Kako je jetra organ koji se sam obnavlja, pokazalo se mogućim da oboljeli od bolesti jetre mogu preživjeti i ako im se ugradi samo jedan dio jetre od donoraU pretprošli ponedjeljak u večernjim satima ekipa Nacionala jedina je od hrvatskih medija dobila dopuštenje pratiti tijek prve tzv. split-liver operacije, u kojoj se jedna jetra prvo podijelila, te zatim ugradila dvojici pacijenata.
U razvijenim zemljama te se operacije već neko vrijeme rutinski izvode, a u medicinsku praksu uvedene su ponajprije zato što je mnogo više osoba koje čekaju novu jetru nego potencijalnih donora. Kako je jetra organ koji se sam obnavlja, pokazalo se mogućim da oboljeli od bolesti jetre mogu preživjeti i ako im se ugradi samo jedan dio jetre od donora. Takve dvije operacije u kojima se jedna jetra ugradila dvojici pacijenata, nedavno su izvedene u Kliničkoj bolnici Merkur te KB-u Rebro.

Prije osam dana u KB-u Dubrava od moždanog udara iznenada je preminuo jedan pacijent, čije su organe liječnici imali dopuštenje eksplantirati. Stipislav Jadrijević, abdominalni kirurg s KB-a Merkur, tu je informaciju čuo tijekom poslijepodneva, upravo u vrijeme kada je operirao teško bolesnog pacijenta. Sumnjalo se da ima tumor na jetri, ali tijekom operativnog zahvata vidjelo se da tumora nema, te da je jetra u vrlo lošem stanju. Bolesnik je imao bolest žučnih putova, koja mu je prouzročila cirozu jetre. Pacijent je bio izrazito žut, a zbog slabe funkcije jetre imao je i multiorgansko zatajenje i drugih organa, prije svega bubrega. Zbog stanja svoje jetre nije mogao niti normalno rasuđivati, bio je encefalopatičan, što je posljedica djelovanja raznih toksina na mozak.

Kada je čuo da se pojavila dostupna jetra, Jadrijević ju je u konzultaciji sa svojim kolegama odlučio transplantirati pacijentu kojega je taj dan već operirao, jer bi u suprotnom on živio možda još samo nekoliko dana. Istodobno su liječnici s KBC-a Rebro također čekali da se pojavi donor jetre, kako bi pokušali spasiti život dvogodišnjeg djeteta s rijetkom bolešću nerazvijenih žučnih putova. Uzroci te bolesti posve su nepoznati. Djeca se rađaju zdrava, ali neposredno po rođenju obolijevaju. Zaljepljuju im se žučni putovi, žuč ne može otjecati u crijeva, ostaje u jetri i to na kraju dovodi do ciroze jetre sa svim mogućim pratećim komplikacijama, poput krvarenja i multiorganskih zatajenja. Tako bolesnom djetetu jedini je spas nova jetra.

Jetru koja je spasila dva ljudska života iz donora je u sklopu multiorganske eksplantacije izvadio tim predvođen Jadrijevićem. Asistirali su mu kirurzi Boško Romić, Mustafa Avdagić i Baotić, te dvije medicinske sestre instrumentarke i perfuzionist, odnosno osoba koja priprema led i otopinu za propiranje (perfuziju) u koju se izvađena jetra stavlja. Eksplantacija jetre trajala je puna četiri sata, jer se jetra odmah razdvajala. Bilo je pri tomu bitno razdvajati je dok kroz nju još protječe krv.

