Na internetskoj enciklopediji Wikipediji može se naći velik članak posvećen karikaturama poslanika Muhameda, koje je objavio danski list Jylland Posten, a u sklopu članka objavljena je i opširna, vrlo detaljna, iako ne i kompletna lista novina koje su te karikature prenijele. Iako na popisu nisu sve novine i zemlje gdje su karikature prenesene - nije spomenuta Bosna i Hercegovina u kojoj je tjednik Slobodna Bosna još prije tri mjeseca objavio te karikature te Slovenija, gdje su ih objavila dva tjednika prije nekoliko dana - lista je vrlo instruktivna. Prema podacima iz Wikipedije, do 9. veljače karikature je objavilo 97 svjetskih listova, najvećim dijelom iz Europe, a ukupan broj je sigurno veći jer - kao što smo rekli - neke listove Wikipedija nije notirala, a - uz to - bilo ih je sigurno još koji su to objavili i posljednjih dana.
Pomna analiza tog popisa pokazuje još nešto, da su u najvećem broju zemalja karikature objavili tamošnji vodeći dnevni listovi, kao što su ih u Italiji objavila sva tri najvažnija dnevnika La Repubblica, La Stampa i Corriere della sera, u Španjolskoj El Pais i El Mundo, u Francuskoj Le Monde i Libération, u Mađarskoj Népszabadság i Magyar Hírlap, u Norveškoj Aftenposten, u Češkoj Mladá Fronta Dnes, u Njemačkoj Die Welt i Frankfurter Allgemeine Zeitung, u Austriji Der Standard, u Nizozemskoj De Volkskrant, u Poljskoj Rzechpospolita, sve mahom listovi s nakladom od nekoliko stotina tisuća primjeraka i s golemim utjecajem i ugledom u svojim zemljama i inozemstvu.
Taj popis pokazuje da je potpuno pogrešan dojam koji se stvarao kao da su karikature objavljivali samo neki mali listovi željni da izazovu provokaciju ili da prkose. Naprotiv, karikature su objavljivali listovi koji sa svojim utjecajem i novinskim integritetom čine okosnicu informativnog sustava Europe. I danski Jylland Posten, koji je prvi objavio karikature, najznačajniji je list u svojoj zemlji s nakladom od oko 160.000 primjeraka. Kronološki popis listova po datumima kada je koji list objavio te karikature pokazuje da je Nacional, kada ih je objavio 6. veljače, bio tek 75. list na svijetu koji je to učinio.
Wikipedia je objavila i popis zemalja u kojima su tiskane te karikature, na kojem se našla većina europskih zemalja. Od članica Europske unije karikature nisu objavljene u Velikoj Britaniji, Grčkoj, Finskoj, Estoniji, Latviji i Luksemburgu, u nekima od njih samo zato jer za njih nije bilo interesa. Od ostalih važnijih europskih zemalja karikature nisu objavljene u Rusiji, Bjelorusiji, Srbiji i Crnoj Gori te Makedoniji. Samo se u Velikoj Britaniji razvila življa debata o tome objaviti ih ili ne, a ondje nisu objavljene očito zbog diskretne sugestije vlasti iz nekih osjetljivih aktualnih unutrašnjopolitičkih i vanjskopolitičkih razloga. U Rusiji je najavljeno da će se uskoro te karikature moći vidjeti u muzeju posvećenom velikom sovjetskom disidentu Andreju Saharovu. Sve zemlje u širem susjedstvu Hrvatske, s iznimkom Srbije i Crne Gore, objavile su te karikature.
Sve to govori da je velika većina Europljana bila najnormalnijim, uobičajenim putem obaviještena o tim karikaturama, kao što je svakodnevno preko novina izvještavana i o svakoj drugoj važnoj temi od javnog interesa, što te karikature svakako jesu. Taj popis iz Wikipedije pokazuje da u većini slučajeva za europsko novinarstvo, za urednike europskih listova uopće nije postojala dvojba o objavi karikatura i oko toga nisu radili nikakvu dramu. Ni javnost u najvećem broju europskih zemalja, gdje se sloboda medija smatra nespornom stečevinom zapadne demokracije, u takvom postupku urednika svojih vodećih, najutjecajnijih novina ne vidi ništa sporno.