Joseph Blatter i Lenard Johanson našli su se na udaru europskih klubova koji traže reorganizaciju svjetskog nogometaBelgijski grad Charleroi mjesto je sudskog spora čiji bi ishod mogao imati dramatične posljedice za svjetski nogomet. Tužitelj je belgijski prvoligaš RSC Charleroi, a tuženik svjetska nogometna organizacija Fifa. Klub od Fife traži odštetu od 615.000 eura, smatrajući da je Fifa kriva što toliko nije zaradio u sezoni 2004./05. Za mogući pravni presedan zainteresirani su i drugi klubovi.

U središtu spora je 26-godišnji vezni igrač Charleroia Abdelmajid Oulmers, francuski i marokanski državljanin. Rodio se u mjestu Sidi Bouali u Maroku, ondje počeo igrati nogomet i rano stigao u Francusku. Isprva je igrao za klub useljenika iz Sjeverne Afrike, potom za nižerazredni Besançon, a kao 20-godišnjak 1998. je pristupio je prvoligašu Lensu. Nakon dvije godine otišao je u nižerazredni Wasquehal, a 2002. vratio se u Lens. U pola godine nije odigrao ni jednu utakmicu za prvu momčad pa je prešao u Amiens, a u lipnju 2003. u belgijski Charleroi, gdje je zabio i nekoliko golova. Tako je, relativno kasno, privukao i pozornost selektora marokanske reprezentacije, koji ga je pozvao na prijateljsku utakmicu 17. studenoga 2004. protiv Burkine Faso u sklopu priprema za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. U toj utakmici Oulmers je ozlijedio gležanj, morao je na operaciju, osam mjeseci bio je izvan terena, pa ne samo da nije ušao u marokansku reprezentaciju nego nije mogao igrati niti za svoj belgijski klub do kraja sezone.

Uprava Charleroia tvrdi da je klub zbog toga bio jako oštećen. U prošloj sezoni tom starom belgijskom klubu, koji nikad nije osvojio ni prvenstvo ni kup, a najbolji plasman posljednjih desetljeća bilo je četvrto mjesto 1994., koji je i ispadao iz prve lige, napokon je krenulo pa su se u upravi nadali vrhu prvenstvene tablice i nekom europskom natjecanju. Na kraju im to nije uspjelo, bili su tek peti sa zaostatkom od šest bodova iza četvrtoplasirane momčadi. U upravi su bili uvjereni da bi bolje prošli da je Oulmers igrao cijelu sezonu, a da su njega bili lišeni isključivo zbog nepravednih Fifinih propisa.

Prema Fifinim pravilima nogometni klubovi dužni su svoje igrače puštati na službene utakmice njihovih nogometnih reprezentacija - utakmice svjetskih i kontinentalnih prvenstava, kvalifikacija za ta prvenstva te prijateljske utakmice prema Fifinu kalendara u sklopu priprema za ta natjecanja. Fifa određuje i kalendare natjecanja, kad će se održati SP i kontinentalna prvenstva, kad će se igrati kvalifikacije, te na datume određene za te utakmice svi igrači, neovisno o klubovima za koje igraju, moraju biti slobodni da nastupe za nacionalne reprezentacije. I prijateljska utakmice između Maroka i Burkine Faso, na kojoj se Oulmers ozlijedio, igrala se u sklopu Fifina kalendara.

U Charleroiu stoga smatraju da je Fifa odgovorna što je klub ostao bez tog igrača i procjenjuju da im je zbog neigranja Oulmersa izmakla mogućnost da uđu u europska natjecanja, što znači da je Fifa kriva što je klubu izmakla i zarada od tih natjecanja. U klubu su izračunali da su igrajući u nekom europskom natjecanju mogli zaraditi 615.000 eura pa toliko traže od Fife.

