Lng terminali zapravo su skladišta u kojima se ukapljeni prirodni plin pohranjuje na temperaturi od minus 162 Celzijeva stupnja. On se ne skladišti pod tlakom, a famozne eksplozije i vatrene kugle ne mogu se dogoditi Milijardu dolara vrijedan projekt gradnje LNG terminala, koji bi Hrvatsku trebao riješiti energetske ovisnosti o ruskome plinu, zbog nekolicine navodnih zaštitnika okoliša doveden je u pitanje. Usprkos svim pojašnjenjima stručnjaka kako taj projekt nije štetan za okoliš niti na bilo koji način može ugroziti lokalno stanovništvo, Udruga Eko Kvarner, prevođena lokalnim iznajmljivačem apartmana Vjeranom Piršićem i potpomognuta udrugama zelenih iz Italije te određenim mjesnim političarima, svojim medijskim istupima obmanjuje ne samo lokalnu nego i cjelokupnu hrvatsku javnost. Projekt gradnje LNG terminala na Krku nije važan samo za Hrvatsku nego i za cijelu srednju Europu. Bude li se realizirao, predviđa se da bi u sljedećih 20 godina omogućio zaradu od čak 40 milijardi dolara. Uz to, Hrvatska bi postala jaka energetska sila u regiji, što je jedan od preduvjeta da postane i regionalni lider. U posljednjih 20 godina u Hrvatskoj nije izgrađen ni jedan veliki energetski objekt, a bez takvih postrojenja nemoguće je potaknuti industrijski razvoj kojeg u RH gotovo da nema. Današnja energetska situacija u Hrvatskoj ne dopušta izgradnju bilo kakvog regionalnog industrijskog pogona, a javnost je svaki dan bombardirana pričama o turizmu koji navodno jedini našoj zemlji može donijeti napredak, a zaboravlja se da Hrvatska ne može opstati bez obnove industrije.

Sve to nimalo ne zabrinjava Piršića i njegovu Udrugu iz koje neprestano dolaze mnoge nebulozne konstatacije. Tako su "stručnjaci" Eko Kvarnera, među ostalim, zaključili da je takav terminal nepogodan na lokaciji u Omišlju jer je ondje visok rizik od terorizma, a vatrene kugle iz terminala mogle bi poharati veći dio Kvarnera. Omišalj je inače lokacija koja se već više godina spominje kao najpogodnija za gradnju takvog terminala jer je blizu većih prometnica koje povezuju našu zemlju sa srednjom Europom. Stajalište te Udruge poduprle su i udruge zelenih iz Italije te SDP-ov bivši ministar branitelja Ivica Pančić. "Pridružio sam se toj inicijativi jer mi se čini da ta lokacija nije pogodna zbog blizine drugih industrijskih postrojenja. Nisam protiv plinofikacije Hrvatske, nego samo želim da se zaštiti okoliš i lokalno stanovništvo", rekao je Pančić. Na pitanje zašto se kao osoba koja se prije svega brine za braniteljska pitanja sada našao u ovoj priči, Pančić je odgovorio: "Želio sam pokazati da imam šire interese, da me ne zanima samo braniteljska tematika. SDP je prije nekog vremena osnovao Eko forum, kojem sam i ja pridruženi član. U cijeloj priči nemam nekih zakulisnih interesa, a sve relevantne odluke prepustit ću stručnjacima."

A stručnjaci se, pak, slažu u jednom - opasnosti od LNG terminala nema. Takve vrste terminala zapravo su skladišta u kojima se ukapljeni prirodni plin pohranjuje na temperaturi od minus 162 Celzijeva stupnja. On se ne skladišti pod tlakom, a famozne eksplozije i vatrene kugle ne mogu se dogoditi. LNG nije eksplozivan, a usprkos tomu što je u spremnicima akumulirana velika količina energije, ona ne može biti oslobođena dovoljno naglo da proizvede tlak dovoljan za eksploziju. U najgorem scenariju moguće je samozapaljenje prilikom istjecanja, i to pod uvjetom da je koncentracija plina u zraku od 5 do 15 posto. Naime, ako ga je u zraku manje od pet posto, onda ga je premalo za zapaljenje, a ima li ga više od 15 posto, tada ne može gorjeti zbog prevelike gustoće. Uz to, spremnici LNG-a imaju dvostruku stijenku, zapravo spremnik u spremniku, pri čemu onaj vanjski u slučaju propuštanja može zadržati cjelokupni sadržaj unutarnjeg. Oko spremnika je i zaštitni plašt u obliku armirano-betonske ljuske debljine 60 cm. U povijesti uporabe LNG terminala nije došlo do nesreće na spremnicima s dvostrukom stijenkom.

U cijeloj situaciji prilično je nejasno stajalište tamošnjih županijskih vlasti koje vrlo često mijenjaju mišljenja. Prije nekoliko godina, kada se počelo govoriti o LNG terminalu, lokalne vlasti svesrdno su podupirale taj projekt. No župan Zlatko Komadina sada je promijenio mišljenje. "Kada je taj projekt bio aktualan prije desetak godina, tada nije bilo plina iz sjevernog Jadrana. Sada je taj projekt u završnoj fazi pa za županiju priča više nije aktualna. Bilo bi logično da je terminal u Dalmaciji koja se tek mora plinoficirati. Terminalom na Krku opskrbljivala bi se prije svega Europa jer kapaciteti nadmašuju hrvatske potrebe", rekao je Komadina prošli mjesec, zaboravljajući da ni županija kojoj je na čelu nije plinoficirana. U posljednjim medijskim istupima Komadina je ublažio svoje poglede, ali službenog stajališta Primorsko-goranske županije još nema. To nam je potvrdio i glasnogovornik Vlade Ratko Maček: "Na posljednjoj sjednici Povjerenstva za plinofikaciju kojim predsjedava premijer Sanader predstavnici lokalne vlasti, među kojima je bio i župan Komadina, nisu se decidirano izjasnili o tom pitanju. Stajalište Vlade je da se taj projekt mora realizirati i od toga nećemo odustati."

Predsjednik Uprave Diokija Zdenko Belošević o opasnostima LNG terminala kaže: "Govoriti da se od plina može stradati i da će on poharati okolinu je smiješno. To mogu reći samo nestručne osobe, a gledajući stvari na taj način, ne bismo trebali voziti automobil ili upotrebljavati struju jer se u teoriji i tako može stradati." On se pita ima li uopće smisla ulagati novac u županiju u kojoj se vodi takva politika. "Mene strašno čudi što Komadina, koji je inače inženjer strojarstva, nije rekao da ne može doći do eksplozivne kataklizme, kako pričaju Piršić i Pančić, i da su to najobičnije gluposti. Namjeravamo uložiti oko 100 milijuna eura u naše projekte u Primorsko-goranskoj županiji, ali sada ćemo preispitati ima li to smisla", rekao je Belošević, čija je tvrtka zainteresirana za sigurnu opskrbu plinom proizvodnih postrojenja u Zagrebu i na Krku, a time posredno i za izgradnju LNG terminala, kojim će se ta opskrba dugoročno osigurati. "Dopuštam da svaki građanin može iznositi svoja stajališta, pa tako mogu i Piršić i Pančić, ali oni nisu kompetentne osobe. Pa ljudi se školuju na tehničkim fakultetima da bi mogli raspravljati o takvim stvarima. Dožupan Luka Denona, Piršić i društvo mogu pričati što žele, ali nemaju pravo plašiti ljude bez osnova i ne dopustiti stručnjacima da kažu svoje mišljenje", rekao je Belošević.

U svojim istupima Piršić je govorio o dvjema nesrećama, u SAD-u i Alžiru, koje prema objektivnoj tehničkoj analizi nisu dokaz opasnosti LNG terminala. "Eksplozija u Clevelandu dogodila se 1944. zbog toga što se u gradnji nije koristio čelik, što je inače predviđeno. Eksplozija u Alžiru koja se spominje uopće nije bila na LNG terminalu, nego se dogodila na postrojenju za ukapljivanje prirodnog plina, koji nije predmet investicije na Krku, kao ni rasprave. Prema svim dosadašnjim iskustvima, LNG terminali su sigurni ako se pridržava svih propisanih pravila i standarda", rekao je Belošević. To dokazuju i mnogobrojni LNG terminali diljem svijeta. U Japanu, primjerice, ima čak 24 LNG terminala, i to u blizini velikih gradova, a Japanci čak 97 posto svoje potrebe za plinom zadovoljavaju na taj način. Na popisu zemalja koje imaju LNG terminale su i SAD, Italija, Belgija, Portugal, Južna Koreja, Španjolska, Grčka, Turska i Francuska. Terminali se grade i u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Norveškoj. Možda je najbolji primjer koji pobija teze Eko Kvarnera Španjolska, odnosno Barcelona, gdje je terminal smješten u gradsku luku. Slično je i u Bostonu, a u tokijskom zaljevu ima čak deset LNG terminala. Najbliži i možda najbolji primjer Piršićeva licemjerja je gradić Muggia kod Trsta, koji je veličinom i položajem vrlo sličan Omišlju, pa bi možda Piršića i ekipu više veselilo da umjesto suvremenog postrojenja, energetske neovisnosti cijele zemlje, stabilnosti industrije i velikih pogodnosti za lokalnu zajednicu, sve to pripadne našim susjedima.

