Ivo PukanićPred Ivom Sanaderom je nekoliko presudnih mjeseci, od kojih će ovisiti hoće li zadržati vlast i nakon sljedećih parlamentarnih izbora koji bi se trebali održati ujesen 2007. Nakon velikog pada popularnosti HDZ-a zbog aktivne uloge hrvatskih vlasti u uhićenju Ante Gotovine, ove godine vladajuća stranka teško može išta važnije učiniti da povrati nekadašnju poziciju među svojim glasačima. Sanader je krenuo pogrešnim putem i u Splitu počeo radikalizirati svoje pozicije i napadati HSP ne bi li tako vratio prijašnji rejting. Onaj tko mu je to savjetovao, teško griješi jer time ide na ruku HSP-u koji nema nikakve potrebe za natjecanjem s HDZ-om u radikalnim stajalištima. Vladajuća stranka i Sanader samo će se bespotrebno trošiti na takve gluposti, a učinak neće biti nikakav. Sanader ima veliku šansu da ostane na vlasti samo uz jedan uvjet - mora do sljedećih izbora osjetno povećati standard stanovništva. Stoga bi se trebao okaniti onih koji mu preporučuju bespotrebno politiziranje i okrenuti se onima koji imaju ideje oko hitnog poboljšanja gospodarstva i sve većeg ulaza zdravog investicijskog stranog kapitala u Hrvatsku.

Da bi se taj proces mogao nesmetano odvijati, usporedno trebaju teći i reforme. Sanaderu je jasno da do 1. travnja ove godine reforma zdravstva mora biti u visokoj fazi realizacije. Bez toga MMF neće potpisati novi stand by ugovor, a bez njega kreditni rejting Hrvatske pada, rastu kamate i nastaje klima nepovjerenja međunarodnih novčarskih institucija u Hrvatsku. Tim potezom znatno bi bio usporen ili čak zaustavljen bilo kakav ubrzani razvojni ciklus, koji je Sanaderu potreban kao utopljeniku kisik. Drugi velik problem u kojem se treba napraviti apsolutna reforma je problem brodogradnje, koji svake godine iz proračuna izvlači golema sredstva koja bi se mogla upotrijebiti za izgradnju infrastrukture i privlačenje stranih ulagača. Ovako se taj golem novac, koji se mjeri milijardama kuna, baca u more. Svi radnici koji rade u škverovima imali bi mnogo veće koristi kad bi se taj novac upotrijebio na otvaranje novih radnih mjesta, na kojima bi imali bolje uvjete rada i bolje plaće. Ili ga treba upotrijebiti za potpunu modernizaciju brodogradilišta i dovesti ih na razinu profitabilnosti japanskih ili korejskih. Bez tog će brodogradnja i dalje biti rupa bez dna, koju se neće na radikalan način usuditi zatvoriti ni jedna vlada, u strahu od toga da joj se ne dogodi Gdanjsk.

Treći uvjet Sanaderu za uspjeh na izborima 2007. je privatizacija velikih sustava kao što su HEP, Ina, Croatia osiguranje, dijelovi HŽ-a... U to spada i liberalizacija oko izdavanja dozvola za gradnju velikih, luksuznih resorta na Jadranu, koji bi mogli raditi cijele godine. Da bi se to napravilo, treba regulirati odnose države i lokalne zajednice oko zemljišta na priobalju. Ti zamršeni odnosi koče bilo kakav jači razvoj turizma, kao što su svojedobno vlasnički odnosi kočili izgradnju autoceste. Kad je Čačić uz pomoć Račana uspio slomiti one koji su sprječavali promjenu zakona, autocesta je bila napravljena za tri godine. Bez promjene zakona, mrljanje oko autoceste prema Jadranu trajalo bi sljedećih četrdeset godina.

Tako se sada Sanader mora odlučno obračunati sa svima koji se protive reformama zbog kojekakvih interesa ili možda neznanja i neshvaćanja političkog trenutka. Što prije premijer slomi takve, prije će krenuti u reforme, a samim tim će ih prije i završiti. Sanader mora ove godine ako ne završiti, onda barem privesti kraju sve te reforme, kako bi one pokazale rezultate već u drugoj polovini izborne 2007. Ako reforme uspiju, a samim tim obični ljudi i njihove obitelji počnu živjeti bolje, Sanader će brzo ne samo vratiti birače nego i pridobiti nove. Stoga mu nema druge nego odmah krenuti "ognjem i mačem" u provođenje reformi jer u suprotnom više za to neće imati prilike. On za to ima energije i snage. No to nije dovoljno jer je pitanje ima li on za to spremne suradnike koji to hoće, mogu i iskreno žele učiniti?