Obje transplantacijske operacije počele su kasno navečer. U KB-u Merkur tim od desetak ljudi proveo je u operacijskoj dvorani oko sedam sati. Iako je riječ o složenoj operaciji, ondje ih izvode gotovo rutinski. U prvoj fazi transplantacije vadi se bolesna jetra. Taj postupak je izrazito zahtjevan, jer su faktori koagulacije (zgrušavanja krvi) vrlo niski, pa pacijent može izgubiti dosta krvi. Ta faza operacije traje od dva do tri sata. Nakon što se izvadi bolesna jetra, nastupa tzv. anhepatična faza operacije. Riječ je o razdoblju u kojem je pacijent bez jetre, koje mora biti što kraće. Potom slijedi ugradnja nove jetre, koja traje oko 45 minuta. U toj fazi na jetru se prišivaju glavne krvne žile, te se spaja žučno stablo. Zapravo se jetra u pacijenta mora ugraditi što brže. Tu dolazi do posebnog izražaja vještina kirurga. Potom nastupa vrijeme reperfuzije jetre, u kojem se kroz novu jetru pušta krv pacijenta. To je faza kada jetra postupno počinje preuzimati svoju funkciju. Zahvat se potom privodi kraju.

Operacija na odraslom primatelju dijela jetre uspješno je okončana prije jutra idućeg dana.
"Prije nego što sam počeo raditi transplantacije, gledao sam kako to rade u inozemstvu. Koliko nam mogućnosti dopuštaju putujemo i informiramo se o svjetskim trendovima. U medicini se stalno mora ulagati u vlastito znanje. Zato mi je drago što radim u sredini u kojoj za unaprjeđenje stručnosti postoji veliko razumijevanje. Bez timskog rada ovakve operacije ni u kom slučaju ne bi uspijevale. Iako se i dalje educiramo, mi smo već neko vrijeme vjerovali da smo spremni za takve zahvate, te smo čekali da se stvore okolnosti koje će omogućiti da takvu operaciju i provedemo. Osim samog operativnog zahvata jednako je važan i postoperativni oporavak, kao i njega koju su naši stručnjaci također sposobni pružiti. Nadam se da će pacijent biti posve u redu, te da će nastaviti normalno živjeti", rekao je za Nacional Stipislav Jadrijević.
Jadrijević je na KB-u Merkur zapravo zamjenik Branislava Kocmana, šefa tamošnjeg transplantacijskog tima. On je i prvi liječnik koji je u Hrvatskoj uspio istodobno presaditi gušteraču i bubrege.

Na transplantacijskom odjelu KB-a Merkur jetru su počeli transplantirati 1998. i od tada do danas operirali su više od 140 pacijenata. Od njih danas ih je živo 120, odnosno gotovo 85 posto. Na odjelu je trenutačno desetak kreveta, a potrebno im je između 45 i 50. Osim jetre, ondje transplantiraju bubrege, bilo s mrtvog, bilo sa živog donora, te već neko vrijeme simultano bubrege i gušteraču. Trenutačno se pripremaju i za transplantaciju tankog crijeva.

Njihovi kolege s KBC-a Rebro iste su večeri, po svemu sudeći, spasili život dvogodišnjem djetetu. Međutim, njihov je zahvat trajao gotovo punih 12 sati i na operaciji su se izmjenjivali kirurzi, jer jedan tim zbog zahtjevnosti operacije nije mogao sve sam odraditi. Tamošnji operativni zahvat vodio je šef odjela dječje kirurgije Stipe Batinica. Njegov je tim stručnjaka operirao dječaka koji je prije otprilike mjesec dana stavljen na listu čekanja jetre, jer je njegova počela otkazivati. Prema dijagnozi, rečeno mu je da mu jetra više neće dugo izdržati, ali na sreću, do trenutka operacije nije imao značajnijih komplikacija. Dječak je u trenutku operacije zbog bolesti imao samo devet kilograma, a kao i druga djeca nerazvijenih žučnih putova, bez transplantacije jetre ne bi mogao preživjeti, niti doživjeti mladenačku dob. Da bi uopće imao šansu čekati transplantaciju jetre, taj je dječak u drugom mjesecu života već jednom bio operiran, kako bi mu se bar djelomično otvorili začepljeni žučni putovi. To je zapravo bilo najlakše dijete koje je na KBC-u Rebro bilo podvrgnuto takvoj operaciji. One su zahtjevnije od operacije odraslih osoba, jer one iziskuju vrlo precizne procjene, među ostalim, i koji je i koliki segment jetre od donora dovoljan za dječji organizam. Na KBC-u Rebro počeli su transplantirati jetru djeci u rujnu 2001. Dječak kojem je 5. rujna 2001. transplantirana jetra danas je dobra zdravlja i normalno se razvija. Otad do danas ondje je novu jetru dobilo desetero djece, što prema brojnosti hrvatske populacije odgovara svjetskom prosjeku djece oboljele od bolesti jetre.
Stipe Batinica zajedno sa svojim suradnicima primio je ekipu Nacionala u petak u rano poslijepodne.