Sportski komentatori procjenjuju da Charleroi ni s Oulmersom ne bi ostvario svoje europske ambicije, jer to nije igrač takvog formata. Pravnici, međutim, tvrde da je bitno načelo: Oulmers je igrač Charleroia, ali klub ne može njime i drugim igračima raspolagati kako mu odgovara, jer Fifa ima pravo oduzeti igrača klubu prema svom kalendaru i prepustiti ga reprezentaciji. Ako se igrač ozlijedi pa ne može igrati za klub, nacionalni nogometni savez ne snosi nikakve posljedice, nego se klub mora brinuti za njegovo ozdravljenje, a igrač ne može igrati klupske utakmice. Klub višestruko gubi: ako se ozlijedi važan igrač, postiže lošije rezultate, ne napreduje u viši stupanj natjecanja, ima manje gledatelja, manji je i interes za televizijske prijenose njegovih utakmica.

Veliki europski klubovi, gdje igraju najveće nogometne zvijezde, smatraju da to nije pravedno. Zbog toga su 2000. osnovali udrugu G14 sa sjedištem u Bruxellesu, a registrirana je kao interesna grupa i pri Europskoj uniji. Tada joj je pristupilo 14 klubova, Real Madrid, Milan, Ajax, Liverpool, Juventus, Bayern, Inter, Barcelona, Manchester Utd., Borussia Dortmund, PSV, Porto, Marseille i Paris Saint Germain. Dvije godine potom pridružili su se Arsenal, Bayer Leverkusen, Lyon i Valencia, pa sada grupa ima 18 članova. Zbog reputacije i dosadašnjih uspjehe tih klubova ta je grupa vrlo utjecajna.

Već godinama ta grupa zahtijeva od Fife da promijeni politiku i unutarnju organizaciju, da prestane dominacija nacionalnih federacija, a veću ulogu dobiju klubovi. Fifa je 1904. stvorena kao asocijacija nacionalnih saveza. I danas ima hijerarhijsku strukturu utemeljenu na nacionalnim savezima. Tijela u kojima su predstavnici tih saveza zajednički donose odluke koje Fifa potom prenosi na nacionalne saveze, a oni na klubove. Klubovi ne mogu izravno komunicirati s Fifom, nego samo preko svojih nacionalnih saveza. Vodeći klubovi htjeli bi izravno utjecati na odluke Fife, koja bi trebala početi respektirati interese klubova.

Dosad takvi zahtjevi nisu nailazili na razumijevanje Fife, ni njene europske podružnice Uefe, pa su klubovi iz G14 odlučili pojačati pritisak, a za to su iskoristili sudski proces što ga je pokrenuo Charleroi. Iako Charleroi nije član G14, a i objektivno je u mnogo nižoj kategoriji klubova - trenutačno je u sredini tablice ionako osrednjeg belgijskog prvenstva - grupa G14 podržava tužbu Charleroia i na procesu se pojavljuje kao zainteresirana strana, agitira za Charleroi i u institucijama EU te najavljuje da će i drugi klubovi pokrenuti slične tužbe protiv Fife, ne samo zbog ozlijeđenih igrača, nego i tužbe protiv samog načela da igrači moraju biti pušteni za utakmice reprezentacija, što ograničava komercijalno djelovanje klubova.

G14 tvrdi da je ovo suđenje ozbiljno upozorenje Fifi, koja probleme može izbjeći samo pregovorima s grupom G14, prihvati li njene prijedloge o reorganizaciji svjetskog nogometa. Zahtjevi se ne odnose samo na odlazak nogometaša na utakmice i pripreme nacionalnih reprezentacija. G14 traži da u središtu Fifine brige više ne budu reprezentacije nego klubovi, da se smanji broj reprezentativnih termina, a poveća broj klupskih termina, da se prošire klupska natjecanja na teret reprezentativnih i proširi Liga prvaka.

Klubovi traže i materijalnu naknadu za ustupanje reprezentativaca i dio profita od svjetskih i europskih prvenstava. Podsjećaju da svjetska prvenstva donose golem profit - SP u Japanu i Sjevernoj Koreji donijelo je profit od 258 milijuna dolara, a klubovi od toga nisu dobili ništa iako su ga stvorili njihovi igrači - pa zahtijevaju da se to promijeni već do SP-a u Njemačkoj. Traže i da Fifa počne plaćati odštete za ozlijeđene igrače, bilo izravno, bilo financirajući osiguranje. Ima naznaka da bi klubovi iz G14, ne budu li usvojeni njihovi zahtjevi, mogli istupiti iz Fife i organizirati vlastitu ligu prvaka.

