žuntrašnjost helikoptera u izradiPredsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Ivo Sanader na raspolaganje će dobiti dva potpuno obnovljena, luksuzna i u svijetu raritetna primjerka helikoptera MI-8 MTV u VIP verziji koji se trenutno rade u Zrakoplovno-tehničkom zavodu u Velikoj Gorici.

Prvi preuređeni helikopter MI-8 MTV oznake H-253, u travnju će biti isporučen Vladi Republike Hrvatske, odnosno premijeru Sanaderu, dok će nešto kasnije biti završeno preuređenje i drugog helikoptera, oznake H-254, namijenjenog predsjedniku Mesiću. Inače, helikopteri MI-8 koriste se već desetljećima u oružanim snagama diljem svijeta za prijevoz vojnika i ranjenika, traganje i spašavanje, a VIP verzija je prava rijetkost.

Prošlog je tjedna Nacionalova ekipa, prva u Hrvatskoj, imala priliku prisustvovati radovima na oba helikoptera u jednoj od remontnih hala Zrakoplovno-tehničkog zavoda u Velikoj Gorici. Skupocjeni mahagoni i prvoklasna kožna sjedala u unutrašnjosti helikoptera s vrhunskom video i audio tehnologijom, telefonom, kuhinjom i sanitarijama u potpunosti će odudarati od vanjštine helikoptera starog 20-25 godina. Zanimljivo je da su svi materijali u unutrašnjosti helikoptera u potpunosti nezapaljivi, čak i tepisoni. Dodatna izolacija od visokokvalitetnih poliamida, također nezapaljiva, smanjit će buku motora u unutrašnjosti, a ugodnom putovanju predsjednika i premijera pridonijet će i ugradnja klimatizacijskog uređaja. Predsjednik države i premijer imat će na raspolaganju posebno izdvojen radni stol s kožnim foteljama i telefonom uz već postojeća bočno postavljena kožna sjedala za suradnike, kao i mini-bar. U helikopter se ugrađuju i skupocjene haniko obloge ultralake i nezapaljive pregrade.

Zaposlenici Zrakoplovno - tehničkog zavoda, koji je specijaliziran za remont i održavanje zrakoplova i helikoptera, već neko vrijeme rade na potpunoj obnovi unutrašnjosti dvaju helikoptera koja podsjeća na unutrašnjost vladinog zrakoplova Challenger 604. Troškovi su strogo čuvana tajna i nitko nam u ZTZ-u nije htio nešto više o tome reći, ali smo neslužbeno u MORH-u doznali kako cjelokupan posao po jednom helikopteru stoji milijun kuna. Sve do sada u javnosti nije bilo poznato da su oba helikoptera bila na korištenju i tijekom 90-ih, za vrijeme mandata prvog hrvatskog predsjednika dr.Franje Tuđmana, a prvi strani državnik koji je letio u jednom od njih, bio je turski predsjednik Sulejman Demirel koji je u srpnju 1995. posjetio Tuđmana na Brijunima. Drugi VIP helikopter pojavio se krajem 90-ih za potrebe Vlade Republike Hrvatske i malo je korišten. Oba su helikoptera u potpunosti remontirana prošle godine zajedno s osam drugih helikoptera MI-8 MTV-1 uz pomoć ukrajinskih stručnjaka i u suradnji sa ZTZ-om, a vrijednost ugovora bila je 5,4 milijuna američkih dolara.
Reakcije ruskih proizvođača helikoptera MI-8 prigodom nedavna posjeta Zrakoplovno-tehničkom zavodu u Velikoj Gorici pokazale su koliko su rijetki ovakvi primjerci helikoptera u svijetu. Rusi su priznali kako su i oni imali sličnih pokušaja, ali nijedan tako uspješan kao ovaj u Velikoj Gorici. Kako bi pokušali što više doznati o hrvatskim VIP verzijama MI-8, odmah poslije Rusa, u Veliku Goricu došli su i predstavnici ukrajinske tvrtke AviaBaltika kojoj je bugarska vlada povjerila posao izrade VIP verzija helikoptera MI-8.

