Nacionalov novinar Dean Sinovčić i Eric Bana u hotelu 'Bayerische Hof' u središtu MunchenaEric Bana (37), pravim imenom Eric Banadinović, australski glumac hrvatskog podrijetla, iznimno je ponosan na glavnu ulogu u posljednjem filmu redatelja Stevena Spielberga "München". Njegova slika nalazi se na plakatu za film i kada smo ga u petak intervjuirali i fotografirali u hotelu "Bayerische Hof"u Münchenu, rekao je: "Pogledajte plakat, do sada se na plakatima za Spielbergove filmove nikada nije nalazio niti jedan glumac. Ovo je prvi put." Film "München" opisuje događaje iz 1972., kada su članovi palestinske terorističke skupine Crni rujan ubili 11 izraelskih sportaša tijekom Olimpijskih igara u Münchenu. U filmu Eric Bana glumi Avnera, vođu tajne skupine kojoj je cilj ubiti članove terorističke grupe krive za pokolj u Münchenu, a uz njega su u timu Robert (Mathieu Kassovitz), stručnjak za bombe, Carl (Ciarán Hinds) koji čisti tragove nakon ubojstva, Steve (Daniel Craig) koji je egzekutor i Hans (Hanns Zischler), stručnjak za falsificiranje dokumenata. Film je već nominiran za Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma i najboljeg scenarija, a u hrvatskim kinima počet će se prikazivati 26. siječnja.

Eric Bana odrastao je u predgrađu Melbournea uz svog oca Ivana, koji je radio u kompaniji koja se bavila proizvodnjom traktora, majku Eleanor, Njemicu koja je radila kao frizerka, i brata Anthonyja koji je tri godine stariji od njega. Iako je bio opsjednut automobilima, potkraj srednje škole počeo se zanimati za glumu. Nastupao je kao stand-up komičar, a od 1993 do 1997. glumio je u australskoj komičnoj seriji "Full Frontal" nakon čega se definitivno odlučio za glumu. Ključna uloga za njegovu karijeru bila je ona u filmu "Chopper" 2000., za koju se udebljao 25 kilograma, a koja mu je iste godine donijela nagradu za najboljega australskoga glumca. Taj film bio je dovoljan da ga primijete u Hollywoodu nakon čega su slijedile uloge u hitovima "Pad Crnog jastreba", "Hulk", "Troja" i sada "München".

Iako spada među najbolje hollywoodske glumce, Bana i dalje živi u Melbourneu sa suprugom Rebeccom Gleeson s kojom ima dvoje djece, sedmogodišnjeg Klausa i trogodišnju Sophiju. Ponešto govori hrvatski pa nam je tako po završetku intervjua i fotografiranja na hrvatskom rekao: "Idem sada. Ja sam gladan."

NACIONAL: Steven Spielberg nedavno je rekao kako Avner, lik koji glumite u filmu "München", ujedno predstavlja i njegovo mišljenje o izraelsko-palestinskom sukobu. Je li vas Spielberg na to upozorio tijekom snimanja?

- Ne, nikada nismo razgovarali na taj način. Nisam ni znao da je Spielberg to rekao, ali mi zvuči vrlo zanimljivo. Na snimanju nismo imali vremena za razgovore o porukama koje ovaj film treba poslati. Neke od njih nametale su se same od sebe tijekom čitanja scenarija. Međutim, nikada nisam ulazio u velike filozofske rasprave sa Spielbergom. Spielberg je sjajan u stvaranju optimalne situacije za svakoga glumca. Tijekom jednog dana znali smo snimiti nekoliko različitih scena koje se u filmu odvijaju u različitom razdoblju. Stoga nismo imali vremena sjediti i razgovarati o temi filma, bili smo skoncentrirani na ono što trebamo napraviti toga dana.

NACIONAL: Koje je vaše mišljenje o ubijanju iz osvete, što vaš lik Avner radi u filmu?

- To je vrlo izazovno pitanje koje se nameće u ovom filmu. Ako vi sada ustanete i udarite me, ja ću vam uzvratiti istom mjerom. Vrlo je teško drukčije reagirati u tom trenutku, izbjeći uvlačenje u takvu reakciju. Ako bih vam rekao kako ne bih reagirao istom mjerom, morao bih vam ponuditi kompliciran odgovor. Teško je osuđivati ljudske reakcije na nasilje jer se razlozi razlikuju od čovjeka do čovjeka. Da se vratimo u 1972., kada se dogodio pokolj u Münchenu, ja ne bih mogao zamisliti da Izrael ne bi reagirao na taj napad. Zato ne mogu osuđivati reakciju Izraela.

NACIONAL: Tijekom snimanja razgovarali ste s Yuvalom Avivom, na temelju kojeg je stvoren lik Avnera. Što ste saznali od njega?

- To je bio vrlo zanimljiv razgovor. Bio je vrlo otvoren prema meni, mnogo mi je pomogao. Teško je glumiti lik koji je temeljen na stvarnoj osobi, a kada upoznate tu osobu shvatite da nema velike sličnosti s likom koji glumite. Pokušao sam uloviti neke detalje, dijelove nekih anegdota koje mi je pričao, osjećaje i razmišljanja koje mi je prenio. Nisam vjerovao da u tom razgovoru mogu doći do nekih informacija, zato sam svaku povijesnu činjenicu ili svaki njegov ideal primao s velikom zahvalnošću. Pomogao mi je da shvatim tadašnje stanje, ali još više da shvatim ljudsku stranu lika koji glumim. Drukčije se odnosite prema liku kada čitate njegov opis u knjizi ili scenariju, a drukčije kada ga uživo upoznate.

NACIONAL: U Americi su se pojavile tvrdnje kako neki događaji iz filma nisu autentični. Što su u filmu činjenice a što fikcija?

- Mislim da je cilj svakog filma zabaviti gledateljstvo, ali pri tome svaki film mora imati određenu dozu odgovornosti. Nekoliko je činjenica u ovom filmu koje su neupitne. Činjenica je da su 1972. na Olimpijskim igrama napadnuti izraelski sportaši, da je Izrael reagirao i da je nekolicina terorista ubijena. Jesu li dva ili četiri agenta lovila teroriste, jesu li se vozili u bijelom ili žutom taksiju, jesu li bacili bombu ili su pucali, nije toliko bitno za temu filma i za pitanja koja on postavlja. Kritike koje su objavljene mogle su se očekivati, ali one ne štete filmu.

NACIONAL: Vaša majka je Njemica a otac Hrvat. Koliko vam je europsko podrijetlo pomoglo na snimanju ovog filma jer u njemu, primjerice, govorite nekoliko rečenica na njemačkom?

- Uvijek sam svoje europsko podrijetlo smatrao prednošću. Ljudi me teško mogu negdje smjestiti, odrediti mi nacionalnost. Prednost je i to što sam odgajan u europskom duhu i što poznajem europsku kulturu. U filmu se u nekim scenama čuje moj izraelski i njemački akcent jer moje uho lakše upija te zvukove kao rezultat mog podrijetla. Moja majka je iz okolice Manheima, njezino rodno mjesto posjetio sam prije desetak godina. Moj otac je iz okolice Zagreba. Kada su bili mladi, oboje su se preselili u Australiju gdje smo rođeni moj brat i ja. Mi smo klasična obitelj iz Melbournea, europski roditelji i djeca rođena u Australiji.

NACIONAL: Je li se vaše mišljenje o izraelsko-palestinskom sukobu mijenjalo tijekom snimanja filma?

- Postao sam još depresivniji glede tog sukoba. Odrastajući u Australiji, u školi nisam mnogo učio o povijesti i politici Bliskog istoka. Kada sam prije dvije i pol godine izabran za ulogu u ovom filmu, odmah sam shvatio da se moram educirati o događajima na tom području. Sada ne mogu reći da sam stručnjak za to područje, ali sigurno znam više nego prije. Što sam više učio i saznavao, to sam bio sve više zbunjen kompleksnošću tog područja. Moja znanja su sve veća, kao i moja frustracija događajima na Bliskom istoku.

