Zahvaljujući sjajnom romanu Zapitaj prah,  kojeg je preveo Vojo Šindolić, John Fante stekao je skromnu popularnost i u nas. U matičnim Sjedinjenim Državama, njegov je talent prepoznat tek pred smrt i to zahvaljujući starom pokvarenjaku Bukowskom. Fante je gonjen strasnim porivom krajem dvadesetih godina iz rodnog Colorada preselio u Los Angeles gdje je životario čvrsto naumivši postati pisac. Isprva je imao sreće, prva mu je priča objavljena već 1932. Premda hvaljen od kritike, popularnost i financijska dobit mimoilazili su ga pa se stješnjen egzistencijalnim problemima okrenuo pisanju scenarija za holivudske filmove, poslu koji je sam prozvao   « najgorim u kraljevstvu nebeskom «. Taj mu je zanat donio ugodan život i materijalnu sigurnost ali tržišni zahtjevi u drugi su plan potisnuli ono u čemu je bio najbolji- autobiografske proze. Bukowski je Fanteov spisateljski dar otkrio četrdesetih godina, kad je i sam gladovao po podstanarskim sobičcima  no priliku upoznati ga imao je tek početkom osamdesetih. Zatekao je svog idola kako umire, izmučen dijabetesom, potpuno slijep i amputiranih nogu.  Tada je nastavak suradnje sa svojim urednikom Johnom Martinom uvjetovao ponovnim objavljivanjem remek djela Zapitaj prah. Roman je prodan u petsto tisuća primjeraka i ostarjeli se pisac vratio u igru. Nedugo nakon toga preminuo je, ali uspjeh knjige pokrenuo je lavinu i njegova je slava rasla i dalje. Martinov Black sparrow press objavio je čak i djela koja su mu za života odbijana, prema Sačekaj proljeće i Zapitaj prah snimljeni su istoimeni filmovi i danas je Fante popularan u cijelom svijetu, čak više u Evropi nego u domovini. Reizdanje njegova najpoznatijeg djela bilo je i svojevrsno vraćanje duga jer čini se kako Bukowski doista štošta duguje Fanteu. Riječ je o naturalističkim, preciznim opisima stvarnosti, punim duha i emocije a i junak svih Fanteovih romana također je autorov alter ego, po imenu Arturo Bandini.

Prvi Fanteov roman Sačekaj proljeće, Bandini kronika je njegova djetinjstva u čijem je centru pater familias Svevo. Siromašni zidar, naime, provede tjedan s bogatom udovicom Hildegarde što u neimaštinom ionako uzdrmanu obitelj unosi potpuni razdor. Premda je Svevova ljubavna avantura okosnica radnje, u romanu zapravo nema klasičnog glavnog lika. Supruga Maria te sinovi Arturo, August i Federico piscu su također važni.  Priča počinje Svevovom šetnjom kroz dubok snijeg i proklinjanjem vlastita bijednog života. Dio cane- Bog je pseto,  govori stari Bandini snijegu u lice dok njegova žena moli svoju bijelu krunicu za duše svojih bližnjih. Božić je, oni su bez novca,  i kad se Svevu pruži prilika da imućnoj gospođi popravi kamin on je objeručke prihvaća. Svojoj je obitelji odan a na preljub ga motivira želja za makar prividnim pripadanjem  životu bogatih.  August i Arturo saznaju za očevo švrljanje i kad August zaprijeti  kako će ga tužiti majci Arturo ga odluči spriječiti. Obračun između braće odvija se u dubokom snijegu u kojem ostaju krvavi tragovi, baš kao i nakon Marijina kulminacijskog sukoba s nevjernim mužem. Mladi Arturo u ovoj je knjizi na pragu adolescencije. Svjedok turbulencija koje ne razumije, razapet između divljenja i mržnje prema autoritarnom ocu bekriji te prijezira i ljubavi prema bogobojaznoj majci, bijeg iz zamršenog obiteljskog života pronalazi u platonskom obožavanju djevojčice iz razreda. Njegova prva ljubav završava tragično-smrću obožavane. Na kraju, obitelj Bandini ponovno ujedinjuje upravo pseto. Arturov veliki smeđe-crni mješanac konačno zavadi preljubnike i Svevo se vraća svom životu takvome kakav jest.
Svijet svoje knjige Fante gradi velikim brojem unutrašnjih monologa, što omogućava da čitatelj prati priču iz više rakursa. Na taj se način postaje nepristrani promatrač  podjednako empatičan za sve karaktere a stvara se i efekt pritajenog humora u prelamanju dječjeg i svijeta odraslih. Nezgodna nuspojava takvog postupka je dosadnjikavost. U romanu se naprosto vrlo malo toga događa, što bi nestrpljiva čitatelja moglo odbiti. Snijeg i bjelina simboliziraju  stanje zaleđenosti u kojem su junaci romana, čistoću ali i prazninu. Oni na izvjestan način žive zimu, čvrsto uvjereni u bezizlaznost svoga položaja i, paradoksalno, Svevova im izdaja vraća kakvu takvu životnu radost. Uglavnom, unatoč usporavanjima,  Fante jest autentičan i vješt pripovjedač koji kazuje više no što se na prvi pogled čini. Kroz naglu razgradnju obiteljskog sklada on otvara probleme  socijalnih razlika, pritisaka strogog katoličkog odgoja i malomišćanskog mentaliteta. Sačekaj proljeće, Bandini  odlično je strukturirana priča o odrastanju, koja doduše povremeno udavi, ali u cjelini jako dobro funkcionira.