Za ovaj hrvatski proizvod u Rusiji će se vjerojatno zainteresirati i gubernatori ruskih pokrajina, s obzirom da moraju prevaljivati velike udaljenosti između pojedinih pokrajina i središnjih državnih tijela u Moskvi, a putovanja znaju biti vrlo neudobna i zamorna.

Ruski suradnici zamolili su uvid u dokumentaciju ovih helikoptera, ali su, umjesto toga, dobili poziv da prenamjenu ruskih helikoptera u VIP letjelice prepuste ZTZ-u u Velikoj Gorici, jer će ZTZ uskoro postati u potpunosti komercijalna tvrtka s poslovanjem na tržišnim principima, odnosno neće više djelovati kao tvrtka u sklopu MORH-a i oružanih snaga. Takva organizacija i ustroj u sklopu oružanih snaga onemogućavala je ZTZ-u sklapanje unosnih poslova na svjetskom tržištu, jer je sva njegova djelatnost dosad bila usmjerena samo na potrebe hrvatskih oružanih snaga. Nacional doznaje kako će ZTZ postati trgovačko društvo u 100 postotnom vlasništvu države, po uzoru na državnu agenciju «Alan» d.o.o.
Država je spremna po švicarskom modelu Zavod izdvojiti iz oružanih snaga i pretvoriti ga u društvo s ograničenom odgovornošću, kako bi, pored vojnog programa održavanja zrakoplovstva, u Zavod na održavanje mogli dolaziti i civilni zrakoplovi generalnog zrakoplovstva. Dosad se Zavod vodio kao vojna pošta, pa je približno stotinjak motornih klipnih zrakoplova u civilnom vlasništvu popravak i održavanje obavljalo izvan Hrvatske, ili se snalazilo u priručnim i improviziranim hangarima.

Odbačena su sva nagadjanja i mogućnosti da dio prostora Zavoda, hale i infrastruktura na izvrsnoj lokaciji budu s vremenom pretvoreni u skladišta i objekte slične namjene. Pretpostavljalo se kako će buduća autocesta Zagreb-Sisak, te razvoj i proširenje zagrebačke zračne luke u blizini Zavoda biti izvrsna prilika za dolazak potencijalnih ulagača koji bi prepoznali značaj spomenutih projekata i lokaciju Zavoda s 300-ak zaposlenika i pretvorili ga u skladište.
U MORH-u je ocijenjeno kako ZTZ u Velikoj Gorici, s obzirom na dolazak novih školskih zrakoplova za početnu obuku vojnih pilota, potom 15 novih helikoptera MI-17 na ime ruskog klirinškog duga, najavu kupnje borbenih zrakoplova do 2010, te potpuno neiskorištenu komponentu održavanja civilnih zrakoplova, ima vrlo dobru perspektivu, a to je pokazala i stručna studija. Na temelju takve studije, 27. veljače 2006. ministar obrane Berislav Rončević potpisao je dokument kojim se potvrđuje zaključak povjerenstva i upućuje se hrvatskoj Vladi kao prijedlog da se ZTZ izdvoji iz sustava MORH-a. Neslužbeno doznajemo kako je Rončević u samo godinu dana tri puta posjetio ZTZ kako bi sa stručnjacima osmislio projekt samostalnog nastupa ZTZ-a na svjetskom tržištu. Inače, ZTZ raspolaže vrlo stručnim ljudskim potencijalom koji su još u vrijeme bivše JNA radili na popravcima i održavanju domaćeg ratnog zrakoplovstva, ali i ratnih zrakoplovstava Libije, Egipta, Saudijske Arabije, Iraka i niza drugih zemalja, a u to vrijeme je u Zavodu bilo zaposleno 1300 ljudi. U trenutku raspada bivše države, ZTZ je imao ugovorene poslove vrijedne 35 milijuna američkih dolara koji zbog ratnih okolnosti nikad nisu ostvareni.

Sve dosad, ZTZ je djelovao kao vojna pošta u sustavu obrane i nije mogao poslovati na tržišnim principima, odnosno morao je odbijati vrlo vrijedne poslove iz inozemstva. Nacionalovi sugovornici ističu kako je ZTZ još 2000. propustio veliku priliku za razvoj i tehnološki napredak. Tada je izraelska tvrtka «Elbit» bila blizu zaključenja ugovora o modernizaciji hrvatskih MIG-ova, a njihov vijek trajanja je takvom modernizacijom bio predviđen do 2010.
Zauzvrat, kao dio ugovora, Izraelci su bili spremni u Veliku Goricu dovesti cjelokupnu tehnologiju koja bi Zavodu osigurala poslove na održavanju civilnih i vojnih zrakoplova iz cijele regije.

Međutim, bivši ministar obrane Jozo Radoš odustao je od tog ugovora, a posljedice toga osjećaju se i danas. MIG-ovi nisu modernizirani, više su na zemlji nego u zraku, a Radoševa nasljednica, Željka Antunović, morala je učiniti neki pomak i barem kozmetički dotjerati MIG-ove u Rumunjskoj, jer je ZTZ zbog propuštenog posla s Izraelcima u tehnološkom smislu zaostajao i nije mogao učiniti potrebnu modernizaciju u Hrvatskoj, a njegovi zaposlenici su zbog gubitka važnih poslova, a time i malih plaća pokretali i štrajkove.

Drugi put, na sličan način, ministrica obrane nije dozvolila Zavodu da obavlja poslove vezane uz hidrauliku Pilatusovih zrakoplova, unatoč iskazanoj želji čelnih ljudi švicarske tvrtke. Šteta je još i veća ako se uzme u obzir da u Europi postoje samo dva tzv. hidrostola, a jedan od njih je u Velikoj Gorici - vrijedan 25 milijuna kuna i još uvijek neuporabljivan. Na isti način odbijen je posao izrade 100 bespilotnih letjelica 2002. za potrebe Narodne Republike Kine. Zbog mogućnosti da ZTZ postane trgovačko društvo, veliki interes za suradnjom pokazale su priznate svjetske tvrtke s područja zrakoplovstva kao što su «Bombardier», «Sagem» i «Pilatus». Očekuje se da bi ZTZ već najesen mogao dobiti posao modernizacije tri zrakoplova tipa Canadair iz inozemstva, naravno, samo u slučaju da hrvatska Vlada konačno donese odluku o izdvajanju ZTZ-a iz oružanih snaga. Ponovno pokretanje ZTZ-a na tržišnim principima vratit će, između ostalog, i klijente s Bliskog Istoka, prvenstveno Libiju.

U veliki posao zaposlenici Zavoda trebali bi biti uključeni, između ostalog, i dolaskom školskih zrakoplova za početnu obuku pilota, krajem ove ili početkom iduće godine. Kako neslužbeno doznajemo u MORH-u, u ovogodišnjem proračunu predviđena su financijska sredstva za kupnju 8 školskih zrakoplova za početnu i selektivnu obuku novih pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a očekuje se i skoro raspisivanje natječaja. MORH smatra da tvrtka koja pobijedi na natječaju mora prepustiti Zavodu potpuno održavanje zrakoplova koji će ući u sastav oružanih snaga.

Kako su nam rekli u MORH-u, svi resursi za dosadašnji zrakoplov za početnu obuku UTVA-75 istekli su i zrakoplov ove godine odlazi u povijest, a ideja o kupnji novih školskih zrakoplova stara je već godinama, a time i njegovi tehničko-taktički zahtjevi. UTVA - 75 je bio niskokrilni zrakoplov dvosjed, metalne konstrukcije. Prvenstveno je bio namijenjen osnovnoj obuci vojnih pilota i rezervnih časnika na Zrakoplovnoj vojnoj akademiji u Zadru (za vrijeme bivše SFRJ), obuku civilnih pilota, vuču jedrilica u aeroklubovima i tome slično.

Pored toga, koristila ga je i TO SFRJ kao laki borbeni avion, izviđački i avion za vezu. Rad na projektu ovog aviona započinje u prvoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća, suradnjom Instituta Strojarskog fakulteta, Zrakoplovno-tehničkog instituta, Prve petoletke i UTVA-RO Tvornica Aviona Pančevo. Prvi prototip zrakoplova UTVA-75 poletio je 19. svibnja 1976.

Četiri godine poslije, 1980, započinje njegova operativna uporaba u zrakoplovnoj vojnoj akademiji u Zadru . U Domovinskom ratu UTVA-75 korištena je za obavljanje različitih zadataka u skladu s "partizanskim" načinom ratovanja.
Kad je riječ o novim zrakoplovima koji trebaju doći ove godine, u MORH-u kažu kako nisu toliko bitni početni troškovi zrakoplova prilikom kupnje koliko troškovi kroz slijedećih 10-15 godina. U igri je nekoliko zrakoplova, i to češki Zlin-242, talijanski «Aermacchi F-260, austrijski «Diamond Aircraft» s DA-20 C1 «Falcon», te njemački «Grob-120». Neslužbeno smo doznali kako se traži zrakoplov metalne konstrukcije s mogućnošću potpunog akrobatskog letenja. Uzmu li se u obzir ti zahtjevi, odmah je vidljivo da se DA-20 C1 i Grob 120 ne uklapaju u tražene okvire jer su izrađeni u potpunosti od kompozitnog materijala.

Međutim, ove su zrakoplove za početnu obuku pilota odabrale Zrakoplovna vojna akademija američke vojske i Kraljevsko ratno zrakoplovstvo Velike Britanije jer su promijenili filozofiju pristupa početnom letenju, čemu je doprinio i revolucionarni razvoj industrije zrakoplova bazirane na kompozitnim materijalima na čemu se danas temelji i gradnja Boeinga 787 i Airbus-a 380.

Talijanski Aermacchi F-260 svjetski je poznat zrakoplov za početnu obuku i trenutno ga u tu svrhu koriste oružane snage tridesetak zemalja. Proizvedeno je približno tisuću zrakoplova toga tipa, od čega je približno 600 raspoređeno u vojskama diljem svijeta.
MORAVAN - AEROPLANES češka je tvrtka poznata po proizvodnji zrakoplova Zlin 242. Od svojih osnutaka do danas, Česi su proizveli 5600 zrakoplova, a zrakoplov Zlin 242 nalazi se u sastavu oružanih snaga više od dvadesetak zemalja uključujući Sloveniju, Makedoniju, Češku, Poljsku, Slovačku, Kubu, Indiju itd.

Njemački «Grob» također je u cjelosti napravljen od kompozitnog materijala, kao i Diamondova Katana DA-20 C1, ali to nije bila prepreka da ga za početnu obuku odabere Kraljevsko zrakoplovstvo Velike Britanije. Očito će se i dosadašnji tehničko-taktički zahtjevi hrvatskog vojnog zrakoplovstva morati prilagoditi svjetskim iskustvima najmoćnijih zračnih snaga.
Dolaskom zrakoplova generalnog zrakoplovstva u sastav oružanih snaga i njihovim održavanjem u Zrakoplovno-tehničkom zavodu u Velikoj Gorici, što će rezultirati dodatnim tehnološkim iskorakom i usvajanjem novih znanja svih zaposlenika Zavoda, otvorit će se i mogućnost za daljnji razvoj i popularizaciju generalnog zrakoplovstva u Hrvatskoj, jer će vlasnici takvih zrakoplova moći sve potrebne i certificirane radove na održavanju moći napraviti kod ovlaštenog servisa u Velikoj Gorici. U praksi, Zavod bi trebao kroz neko vrijeme postati regionalni servisni centar u ovom dijelu Europe koji će svim vlasnicima takvih zrakoplova uštedjeti i vrijeme i novac koje uobičajeno troše u europskim centrima izvan Hrvatske.

>email to:Eduard Sostaric