Operirano dijete dotad se dobro oporavljalo. Međutim, Batinica je bio oprezan u davanju dugoročnih ocjena o djetetovu zdravlju. "Zasad je sve u redu, ali intenzivno promatramo postoperativni oporavak. Vjerujemo da će sve biti u redu. Operacija nas je sve dosta iscrpila, jer je doista bila zahtjevna. Ovaj je dječak peti od ukupno desetero operirane djece, koji je imao zalijepljene žučne vodove. Riječ je o rijetkoj bolesti čiji su uzroci nepoznati. Ostala djeca koju smo operirali imala su druge bolesti jetre. Ove operacije pokazuju da su naši liječnici spremni za najzahtjevnije zahvate, te da se u usporedbi s razvijenim zemljama doista nemamo čega sramiti. Posebno smo ponosni na svoj timski rad", izjavio je za Nacional Batinica.
Operacija djeteta imala je identične faze kao i ona koja je obavljena u KB-u Merkuru. Kako se ondje takve operacije izvode nešto rjeđe, liječnički timovi su još ozbiljnije pristupili zahvatu.
Za oko prosječnog promatrača, nenaviklog na ovakve situacije, oba su prizora bila prilično dramatična. Tijekom operacija simultano se prati rad više različitih skupih medicinskih strojeva, pacijentima se mijenja krv, daju im se infuzije, glava i ruke im se posebno griju, a osobito se vodi računa o sterilnim uvjetima.
Ekipa Nacionala detaljno je pratila operaciju na KB-u Merkur. Ona je počela nešto poslije 22 sata i trajala do ranih jutarnjih sati. Prije ulaska u operacijsku dvoranu liječnici su nas zamolili da se presvučemo i odjenemo zelene kute i hlače, te obujemo posebne papuče. Autor teksta i fotograf morali su na glavi cijelo vrijeme nositi i posebnu kapu, te masku preko lica. Budući da nismo prisustvovali samom početku operacije, anesteziolozi su nas predstavili kirurškom timu, te nam posebno objašnjavali svaku fazu operacije. Neki članovi tima koji je sudjelovao u tom operativnom zahvatu periodično su se mogli po nekoliko minuta odmarati u posebnoj prostoriji. Ondje se služio čaj i jeli su se keksi. Tijekom operacije liječnički tim međusobno komunicira, no usredotočen je na pacijenta, ali u nekim fazama operacije znaju se kratko komentirati i neke druge teme. Sve to pokazuje da su takve operacije doista postale gotovo rutinski zahvati.

Iako je riječ o kirurškoj svakodnevici, neki su prizori prilično šokantni i teško ih je gledati čak i iz daljine. Torzo pacijenta satima je gotovo posve otvoren, a šokantno djeluje već i prizor u kojem medicinske sestre cijede gaze natopljene krvlju i slažu ih na posebne stalke. Medicinskim laicima teško je pratiti objašnjenja što koji stroj radi, dijelom i zato što se sve događa istodobno. Koliko takvi zahvati mogu iscrpiti najbolje se vidjelo na samom kraju operacije djeteta na KBC-u Rebro. Voditelj operacijskog tima Batinica oko tri ujutro bio je posve iscrpljen tako da je dio operativnog zahvata preuzeo dječji kirurg Anko Antabak. Batinica se poslije ponovo priključio, a većina članova ekipe nakon operacije bila je znojna poput nogometaša poslije naporne utakmice. Ništa manji nije bio ni umor tima koji je operirao u KBC-u Merkur. Gledano iz njihova kuta, bio je to tek nešto zahtjevniji radni dan u kojem su, kako se čini, spasili dva ljudska života.