Objavljeno u Nacionalu br. 532, 2006-01-23

Autor: Eduard Šoštarić

SAD PREKINUO SLOVENSKO ŠVERCANJE U NATO-u

Panika u Sloveniji

Odluka o slanju četvorice dočasnika u Irak potresa politički život Slovenije: vlada Janeza Janše pridobila je naklonost američkih saveznika, ali i prezir oporbe i javnosti

Bivši premijer Anton Rop ustvrdio je kako je takvo obrazloženje suludo i besmisleno: 'Sadašnja vlada donijela je političku odluku o odlasku vojnika u Irak i zato se ne treba izgovarati na bivšu vladu koja nikad takvu odluku nije donijela niti se o njoj ikad raspravljalo u vladiBivši premijer Anton Rop ustvrdio je kako je takvo obrazloženje suludo i besmisleno: 'Sadašnja vlada donijela je političku odluku o odlasku vojnika u Irak i zato se ne treba izgovarati na bivšu vladu koja nikad takvu odluku nije donijela niti se o njoj ikad raspravljalo u vladiOdluka slovenske vlade da u roku od dva mjeseca u Irak pošalje četvoricu dočasnika slovenske vojske već desetak dana potresa politički i javni život Slovenije. Odlazak nekolicine slovenskih vojnika u Irak, i to ne u bojnu misiju nego u školski centar, postalo je prvorazredno političko pitanje, a na udaru slovenske opozicije predvođene bivšim premijerom Antonom Ropom i bivšim ministrom obrane Andrejem Grizoldom, istaknutih intelektualaca i mladeži, našli su se sadašnji premijer Janez Janša, ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel i ministar obrane Karl Erjavec, jer nisu tražili ničije mišljenje.
Pripadnici slovenskih nevladinih udruga, stranaka mladih Slovenije i Aktivne Slovenije Rupelu su kupili jednosmjernu kartu za Bagdad, a spremaju se masovni prosvjedi diljem Slovenije, slični onima kad se slovenska javnost usprotivila američkom napadu na Irak. Bivši premijer Anton Rop smatra kako se odlaskom slovenskih vojnika u Irak plaća predizborna kampanja Slovenske demokratske stranke premijera Janeza Janše, a slanje vojnika u Irak smatra uspjehom američkog veleposlanstva u Ljubljani.

Protivnici odluke prozivaju sadašnju vladu da je slanjem slovenskih vojnika u Irak Slovenija postala dijelom okupacijskih sila pod američkom zastavom u trenutku kad stanje u Iraku nije ni izdaleka stabilno, kad čak desetak zemalja članica NATO-a uopće nema ambicije da se miješa u irački problem i kad one najsnažnije izlaze ili se spremaju još ove godine otići iz Iraka sa svojim vojnicima.

Razloga protiv slanja slovenskih vojnika ima više, smatraju u slovenskoj oporbi i javnosti. Osim što se tako ugrožavaju njihovi životi jer odlaze u najnesigurniju državu na svijetu, negativne će biti i reakcije iz arapskog svijeta nesklonog SAD-u pa bi zbog svoje simboličke, ali izrazito snažne političke odluke Slovenija mogla doživjeti teroristički udar i na svom području ili napad na slovensko veleposlanstvo bilo gdje u svijetu, otmice slovenskih državljana ili nešto slično.
Država čije oružane snage nemaju vlastito borbeno zrakoplovstvo, vježbališta za protuzračnu obranu ili poligone za obuku tenkovskih postrojbi, pa su primorani odlaziti na Cipar i u susjednu Mađarsku, odlučila je, za razliku od Francuske, Njemačke, Španjolske i drugih puno snažnijih i moćnijih članica NATO-a, poslati vojnike u iračku ratnu avanturu. Sve je očitije da je SAD, razočaran dosadašnjim vojnim angažmanom Slovenije i preuzimanjem obveza koje proizlaze iz članstva u NATO-u, odlučio pritisnuti slovenski državni vrh. Slovenija je, za razliku od ostalih novoprimljenih članica Litve, Estonije, Bugarske, Rumunjske i Slovačke, i službeno neko vrijeme bila izvan antiterorističke koalicije sve dok SAD nije pritisnuo slovensku vladu da pošalje vojnike u Afganistan.

Pasivnost, nedosljednost i kalkuliranje slovenske vanjske politike oko sudjelovanja slovenskih vojnika u mirovnim misijama u Afganistanu i Iraku tolerirali su se do trenutka kad je Slovenija pozvana da pristupi u punopravno članstvo NATO-a. Tada je nastupio zaokret u američkoj politici spram Slovenije.
Odluku slovenske vlade o upućivanju slovenskih vojnih instruktora u irački centar za obuku vojnika blizu Bagdada javnosti je priopćio ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel 12. siječnja popodne. Pritom je napomenuo da sadašnja vlada samo nastavlja ispunjavati obećanja bivše vlade Antona Ropa koja se još 2003. dogovarala s danskim ministarstvom obrane o upućivanju slovenskih vojnika u Irak.

Naravno, odmah su uslijedile oštre reakcije čelnika bivše vlade. Bivši premijer Anton Rop ustvrdio je kako je takvo obrazloženje suludo i besmisleno: "Sadašnja vlada donijela je političku odluku o odlasku vojnika u Irak i zato se ne treba izgovarati na bivšu vladu koja nikad takvu odluku nije donijela niti se o njoj ikad raspravljalo u vladi. Umjesto da raspravljamo o tome je li za Sloveniju štetno i opasno slati vojni kontingent u Irak, mi raspravljamo o tome s kim se i kako dopisivalo ministarstvo obrane prije tri godine."

Rop je spomenuo kako su se za vrijeme njegova mandata osjetili pritisci na Sloveniju, osobito iz Britanije, da pošalje u Irak svoje vojnike, ali je tadašnja vlada ipak odlučila da se u Irak ne ide. Bivši ministar obrane Andrej Grizold također je odbacio bilo kakvu mogućnost da je Slovenija namjeravala poslati vojnike u Irak, "Uz svu osobnu odgovornost tvrdim kako nikada nije konkretno predloženo vojno sudjelovanje ili slanje slovenskih vojnika u Irak za vrijeme mog mandata. Prethodna vlada nikad nije donijela takvu odluku i mi ne tražimo dlaku u jajetu. Otvoreno kažimo, sadašnja je vlada posve drukčija i ona je donijela takvu političku odluku i mora preuzeti odgovornost za sve posljedice koje iz nje nastanu", ustvrdio je Grizold dan poslije odluke vlade Janeza Janše.

Kako bi pokušala opravdati očito vrlo nepopularnu odluku za većinu slovenske javnosti i izbjegla odgovoriti na brojna pitanja o okolnostima takve odluke, Janšina vlada odlučila je po svaku cijenu svaciti odgovornost na bivšu vladu.
Stoga je ministar obrane Karl Erjavec tri dana nakon objavljivanja odluke o slanju vojnika u Irak skinuo oznaku tajnosti s triju ključnih dokumenata obrambenog ministarstva koji su arhivirani još za mandata bivšeg ministra obrane Grizolda, ne bi li uvjerio javnost i medije da je sadašnja odluka samo nastavak ispunjavanja obveze koju je preuzela bivša vlada.
Radi se o sudjelovanju slovenske vojske u Iraku - informacija od 8. srpnja 2003., zatim o sudjelovanju slovenske vojske u Iraku - izvješće sa sastanka s predstavnicima ministarstva obrane Danske 2. srpnja 2003. i o sudjelovanju slovenske vojske u operaciji u Iraku, informaciji od 4. srpnja 2003. Erjavec je novinarima podijelio kopije tih dokumenata koji su trebali dokazati kako je bivša vlada htjela poslati vojnike u Irak. Rekao je da spomenuti dokumenti dokazuju da ne stoje Ropove tvrdnje kako se u svibnju 2003. s danskim kolegom Andersom Foghom Rasmussenom dogovarao samo o eventualnom sudjelovanju Slovenije u sklopu zajedničke misije EU u kojoj bi sudjelovale sve članice EU. "Dokumenti jasno kažu da se Ropova vlada dogovarala s Danskom o mogućnosti sudjelovanja ograničenog broja slovenskih vojnika u sklopu danskog kontingenta pod britanskim zapovjedništvom", rekao je ministar obrane Erjavec.

On je to potkrijepio dokumentima iz srpnja 2003. u kojima bivši ministar obrane Grizold nakon sastanka s danskim ministrom obrane obavještava premijera Ropa da je Slovenija za početak ponudila skupinu stožernih časnika te skupino dočasnika i vojnika vojne policije, ukupno desetak pripadnika. Danska je ponudu odbila smatrajući nepotrebnim slanje stožernih časnika. Grizold je predvidio da bi troškovi šestomjesečnog boravka slovenskih vojnika iznosili 135 milijuna tolara. Pri takvoj odluci o slanju Grizold je preporučio premijeru Ropu da sklopi međudržavni sporazum s Britanijom kao nositeljicom sektora na jugu Iraka, s Danskom kao nositeljicom kontingenta vojnika i s Kuvajtom tehnički sporazum kao državom za prolaz slovenskih vojnika. U povjerljivom dokumentu Grizold upozorava premijera da bi Slovenija imala status okupacijskih snaga u Iraku i da bi takvu odluku, odnosno sporazum s Britanijom trebao ratificirati slovenski parlament. Takve ili slična odluka nikad nije donesena.

