Luka Modrić u novom dresu - onaj koji će nositi na utakmici imat će na prsima bijelo kvadratno polje u kojemu će biti brojNovi Nikeov dres za hrvatsku nogometnu reprezentaciju predstavljen je prošlog tjedna u Njemačkoj, na berlinskom Olimpijskom stadionu s još sedam Nikeovih nacionalnih dresova, momčadi koje će na ljeto nastupiti na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Njemačkoj. Više od dizajna, tehnologije i sporta, za Nike je predstavljanje novih dresova označilo početak kampanje i borbe za kupce s najvećim rivalom, njemačkim Adidasom. Odmah je bilo očito da je Nike odustao od jednakog dizajna dresova za sve reprezentacije kojima je sponzor. Sada svaka ima različite individualizirane detalje. Svi su izrađeni od Nikeove Sphere Dry tkanine koja odvlači znoj s kože i brzo ga isparava, a svaki ima detalje koji su odraz posebnosti zemlje.

Veličina kockica je na novom dresu smanjena, a dodan je zlatni rub na rukave, jer su dizajneri zamijetili koliko se ta boja koristi na hrvatskom grbu. Hrvatski Nike dres je u Njemačkoj, domovini Adidasa, predstavio Dado Pršo i odmah istaknuo da je "lagan kao pero i postaje znojan tek nakon deset pretrčanih kilometara".
U prodaji će biti početkom travnja po cijeni od petstotinjak kuna. "Napravit ćemo i jeftiniju verziju od manje zahtjevnog materijala, koja će biti povoljna i moći će je kupiti svaki navijač", kaže direktor Nikea za hrvatsku Dalibor Fuštar. Očekuje se da će cijena biti oko 200 kuna kako bi konkurirala neovlaštenim kopijama, kakve navijači čestu kupuju na tržnicama.

Financijski detalji novog sponzorskog ugovora, koji je potpisan krajem siječnja, po običaju nisu objavljeni. Dobavljač dresova ugovor sklapa na način da dio sponzorstva daje u sportskoj opremi, a dio u gotovu novcu. "Naravno, za svaki uspjeh predviđeni su dodatni bonusi, pa se posebno ugovara dodatak za plasman na velika natjecanja i konačni plasman", kaže Dalibor Fuštar dodajući da ne smije govoriti o konkretnim financijskim detaljima ugovora. "To je poslovna tajna, ali mogu reći da je ugovor povoljniji za HNS od prošlog, iako je i prošli bio dobar ." Kad je potpisan prvi ugovor s Nikeom prije šest godina, uoči kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2002., HNS je vješto licitirao. Bilo je jasno da Lotto, talijanski proizvođač koji je sponzorirao reprezentaciju od 1994, preko njezinog najvećeg uspjeha na SP 1998., pa do neuspjeha u kvalifikacijama 2000. neće zadovoljiti apetite HNS-a na čelu s Vlatkom Markovićem i tajnikom Zorislavom Srebrićem. Njih dvojica su tada vještim marketinškim manipuliranjem naveli javnost na pomisao da će ugovor dobiti Adidas, pa su od Nikea tada, navodno, isposlovali čak 5 milijuna USD vrijedan ugovor u robi i novcu.
Dizajner novog dresa, četvrte modifikacije otkad je Nike sponzor reprezentacije, je Amerikanac Steve Mc Mannon, a pomagali su kolege iz Škotske i Engleske. Šahovnicu su ugradili u sve elemente opreme, od trenirki do čarapa. "Dizajnerima sam organizirao sastanak s navijačima. Zanimljivo je da su navijači od dizajnera tražili uvrštavanje hrvatskog pletera na dres. Njima se ideja svidjela, pa je moguće da će sljedeće izdanje hrvatskog dresa imati i taj element. Najprije moramo vidjeti smijemo li taj element korisititi ako netko ima copyright na njega", kaže Dalibor Fuštar, dodajući da je prvi komplet dresova u tradicionalnim hrvatskim bojama, ali je Nike s rezervnim odstupio od tradicije. "Kapetan reprezentacije Niko Kovač i Dado Pršo rekli su nam da im se ova druga kombinacija još više sviđa od prve. Na njoj je grb HNS-a veći dok je znak Nikea nešto manji.

