Na čelo Časnog suda Jukić na izbornoj Skupštini želi postaviti dosadašnjeg alajčauša Ivana ZoricuU siječnju su se trojica čelnih ljudi državnog vrha, predsjednik RH Stipe Mesić, premijer Ivo Sanader i predsjednik Sabora Vladimir Šeks, složili su se da poznatu sinjsku Alku konačno treba u potpunosti depolitizirati, vratiti joj dostojanstvo najpoznatije hrvatske tradicionalno viteške igre i na redovitoj izbornoj Skupštini VAD-a, izvršiti promjene na svim vodećim pozicijama unutar Viteškog alkarskog društva. Predsjednik Mesić u potpunosti je preuzeo obveze koje proističu iz njegovih ovlasti, te je dogovor sa Sanaderom i Šeksom bio brz i potpun. Izborna Skupština VAD-a zakazana je za 18. ožujka i sve operativne aktivnosti u tome pravcu prepuštene su Središnjici HDZ-a i Ivanu Jarnjaku. Ali, Sanaderovu planu promjena u sinjskom HDZ-u i VAD-u, žestoko se opire bivši gradonačelnik Sinja i dosadašnji predsjednik Viteškog alkarskog društva Mate Jukić.

Kako bi onemogućio Jukićevo djelovanje, HDZ je čak raspustio svoj ogranak u Sinju, a Ivo Sanader je za mandatara obnovljenog HDZ-a, odredio saborskog zastupnika Juru Bitunjca. Kako se dan izborne Skupštine sve više priobližava, to je jasnije da, unatoč stalnim pokušajima selekcioniranja, Bitunjac ne kontrolira situaciju, te da mu Jukić, svojom mrežom suradnika u HDZ-u i Hrvatskom bloku, onemogućava realizaciju zadataka koje su pred njega postavili predsjednik stranke Sanader i Središnjica HDZ-a. Prije nekoliko dana, Bitunjac se morao odreći usluga dugogodišnjeg čelnog čovjeka sinjske HVIDR-e Dražena Pavlovića Paje, čovjeka koji, navodno, kontrolira najmanje 50 glasova u Skupštini VAD-a. Ni Sanaderu, ni Jarnjaku nije bilo ni na kraj pameti podržati plan, po kojem bi se Bitunjac i sinjski HDZ oslonili na čovjeka koji je prije nekoliko godina poželio predsjedniku Mesiću i tadašnjem premijeru Račanu da se što prije nađu na doručku s ubijenim srpskim premijerom Zoranom Đinđićem.

Mate Jukić na sve načine pokušava zadržati svoj utjecaj. Jukić, u dogovoru s dr. Ivićem Pašalićem i fra Mirkom Marićem, ključnim čovjekom Crkve, ranije gvardijanom Samostana Gospe Sinjske, na svim utjecajnim dužnostima u VAD-u namjerava provesti kozmetičke promjene i postaviti svoje ljude, koji neće htjeti napraviti odmak od dosadašnje grube politizacije Alke s kojom se počelo 2001. godine.

Za mjesto alkarskog vojvode, umjesto generala Mirka Norca, koji nakon izrečene dugogodišnje zatvorske kazne za ratne zločine, napokon mora odstupiti s te dužnosti, vodi se pravi, mali, podzemni rat. Mate Jukić i fra Mirko Marić bi umjesto Norca, na mjestu alkarskog vojvode najradije vidjeli Ivicu Delongu, bivšeg alkarskog momka i dosadašnjeg člana Uprave VAD-a. Tako ne misli dr. Ivić Pašalić, s kojim je Jukić, unatoč deklarativnoj odanosti Sanaderu, i dalje u vrlo bliskim odnosima. Iako je Pašalićev utjecaj u Sinju minoran, jer je na zadnjim lokalnim izborima Hrvatski blok dobio vrlo mali postotak glasova, Pašalić preko Jukića i svojih suradnika, već dulje vrijeme izravno kreira odnose unutar Upravnog odbora i cijelog VAD-a. Pašalićev kandidat za Norčeva naslijednika je Boško Ramljak, dosadašnji alkarski harambaša, zapovjednik momačke čete, nedavno umirovljeni djelatnik SIS-a. Treći kandidat ima izravnu podršku HDZ-a i premijera Sanadera. To je umirovljeni brigadir HV-a Ante Vučić, u veljači ove godine imenovan za pomoćnika ministra gospodarstva.

