Objavljeno u Nacionalu br. 537, 2006-02-27

Autor: Ivo Pukanić

KOMENTAR TJEDNA

Moj prijatelj Vojko Santrić i KOS

Ivo PukanićIvo PukanićGledajući u petak Merlićevu emisiju Kontraplan, ostao sam iznenađen da su se Markica Rebić, bivši glavni obavještajac, Vesna Alaburić, odvjetnica s dugim stažem u medijima, i Žarko Puhovski, šef HHO-a, složili da treba objaviti popis svih onih koji su radili za Udbu, što je djelomice prošloga tjedna i učinio Hrvatski list iz Zadra. U emisiji netko je od njih troje rekao da treba objaviti i popis svih onih koji su radili za KOS, bilo kao operativci ili kao suradnici. Ta mi je emisija bila samo potvrda redakcijske odluke da treba objaviti i taj popis, ali potpuno nefriziran, onako kako su ga rekonstruirale i sastavile hrvatske službe.

Moram priznati da mi je dosta teško palo kad sam na tom popisu vidio i ime sada pokojnoga Vojka Santrića, koga sam upoznao u njegovoj poznoj dobi i, čak mogu reći, bio s njim prijetelj. Proveo sam s njim večeri i večeri u restoranu na sedamnaestom katu hotela Intercontinental, gdje je godinama imao zakupljen apartman. Od njega sam čuo mnogo priča, od njegova rada u beogradskom Genexu pa do prodaje njegove turističke tvrtke Bemex Ini, što je dogovorio u izravnom razgovoru s Franjom Tuđmanom. Te 1991. godine, u predvečerje rata, kad je turizam propadao, prodao je Tuđmanu Bemex za 12 milijuna DEM. Te večeri s njim bile su mi neprocjenjivo vrijedne za stvaranje mozaika funkcioniranja visoke politike i financijskih tokova za vrijeme Titove Jugoslavije. Kad je umro prije nekoliko godina, bilo mi je teško i svaki put kad dođem na 17. kat današnjega Westina, vidim za stolom u kutu, s kojeg se vidio cijeli svjetlom okupani Zagreb, svoga Vojka, uvijek nasmijanoga kada me je ugledao i spremnoga na šalu i priče o zgodnim mačkama. A jedino su nam te priče bile zanimljivije od tračanja politike i političara. Da je radio za KOS, nisam imao pojma.

Unatoč tim divnim uspomenama na Vojka, nije mi palo ni nakraj pameti da ga eventulano izostavim s popisa od 1789 suradnika KOS-a. Da sam to učinio, ne vjerujem da bi to itko i primijetio, ali meni savjest ne bi bila čista, jer bih krivotvorio činjenice. A taj dokument koji Nacional donosi jedan je fakt iza kojega stoji država Hrvatska. Prema informacijama koje sam dobio, tako profesionalno nije se ponašao Hrvatski list, koji nije donio kompletni popis agenturne mreže Udbe u Hrvatskoj. Navodno je njegov glavni urednik među ostalima izostavio s liste osobu I. A. , koja je radila za Udbu pod kodnim imenom "Slavko". Za "Slavka" se zna da je glavni mentor i prijatelj šefu Hrvatskoga lista i siva eminencija tih novina u logističkom, organizacijskom i idejnom smislu. Danas je "Slavko" direktor jedne tvrtke u Zadru, a prije je vodio nekoliko velikih listova u Hrvatskoj. Dakle, glavni urednik Hrvatskoga lista napravio je nešto što s moralnog i profesionalnog stajališta nipošto nije smio napraviti - neobjavljivanjem svih imena napravio je falsifikat i manipulirao pomoću svoga medija javnošću. A to u ozbiljnom novinarstvu nije dopušteno Ako si frajer, onda budi frajer do kraja, ma koliko te to koštalo.

Popis koji u ovome broju donosi Nacional ne sadržava mnogo poznatih imena, no jasno pokazuje kako je KOS imao svoju hobotnicu u svim dijelovima i slojevima društva. Šteta je što taj popis nije i prije bio objavljen. Nacional ga nije mogao objaviti iz jednostavnog razloga - nije ga imao. Da smo ga imali, objavili bismo ga i prije deset godina. Da su i jedan i drugi popis objavljeni prije (ali u potpunom, a ne friziranom izdanju), mnoge bi stvari bile jasnije. Bila bi obavljena svojevrsna javna lustracija, kad već nije bilo političke, za koju očito nije bilo volje u državnom vrhu. Mislimo da morate znati tko vam živi u susjedstvu.

Zbog zastare, s tim se popisom sudski ne da ništa učiniti, no smatrali smo da je apsolutno u interesu javnosti da bude upoznata s Operativnom akcijom "Janjičar". Sve izneseno na listi ide na savjest njenih sastavljača. Odgovor na pitanje zašto se baš vi ili netko drugi vama drag nalazite na popisu, potražite kod nadležnih tijela Republike Hrvatske, a ne u redakciji Nacionala.

>email to:Ivo Pukanic

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika