Dean ŠošaSam Peckinpah rođen je 1925. godine, a preminuo 1984. Da se nije uništavao alkoholom, drogama i paranojom, jedan od najboljih američkih filmaša druge polovice dvadesetog stoljeća danas bi imao 81 godinu. Toliko, primjerice, ima Robert Altman, stariji od Peckinpaha jedan jedini dan, koji još uvijek snima filmove, povremeno odlične. Francuski genijalac Eric Rohmer čije filmove upravo prikazuje HTV, pet je godina stariji od Peckinpaha a još uvijek režira. Izvrsnu "Revoluciju" Rohmer je režirao 2001., kada je imao godina koliko bi danas, da je živ, imao Peckinpah. Portugalskog metuzalema Manoela de Oliveiru, rođenog 1908. (!!!), koji svake godine snimi novi film, bolje je i ne spominjati, baš kao i od Peckinpaha tek pet godina mlađe i nezaustavljive Eastwooda, Chabrola ili Godarda.

U autorskom smislu, Peckinpah je zapravo umro još prije, negdje 1974. kada je snimio posljednji veliki film "Donesite mi glavu Alfreda Garcije", ili u najbolju ruku 1978., u doba solidnog "Željeznog križa". Sve što je imao pokazati, Peckinpah je pokazao između 1962. i 1974. fantastičnim filmovima "Pucnji poslijepodne", "Major Dundee", "Divlja horda", "Balada o Cableu Hougeu", "Psi od slame", "Šampion rodea", "Bijeg", "Pat Garrett i Billy the Kid" i spomenutim "Alfredo Garcia". Načet alkoholizmom, drogama i psihičkim poremećajima, Peckinpahu se život nakon toga ubrzano gasio. U kakvoj je formi bio na početku i na kraju toga razdoblja odlično pokazuju dva filma upravo objavljena na DVD-u, prvo značajnije Peckinpahovo djelce "Pucnji poslijepodne" (1962.) i njegov posljednji vestern "Pat Garrett i Billy the Kid" (1973.).

Od svih redatelja koji su, kako se zna reći, bili spona klasičnog i tzv. Novog Hollywooda, Peckinpah je najdublje bio ukorijenjen u oba sustava. Štoviše, njegovi su filmovi na neki način kamen smutnje svima onima koji vole pojednostavnjivati filmsku povijest, učitavajući u njezinu kratku povijest stilske pravce, epohe i "izme" iz drugih, starijih umjetnosti. Njegov opus pokazuje kako bi se osim promjenama i rezovima nekada valjalo ozbiljno pozabaviti i kontinuitetom, načinom na koji su jaz između "novog" i "starog" Hollywooda nadvladali redatelji poput njega ili Blakea Edwardsa, sačuvavši vitalnost klasičnog narativnog modela filma sve do danas. Za razliku od većine najavljivača Novoga Hollywooda, poput Arthura Penna, Dennisa Hoppera ili Mikea Nicholsa, igrača na prvu loptu i razaratelja, čija se zanimljivost obično iscrpljivala na razini tematskih ili stilskih dosjetki, politiziranju i parodiranju, Peckinpah je bio stvaratelj. Njegovi filmovi stoga i danas djeluju moderno.

Kako je Peckinpah istodobno uspijevao biti moderan i klasičan odlično pokazuju "Pucnji poslijepodne". Riječ je po mnogo čemu o klasičnom vesternu. Glavni glumci, Randolph Scott i Joel McCrea, žanrovske su ikone - prvi junak fenomenalnih vesterna Budda Boettichera a drugi omiljeni kauboj Jacquesa Tourneura. Priča filma klasična je vestern priča o dvojici ostarjelih kauboja, jednom novajliji i curi nezadovoljnoj strogim ocem. Ipak, od početka je jasno kako će Peckinpahov film biti sve samo ne običan. Glavnoga kauboja tako umalo pregazi automobil, a konje u utrkama pobjeđuje deva. U Peckinpahovu metanarativnom sustavu Scott i McCrea nisu samo likovi koje igraju. Njih dvojica u film unose sve svoje dotadašnje uloge i filmove pa priča o sutonu glavnih likova ujedno predstavlja i priču o sutonu čitavog žanra. Pokušaj kauboja da se pridržavaju starih vrijednosti i morala u svijetu koji ih više ne priznaje - središnji motiv svih Peckinpahovih filmova - preklapa se s redateljevim pokušajem očuvanja klasičnog narativnog modela u doba kada se prestižni filmaši poput spomenutog Penna bave njegovim razaranjem. Peckinpahova je naracija klasična, baš kao i likovi, no njegov je postupak itekako moderan, o stilu da i ne govorimo.

"Pat Garrett i Billy the Kid" predstavlja Peckinpaha u nervoznijem izdanju, iza njega je duga povijest svađanja s producentima i šefovima studija, dijelom izazvanih redateljevim alkoholizmom i ludilom. Iščitavanje "Pata i Billyja" kao komentara na slom šezdesetosmaškog bunta ima osnova, no riječ je zapravo o filmu u kojem Peckinpah priču o junacima staroga kova suprotstavljenih novom dobu odvodi u krajnost, premještajući mjesto radnje iz vanjskog u unutarnji svijet. "Pat Garrett i Billy the Kid" zapravo je film o obračunavanju Pata s Billyjem u sebi. Garrett i Kid zapravo su jedan čovjek. Pucajući na kraju filma u Billyja, Pat Garrett puca u samoga sebe - meci upućeni u ogledalo gotovo da su suvišan komentar.
Prava je šteta što u Hrvatskoj nisu objavljeni preostali filmovi iz istog Peckinpahova DVD paketa, "Balada o Cableu Hogueu" i "Divlja horda". No i ovo što smo dobili je fantastično. Audiokomentari četvorice zadrtih ljubitelja Peckinpahova lika i djela, upravo su nevjerojatni. Jedan od "komentatora", Paul Seydor, montažer najnovije verzije "Garretta i Kida", zeznuo se, doduše, uvrstivši u film Dylanov vokal u pjesmi "Knockin' on Heaven's Door", čime ionako previše dominantna glazba postaje još dominantnija. Najzanimljiviji je dodatni prilog ipak razgovor s Peckinpahovom sestrom, prava poslastica za sve one koji se u proučavanju umjetnosti još uvijek oslanjaju i na stari dobri pozitivizam.

ISSA
DVD

Ride a High Country, am. vestern, 1962.
R: Sam Peckinpah; GL: Joel McCrea, Randolph Scott

Pat Garrett and Billy the Kid, am. vestern, 1973.
R: Sam Peckinpah; GL: Kris Kristofferson, James Coburn, Bob Dylan

FILMOVI: 5
DVD: 5

JA VOLIM HUCKABEES

VTI
DVD+VHS
Davno su rekli da nema ništa tužnije od komedije kojoj ne uspijeva nasmijati gledatelje. Komedija "Ja volim Huckabees" spada, nažalost, baš među takva ostvarenja. Nakon petogodišnje stanke, daroviti redatelj David O. Russell ("Tri kralja") priklonio se trendu koji promoviraju razvikani scenarist Charlie Kaufman, "njegovi" redatelji Spike Jonze i Michel Gondry te još razvikaniji filmaš Wes Anderson ("Obitelj čudaka"). Russellov je film, naime, silno ambiciozan, krcat postmodernističkim referencijama, bizarnim likovima te nadrealnim i apsurdnim situacijama, no siromašno humorom, emocijama i logikom koja bi neobične komadiće povezala u imalo smisleniju cjelinu, kao što je to slučaj u uspjelijim filmovima spomenutih autora.

I Heart Huckabees, am.-njem. komedija, 2004.
R: David O. Russell
GL: Jason Schwartzman, Isabelle Huppert, Dustin Hoffman, Lily Tomlin, Jude Law, Mark Wahlberg
FILM: 1
DVD: 1

PRIČA O DVIJE SESTRE

DISCOVERY
DVD+VHS
Korejski horor "Priča o dvije sestre" ima svoju povijest: uspješno je prikazan na nizu manjih, žanrovski specijaliziranih zapadnih filmskih festivala, a ključna filmska internetska stranica imdb upućuje na fascinantnih 215 recenzija toga djelca. Film uglednog Kim Yi-woona nije loš, no barem 50 posto odlične reputacije zahvaljuje činjenici kako su korejski filmovi posljednjih godina među kritičarima toliko "in" da ih često hvalimo i više nego što to zaslužuju. Lišen egzotičnog mjesta radnje, korejskog jezika na kojem bezvezne replike još uvijek ne zvuče toliko banalno kad su izgovorene na engleskom i sklonosti zapadne kritike da svemu onome nerazumljivom što dolazi iz Azije olako učitava mističnost i egzistencijalnu bitnost, ovaj psihološki horor nije više od solidnog žanrovskog uratka.

Janghwa, Hongryeon, kor. horor, 2003.
R: Ji-woon Kim
GL: Kap-su Kim, Jung-ah Yum, Su-jeong Lim
FILM: 3
DVD: 2

KAVA I CIGARETE
DVD+VHS

Omnibus "Kava i cigarete" sastavljen je od 11 kratkih filmova u kojima poznate osobe čavrljaju uz kavu i cigarete, koje je Jim Jarmusch usputno snimao proteklih 17 godina. Jarmuschove vinjete kvalitetom prilično osciliraju: neke su sasvim bezvezne, a neke vrlo dobre. Barem jedan filmić - nevjerojatan razgovor Alfreda Moline i Stevea Coogana - može se proglasiti antologijskim, boljim i od razgovora Toma Waitsa i Iggyja Popa koji je Jarmuschu 1993. u Cannesu donio Zlatnu palmu za najbolji kratki film. Sve u svemu, ukupni je dojam više nego pozitivan: čak i kada se utapa u manirizmu, Jarmusch ostaje zanimljiv autor koji najbanalnijim životnim situacijama lijevom rukom uspijeva podariti filmsku zanimljivost.

Coffee and Cigarettes, am. humorna drama, 2003.
R: Jim Jarmusch
GL: Roberto Benigni, Cate Blanchett, Alfred Molina, Steve Coogan, Bill Murray
FILM: 3
DVD: 2