“Vragov Kapelan”, Richard Dawkins, Jesenski i Turk, Zagreb 2005.


  Richard Dawkins je sada, nakon odlaska Stephena Jaya Goulda, nesumnjivo najveći živući znanstveni esejist širokog spektra. Svaka njegova knjiga koja se pojavi u hrvatskom prijevodu je veliki događaj pa je tako i s ‘Vragovim kapelanom’. U knjizi je sakupljeno dvadesetak eseja, među ostalim prepiska s njegovim velikim rivalom i ljubljenim kolegom Gouldom, eulogije za njegove prijatelje poput pisca Douglasa Adamsa i borca protiv nadriliječništva Johna Diamonda te veoma topla četiri eseja posvećena Africi kao kontinentu s kojeg je čovjek potekao.

Fascinacija svemirom

Ipak, Dawkins se u najboljem svjetlu prikazuje kad brani racionalistički i znanstveni pristup stvarnosti. Njegovi obračuni s organiziranom religijom i alternativnom medicinom su argumentirani, duhoviti, šarmantni i sasvim malo otrovni. Dawkins je siguran da se znanost i religija ne mogu pomiriti zbog svoje same biti. Znanost je racionalna i zasnovana na empirijskim dokazima: što se može provjeriti i potvrditi, znanstveno je. Religija se zasniva na vjeri - povjerovati bez ijednog dokaza najveća je vrlina. Takav stav je bizaran i štetan smatra Dawkins, pa nastavlja nabrajati sva zla nastala iz najiskrenijih vjerskih uvjerenja, od aktualnih islamističkih terorističkih napada pa unatrag kroz povijest. Umjesto da se zapanjuje nestvarnim, čovjek bi fascinaciju trebao pokazvita prema materijalnom svemiru, koji je pun predivnih fenomena. Dok varalice i šarlatani ljudima prodaju kristale kao lijek protiv raznih bolesti, Dawkins smatra, čovjek s racionalnim pogledom na svijet može se diviti nevjerojatnoj ljepoti strukture istih tih kristala.
  Argumente prema kojima je religija zaslužna i za neke od najsjajnijih ljudskih dostignuća poput katedrala, oratorija ili očuvanja znanja tijekom srednjeg vijeka Dawkins zaobilazi, kao i neka istraživanja koja pokazuju da je religioznost mogla nastati kao evolucijska prilagodba i možda donijeti neke prednosti za prosljeđivanje gena.

Darvinistički papa

  Dawkins bi zaista bio darvinistički papa, da sam papa nije gotovo darvinist. Na drugoj strani Atlantika, on se kao Amerikanac susreće s fundamentalnijim petljanjem vjerskih autoriteta u nevjerska pitanja nego što je socijalna politika, što se događa u nominalno katoličkoj Hrvatskoj. Više od polovice Amerikanaca vjeruju da je čovjek stvoren u sadašnjoj formi, a ne da se razvio od drugih oblika života, što fundamentalistički krščani koriste u pokušajima diskreditiranja sasvim dokazanih i provjerivih znanstvenih teorija. Kulturni rat u SAD-u živ je i živahan, a jedna od glavnih bitaka vodi se oko pokušaja da se osim evolucije u školama predaje i postanak svijeta doslovno po biblijskim navodima.
  Neprihvaćanje znanosti kao najvrednijeg pogleda na svijet kojeg je ljudska civilizacija do sada proizvela u najvećem je broju slučajeva licemjerno. Bilo kojeg kulturnog relativista, Dawkins neizravno sugerira, trebalo bi izbaciti dok se vozi u avionu na 9000 metara, jer ne priznaje znanosti koja je omogućila to prijevozno sredstvo da je u pravu. Sličnom se idejom nedavno poigrao i američki karikaturist Gary Trudeau. U njegovom stripu liječnik pita pacijenta kojem je dijagnosticirana tuberkuloza vjeruje li u evoluciju ili kreacionist. Pacijent pita zašto, a liječnik odgovara: “Ako ne vjerujete da je bacil tuberkuloze evoluirao i razvio otpornost na antibiotike, savjest mi ne dopušta da vam prepišem neki od novih lijekova koji su učinkoviti protiv njega.”

Živo i intrigantno

  “Vragov kapelan” sigurno nije najbolja ni najvrednija Dawkinsova knjiga, pogotovo uz “Sebični gen” i “Prošireni fenotip”, ali može poslužiti kao izvrstan uvod u stanje uma briljantnog znanstvenika, ako i potaknuti čitatelja da se odvaži na čitanje njegovih zahtjevnijih djela. Objavljivanjem “Vragova kapelana” se Biblioteka 42 afirmira kao konkurent za naslov najživlje i najintrigantnije na znanstvenom području.