Mate Jukić bi se na izbornoj Skupštini, naizgled, povukao s mjesta predsjednika Uprave VAD-a. Ali, to bi mjesto želio prepustiti bliskom suradniku, dosadašnjem potpredsjedniku Dinku Bošnjaku, načelniku općine Hrvace. Istu dužnost, pomoću HDZ-a želi i Jure Bitunjac. Vladajuća sinjska koalicija SDP, HSLS, HNS, HSS, s nezavisnim gradonačelnikom Nikolom Tomaševićem zasad samo gleda i ne poduzima ništa ozbiljnije. Nedavno je Tomašević pokušao od Jukića zatražiti četiri mjesta u Upravnom odboru VAD-a, ali ga je samouvjereni Jukić glatko odbio. Na čelo Časnog suda Jukić na izbornoj Skupštini želi postaviti dosadašnjeg alajčauša Ivana Zoricu, jednog od bliskih suradnika i provoditelja čistki među alkarima, u kojima su stradala trojica najuspješnijih alkara i višetruki dobitnici Alke Ognjen Prost, Stipe Breko i Ivica Perić. Umjesto Ivana Zorice, na mjesto alajčauša Mate Jukić bi htio postaviti alkara Tonča Bešlića, nekadašnjeg zapovjednika Policijske postaje Sinj i bliskog prijatelja Ivana Zorice. Sve to ukazuje da će se na izbornoj Skupštini 18. ožujka ove godine u Sinju voditi prava borba za prevlast u VAD-u, da je Sanaderov operativac Jure Bitunjac u vrlo teškom položaju, jer je na terenu situacija drukčija od one kakvom bi je u sinjskoj Alci željeli vidjeti predsjednik Mesić, premijer Sanader i predsjednik Sabora Šeks.

Istodobno, takvo stanje ukazuje da će HDZ imati velike probleme u uspostavljanju kontrole unutar VAD-a, što je od velike važnosti za jačanje poljuljane pozicije HDZ-a u Cetinskoj krajini i Dalmaciji. Ivo Sanader je svjestan da će bez temeljitog zaokreta i bez cjelovitih kadrovskih promjena u Upravnom odboru, te pravog izbora najboljih na mjesto alkarskog vojvode, alajčauša i predsjednika Časnog suda, sinjska Alka i dalje ostati krizno žarište i mjesto okupljanja političkih nezadovoljnika koji mu mogu pokvariti planove o jačanju utjecaja i novoj izbornoj pobjedi na hrvatskom jugu. Stoga HDZ više ne želi dopustiti da Alka i dalje bude uporište Hrvatskog bloka i dr. Ivića Pašalića.

Sanader vjerojatno neće prihvatiti da na medijski eksponirano mjesto alkarskog vojvode, umjesto Norca bude izabran dosadašnji član Upravnog odbora zadužen za marketing 56-godišnji Ivica Delonga. U Sinju se zna da je Delonga bio osobni izbor Mate Jukića i fra Mirka Marića. Delonga, diplomirani inženjer agronomije, nekada je bio alkarski momak, pa s obzirom na pravila VAD-a, pješak nikada nebi smio postati vojvodom. Delonga je 1991. godine uspio u privatizaciji jeftino kupiti zagrebačku tvrtku „Croatia controla“, nekadašnji „Euroinspekt“, upućeni kažu uz veliku pomoć nekadašnjeg minista vanjskih poslova Frane Vinka Golema. HDZ-u nikako nije prihvatljiv ni 39-godišnji Boško Ramljak, dugogodišnji alkarski harambaša i jedan od najvatrenijih nositelja destruktivne politike koja se od 2001. godine provodila prema državnom vrhu, u prvom redu prema predsjedniku RH Stjepanu Mesiću. Ramljak je niz godina bio istaknuti djelatnik SIS-a u Splitu, odnosno vojnoj obavještajnoj zajednici. Član je Pašalićeva Hrvatskog bloka, osoba od najvećeg Pašalićeva povjerenja i oslonac u cijeloj Dalmaciji. S Ivanom Zoricom, Ramljak je bio najžešči zagovornik grube politizacije Alke, čistki među alkarima i eliminacije trojice ponajboljih Preosta, Breke i Perića, koji nikako u VAD-u nisu prihvaćali način na koji su Jukić, Zorica i Ramljak politizirali Alku i alkarske svečanosti i pretvorili ih u desničarsku paradu. U Sinju se misli da bi se, procjenjujući svoje izglede nedovoljnima za konačni uspjeh, Ramljak nekoliko dana prije izborne Skupštine, mogao odreći kandidature, i pozvati svoje istomišljenike među članovima Skupštine da glasaju u korist Ivice Delonge.

Osoba koja se nameće kao rješenje koje će pomiriti suprostavljene strane je 58-godišnji magistar Ante Vučić. Vučić je u Alci bio barjaktar, potom član Upravnog odbora, a u zadnjih nekoliko godina bio je član Časnog suda. Vučić je dugo bio u HV, gdje je stekao čin brigadira. Vučić u izbor za alkarskog vojvodu ima izravnu podršku HDZ-a, ali i HVIDRE i udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Naime, u Sinju se drži da je Vučićevim zalaganjem Sinj dobio veliki broj objekata za invalide Domovinskog rata. U HDZ-u misle da su Vučić i Bitunjac, na čelu Upravnog odbora VAD-a, osobe koje bi mogle stabilizirati Alku i doprinijeti da se ona doista razvija u pravcu tradicionalne viteške igre, kulturne i turističke atrakcije Sinja, Cetinske krajine i Hrvatske. Vučić je pomirljiva osoba, koja ima ispravan odnos prema državnim institucijama, Vladi i predsjedniku Republike, kao i stranim diplomatima, koji već više godina, zbog politizacije Alke i neprimjerenog ponašanja prema hrvatskim državnim institucijama, odbijaju doći u Sinj. Vučić je zbog svojih kvaliteta u veljači ove godine postavljen za pomoćnika ministra gospodarstva.

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Ivica Delonga, ili možda Boško Ramljak, uspjeti nadjačati Antu Vučića, na mjestu Norčeva nasljednika. Isto tako ostaje neizvjesno hoće li Jukićev nsljednik na mjesto predsjednika VAD biti Dinko Bošnjak ili Jure Bitunjac. Naizvjesno će biti i u izboru alajčauša. Za atraktivno mjesto alajčauša konkurira nekoliko alkara, među kojima su najpoznatiji Tonči Bešlić i Joško Marić. Zapovjednik sinjske policije Bešlić, koji je, navodno, smijenjen zbog propusta u istrazi u stravičnom zločinu počinjenom nad mladom Anđelom Bešlić, nikada nije uspio osvojiti Alku, ali je osobni prijatelj Ivana Zorice. Joško Marić je tri puta bio slavodobitnik. Ali, ovom vijećniku u Gradskom vijeću Sinja i umirovljeniku HV, kojega izravno podržava franjevački Samostan Gospe Sinjske, spominuju se, navodno, evidentirana kaznena djela, što je prema alkarskom pravilniku prepreka za obavljanje te dužnosti. Šanse alkara Nenada Bikića, Denisa Gugića i Ante Poljaka, se ne ocjenjuju velikima. U Sinju misle da će nazaustavljivi Ivan Zorica ipak postati predsjednikom Časnog suda.

'JUGOSLAVIJU TREBA OČUVATI'

Od KOS-ovca do radikalnog Hrvata

Ivan Zorica je zadnjih petnaestak godina nedodirljivi alajčauš, zapovjednik Alkarske čete, koji je s Matom Jukiće i Boškom Ramljakom, posebno nakon uhićenja alkarskog vojvode generala Mirka Norca, zdušno podržavao desničarski udar na Alku i provodio čistke među alkarima. Obiteljski restoran „Vreba“, u vlasništvu braće Zorica, u Hrvacama kod Sinja, često je bio glavno okupljalište političkih istomišljenika dr. Iviću Pašalića i svih onih koji su mislili da Alka mora biti sredstvo obračuna i rušenja legalnih državnih institucija i oponiranja politici suradnje s Haaškim sudom, nakon izbora 2000. godine. Međutim, nije alajčauš Zorica oduvijek pripadao desničarskom miljeu koji je tražio odstup predsjednika Mesića i smjenjivanje vlade Ivice Račana zbog, navodne, kriminalizacije Domovinskog rata. U Alku je Ivan Zorica ušao kao miljenik tadašnjeg vrha SKJ i najpoznatijeg od svih alkarskih vojvoda, karizmatičnog generala JNA, Sinjanina Bruna Vuletića, bliskog suradnika i prijatelja Josipa Broza Tita. Zorica, po zanimanju vozač, dugo je godina radio na privremenom radu u Nizozemskoj, kao zavarivač. Kada se vratio, zarađenim novcem otvorio je restoran i počeo se baviti uzgojem rasnih konja, što je postala obiteljska tradicija.

