Ivo PukanićProšlog četvrtka sjedim s Vlatkom Markovićem i Zorislavom Srebrićem u Kući nogometa u Zvonimirovoj ulici. Na prvom katu, iz kancelarije s pogledom na jednu od najprometnijih zagrebačkih ulica, ova dva nogometna fanatika puni entuzijazma, kao da im je dvadeset godina, zanosno pričaju o tome kako su 90 posto sigurni da će Hrvatska u suradnji s Mađarskom dobiti Europsko prvenstvo 2012. Uživam slušajući Vlatka kako obrazlaže koliko će to koristi donijeti Hrvatskoj, kako će biti preuređeni Dinamov i Hajdukov stadion i kako će se u Rijeci i Osijeku sagraditi novi stadioni. Oblikujući rukama izgled novog stadiona u Rijeci, kojem bi glavni "tata" trebao biti Robert Ježić, danas predsjednik HNK Rijeke, oduševljeno govori da će to biti najljepši stadion u Europi, s pogledom sa zapadne tribine sve do Krka i obližnjih otoka. Pita me znam li koliko je Portugal zaradio od Europskog prvenstva - 280 milijuna dolara - sam sebi odgovara Vlatko, i to nakon što su bili podmireni svi troškovi. Znam li koliko je Fifa zaradila na prošlom svjetskom prvenstvu - 1,18 milijardi dolara! Sipa Vlatko oduševljeno podatke, istodobno organizirajući da njegovi prijatelji iz slovačkog nogometnog saveza dobiju adekvatne ulaznice za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. U povjerenju mi otkriva da će kvalifikacijska utakmica s Engleskom biti zadnja utakmica na maksimirskom stadionu prije početka preuređenja. Predsjednik HNS-a računa na to da će za tu utakmicu biti neviđeno zanimanje i da će Savez moći zaraditi velik novac koji će Vlatko i Zorko uložiti u "bildanje" reprezentacije i hrvatskog nogometa. A nogomet je najveći sportski biznis na svijetu i nemjerljiv promotor svake zemlje. A Hrvatskoj je onaj tko je dijelio poklone dao ljepotu zemlje, obale, izvrstan smještaj i nadarene ljude. I to prije svega za kolektivne sportove. A upravo zahvaljujući tim ljudima, Vlatko i Zorko prave planove u kojima bi im svaki pošteni i dobronamjerni građanin ove zemlje trebao pomoći.

Oni, nažalost, mogu planirati jedino na temelju reprezentacije koja je sastavljena od devedeset i pet posto igrača koji igraju u inozemstvu. Znači li to da su hrvatski igrači koji guraju loptu po hrvatskim klubovima manje kvalitetni? Apsolutno ne, no oni nemaju nikakve šanse, osim ako nisu izvanserijski, i fizički i mentalno, da se bore za mjesto u državnoj reprezentaciji s igračima koji igraju u stranim klubovima. Takvo katastrofalno stanje u našim klubovima i ligi je sasvim normalno jer je sve oko njih katastrofa. Najveći uzročnici takve katastrofe su razuzdani navijači koji su se osilili kada su u zadnjih desetak - petnaestak godina vidjeli da ne postoji represivni aparat koji će ih kazniti i da ih se klupske uprave boje. Kada sam rekao jednom svom prijatelju, klupskom funkcioneru, zašto si dopušta da se prema njemu navijači odnose kao prema zadnjem idiotu, skrušeno mi je odgovorio da se boji da nešto ne učine njemu i njegovoj obitelji.

Posljednji slučaj s Lukom Bonačićem jasno govori dokle smo došli. Pa oni koji su bacili bengalku u automobil BBB-a u Dugopolju sa željom da protivnički igrači izgore, isti su oni koji su željeli ubiti Luku Bonačića. Je li motiv za pokušaj ubojstva bilo navijačko nezadovljstvo ili, pak, neka zakulisna igra nezajažljivih menadžera kojima je Bonačić stao na žulj, nije važno. Važno je da unutar ove sredine postoje neki mladi ljudi, skrivajući se iza navijačkih skupina i klubova, koji su spremni ubiti, zapaliti, masakrirati, uništiti, poniziti... kao zadnji barbari.

Badava će dvojica zanesenjaka Vlatko i Zorko sanjati u Kući nogometa i kovati planove, sjedeći u toj zgradi kao na Olimpu, ne znajući jasno što se događa na zemlji. A na zemlji vlada kaos koji će sve uništiti. Zar se igrači moraju bojati da ih razulareni navijači ne izvade iz auta i ne masakriraju, zar šefovi klubova moraju davati novac navijačima i stavljati ih u Uprave, zar treneri moraju biti pretučeni, a predsjednici klubova napadnuti ako iziđu u restoran? Ako žele da se takvo stanje nastavi, neka i dalje budu kukavice. Zajedno s represivnim aparatom moraju stati na kraj i javno se oduprijeti huliganima, koje su proizveli upravo oni sami svojim kukavičkim i snishodljivim ponašanjem. Te su huligane često koristili kad su im trebali da poraze protivnike. Mamić, Šimac, Ježić, Grgić... kao i druge njihove kolege, trebaju čvrsto stati uz policiju, napraviti pritisak na Vladu da se izglasa rigorozni zakon o navijačima i sve one koji rade zulum strpati u zatvore. Bez imalo hrabrosti u upravama klubova i Vladi, mira u Hrvatskoj neće biti. Pitanje je samo tko će biti sljedeći Luka Bonačić?