Objavljeno u Nacionalu br. 533, 2006-01-30

Autor: Dean Sinovčić

SKANDAL ZBOG TRI GEJŠE

Hollywoodski rasizam posvađao Japan i Kinu

U ekranizaciji bestselera 'Sjećanja jedne gejše' Roba Marshalla tri glavne gejše su Kineskinje, a ne Japanke: Kina je odbila prikazati film jer ne žele gledati svoje glumice kao gejše i smatraju da su prostitutke, a Japanci su optužili Hollywood da podupire zabludu kako su svi Azijci isti

Zhang Ziyi, Michelle Yeoh i Gong Li u ulogama gejši u filmu 'Sjećanja jedne gejše' zbog čega su se našple na udaru kineske, japanske i američke javnosti Zhang Ziyi, Michelle Yeoh i Gong Li u ulogama gejši u filmu 'Sjećanja jedne gejše' zbog čega su se našple na udaru kineske, japanske i američke javnosti Film "Sjećanja jedne gejše", koji se 9. veljače počinje prikazivati u hrvatskim kinima, bio je jedan od najiščekivanijih filmova krajem prošle godine. Interes je bio velik jer se radi o ekranizaciji velikog književnog hita Arthura Goldena iz 1997., redatelj je Rob Marshall koji je prije tri godine osvojio Oscara, ali i zbog toga što se vodila velika rasprava o odluci da se za uloge triju glavnih gejša u filmu odaberu kineske, a ne japanske glumice, i to Zhang Ziyi, Michelle Yeoh i Gong Li.

Japanska javnost, kao i dobar dio američkih filmskih kritičara i povjesničara, ogorčeno je reagirala na takvo iskrivljavanje stvarnosti. Optuživali su Hollywood kako na taj način podupiru kod gledatelja neznanje i razmišljanje kako su svi Azijci isti, bili Kinezi, Japanci ili neki treći. Na okruglim stolovima koji su se organizirali u Japanu istaknuti filmski autori napadali su zbog tog filma Hollywood. Svi oni isticali su rečenicu iz filma "znamo li kako gejše mogu zabaviti Amerikance" i objašnjavali kako je upravo to cilj filma, a to je zabava američke publike koja gleda priču o gejšama na filmskom platnu. Međutim, jednaka, ako ne još i veća buka podignuta je u Kini. U ovom trenutku u Kini još se nije počeo prikazivati film "Sjećanja jedne gejše" a upitno je hoće li se to i dogoditi. Naime, Državna administracija za film, radio i televiziju, vrlo utjecajno cenzorsko tijelo, odobrila je prikazivanje filma u kineskim kinima, ali je više državno tijelo odbacilo njihovu odluku. Iza svega krije se antijapansko razmišljanje, zbog čega državna kineska tijela ne dopuštaju da se njihove poznate glumice vide na filmskom platnu kao japanske gejše, koje su za Kineze bliže prostitutkama nego damama. Naime, državna vlast u Kini još uvijek ne zaboravlja događaje između 1937.i 1945. godine i rat protiv Japana. Za njih je neshvatljivo da kineske glumice glume gejše, odnosno prostitutke, koje su potkraj rata zabavljale američke vojnike, ako se zna da su japanski vojnici u Drugom svjetskom ratu zarobili i silovali na tisuće Kineskinja. Ako se zna da je u to vrijeme japanska vlast kontrolirala stvaranje gejši i na neki način institucionalizirala njihovo postojanje, za Kineze nije prihvatljivo da kineske glumice glume japanske prostitutke u službi vlasti iz Drugog svjetskog rata. Svemu tomu pridonjeli su trenutačno vrlo loši odnosi između Japana i Kine, najlošiji u posljednjih deset godina, tako da su državne vlasti u Kini film proglasile preosjetljivim i kompleksnim da bi odobrili njegovo prikazivanje. O svemu tome razgovarali smo s autorima i glumcima filma "Sjećanja jedne gejše" u New Yorku na nedavnoj svjetskoj premijeri.

"Vrlo smo se pažljivo odlučili na taj odabir. Tijekom priprema zaključili smo da redatelj Rob Marshall treba imati potpunu kreativnu slobodu pri odabiru glumica. Reakcije Japanaca na nedavnoj konferenciji za novinare bile su dobre i mislim da su shvatili da je to hollywoodski film koji pokazuje ljubav prema japanskoj kulturi. Zato smo bili vrlo optimistični", rekao nam je Douglas Wick, uz Lucy Fisher i Stevena Spielberga jedan od producenata filma. Wick je jedan od najpoznatijih hollywoodskih producenata, prije šest godina osvojio je Oscara za "Gladijatora" zajedno s Brankom Lustigom i Davidom Franzonijem i dobro zna kako treba zadovoljiti široko gledateljstvo.

Sve tri kineske glumice koliko-toliko poznate su u Americi, dok su japanske glumice potpuno nepoznate pa je jedan od mogućih razloga odabira kineskih glumica bio jednostavniji pokušaj da se dođe do nominacija za Oscara, što nam je Wick demantirao: "Najvažnije je imati dobar film jer bez dobrog filma nemate ništa. Lucy Fisher, moja partnerica i koproducentica, i ja tražili smo četiri godine pravog redatelja za ovaj film. Bilo je jako mnogo redatelja o kojima smo razmišljali i s kojima smo razgovarali o tome kako oni vide ovaj film. Radio sam na 'Gladijatoru' i znam koliko je mnogo talenta potrebno da se stvori cijeli jedan prošli svijet. Nismo htjeli kompromise, ni pri odabiru glumica ni pri odabiru redatelja. Tražili smo redatelja koji može ući u dušu gejše. Onda smo vidjeli film 'Chicago', prije nego što je osvojio bilo koju nagradu, i bili smo oduševljeni radom Roba Marshalla."

Rob Marshall nije se previše uzbuđivao oko prijepora pri odabiru glumica: "Imam jednostavan pristup izboru glumaca - najbolja glumica dobiva ulogu. To je pravilo kojeg se držim cijelog života. Tražili su glumice diljem svijeta, osobito za glavnu ulogu gejše Sayuri. Imali smo audicije u Japanu, Londonu, diljem Amerike i Kine. Uloga Sayuri vrlo je zahtjevna. Osoba koja je glumi mora biti odlična glumica, odlična plesačica, u rasponu od 15 do 35 godina, treba govoriti engleski, treba biti ljepotica i, iznad svega, mora imati taj posebni duh uloge gejše u sebi. Kao redatelj točno osjetite kad neka glumica odgovara traženoj ulozi. To sam sve prepoznao i vidio kod Zhang Ziyi koja je dobila ulogu Sayuri, ali i kod Michelle Yeoh i Gong Li, kao i kod Kena Watanabea i ostalih." I on se, kao i Wick, pozvao na konferenciju za novinare u Tokiju i na reakciju japanskih novinara: "Čekao sam na reakciju iz Japana i dan nakon završetka snimanja u Tokiju održali smo konferenciju za novinare. Sjedili smo pred stotinama novinara iz Japana, ali ni jedan od njih nije postavio pitanje o izboru kineskih glumica. Bio sam šokiran.

Mislim da je to zato što je Zhang Ziyi već glumila u japanskom filmu, ona je zvijezda u Japanu, njezinim plakatima oblijepljen je cijeli Tokio. Usporedbe radi, Australka Nicole Kidman i Englez Jude Law glume Amerikance u filmu 'Cold Mountain' a Renée Zellwegger glumi Engleskinju Bridget Jones. Bilo mi je drago što su Japanci to shvatili."
Zanimljivo, ali odabir kineskih glumica snažno je u razgovoru za Nacional branila i Kaori Momoi, 53-godišnja japanska glumačka zvijezda koja u filmu "Sjećanja jedne gejše" glumi Majku, šeficu kuće u kojoj se odgajaju gejše. "Rob Marshall dugo je tražio glumice za uloge gejši. Japanske glumice također su se kandidirale za uloge gejši, ali ih nisu dobile. Zato na pitanje 'zašto kineske glumice' mogu odgovoriti 'zašto ne'. Možda to nije najsretnije rješenje, ali tako je kako jest", rekla nam je Momoi koja je snimala sa svim značajnijim japanskim redateljima, čak je 1980. glumila u "Kagemushi" Akire Kurosawe. Pomislili smo da japanske glumice loše govore engleski, zbog čega su ispale iz konkurencije za uloge gejši, ali Momoi ne misli da je to bilo presudno: "Nije problem u znanju engleskoga, mislim da je u pitanju snaga i osobnost glumice.