NACIONAL: S obzirom na to da govorimo i o vjerskom sukobu, jeste li vi praktičan vjernik?

- Ja sam katolik, ali ne disciplinirani katolik. Ne odlazim baš u crkvu, kao i moja obitelj.

NACIONAL: Znači li to da nikada ne biste ratovali zbog svoje vjere?
- Prije bih ratovao za svoju zemlju nego za svoju vjeru. Ili za nogometnu momčad za koju navijam.

NACIONAL: Jeste li tijekom snimanja filma razgovarali s Danielom Craigom, koji također glumi u "Münchenu", o tome tko će dobiti ulogu Jamesa Bonda?

- U vrijeme snimanja filma Daniel Craig morao je odlučiti hoće li prihvatiti ulogu Jamesa Bonda ili ne pa smo o tome i razgovarali. Rekao sam mu da mora prihvatiti ponuđeno jer može biti sjajan James Bond. Što se tiče spominjanja mojeg imena u vezi s tom ulogom, to bili tračevi, ali me nitko nije želio slušati. Moja agentica u nekoliko je navrata izjavila nekolicini novinskih agencija kako nikada nisam razgovarao o toj ulozi, niti sam je ikada želio. No što smo više govorili, to su me novine više spominjale kao novog Jamesa Bonda.

NACIONAL: Steven Spielberg odabrao vas je za svoj film nakon što vas je vidio u filmu "Hulk", što je pomalo čudno jer "Hulk" nije bio najbolje primljen.

- Reakcije na film bile su različite, iako je film u Americi zaradio 150 milijuna dolara. Vjerujem da će za 10 godina ljudi drukčije gledati na taj film. Nisam razgovarao sa Spielbergom o tome što je to vidio u meni dok je gledao "Hulka", nisam to ni želio znati. Koliko znam, Spielberg je pogledao sve moje filmove i najviše mu se svidio "Hulk", ali ne znam zašto. Nisam mu htio postavljati previše pitanja kako se ne bi predomislio.

NACIONAL: Vi ste trenutačno jedan od najpoznatijih i najbolje plaćenih glumaca na svijetu. Kako to da se i dalje ne želite preseliti iz Australije u Los Angeles?

- Možda bih se trebao preseliti na Maltu, tamo sam snimao većinu svojih filmova. Selidba u Los Angeles ne bi bila praktična. Ionako se u ondje danas ne snima previše filmova. Sviđa mi se Los Angeles i još nekoliko svjetskih gradova, ali dom je dom. Moj sljedeći film snima se u Sydneyju. Selidba ne bi bila tako jednostavna jer jako volim svoj dom i ne bih ga mijenjao ni za što na svijetu.

NACIONAL: Nakon filma "Chopper" 2000. godine vrlo ste brzo postali svjetska zvijezda. Koliko ste se vi i vaš život promijenili?

- Ne previše. Promijenilo se to što sada mogu birati uloge, što mi nude jako dobre scenarije, i u tom smislu mi je slava pomogla. Međutim, u mom svakodnevnom životu ništa se nije promijenilo. Vjerojatno bi se moj privatni život promijenio kada bih se odselio u Los Angeles, postalo bi mi mnogo teže. U Mebourneu živim jednostavnim životom kao i moja obitelj, supruga i dvoje djece.

NACIONAL: Jesu li vaša djeca svjesna da im je otac slavan glumac?

- Još su mala, ali na neki način svjesna su toga. U svakom slučaju znaju da sam glumac. Moja je sreća da su njihovi prijatelji iz vrtića i škole također djeca poznatih osoba, igrača kriketa i nogometa koji mnogim ljudima u Melbourneu znače više nego ja. Sport je ipak najveća ljubav u Australaca.

