Bob Woodruff, suvoditelj večernjih vijesti američke komercijalne TV mreže ABC, ranjen je dok se vozio u konvoju vojnih vozila mjestom TajiGlavna vijest američkih medija iz Iraka je teško ranjavanje jednog od najpoznatijih američkih televizijskih voditelja. Bob Woodruff, suvoditelj večernjih vijesti američke komercijalne TV mreže ABC, ranjen je dok se vozio u konvoju vojnih vozila mjestom Taji, 18 kilometara sjeverno od Bagdada, prateći jednu operaciju iračkih vojnika. Zajedno s njim ozlijeđen je i njegov snimatelj Doug Vogt te jedan Iračanin koji je bio s njima u vozilu, kada je aktivirana eksplozivna naprava skrivena pokraj ceste. Gornji dijelovi Woodruffova i Vogtova tijela tada su bili izvan vozila, jer su kroz otvor na krovu snimali okoliš, pa su obojica zadobila teže ozljede glave i gornjeg dijela tijela. Srećom, imali su na sebi kacige i pancirke, koje su ih donekle zaštitile. Hitno su prebačeni u jednu američku vojnu bolnicu, gdje su operirani, a potom su zrakoplovom prevezeni u Njemačku. Prema prvim informacijama, njihovo je stanje stabilno, obojica su pri svijesti, a objavljeno je da nisu zadobili ozljede mozga.

Taj je incident izazvao veliku pozornost jer je Bob Woodruff nadolazeća zvijezda američkog televizijskog novinarstva pa je, zajedno s kolegicom Elizabeth Vargas, prije nekoliko mjeseci imenovan da vodi večernje vijesti ABC-ja. Njih dvoje tako su postali nasljednici slavnog Petera Jenningsa, koji je nekoliko desetljeća vodio te vijesti, a umro je prije godinu dana. Tada je došlo do velike smjene na voditeljskim mjestima glavnih vijesti svih triju najmoćnijih američkih komercijalnih TV mreža, jer su ih napustili i Dan Rather na CBS-u i Tom Brokaw na NBC-ju. Woodruff je u novinarstvo ušao prije petnaest godina, nakon odvjetničke karijere, i izvještavao je iz raznih vrućih točaka svijeta, a proslavio se prilozima iz New Orleansa nakon uragana Katrine i prateći tsunami u jugoistočnoj Aziji. Najveće dostignuće svakako mu je bilo izvještavanje iz zemalja takozvane osovine zla, kada su mu dužnosnici tradicionalno zatvorene Sjeverne Koreje omogućili nezabilježenu slobodu kretanja. U Iraku je izvještavao iz Bagdada, Najafa, Nasirije i Basre. Sada je bio pridodan američkoj 4. pješačkoj diviziji kako bi napravio reportaže o trenutačnom stanju u Iraku.

Njegovo ranjavanje izazvalo je golemo zanimanje američke javnosti jer nijedna toliko poznata američka medijska ličnost nije tako stradala u Iraku od smrti Davida Blooma, mladog voditelja NBC-ja, koji je kao reporter tijekom američke invazije na Irak 2003. umro od plućne embolije uzrokovane naporom. No to je skrenulo pozornost na to da je Irak i dalje vrlo opasno mjesto, i to na sasvim nov način jer su pobunjenici pronašli vrlo učinkovitu metodu ranjavanja, od koje je stradao i Woodruff. Riječ je o uporabi onog što se u vojnom žargonu u Iraku naziva IED - Improvised Explosive Device (Improvizirana eksplozivna naprava) - a to je danas glavno oružje iračkih pobunjenika protiv Amerikanaca. Pobunjenici su isprva Amerikance napadali na razne načine, postavljajući im zasjede, pucajući na njih iz raznog oružja, no Amerikanci su na to obično odgovarali vrlo žestoko i efikasno, pa su u tim neposrednim okršajima gerilskog karaktera irački pobunjenici imali mnogo žrtava. Zato su se oni sve više počeli opredjeljivati za drukčiji način napada na Amerikance - postavljanje eksplozivnih naprava na mjestima gdje se kreću američka vojna vozila i patrole.

Tako se broj napada eksplozivnim napravama u godinu dana u Iraku udvostručio. Godine 2004. zabilježeno je 5607 takvih napada, a prošle godine bilo ih je čak 10.593. To znači da se na dan u Iraku zabilježi čak tridesetak napada, što potvrđuju i podaci od prošlog tjedna, kada je zabilježeno 211 napada eksplozivnim napravama. Koliko su ti napadi opasni, govore sljedeći podaci. Od početka američke invazije na Irak do 21. siječnja ove godine ondje je ozlijeđeno 16.548 američkih vojnika, a od toga ih je 9000 ranjeno od takvih eksplozivnih naprava. Od 2242 američka vojnika koji su u Iraku izgubili život, 894 ubijeno je IED-om, što znači da je to daleko najveći uzrok pogibije američkih vojnika u Iraku.

Američke snage na sve načine pokušavaju smanjiti ranjivost na takvu vrstu napada, no borba protiv te opasnosti jako je teška. Eksplozivnu napravu vrlo je lako konstruirati i sastaviti jer za to nije potrebno ni veliko znanje, a ni kompliciran alat. Sve potrebno za izradu takvih naprava u Iraku je lako naći jer ondje ima mnogo eksploziva od bivše vojske, a mehanizam za detoniranje također je jednostavno napraviti, primjerice, pomoću mobitela, malog prijenosnog radija, pa čak i igračaka na daljinsko upravljanje. Postaviti takvu napravu na strateškom mjestu također nije osobito teško, pogotovo u naseljenim mjestima, iako Amerikanci pozorno kontroliraju kuda se njihovi konvoji kreću. Oni su postavili dodatne oklope na svoja vozila, povećali broj patrola te naredili snajperistima da pucaju na osobe za koje se sumnja da postavljaju takve naprave. Čak su donijeli u Irak i sofisticirane uređaje za ometanje radiosignala, koje montiraju na konvoje kako bi se spriječilo aktiviranje tih naprava elektroničkim putem kada konvoj prolazi. Woodruffov konvoj imao je takav uređaj, no on nije pomogao jer je naprava koja ih je ozlijedila, prema svemu sudeći, bila aktivirana preko žice. I Irak je tako dokazao staru istinu, kada je gerilsko ratovanje u pitanju, da čak ni najsofisticiranije vojske nemaju pravi odgovor na gerilski način ratovanja, pa i kada se napada najprimitivnijim sredstvima, ako se ta sredstva koriste na smion i mudar način.

Amerikanci tako ne mogu zaštititi svoje konvoje od tih improviziranih eksplozivnih naprava, unatoč raznim pokušajima i posebnim akcijama koje se zbog toga provode. Ono što ih u posljednje doba osobito zabrinjava je to što su irački pobunjenici isti sustav kojim napadaju konvoje počeli na vrlo inovativan način koristiti i za uništavanje helikoptera. Još nije poznato kako djeluje takva naprava, no smatra se da ih Iračani postavljaju na očekivane rute američkih helikoptera. Postave eksplozivne naprave na vrh zgrada i čekaju nailazak niskoletećeg helikoptera. U trenutku kada dođe blizu, pobunjenici aktiviraju improvizirani motor koji uređaj podiže na visinu od 15-ak metara. Naprava se aktivira pomoću blizinskog upaljača iz starih protuzračnih granata, a eksplozija je iznimno snažna.

Ne isključuje se ni mogućnost da to zapravo i nisu improvizirane mine, nego prave serijski proizvedene protuhelikopterske mine, kakve su prvi napravili Bugari osamdesetih godina prošlog stoljeća. One su čak opremljene radarom i akustičnim senzorima, a aktiviraju se same kada helikopter dođe u domet od stotinjak metara. Navodno su pronašli i način kako da te naprave kao projektil lansiraju u zrak i usmjere prema helikopteru te ih potom aktiviraju u zraku. Tri su helikoptera od početka ove godine navodno uništena u Iraku tom novom metodom. Prema prvim izvješćima, sva tri Iračani su oborili uređajima koje Amerikanci zovu Aerial IED - odskočna improvizirana eksplozivna naprava. Postojanje tih naprava koje vrijede po dvjestotinjak dolara, a uništavaju helikoptere vrijedne i dvadesetak milijuna dolara - koliko vrijedi apache - prvi je potvrdio brigadni general Edward Sinclair, zapovjednik zrakoplovne baze američke kopnene vojske Fort Ruckner, za vojni časopis Defence News. To su odmah demantirali iz američkog ministarstva obrane, a ministar vojske Francis Harvey potom se potpuno zbunio odgovarajući na novinarska pitanja. "Prema mojim saznanjima, mi nismo... ne znam jesmo li vidjeli... možda smo vidjeli neke od tih strojeva. Ali prema mojim saznanjima, nismo vidjeli mnogo tih takozvanih odskočnih IED-ja“.