložen trud i novac, te tugu što je propao sigurno jedan od najvažnijih trenutaka njezine karijere, Lana Kos, koja je među ostalim zbog te opere morala otkazati i sve angažmane u 2005., na sve gleda isključivo kao na dobitak. Znanje koje je stekla radom s tim svjetski poznatim glazbenikom golemo je, kaže, i ostaje joj za cijeli život. Jedino joj je žao zbog bake Olge koja joj je ogromna podrška i koja, osim što je cijeli život željela vidjeti Moskvu, ne može prežaliti propuštenu priliku da vidi unuku u glavnoj ulozi opere Boljšoj teatra.

Na audiciju Mstislava Rostropoviča Lana Kos došla je zahvaljujući svom mentoru, Gruzijcu Paati Burchuladzeu, trenutačno jednom od najcjenjenijih svjetskih basova, kojeg je upoznala za njegova gostovanja u HNK prije tri godine. Nakon premijere mu je, sjeća se, došla čestitati. Predstavila se, rekavši da je 17-godišnja studentica koja je netom prije toga debitirala u HNK u Mozartovoj operi "Čarobna frula", u ulozi Kraljice noći, zahtjevnoj za njezine godine, te ga pitala bi li joj mogao preporučiti kakvog dobrog profesora pjevanja.

"Malo se zbunio te mi odgovorio da odličnom profesoricom smatra Ukrajinku Ludmilu Ivanovu, pijanisticu koju je obožavao slavni dirigent Herbert von Karajan, ali da ona već 25 godina radi samo za njega. Međutim, na moje iznenađenje je rekao da nakon Zagreba oboje odlaze u München gdje će biti 10 dana te da će me Ludmila Ivanova, ako dođem, poslušati. Posjetila sam ih, ona me poslušala i predložila da ostanem u Münchenu. U tih 10 dana moj se glas potpuno promijenio, a njima sam se toliko svidjela da me ona odlučila i dalje podučavati. S Paatom sam čak poslije nastupala na koncertu u belgijskoj državnoj operi. Povezali su me i s mojim sadašnjim menadžerima, Britancem Markom Hildrowom te Talijankom Tali Calderom, u čijoj je agenciji Stage room i Placido Domingo." Kao djevojčica, Lana Kos o pjevanju nije niti razmišljala. Dapače, željela je biti glumica. "Kada je trebalo upisati srednju školu, shvatila sam da ne postoji glumačka gimnazija te da moram završiti neku srednju kako bih pristupila Akademiji. I dok su se moji veselili kako ću biti turistički vodič ili nešto 'normalno' poput toga, čula sam da u Varaždinu postoji glazbena škola i smjer solo pjevanje. No primali su samo jednog učenika godišnje.

Ipak sam otišla na prijemni sa svojih tadašnjih 45 kila i žiri me jednoglasno primio. Nakon prvog tjedna sam shvatila da u operi imam sve: i glumu i pjevanje i ples i kostime. Imala sam sjajnu profesoricu Dariju Hreljanović, s kojom dandanas radim, i koja mi je u trećem srednje rekla da u toj školi više nemam što raditi te da izravno upišem Akademiju. Zamolila je varaždinskog dirigenta Vladimira Kranjčevića, tadašnjeg ravnatelja Opere u zagrebačkom HNK, da me posluša i on me odlučio angažirati za ulogu Kraljice noći u Mozartovoj 'Čarobnoj fruli' u Zagrebu", prisjeća se sopranistica koja je u zagrebačkom HNK debitirala već u 17. godini. Nakon toga pozvana je da upiše Muzičku akademiju u Zagrebu bez mature. Na prijemnom je, sjeća se, članica žirija Ljiljana Molnar-Talajić, slavna sopranistica, rekla sljedeće: "Ovoj maloj treba odmah diplomu napisati!" Poslije ju je, kaže, u šali prozvala "zvijer iz Varaždina".

Lana Kos trenutačno je studentica druge godine zagrebačke Muzičke akademije gdje studira solo pjevanje u klasi Lidije Horvat-Dunjko. Česti angažmani, poput predstojećih u državnim operama Izraela i Čilea, onemogućavaju joj redovno pohađanje predavanja, zbog čega je vrlo zahvalna profesorici Lidiji Horvat Dunjko te dekanu akademije Frani Paraću na razumijevanju jer je ipak "student koji se na faksu do sada pojavio samo nekoliko puta". Iako diploma Muzičke akademije, kaže, često ne igra presudnu ulogu u profesionalnoj karijeri, ističući kako Pavarotti ne zna ni čitati note, fakultet svakako planira završiti. Sljedeći joj je korak, osim Tel Aviva i Santiaga, angažman u Bavarskoj državnoj operi u Münchenu, gdje namjerava provesti godinu dana.