NACIONAL: Velik ste ljubitelj automobila. Nastupate li još uvijek na autoutrkama? Je li istina da ste svoj prvi automobil kupili sa 15 godina?

- Istina je da sam prvi automobil kupio sa 15 godina i da još uvijek nastupam na autoutrkama. Moj prvi automobil napravljen je u Australiji 1973. i službeni mu je naziv XB Falcom coupé. Vrlo je sličan automobilu koji se pojavljuje u prvom dijelu filma "Pobješnjeli Max". Vrlo je velik, a ima samo dvoja vrata. Od kada sam ga kupio, rekonstruirao sam ga tri puta, a upravo se spremam za četvrtu rekonstrukciju. To je moj automobil za rally vožnje koje vozim po Australiji. Imam i automobil za kružne utrke. To je Porsche 911, 3.3 turbo. Automobilizam je oduvijek bio moja prva ljubav i strast, nakon toga slijedi nogomet.

NACIONAL: Otkud vam sa 15 godina novac za kupnju automobila?

- Već tada sam imao tri povremena posla. Uvijek sam bio opsjednut automobilima.

NACIONAL: Imate li problema s ograničenjem brzine u Australiji?

- Da, jer je u Australiji brzina ograničena na smiješnih 100 kilometara na sat. Od Melbournea do Sydneyja vam automobilom, uz takvo ograničenja, vožnja traje 10 sati pa ljudi znaju zaspati za upravljačem jer je vožnja dosadno spora. Mene to frustrira.

NACIONAL: Zbog ljubavi prema automobilima željeli ste, kao srednjoškolac, jednog dana postati automehaničar. Kada ste promijenili mišljenje?

- Jednog dana otac mi je rekao "nemoj svoj hobi shvatiti kao posao, hobi uvijek treba ostati hobi". Bilo mi je teško jer sam tada bio u dilemi hoću li biti automehaničar ili vozač autoutrka. Nisam znao što bih još mogao raditi iako me gluma već tada zanimala. Međutim, kada odrastaš u predgrađu Melbournea, onda ti gluma i glumačka karijera izgleda kao nešto jako daleko i nezamislivo. Zato sam jako sretan što sam uspio u glumačkom poslu. Da nisam uspio kao glumac, sigurno bih radio nešto oko automobila.

NACIONAL: U filmu "München" ste agent-ubojica, u filmu "Pad Crnog jastreba" ste vojnik, ali, koliko čujem, veliki ste protivnik oružja.

- Nikada nisam imao problema ni s oružjem ni s nasiljem ako su korišteni na način na koji sam ih ja koristio u svojim filmovima. Imam problema kada vidim da se oružje fetišizira u filmovima prepunim nasilja, kada se prikazuje upotreba oružja bez ikakvog razloga. Nemam problema ni s oružjem na filmu, svaki put sam prije toga bio za to dobro istreniran. Odrastajući u Australiji nisam bio okružen oružjem, to mi nije bilo nešto blisko, i nikada nisam shvaćao korištenje oružja kao normalnu pojavu.

NACIONAL: Ovog ljeta Hrvatska će igrati protiv Australije na Svjetskom prvenstvu u nogometu. Što predviđate?

- Budite jako oprezni. Za nas Australce velika je stvar to što smo se plasirali na Svjetsko prvenstvo, prvi put nakon 28 godina. Posljednje dvije godine mnogo se toga promijenilo u australskom nogometu, liga je kvalitetnija, nogometni savez je napredovao i javnost se sve više zanima za nogomet. Nogomet se brzo razvija u Australiji, i to u pravom smjeru.

NACIONAL: Hoćete li se kod kuće sukobiti sa svojim ocem koji će navijati za Hrvatsku?

- Ne, jer će i on navijati za Australiju i obojica ćemo se nadati da će ona pobijediti Hrvatsku. Mislite li da Australija može pobijediti Hrvatsku? Ne vjerujete u to? Iskreno, znam da će biti jako teško.