Naime, prošlog je tjedna talijanska regija Friuli-Venezia Giulia, gdje se nalazi Muggia, sa španjolskom kompanijom Endesa potpisala ugovor o gradnji LNG terminala. Talijani već imaju izgrađen jedan LNG terminal, a uz ovaj u Muggiji, planira se i gradnja LNG terminala u Brindisiju, Livornu i Calabriji. Talijanske udruge zelenih zbog toga nisu protestirale. No stigle su u Hrvatsku kako bi se s Eko Kvarnerom pobunile protiv gradnje LNG terminala na Krku. Zanimljivo je što Piršić ističe da nema ništa protiv gradnje takvog terminala u Dalmaciji, ne zabrinjavajući se o tamošnjim eventualnim "katastrofama" i "vatrenim kilometarskim kuglama snage 70 atomskih bombi" koje bi mogle poharati stanovništvo Dalmacije. "Meni je sasvim razumljivo da talijanski zeleni ne protestiraju u svojoj zemlji. Naime, i njima je jasno da je plin najčistiji energent te da gradnjom LNG terminala njihova zemlja može samo profitirati.

Zašto oni dolaze ovdje protestirati, zanimljivo je pitanje", rekao je Vladin glasnogovornik Vlatko Maček. Procjenjuje se da bi LNG terminal na Krku stajao oko milijardu eura i da bi se za 20 godina zaradilo oko 40 milijardi eura, pa je sasvim jasno da su velike tvrtke poput Ruhrgasa, Eona i Mola i više nego zainteresirane za sudjelovanje u projektu. Ako RH ne sagradi terminal, najveću korist od toga imat će Talijani koji će pokriti tržište srednje Europe, a čije ekološke udruge, vjerojatno nimalo slučajno, protestiraju u Hrvatskoj. Naši morski susjedi već su iskoristili jednu priliku koju je Hrvatska propustila. Uvelike osporavani projekt DružbAdrija, koji je trebao dovoditi rusku naftu do Hrvatske i time je pozicionirati kao relevantnog energetskog igrača na geopolitičkoj karti Europe, propao je upravo zbog teza udruga, među kojima je i Eko Kvarner, o potencijalnim katastrofama tankera. Njih je Jadran ionako prepun, samo što Hrvatska od njih nema zarade. Talijani su vješto iskoristili hrvatsko odustajanje i sami pokrenuli gotovo identičan projekt. Ostaje samo nada da se ovaj put neće pokleknuti pred vikom nekolicine navodnih zaštitnika okoliša i lokalnih skupljača političkih bodova te odustati od projekta gradnje LNG terminala, bez kojeg plinofikacije Hrvatske neće biti moguća.

Ukapljeni plin se od izvora do LNG terminala prevozi LNG carrierima, najmodernijim brodovima na svijetu. Oni se grade uz maksimalne sigurnosne standarde i imaju dvostruke oplate. Takvi visokotehnološki brodovi grade se uglavnom u zapadnoj Europi uz posebne licencije. U povijesti prijevoza plina takvim brodovima nije se dogodila ni jedna nesreća.

Tvrdnje Vjerana Piršića o potencijalnoj opasnosti od potresa u Omišlju nisu utemeljene. Upravo je seizmološka ploča na kojoj se nalazi Omišalj mnogo stabilnija nego ona na kojoj je Dalmacija, koju on predlaže kao alternativu. Uz to, nigdje u svijetu do sada nije puknuo spremnik LNG-a zbog sezmičkih aktivnosti, pa čak ni u Japanu koji je seizmički jedno od najaktivnijih područja svijeta. Prilikom gradnje terminala temelji za rezervoar prilagođeni su opasnosti od potresa.