Dosad je Slovenija uglavnom figurirala kao korisnik blagodati kolektivne sigurnosti po kojoj, među ostalim, Slovencima zračni prostor štite Talijani. Ulaskom u NATO tenkovi i zrakoplovstvo slovenske vojske postali su povijest, što Slovencima znatno smanjuje troškove u obrambenom proračunu i donosi veliku korist od članstva. Na moru raspolažu patrolnim brodom izraelske proizvodnje veličine manje ribarske barke. Zauzvrat, Slovenci se ponašaju prilično rezervirano i NATO-u ne nude konkretan doprinos, a to su prije svega sposobni i stalno spremni vojnici za potrebe borbenih misija. Slovenija ne raspolaže vojnicima s borbenim iskustvom, a jedina postrojba iz koje mogu crpiti kvalitetne vojnike za rizične misije jest odred za specijalno djelovanje iz Kočevske Reke.

Međutim, apsurd je da odred nema dovoljno vojnika da jedne pošalje u borbenu misiju, a dovoljan broj zadrži u Sloveniji kao elitnu postrojbu za obranu slovenskog prostora od eventualnih upada terorističkih skupina. Slovenija nema vojnog vježbališta za kvalitetnu obuku. Vojne vježbe slovenska vojska već godinama održava u Mađarskoj, Grčkoj, a pokušaja je bilo i na slunjskom poligonu u Hrvatskoj. SAD je već nekoliko puta progledao kroz prste slovenskoj nekooperativnosti: odbijanju potpisivanja Sporazuma o neizručivanju američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu, potom odbijanju američkog zahtjeva za prelet i slijetanje njihovih zrakoplova tijekom napada na Irak, kao i nespremnosti Slovenije da kupi američku opremu i naoružanje. Američka administracija ne prihvaća stajališta slovenske diplomacije da je isključivi slovenski interes stabilizacija Balkana pa bi po tome u slovenskom susjedstvu ostalo 80 posto svih slovenskih mirovnjaka. Amerikanci smatraju da su trenutačne misije na Balkanu više humanitarne i policijske naravi nego vojne, a u takvim se misijama ne stječe iskustvo potrebno NATO-ovim snagama za brze intervencije niti su to potrebe NATO-a u razdoblju koje predstoji.
Većina slovenskih političkih analitičara tvrdi da iza odluke o slanju slovenskih vojnika u Irak stoji isključivo ministar vanjskih poslova Rupel koji je, kako kažu, fasciniran američkom moći i politikom. Rupel je i za vrijeme Ropove vlade isticao potrebu za jačim angažmanom Slovenije u Iraku. Osim toga, Slovenska demokratska stranka premijera Janše članica je Međunarodnog demokratskog saveza koji okuplja konzervativne stranke, a članica je i američka Republikanska strank,a dok je vođa Saveza australski premijer koji iznova šalje australske vojnike u Irak.

U slovenskim medijima već se danima spekulira o stvarnim razlozima odluke vlade da uputi vojnike u Irak. Osim spomenutih sklonosti vodećih slovenskih političara SAD-u traže se dodatni argumenti za takvu odluku koja za Janšu i Rupela ima samo štetne posljedice na unutarnjepolitičkom planu. Prije svega, spominje se mogućnost jačeg američkog investiranja u Sloveniju koje opada zadnjih godina i pokušaj da se slovensko gospodarstvo uključi sa svojim tvrtkama na poslovima obnove Iraka. S druge strane, mnogi su ovih dana skloni tvrditi kako su najteži vanjskopolitički problemi ministra Rupela odnosi sa susjednom Hrvatskom. Rupel je svjestan kako problemi s Hrvatskom oko granica neće proći kao dio paketa tijekom pregovora Hrvatske s EU nego da službeni Bruxelles to smatra bilateralnim problemom između Slovenije i Hrvatske. U situaciji kad je arbitraža jedino moguć oblik rješavanja sporova i gdje objektivno Slovenija nema dovoljno čvrste argumente kojima bi potkrijepila svoje zahtjeve za izmjenom granica, Rupel, tvrde slovenski mediji, želi po svaku cijenu pridobiti američku političku naklonost koja bi promicala slovenske interese u međunarodnim političkim odnosima, financijskim i pravosudnim krugovima.

Vezane vijesti

'Ništa se ne mijenja u odnosima Zagreba i Ljubljane'

'Ništa se ne mijenja u odnosima Zagreba i Ljubljane'

Odnosi između Slovenije i Hrvatske su dobri i nije ih narušilo ni nedavno ponovno otvoreno pitanje Ljubljanske banke, jer se ništa ne mijenja, budući… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika