Ivo PukanićProšloga tjedna, u noći s petka na subotu, specijalna policija ponovo je pokazala da je država u državi. Njih četrnaestica došli su u narodnjačku gostionu Bel Ami u ranim jutarnjim satima, uzeli vlast u svoje ruke, porazbijali inventar i pretukli osoblje. To je bila odmazda što čuvari nisu pustili njihovu četvoricu kolega u četiri sata ujutro u taj lokal. Nakon naguravanja ta četvorica specijalaca dobili su po glavi od čuvara, navodno bivših specijalaca, te su neki od njih završili u bolnici. Tučnjava nije ništa novo, osobito ne u lokalima takve vrste. Također nije ništa novo da oni koji bi trebali čuvati red i brinuti se o sigurnosti građana upravo izazivaju nered i nesigurnost. A to je upravo velik broj pripadnika specijalnih policijskih jedinica, koji na taj način blate i svoje kolega, koji ne sudjeluju u kriminalnom i krajnje neprihvatljivom ponašanju.
Prije nekoliko dana gledao sam na DVD-u film "Edison" s Justinom Timberlakeom, Kevinom Spaceyjem i Morganom Freemanom u glavnim ulogama.

Timberlake, mladi novinar, otkriva kriminalno djelovanje specijalne policije u tom zamišljenom gradu Edisonu. Piše o tome članak, ali prije objavljivanja specijalci ga otkriju i za opomenu prebiju na sredini ceste i njega i djevojku, koja jedva ostane živa. Nitko im se ne usuđuje suprotstaviti, od državnog odvjetnika pa do političara. Svi znaju što rade i čime se bave, no svi se prave blesavi. Tako je i u Hrvatskoj. Cijeli državni vrh, na čelu s premijerom i resornim ministrom Kirinom, zna jako dobro u koliko lokala specijalci rade kao izbacivači, u koliko lokala uzimaju reket, kolikim ljudima rade o glavi... Ne samo bivši, umirovljeni specijalci nego i sadašnji, aktivni. I nitko ništa ne poduzima. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan - jer nemaju nikakva autoriteta pred tim ljudima, kojima su sve političke garniture obećavale brda i doline, da bi se na kraju velike riječi pretvorile u jedno veliko ništa. Dakle, kad jednom prevariš one koji su sudjelovali u najtežim akcijama Domovinskog rata, ne možeš očekivati da će taj prevareni prema tebi imati respekt.

Taj problem očito je stariji od Sanaderove vlade. Slično je bilo još i za vrijeme Franje Tuđmana, pa su neugodnosti imali čak i najviši njihovi zapovjednici. Prije nešto manje od desetak godina, Mladen Markač i Željko Sačić, tada pomoćnik ministra MUP-a i zapovjednik specijalnih postrojbi, došli su na proslavu osnutka jedinice u Lučkom. Tamo su ih dočekala zatvorena vrata jer ih specijalci jednostavno nisu pustili unutra, povrijeđeni što su njih dovjica sve zasluge u ratu pripisali sebi. Uz to, optužili su ih da su sebi osigurali relativno luksuzan život, a da oni od obećanja kao što su stanovi ili neke druge beneficije, nisu dobili ništa. Po toj anegdoti, Sačić je u kantini AT Lučko morao bez prigovora pojesti juhu u koju mu je jedan specijalac stavio dekagram papra.

Takvom stanju država bi morala stati na kraj. Uostalom, to je prije gotovo dva mejseca obećao i ministar Kirin pa dosad ništa nije učinjeno. Sanader bi se morao zabrinuti za stanje u policiji i uopće stanje sigurnosti građana, jer dok su četrnaestorica demoliri lokal, sa strane ih je promatralo nekoliko regularnih policajaca. Prestrašeni, stajali su sa strane i nije im padalo na pamet da interveniraju.

Takvo krajnje pokvareno ponašanje vlasti prema specijalcima, što je dovelo do njihova "paradržavnog" organiziranja, velika je opasnost za državu. Nastalo je takvo stanje gdje im se nitko ne želi zamjeriti jer se boji za vlastiti život i, u krajnjem slučaju, političku podršku. Takvim se ulagivačkim stavom neće riješiti problem sigurnosti građana. A problem se može riješiti tako da se prvo porazgovara na normalna način sa svakim specijalcem posebno. Da se vidi što mu je obećano, što je ispunjeno i gdje leži uzrok njegova nezadovljstva.

Kad specijalci vide da se o njima država počela brinuti, istoga trenutka počet će nestajati napetosti i nervoze među njima. Kad se prema njima napravi fair odnos, država i oni koji je predstalvjaju imat će snage da svakoga od njih koji se ogriješi o zakon istoga trenutka strpa u zatvor, kao i svakog drugog kriminalca. Dok se to ne učini, prave gazde na terenu bit će upravo sada "nedodirljivi specijalci" kojih se boji čak i resorni ministar.