Budući da je Marshall tražio upravo takve glumice, čini se da Japanke nisu dovoljno snažne. Čini mi se da je to bio glavni razlog za njegovu odluku. Ne želim reći ništa loše o japanskim glumicama nego samo da su kineske a ne japanske glumice imale u sebi ono što je redatelj tražio. Voljela bih učiti japanske glumice kako da postanu snažne. Često mi kažu da posjedujem snagu sličnu snazi kineskih glumica." Budući da u Japanu jako paze na razlike u izgledu između Japanaca i Kineza, nije nam htjela reći koliko tri kineske glumice nalikuju na Japanke nego nam je diplomatski rekla: "Izgledaju kao Azijke, a to je dobro."

Nije samo odabir glumaca zasmetao Japancima. Kaori Shoji, novinar Japan Timesa, napao je producente i redatelja Roba Marshalla da su oduzeli sve vrijedno iz knjige Arthura Goldena, ne želeći da se radnja filma odvija u Kyotu, kao u knjizi, nego u izmišljenom mjestu koje je izgrađeno u hollywoodskom studiju. "Film je impresija, bajka, ne dokumentarac o životu gejše. Knjiga Arthura Goldena je fikcija, a mi smo otišli korak dalje pa smo napravili bajku. Radnja filma ne odvija se u Kyotu nego u izmišljenom gradu. Želio sam napraviti film iz kojeg će se moći vidjeti kakav je bio život u to vrijeme. Želio sam da svatko gleda na film svojim očima i donosi svoje zaključke. A Japanci striktno poštuju pravila i mogu se satima svađati o nekim stvarima a da se nikad ne slože", smatra Rob Marshall, s kojim se složila i glumica Kaori Momoi. "Svijet koji je u filmu stvorio Rob Marshall nije striktno japanski pa se i ne radi striktno o gradu u Japanu, više izgleda kao grad u Aziji. Budući da se film ne bavi samo japanskom kulturom nego ima i raznih elemenata iz drugih dijelova Azije, a kako je u njega trebalo unijeti mješavinu azijske kulture, odabrane su razne azijske glumice, što je dobro za film", dodala je Momoi.

Još jedan prigovor odnosio se na odabir redatelja, jer su mnogi mislili kako bi neki azijski redatelj, a danas ih ima na desetke iznimno cijenjenih diljem svijeta, mogao kudikamo bolje prenijeti duh knjige Arthura Goldena na filmsko platno. Prvi odabir bio je Steven Spielberg, koji je navodno za uloge gejši odmah odabrao japanske glumice, ali je on odustao od režije i postao jedan od producenata. "Producentica Lucy Fisher radila je mnogo filmova sa Spielbergom, poslala mu knjigu i javila mi kako Spielberg želi režirati taj film. Počeli smo s pripremama, ali Spielberg je počeo režirati drugi film a onda nas je nazvao i rekao: 'Mislim da ja nisam prava osoba za režiju tog filma.' Tada smo znali koliko će biti teško režirati taj film", opisao nam je Wick događaje od prije pet godina. I dok je on ponudio diplomatski odgovor, scenaristica Robin Swicord odgovorila nam je poprilično nervozno na pitanje bi li azijski redatelj bio bolje rješenje: "Nisam ja birala redatelja nego producenti. Uostalom, japanska kompanija Sony vlasnik je filmske kompanije Columbia Pictures koja je producirala ovaj film. Čelnici kompanije Sony u Tokiju bili su jako zadovoljni filmom. Oni se ne žale što je američki redatelj odabran za redatelja 'Sjećanja jedne gejše', rekla nam je Swicord koja je prije ovog filma napisala scenarij za "Magiju" ("Practical Magic") u kojoj su, prije osam godina, glumili Nicole Kidman i Goran Višnjić.

