Dolazak Helikoptera"Planina traži poštovanje pravila. I tu nema kompromisa. Kada ih se zaboravimo pridržavati, planina uzima danak. Među nama više nisu Zoran, Miro i Ivo", rekao je jedan od dvojice preživjelih planinara, 51-godišnji prevoditelj iz Splita Rade Kečmet koji se, srećom, uspio vratiti s Velebita, s izleta koji je trebao biti lijep zimski uspon, a završio je s tragičnim posljedicama. Zoran Skračić, 46-godišnji inženjer prometa, Miro Duplančić, 50-godišnji umirovljenik, i Ivo Milun, 56-godišnji ekonomist, bili su iskusni planinari. Stradali su u subotu, 14. siječnja, na Sv. Brdu na Velebitu, mjestu gdje su se prema narodnim legendama događala ukazanja.

Zahvaljujući Tamari, kćeri, i Nataši Skračić, supruzi pokojnog Zorana Skračića, isto tako planinarki, Nacional ekskluzivno objavljuje zadnje fotografije koje je svojim fotoaparatom snimio njihov otac i suprug. "Svitanje nad Velebitom zadnja je tatina fotografija, snimljena te kobne subote u 8.34 minute. Još se vidi Mjesec, koji ih je te noći tako snažno obasjavao", kazala je 16-godišnja Tamara, učenica Pomorske škole, kojoj je otac usadio ljubav prema planini. Neposredno prije uspona svi su se međusobno fotografirali, i to pred skloništem na Vlaškom gradu. "I moja mama voli planinariti, pa smo svi zajedno, njih dvoje, brat Romald i ja, često bili na Kozjaku, Mosoru, po Gorskom kotaru. Otac je volio Velebit, ali i Bjelolasicu, Risnjak. Podržavao nas je u toj ljubavi za prirodu", rekla je Tamara Skračić.

Pet planinara Planinarskog društva "Split" krenulo je kombijem iz Splita u petak ujutro, 13. siječnja. Njihovo odredište bilo je NP Paklenica. Zoran Skračić, Miro Duplančić, Ivo Milun, Rade Kečkemet i drugi preživjeli Mladen Kulišić, zaposlenik Splitske banke, u petak u 10 sati započeli su uspon prema planinarskom domu Paklenica i prema Vlaškom gradu, na kojem je planinarsko sklonište.

Doktorica nad unesrećenima "Bilo je lijepo vrijeme, poznavali smo taj dio Velebita, svi smo već prije bili tu. Priželjkivali smo ugodan zimski izlet", kazao je Rade Kečkemet. Ali planinari nisu znali kakve vremenske prilike vladaju na planini, da se vjetar naglo pojačao. U rano poslijepodne stigli su do skloništa u Vlaškom gradu, zapalili vatru, prikupili snijeg za vodu i večerali. "Noć je bila čarobna. Puni Mjesec je sjao", prisjeća se Kečkemet. "Zoran je supruzi Nataši poslao romantičnu poruku. Šalili smo se da bismo možda odmah mogli početi s noćnim usponom, toliko se dobro vidjelo." Ipak, sutradan ujutro, u subotu 14. siječnja, u 7.30 sati nisu svi bili spremni za uspon. Zbog grčeva u nogama koje je osjetio prethodnog dana Rade Kečkemet, koji posljednjih osam godina planinari sa svojim prijateljima, odustao je od uspona. "Svi su oni bili mnogo iskusniji planinari od mene, pogotovo u zimskim uvjetima", ističe Kečkemet.