Međutim, Zorica je prvo postao suradnik Službe državne sigurnosti, a po odlasku u Nizozemsku i jedan od najodanijih suradnika KOS-a, Kontraobavještajne službe JNA. „Nacional“ je u posjedu originalnog KOS-ova dossiera Ivana Zorice, u kojem se civil Ivan Zorica u evidenciji KOGS-a Split vodio pod brojem 1105. Iz doosiera se vidi da je Zorica, pod pseudonimom Zoki, kao suradnik KOS-a zaveden 20. siječnja 1976. U dokumentu „Zabeleška o primeni metoda rada“, koji je bio državna tajna, izričito piše da je Ivanu Zorici namjenjena „provera podataka i ustanovljavanje“, a područje njegova rada nije bio ni unutrašnji neprijatelj, ni strane obavještajne službe, već neprijateljska emigracija. Pored identifikacijskih podataka za Ivana Zoricu, rođenog 20. srpnja 1946. godine u Hrvacama, po nacionalnosti Jugoslovena, KV vozača motornih vozila, posebno se ističe komentar pun pohvala za Zoricin dotadašnji rad i suradnju sa Službom državne sigurnosti: „Angažovan od strane SDB SFRJ, sektora emigracije. Radio kvalitetno u suradničkom odnosu prema ustaškoj emigraciji iz Dalmacije i šireg područja Hercegovine. Ima vrlo dobre rezultate. Temeljem istih, po dolasku u SRH iz emigracije, Holandija (bio ma privremenom radu), prepušten, predan u suradnički odnos SDS SRH, KOS JNA, teritorij SRH, mjesto stanovanja, rada (Sinj)“.

U rubrici „Podaci o suradniku“ ističe se da ZOKI surađuje s KOS-om od siječnja 1976., da je suradnju uspostavio zbog „svesti i patriotizma“, a ne zbog „materijalne zainteresovanosti“ ili po „kompromitirajućem ili drugom osnovu“. Suradnik Zorica je prema tim podacima djelovao na liniji rada NJE i UN na području Holandije i kao takav „ugrađen u neprijateljsku sredinu“. Zoricin zadatak bio je praćenje i osmatranje, dok je KOS svoga suradnika lišio bilo kakvih provođenja tajnih pretresa, slušanja i snimanja, ili kontrole poštanskih pošiljki. Pomoćni dossier Ivana Zorice vodila je Centrala KOS JNA, a izvod iz doossiera dostavljen je Centrali SDB u Beogradu i Centrali SDS SRH. Iz poglavlja „Rezultati primene“ saznaje se da je nositelj grupe suradnika kojoj je Zorica pripadao u Nizozemskoj bio M.E. Cijela grupa bila je usmjerena prema „nositeljima neprijateljske djelatnosti na destrukciji SFRJ“. Za Zoricu službeni dossier tvrdi da je u svojim zadacima kao izvor bio pouzdan, te da su podaci koje je dostavljao bili točni. „Stepen proverenosti podataka“ koje je agent dostavljao potpuno je utvrđen. U posebnoj napomeni piše: „osoba preuzeta u suradnički odnos od Službe državne bezbednosti. Po potrebi će, sukladno operativnim dogovorima, biti angažovan u operativnom kombinovanju SDS SRH na liniji ustaška emigracija“.

U popisu 12 dokumenata koje je Zorica dostavljao samo u razdoblju od siječnja do kolovoza 1976. godine vidi se da su njegova pismena izvješća o stanju među radnicima u odnosu na događaje u SFRJ, panfletu Matice Hrvatske i druga, ocijenjeni kao „materijal iznimne operativne kvalitete“, ili s primjedbom „izuzetno kvalitetni podaci iz planiranja i proslavljanja dana NDH“. Suradnik SDS i KOS-a, od 2001., i ponižavanja predsjednika Mesića na Alci, postao je gorljivi zagovornik hrvatske desnice i politizacije Alke. Još 1989. godine, kada je jedini put pobijedio na Alci i bio slavodobitnikom, te iz ruku izaslanika Predsjedništva SFRJ dr. Stipe Šuvara, primio srebrni štit, Zorica je održao vatrenu zahvalnu riječ u kojoj je naglasio postojanost i potrebu očuvanja Jugoslavije.