Uostalom, kad je Rob Marshall odabran za redatelja, a bilo je to prije tri godine, producenti su već odabrali Zhang Ziyi za ulogu Sayuri, što nam je potvrdio Douglas Wick, tako da je Marshall samo operacionalizirao njihovu ideju. "Godinu dana prije no što smo angažirali Roba Marshalla vidjeli smo Zhang Ziyi u filmu 'Tigar i zmaj'. Sjajila je na platnu. Susreli smo se u Los Angelesu i izgledala je kao djevojčica, a istovremeno smo je vidjeli na naslovnoj stranici Voguea i izgledala je kao odrasla žena. Tog smo trenutka znali da je ona prava Sayuri. Izgledala nam je kao Audrey Hepburn u ulozi Pepeljuge", rekao je Wick koji je ujedno demantirao i informacije iz tog vremena kako će Madonna glumiti Sayuri. "Priča o Madonni bila je smiješni trač, nemam pojma otkud je to krenulo, ali jednog dana počeli su me nazivati u ured i govoriti 'čuli smo da će Madonna glumiti Sayuri'. To ne bi funkcioniralo."
Ipak, malo tko napisao je da su Zhang Ziyi, Michelle Yeoh i Gong Li loše obavile glumački posao u ovom filmu. Dapače, Ziyi Zhang je za "Sjećanja jedne gejše" bila nominirana za Zlatni globus za najbolju glumicu a iščekuje i nominaciju za nagradu Oscar. "Znala sam da za ulogu Sayuri traže glumicu koja će na početku glumiti 15-godišnju a kasnije 35-godišnju osobu te sam se nadala da ću mu pružiti ono što mu treba. Rob Marshall i ja otišli smo na ručak tijekom kojeg sam se iz petnih žila trudila govoriti engleski. Ipak, priznala sam mu da moj engleski nije najbolji, da ga učim tek dvije godine i da zbog toga nemam samopouzdanja. Rekla sam mu da zbog slabog engleskog nisam sigurna da ću dobro odglumiti lik Sayuri. On se tada pokazao divnom osobom. Rekao mi je: 'Dugo tražim glavnu glumicu za ovaj film i mislim da si ti prava osoba. Toliko si nadarena da ni sam nisam svjestan koliko mnogo možeš pružiti u ovoj ulozi. No, znam da možeš jako puno. Ne brini za svoj engleski. Gledao sam sve tvoje filmove, znam da ti nije teško naporno raditi'", prisjetila se 27-godišnja Zhang Ziyi, zvijezda hvaljenih filmova "Tigar i zmaj", "Heroj" i "Kuća Letećih bodeža", a zbog stalnog odgađanja početka snimanja tog filma imala je dovoljno vremena da nauči engleski.

Takvih problema nije imala Michelle Yeoh koja je rođena u Maleziji, ali je odrasla u Hong Kongu. Učila je ples u Londonu a još 1997. glumila partnericu Pierceu Brosnanu u filmu o Jamesu Bondu "Sutra nikad ne umire". Jedina od tri kineske glumice nije imala problema s engleskim, što se jasno vidi u filmu u kojem glumi Mamehu, iskusnu i cijenjenu gejšu koja će pretvoriti Sayuri u uvaženu gejšu. "Gledala sam kako Gong Li i Kaori Momoi naporno uče engleski, kako žele pred kamerama biti savršene u svemu, pa i u znanju engleskog. Čak sam se i ja pokraj njih zabrinula kako će moj engleski zvučati. Međutim, to je bilo dobro, pritisak koji sam osjećala zbog ostatka ekipe tjerao me da budem sve bolja. S obzirom na to da je moj engleski bolji od njihova, pomagala sam im u teškim trenucima. Kada im nije išlo, znala sam donijeti nekoliko boca vina i reći im "idemo se opustiti, idemo nešto popiti, idemo se isplakati". Sjećam se da je Gong Li na snimanju često govorila jako tiho. Pitala sam je 'zašto govoriš tiho, pa ti nisi ovdje slučajno, ti si ovdje jer vrijediš, jer su te izabrali'", rekla nam je Yeoh.

Zhang Ziyi nije nakon svega impresionirana Hollywoodom i ne misli se zadržati u Americi ako za to ne bude biti valjanog razloga: "Primila sam nekolicinu ponuda iz Hollywooda i ponekad sam se doista osjećala tužnom. Nudili su mi uloge ili u akcijskim filmovima ili likove jadne djevojke iz Kine, žrtve kineske mafije koja radi kao konobarica u Kineskoj četvrti. Bože, pa mi, kineske glumice, možemo ponuditi kudikamo više od toga". Buduću da je film u američkim kinima zaradio 53 milijuna dolara, nedovoljno s obzirom na to da je stajao 85 milijuna, čini se da kineske glumice ulogama gejši nisu uspjele ni na istoku ni na zapadu.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika