Dean ŠošaNekako mi se čini da možda baš i nisam u stanju objektivno prosuditi je li "Brižni vrtlar" dobar film ili nije. Naime, neposredno prije gledanja djelca uglednog brazilskog redatelja Fernanda Meirellesa ("Božji grad"), snimljenog prema romanu Johna Le Carréa, napokon sam pročitao Le Carréov roman, objavljen u Hrvatskoj pod nepotrebno drukčijim naslovom "Gorki lijek". Pri ocjenjivanju vrijednosti nekog filma ne bismo se, naravno, smjeli obazirati na njegov odnos prema književnom predlošku, ali gledajući Meirellesov film, Le Carréov roman jednostavno nisam mogao izbaciti iz glave. Htio - ne htio, gledatelj kojemu je poznat literarni predložak, pogotovo ako mu se sviđa, filmskoj ekranizaciji pristupa ispunjen predrasudama, priželjkujući da redatelj ispuni očekivanja koja nipošto nije dužan ispuniti, jer stvara umjetničko djelo posve neovisno o bilo kojem drugom, pa tako i predlošku. Ipak, pokušavajući razmišljati o filmu neovisno o romanu, mogu iskazati djelomično nezadovoljstvo Meirellesovim novim ostvarenjem jer ne ispunjava jedno jedino očekivanje koje je bio dužan ispuniti, a koje nema veze ni s kakvim predrasudama: dosezanje kreativnih dometa vrhunske Le Carréove proze.

A oni nisu mali. Od 1961. do danas Le Carré je ispisao neke od najzanimljivijih stranica literature 20. stoljeća. Posvetivši se gotovo beziznimno žanrovskoj literaturi, špijunskim romanima, odabrao je vječito teži put, put koji nekada donose veliku zaradu, ali gotovo uvijek i prijekor konzervativne književnoteoretičarske vrhuške kojoj je prosječna egzistencijalistička drama ili zaumna pjesma uvijek zanimljivija od najboljeg špijunskog romana. Pritom valja reći da le Carré nikada nije robovao ni žanrovskim ni drugim konvencijama, a ako i jest, onda ih je sam izmislio. Riječ je o piscu snage Tolstoja, Flauberta, Dostojevskog ili bilo kojeg klasičnog pripovjedača, psihološkom realistu koji se koristi modelom špijunske proze jer ga osim unutarnjih svjetova njegovih likova zanima i onaj vanjski, odnosno mjesto pojedinca u društvu i mehanizmi koji njime upravljaju. Njegovi najbolji romani "Dečko, dama, kralj, špijun", "Plemeniti đak", "Smileyjevi ljudi" ili "Savršeni špijun" zahvaćaju svijet sredine 20. stoljeća onako kako su prethodno stoljeće zahvaćali spomenuti realisti. Povijest romana još uvijek ne zna što bi s ovakvim piscem, koji se ne može uvrstiti u neki bezvezni književni pravac poput, primjerice, francuskog "novog romana". Fernando Meirelles dobro je pročitao Le Carréa, osjećaj koji imate gledajući njegov film sličan je onom pri čitanju romana. Nažalost, samo u fragmentima, jer Meirellesov film "pada" na dvjema vrlo važnim stvarima, zbog čijeg je detektiranja nužno zaviriti u roman, koji s njima nema nikakvih problema. Prva je didaktičnost a druga upitan redateljev stil, po mom sudu neadekvatan ovakvoj priči.

Le Carréov "Brižni vrtlar" priča je o tajnovitoj smrti supruge nižerangiranog britanskog diplomata u Keniji, mlade i seksualno privlačne žene koja se bavila humanitarnim radom, istražujući usput zajedno s crnim liječnikom, za kojeg su svi mislili da je njezin ljubavnik, muljaže udruženih farmaceutskih korporacija, britanskih tajnih službi i lokalnih vlastodržaca. Priča o pokojnoj Tessi Quayle, ispričana je većim dijelom u obliku potrage njezina muža, samozatajnog sredovječnog nevažnog diplomata i vrtlara, za razlozima njezine smrti, te još više razlozima zbog kojih su se njih dvoje u posljednje vrijeme udaljili jedno od drugoga. Izraženije nego ikad, Le Carré svojim romanom nastoji nešto poručiti, ukazati na velike društvene probleme i pokvarene temelje na kojima počiva suvremeno društvo. Za razliku od pisca koji "pripovijeda" vrlo suptilno, znajući da umjetnost ne smije eksplicitno zagovarati nikakve teze, jer inače nije umjetnost, Meirelles agitira vrlo otvoreno. U njegovu filmu slanje poruka dominira nad svim ostalim (brojnim) razinama priče, od kojih je u romanu ipak najfascinantnija ona ljubavno-erotska.

Drugi je problem Meirellesova filma agresivni vizualni stil simboliziran stalnom uporabom kadrova snimljenih iz ruke i frenetičnim montažnim ritom koji neugodno asocira na MTV i filmove Olivera Stonea. Takav stil možda se može opravdati željom scenarista i redatelja da u dvosatni film uvrste što više epizoda iz opsežnog romana, ali čini se da bi im bilo pametnije da su dio materijala izbacili, pa se pošteno posvetili onome što je ostalo. Ovako, kamera, montaža i glazba pretjerano skreću pažnju s priče na same sebe, a Meirelles, režući kadrove gdje god i čim stigne, ne uspijeva pošteno pokazati ni bijedu Afrike, ni erotičnost Tesse, ni moralno posrnuće Sandyja, ni plemeniti karakter brižnog vrtlara Justina Quaylea. Meirelles robuje estetici koja je odlično funkcionirala u njegovu prethodnom filmu, "Božjem gradu", ali kojoj u "Brižnom vrtlaru" nema mjesta, pa od velike priče ostaju samo male glavne koordinate. Srećom, želite li uživati u cjelovitoj i predivnoj priči o ljudima, ljubavi, politici i upravljanju državom, tu je Le Carréova knjiga. A njemu se, inače, Meirellesov film itekako svidio!

DISCOVERY

DVD+VHS

The Constant Gardener, brit.-njem. drama, 2005. R: Fernando Meirelles GL: Ralph Fiennes, Rachel Weisz, Hubert Kounde, Danny Huston, Bill Nighy

FILM: 3

DVD: 2

DAMA I SKITNICA
CONTINENTAL FILM
DVD+VHS
"Dama i skitnica" film je iz kategorije "Snjeguljice", "Bambija" i "Slonića Dumba", dakle jedan od najboljih Disneyjevih dugometražnih crtića. Ne zna se što je bolje - fascinantna animacija, dirljiva ljubavna priča, odlično postavljena granica ljudskog i životinjskog svijeta ili sjajne pjesme Sonnyja Burkea i Peggy Lee. Film bi možda bio i bolji da je Disney dopustio animatorima da ubiju psa Trustyja/Vjerana na kraju priče, no nakon iskustva s traumama koje je kod klinaca izazivalo gledanje smrti Bambijeve majke, nije mu bilo do usmrćivanja likova, pa je u završnici nesretni pas umjesto u vječnim lovištima završio u gipsu. Ipak, film je i bez toga predivan. Sinkronizacija na hrvatski također zaslužuje peticu.

Lady and the Tramp, am. crtić, 1955. R: Clyde Geronimi, Wilfred Jackson, Hamilton Luske
GLASOVI: Nataša Dorčić, Hrvoje Klobučar, Ivica Zadro, Ljubomir Kerekeš
FILM: 5
DVD: 5

PAKLENI POSLOVI 2
Blitz
DVD+VHS

Prije gledanja "Paklenih poslova 2", filma fascinantne ali prilično komplicirane radnje, morate se naoružati strpljenjem, možda i ispisom nekog kratkog sadržaja s interneta. Ipak, kad jednom pohvatate konce radnje i zapamtite likove, trud vam će se itekako isplatiti - drugi "Pakleni poslovi" dostojan su nastavak, odnosno "prequel" jednog od najboljih krimića posljednjih godina. Priča dvojke vraća se desetak godina unatrag i prati genezu egzistencijalne krize glavnih junaka koja vrhunac doseže u jedinici. Osim dubinama egzistencije glavnih junaka i studijom kriminala, redatelji Andrew Lau i Alan Mak stižu se diskretno pozabaviti i prelaskom Hong Konga iz britanskih u kineske ruke. Valja se nadati da će distributer na DVD-u uskoro objaviti i treće "Paklene poslove".

Mou gaan dou II, hongk. krimić, 2003. R: Andrew Lau, Alan Mak GL: Edison Chen, Shawn Yue, Anthony Wong, Eric Tsang
FILM: 4
DVD: 2

LOVCI NA DJEVERUŠE
ISSA
DVD+VHS

Redatelj filma "Lovci na djeveruše" David Dobkin i njegovi scenaristi većim dijelom filma opasno plešu na tankoj granici između anarhije i gluposti. U romantičnim trenucima njihov je film bliži ovoj drugoj kategoriji, ali humorni dijelovi realizirani su toliko bezobrazno i nemoralno da im je nemoguće odoljeti. Priča filma - dvojica prijatelja prijevarama se ubacuju na bezbrojna vjenčanja i zavode raznježene uzvanice - uistinu nagovještava banalnu zahodsku komediju, ali Dobkinov film puno je više od toga. Redateljev talent za geg i anarhoidnost koju pušta s lanca u najzabavnijim prizorima filma, dobrodošla su osobina u doba kad je anarhija prije sinonim za šlamperaj hollywoodskih komedija negoli autorsku orijentaciju tamošnjih komediografa.

Wedding Crashers, am. romant. komedija, 2005. R: David Dobkin GL: Owen Wilson, Vince Vaughn, Christopher Walken, Rachel McAdams
FILM: 3
DVD: 3