Vedrana Rudan Užasnuta sam ženomrzačkom Hrvatskom. Suci, urednici u pisanim medijima, TV urednici, vlasnici megamarketa, direktori osmogodišnjih i srednjih škola, šefovi bolnica, liječnici, sveučilišni profesori, učitelji, lučki radnici, novinari, odvjetnici, šoferi autobusa, kolumnisti, političari, pjevači, zidari, muzički kritičari, književnici, književni kritičari, sva ta bića rigaju smrdljiv bijes kad uz sebe osjete ženu koja je uspjela ili želi uspjeh.

Koliki broj žena zaista u životu uspije, čitamo jednom godišnje, podaci se spominju oko osmog ožujka. Nema nas nigdje. Zatvorena su nam ulazna vrata u politiku, umjetnost, biznis, znanost... Svjetski je trend ženama zabraniti i da budu majke. I Zapad i Istok jednakom se žestinom bore protiv svih žena koje odgajanje i brigu o djetetu smatraju nečim bitnim. Takvim se čudakinjama oduzima plaća i nabija osjećaj krivnje sve dok sitnu bebu ne odvedu u prljave jaslice a same krenu u tvornicu gaća ili neki market gdje će četrnaest sati sjediti iza kase. Muškarcima, vladarima svijeta, mržnja prema ženama upisana je u gene.

Pa ipak... Ipak... Nema spodobe u Hrvatskoj koja se nije izrigala na Severinu Vučković. Od takozvanih malih ljudi koji su bljuvali po internetu do dežurnih analitičara opće prakse. Vrisnuo je i najhrvatskiji kolumnist, gospodin Ivkošić. On je Severinin nastup vezao uz ševu?! Kakve veze ima gospodin Ivkošić sa ševom? Čime on može dokazati svoju kvalificiranost za pisanje o ševi? Svakodnevnim, svakotjednim, nekolikoputadnevnim, petputatjednim ševljenjem? Da se gospodin Ivkošić bavi ševom onako strasno kako o njoj piše, prvo, to bi se čulo, drugo, za to bi se znalo, ovo je mala zemlja, treće, oni koji ševe, ševe, ne pišu pizdarije. I muzički su kritičari došli na svoje. Urlaju od bijesa obnevidjeli dečki kojih nigdje nema kad na bini tule Thompson, Škoro ili Mate.

U čemu je razlika? Muzički kritičar Ilko Čulić, lud od brige za Hrvatsku, piše kako je Severina Vučković svojom pjesmom razvalila vrata naše domovine, u nju će sada provaliti gole srpske cajke, opkoračit će sirotu Hrvatsku, a onda... Kome Thompsoni otvaraju vrata? Austrijskim Mozartima? Tri kuma ne siluju Hrvatsku? Zabrinuti H r v a t Ilko svoj je tekst o prestrašnoj ženi Severini završio spominjanjem Iggyja Popa koji je, po Ilku, još prije dvadesetak godina sličnu frku opisao u pjesmi "Pussy Power"?! Zašto uvaženi gospodin Ilko, borac za Hrvatsku, u hrvatskom tjedniku koji čitaju Hrvati nije preveo "pussy power?" Je li moguće da njegov urednik može u svom tjedniku podnijeti pičku samo ako se ona zove "pussy"? Ili se jedino na engleskom može opisati jeziva šteta koju je Severina nanijela svojoj napaćenoj zemlji?! Žao mi je što jadni Ilko nije skužio, ne može on to skužiti, da stari Iggy svojom pjesmom s l a v i pussy. Čujte ove fenomenalne stihove:

Moć pičke - sat za satom
Moć pičke - o, koji cvijet
Želim je stisnuti uz sebe
Jer moć pičke me vuče
Dolje
Dolje
Dolje
Dolje

Da, skužili ste, "Pussy Power", to je "moć pičke". Prevedeno, Severina Vučković nas samo na prvu loptu ugrožava pjesmom, prava nam ugroza prijeti odozdo. Tko se treba bojati moći brežuljka obraslog svilenom vunicom? Svi Hrvati! Totalno krivi navod. Hrvatska je zemlja u kojoj pička nema moći. Da ima, u novinama bi pisali pičkoljupci. Ilko Čulić se, siroče, boji, to je okej, ali fobije se danas liječe, zašto ne ode doktoru?

Pustimo frustrirane pičkofobe. Ni žene nisu ostale hladne. Književnica Milana Vuković-Runjić u svojoj kolumni Seksopolis veze: "Odrastanje uz klavir i čitanje neke ozbiljne litarature pripalo je ropotarnicama prošlosti, a uteraj mi, uteraj mi auto u garažu postala je himna adolescenata, no i onih starijih." Opa! "Odrastanje uz klavir..." Kad smo već kod odrastanja, ovo je opako, ipak ću reći, zašto je zlo odrastati uz stihove "uteraj mi, uteraj...", a okej je odrasti uz oca koji je rekao da Hrvati u obrambenom ratu ne mogu počiniti zločin i koji, po vlastitom priznanju, svako jutro u svom vrtu diže hrvatsku zastavu, dok u kući, valjda, netko prebire na glasoviru?! Odakle tolika količina bahatosti kod književnice Milane Vuković-Runjić? "Čitanje neke dobre knjige..." K o j e dobre knjige? Č i j e dobre knjige? Nj e n e dobre knjige? Vuković-Runjić, koja u svom listu polugola čuči pokraj naslova svoje kolumne i svima pokazuje debeljuškasta koljena i sitne grudi, zlobno spominje Severinin "film" i "duboki dekolte". Jebote! Toliko ljubomore u tako malenome tijelu?! Jedno pitanje. Zašto se pisati sisama smije a pjevati ne smije?

Ma, sve je prozirno. Da je istu pjesmu pjevala bilo koja druga pjevačica, nitko se ne bi dizao na stražnje noge i analizirao težak položaj Republike Hrvatske. Nije problem u pjesmi, problem je u Severini Vučković. Ona je Žena Koja Se Tucnula a nije samu sebe uvalila u katran i posula perjem kad već ne živimo u vremenu u kojem bi je umlatili uspaljeni mužjaci i bijesne ženke. Dapače, iskočila je iz kabine, ljepša nego ikad, i zapjevala. Svaka joj čast! Pokazala je moć pičke u zemlji u kojoj moć imaju muškarci bez kurca i žene koje misle da ga imaju.