Zanimljivo je da je Nike izradio personaliziranu opremu za trening hrvatskoj reprezentaciji, što prije nije bio slučaj nego su sve "Nikeove" reprezentacije trenirale u sličnoj opremi. Put do krajnjeng dizajna nije bio jednostavan, jer svaki detalj mora odobriti HNS. Tek nakon što ga savez odobri, dres može krenuti u proizvodnju. "U pretprodaji bilježimo rast od 150 posto narudžbi za nove dresove u odnosu na 2004., kad je prodano oko 90.000 dresova", kaže Fuštar i dodaje da bi rezultati i onda bili znatno bolji da nisu prodani desetci tisuća krivotvorenih dresova na tržnicama u Hrvatskoj. Očekuje da će se ove godine prodati manje kopija a više originalnih dresova zbog promijenjene ekonomske situacije hrvatskih građana.
Zanimljivo, najčešći kupci dresa 2004., nisu bili iz Hrvatske. "U Hrvatskoj smo prodali oko 18.000 komada te godine, dok ih je u Engleskoj prodano čak 25.000. Ljudi vani vole dizajn i prepoznatljivost tog dresa." Iako se mnogi spore oko toga koji su dresovi najljepši, gotovo svi redovito zaboravljaju povijest unikatnog hrvatskog dresa. Naime, prvi dres hrvatske nogometne reprezentacije nisu dizajnirali ni Lotto ni Nike.

Prepoznatljive kvadratiće dizajnirao je 1990. godine akademik Miroslav Šutej, nedavno preminuli hrvatski umjetnik i grafičar čiji su radovi izloženi u vodećim svjetskim muzejima i galerijama. Izradila ga je MTČ, Tvornica športske opreme iz Čakovca koja je 2004. otišla u stečaj. Dres s kvadratićima, danas prepoznatljiv za dobar dio hrvatskih reprezentacija, izrađen je za prijateljsku utakmicu između Hrvatske i SAD-a, koja je u listopadu 1990. godine održana na maksimirskom stadionu. Tada je Hrvatska još bila u sastavu Jugoslavije, FIFA joj nije potvrdila članstvo u Svjetskoj nogometnoj organizaciji, no ipak je utakmica najavljena kao – međudržavna! Tadašnji izbornik Dražen Jerković okupio je momčad čiji je kapetan bio Zlatko Kranjčar, aktualni hrvatski nogometni izbornik, a u njoj su bili i Slovenac Gregor Židan i Albanac Kujtim Shala. Prema riječima tadašnje direktorice MTČ Tvornice športske odjeće Anice Mihoček, dresove su radnici te bivše tvornice iz Čakovca zbog kratkih rokova radili noću "kako bi dečki mogli zaigrati", a sve se, s obzirom na političku situaciju, odvijalo u "popriličnoj tišini".

Do prepoznatljivog kvadratnog dizajna je, tvrde neki naši sugovornici, došlo gotovo slučajno. Dizajner Boris Ljubičić sjeća se da je dres koji je dizajnirao Miroslav Šutej imao "sramežljivo sitne kvadrate" sukladne političkoj atmosferi, a da se zbog preklapanja boja izdaleka činio ružičast. Ideja o njegovu dizajnu nastala je, tvrdi, sasvim slučajno: stvoren je kao odgovor na tadašnji dres reprezentacije SAD-a. "Amerikanci su na dresovima tada imali zvijezde, na što smo mi odgovorili - kvadratima. Niti jedna zemlja na svijetu nema sportske dresove sa zvijezdama ili kvadratima, kroz cijelu povijest europskog nogometa dresovi imaju okomite ili vodoravne crte te pune boje. Amerikanci mnogo drže do nacionalnog identiteta, a kako nemaju nogometnu tradiciju odabrali su za Europu sasvim neprirodan dizajn. Da smo kojim slučajem igrali s Talijanima ili Francuzima, pretpostavljam da bismo napravili komparaciju u odnosu na njih. Naravno, prirodno je da su kvadrati na hrvatskom dresu, ali nam je za tu ideju netko ipak dao mig." O tome kako je do utakmice s SAD-om uopće došlo Boris Ljubičić kaže: "Amerikanci su tada dobili pravo da organiziraju Svjetsko prvenstvo u nogometu a oni, kako znamo, nisu imali pojma o europskom nogometu. Stoga su svoje igrače poslali da igraju po Europi, ne bi li stekli iskustvo. Igrali su s Njemačkom, pa s Austrijom, da bi i naši izrazili želju za prijateljskom utakmicom. Amerikanci nisu imali ništa protiv, a možda je tu čak bilo i tihe politike jer je i njima odgovaralo da se na ovim prostorima nešto dogodi, i došli su u Zagreb. No, da bi mogla igrati, naša je reprezentacija trebala dres. Bilo je to prviput da je naša momčad nastupila kao Hrvatska te prva prilika da se napravi hrvatski dres. To je bilo mnogo važnije od toga tko je protivnik i koji će biti rezultat."

Tako se, smatra, Hrvatska kao potpuno anonimna momčad igrom slučaja proslavila u svijetu nogometa ali ne rezultatima, već - dresom. Kao jedini dres na kvadrate u svijetu brzo je privukao pažnju te postao, tvrdi zagrebački dizajner, danas najspecifičnija sportska odjeća. To dokazuje i stručna literatura poput knjige "Dizajn u sportu" skupine američkih autora, u kojoj je hrvatski dres izdvojen kao poseban uz samo nekolicinu drugih. Osim originalnosti Ljubičić navodi i druge prednosti takvog dizajna, pitajući se zbog čega se taj uzorak izbjegava u drugim sportovima: "Izmjenični kvadrat, iako postoji još od kralja Tomislava, izuzetno je suvremen, jednostavan, upečatljiv, pa čak i veseo. Posebno je uočljiv pa se koristi i na startnim zastavicama u automobilskim trkama. Hrvatska je prostor koji treba potpuno redizajnirati i nogomet, zahvaljujući dresu, to radi na zanimljiv način. Ostaje nejasno jedino zašto druge sportske ekipe izbjegavaju kvadrate na svojim dresovima. Vaterpolisti ih imaju na kupaćim gaćicama koje su pod vodom umjesto na kapama, a Ivica Kostelić ih na skijaškoj odjeći ima skrivene ispod pazuha! U drugim ih sportovima možemo vidjeti samo na navijačima, ne na terenu. To nešto govori i o narodu. Uostalom, već se pokušavalo te dresove povezati s NDH-om, što se pokazalo besmislenim. Izmjenični kvadrati su dio našeg identiteta i nevažno je tko je na vlasti i zašto."

Za novi dres kaže da se ne razlikuje mnogo od prethodnog. Drago mu je što se nije zadržao dizajn talijanske tvrtke Lotto iz '98., jedini na kojem su kvadrati pokrivali samo polovicu dresa, jer se postojeći standardi ne mogu olako mijenjati. Jedina zamjerka aktualnom dizajnu je veličina kvadrata koji bi po njegovu mišljenju trebali biti veći, kako bi bili prepoznatljivi u gledalištu jer se na većoj udaljenosti boje vizualno preklapaju. Također smatra da bi rezervni, plavi dres morao biti identičan bijelom a kvadrati plave umjesto crvene boje jer su oni vizualni identitet. Smeta mu i to što dres reprezentacije ne osmišljavaju domaći dizajneri jer je Hrvatska mlada zemlja koja mora štiti svoj identitet.

Za razliku od Borisa Ljubičića, bivšem reprezentativcu i aktualnom izborniku mlade reprezentacije Slavenu Biliću upravo je taj Lottov dres iz '98. najdraži. "Baš mi se zato sviđa jer kvadrati ne prekrivaju čitav dres, već samo dio. Ostali su mi, moram priznati, malo previše 'kockasti', izgledaju kao šahovsko polje. Pogotovo mi je draga plava varijanta tog dresa, koji crveno-bijele kvadrate ima sa strane. Ta je varijanta mnogim igračima bila najdraža, pa smo kao izliku znali koristiti izgovor da su nam oni 'sretni dresovi' kako bismo češće igrali u njima. Jesu li mi ta dva dresa daleko najdraži zbog estetike ili zbog uspjeha na prvenstvu ne znam, ali su bili toliko popularni da sam ih neprestano morao naručivati i organizirati slanje u Englesku. Jedino što nam se nije sviđalo bile su plave čarape uz crveno-bijeli dres. To nam je bilo previše šareno, pa smo se zalagali da igramo u bijelima. Ponekad bismo se izborili za to, ponekad ne", prisjeća se Slaven Bilić. Novi dres reprezentacije mu se sviđa, pogotovo zbog okruglog okovratnika, ali mu je, stari Lottov dizajn u kojem je Hrvatska došla do brončane medalje na SP 1998., i dalje bez konkurencije.

Današnji hrvatski izbornik Zlatko Kranjčar bio je član i kapetan prve postave koja je nosila MTČ-ove dresove. Kaže da mu je novi dres lijep, i prisjeća se kako ga je 1990., kao i ostale tadašnje igrače, iznenadio danas prepoznatljivi dizajn: "Očekivali smo da će biti u bojama naše zastave i kvadrati su nas sve iznenadili. Mislim da je to bilo zaista hrabro, budući da još nismo bili priznati i sve je moralo ići preko Nogometnog saveza Jugoslavije, tako da je situacija bila vrlo napeta u iščekivanju reakcija. Sam dres je naišao na velike simpatije kako unutar, tako i izvan granica Hrvatske te utjecao na prepoznatljivost momčadi. Već smo se nakon '90. isticali dresovima, a kamoli nakon uspjeha na Svjetskom prvenstvu '98. kad se ta prepoznatljivost spojila s rezultatima. Osobno su mi dragi svi dosadašnji dizajni jer se temelje na istom uzorku koji nosi u sebi emocije patriotizma, a posebno mi je zadovoljstvo što se dizajn dresa koji je hrvatska nogometna reprezentacija počela nositi '90., počeo primjenjivati i u svim drugim sportovima." Kranjčar smatra da je igračima puno draže igrati u "kockastoj" varijanti dresa nego u plavoj, rezervnoj, jer je "emocionalni doživljaj puno jači".

Nikeovo poslovanje vezano za nogomet udvostručilo se u posljednje četiri godine, pa mu je vrijednost došla do gotovo milijardu i pol USD u 2005. godini. U to uključuju i proizvode koji su "inspirirani" nogometom. Ta je tvrtka prije 12 godina najavila kako je odlučila postati broj 1 u nogometnom poslu, pa ove godine najavljuju ogromnu marketinšku kampanju koja će nadmašiti onu iz 2002., kad je svjetsko prvenstvo održano u Japanu i Južnoj Koreji. Nike na turniru u Njemačkoj sponzorira 8 reprezentacija, među kojima najviše zarade očekuju na Brazilskim dresovima.
Najveći konkurent i za nijansu uspješniji na nogometnom poslu je Njemački Adidas, koji je prošle godine samo od proizvoda usko vezanih uz nogomet zaradio više od 1,2 milijarde USD. Nedavno je Adidas kupio konkurentsku američku tvrtku Reebok, kako bi konkurirao Nikeu u ostalim sportovima, u kojima nema velik udio kao u nogometu. Iako su neki predviđali sličan Nikeov odgovor, ova tvrtka je nedavno odbacila mogućnost kupnje rivala Pume o čemu se toliko intenzivno pričalo da je Pumi znatno porasla cijena dionica. Tijekom europskog nogometnog prvenstva 2004. u Portugalu, Adidas je prodao robe vezane uz nogomet u vrijednosti od 900 milijuna eura. Na predstojećem svjetskom prvenstvu namjeravaju prodati milijun i pol dresova, od toga pola milijuna onih njemačke reprezentacije. Marketinšku prednost Adidas je osigurao time što će se na SP-u igrati s njegovim loptama, a prema ekskluzivnom ugovoru TV postaje koje budu prenosile utakmice na engleskom jeziku u SAD-u ne smiju reklamirati konkurenciju. Adidas će na svjetskom prvenstvu sponzorirati 6 reprezentacija, a marketinški im je najisplativija Njemačka. Puma je proizvođač koji će na SP imati čak 11 "klijenata", ali među njima su marketinški značajne tek reprezentacije Italije i Češke. Umbro ima dvije reprezentacije, Englesku i Švedsku a preostalih pet reprezentacija još nije konačno odabralo sponzora.