Četvorka je krenula u koloni. Prvi je prema Sv. brdu pošao Mladen Kulišić, a Skračić, Duplančić i Milun za njim. U neko doba Kulišić je primijetio da jednog od planinara u koloni nema. Signalizaciju ostale dvojice shvatio je kao znak da je sve u redu. Neko vrijeme je čekao, a potom nastavio uspon. Došao je do vrha i vratio se sam natrag u sklonište. U taj čas javili su mu se ljudi iz Gorske službe spašavanja koji su već dobili dojavu za pomoć, nakon Skračićeva SMS-a. Pitali su ga o čemu je riječ. Tako je počela velika borba za spašavanje triju ljudskih života u bjelini Sv. brda i divljoj ljepoti Velebita.
Što se zapravo dogodilo može se samo pretpostaviti. Jedan od trojke koja je zaostala za Kulišićem, najvjerojatnije Miro Duplančić, na vrlo teškom terenu, na zaleđenom snijegu, uz jaku buru koja je nemilosrdno puhala, okliznuo se i otkotrljao niz veliku strminu. "Kada sada o tome razmišljam, jedini zaključak je da su mu Milun i Skračić pohitali u pomoć. Bio je dovoljan trenutak dekoncentracije, htjeli su pomoći Miri, ali sebe nisu osigurali. Prvo pravilo u pružanju pomoći je osigurati sebe, pa tek onda pomoći unesrećenom. Uz golemo ubrzanje, klizili su niz zaleđenu padinu. Na dnu padine čekala ih je gusta borova šuma. Taj sudar bio je strašan i koban", smatra Rade Kečkemet.

"Sva trojica bili su iskusni planinari. Ali prevarila ih je podloga na Velebitu. Snijeg je pao i omekšao, a onda se zbog bure i niske temperature zaledio. Sva trojica su se otklizala i strašnom brzinom zabila u bukovu šumu", kazao je iskusni alpinist Stipe Božić, pročelnik Gorske službe spašavanja Split. Božić i Vinko Prizmić, pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja, vodili su složenu akciju potrage i pokušaja spašavanja unesrećenih planinara. "Nisu imali svu potrebnu opremu kojom bi se zakvačili za led i zaustavili klizanje u smrt", rekao je Prizmić.

Podizanje tijela unesrecenih Pripadnici Gorske službe imali su u Makarskoj te subote pokaznu vježbu. Nakon poziva u pomoć aktiviran je uhodani mehanizam spašavanja. Iz baze Divulje uzletio je helikopter HRZ-a kojim je upravljao iskusni pilot Ferenc Leš, koji je s članovima Gorske službe sudjelovao u stotinjak spasilačkih akcija. U Makarskoj je u helikopter uskočilo deset pripadnika Gorske službe. Uz Božića i Prizmića, tu su bili i dr. Ivana Buklijaš, pročelnik Komisije za spašavanje Srđan Vrsalović i letač spašavatelj Joško Božić, sin Stipe Božića. Po velikom vjetru helikopter je spasitelje izbacio na Vlaškom gradu, na 1400 metara nadmorske visine, ispod kojega je smješteno sklonište u kojem su petorica planinara prespavali protekle noći. Pripadnici Gorske službe odmah su se u subotu poslijepodne dali u potragu. I pronašli su tijelo Mire Duplančića. Duplančić je vjerojatno umro ubrzo nakon nesreće, jer su ozljede glave, lomovi ekstremiteta i tijela od udarca bili pogubni. No te večeri nisu uspjeli pronaći Ivu Miluna i Zorana Skračića.

Nažalost, tražili su ih na pogrešnome mjestu. Zapravo, spasioci su od njih bili udaljeni samo 40-ak metara, ali ih zbog teških uvjete na terenu nisu mogli primjetiti. "Da je ijedan od njih bio živ, reagirao bi", kazao je Stipe Božić. Fotografije potrage i izvlačenja tijela poginulih planinara dobili smo od HGSS-a, a fotografije planinara s nekih prijašnjih ekspedicija i uspona od Salvatorea Milana, člana uprave Planinarskog društva "Split".

Očito, Zoran Skračić je nakon nesreće još neko vrijeme bio živ. Imao je slomljene obje potkoljenice, ali se pokušavao utopliti i zaštititi. No alufolija kojom se pokušavao zagrnuti, a planinari je nose za prvu pomoć, nije pomogla. Skračić je umro od posljedica pothlađivanja. "Planinarstvo je strast i sport kao svi drugi. Priroda u kojoj smo uživali uzima uvijek svoje žrtve. Svi planinari, a posebno mi iz Planinarskog društva \'Split\' i Planinarskog društva \'Mosor\', sjećat ćemo se trojice odličnih prijatelja i zaljubljenika u Velebit", kazao je Rade Kečkemet.

Poslijedna snimka Zorana Skračića, 46-godišnjeg inžinjera prometa koji je stradao na Svetom brdu u subotu, 14 siječnja