U Fifi su ogorčeni tim zahtjevima te su oštro odgovorili na kongresu Uefe u Budimpešti. Fifa smatra neprimjerenim što je Charleroi pokrenuo postupak pred sudom, jer je pravilo da se sporovi unutar organizacije rješavaju u nogometnim institucijama. Fifa smatra da vodeći klubovi mogu utjecati na djelovanje Fife preko svojih nacionalnih saveza, ali oni već u nacionalnim savezima nailaze na otpor, jer se nacionalni savezi skrbe za sve klubove, a ne samo za najbogatije. U Fifi kažu da su veliki klubovi lakomi i misle samo na novac, a ne na ukupni interes svjetskog nogometa, te da dugoročno rade protiv samih sebe. Istina je da se na svjetskim prvenstvima zaradi veliki novac, ali sav taj novac odlazi nacionalnim savezima, a Fifa ništa ne zadržava za sebe jer je neprofitna organizacija. Nogometni savezi tim pak novcem unapređuju nogomet u svojim zemljama, i u manjim klubovima, pa šireći nogometnu bazu pridonose razvoju mladih igrača od kojih oni najdarovitiji završe u velikim profesionalnim klubovima, koji za njihov razvoj najčešće nisu dali ništa.

Prekine li se takvo financiranje nogometnih saveza, nogomet će stagnirati, a od toga će na kraju štetu imati i sami veliki klubovi. U Fifi kažu da se moraju brinuti o 207 nacionalnih nogometnih saveza i šest kontinentalnih asocijacija, a ne samo za 20-ak vrhunskih europskih klubova.

U Budimpešti su se čule teške riječi na račun vodećih klubova, čak i prijetnje na njihov račun. Pokrenuta je inicijativa da se sankcionira svaki pokušaj rušenja autoriteta Fife i Uefe. Zaprijetit će se izbacivanjem iz europskih natjecanja svakog kluba koji pokuša narušiti autoritet Uefe, čak je predloženo da se u ta natjecanja puste samo klubovi koji se obvežu da će poštovati odluke Fife i Uefe. Britanski novinski komentatori, kritični prema G14, čak predlažu da Fifa proširi kalendar reprezentativnih natjecanja i održava SP i EP svake dvije umjesto svake četiri godine. Tako bi se smanjilo značenje klupskog, a povećalo značenje reprezentativnog nogometa, što bi populariziralo nogomet.

G14 izazvao je razdor i među klubovima. Neki poznati europskih klubovi kritizirali su djelovanje te grupe. Predsjednik engleskog Evertona Keith Wyness rekao je da je djelovanje G14 uskogrudno i sebično. Neki vodeći europskih klubovi nisu pristupili toj grupi, niti to namjeravaju, kao Chelsea.

Dosadašnji predsjednik Uefe Lennart Johannson obzanio je da bi zbog G14 mogao odgoditi odlazak u mirovinu: "Iako bi mi bilo drago da nastavak svojih dana provodim pecajući, neću dopustiti da se uništi ono što sam radio posljednjih 19 godina." I Michel Platini, nekadašnji francuski nogometni as koji ima velike izglede da naslijedi Johanssona na čelu Uefe, napao je G14: "To su klubovi koje motivira samo zgrtanje novaca, a zanemaruju širi interes. Danas je sve u novcu pa mi se čini da su se u sportu izgubile sve vrline."

Izvršni direktor Manchester Uniteda David Gill izjavio je da nije točno kako G14 kani napustiti Fifu i stvoriti svoju ligu. Ali od svojih zahtjeva unutar Fife članovi grupe ne odustaju i traže razgovore. Neki pravnici procjenjuju da bi se procesom u Charleroiu mogli izboriti za neke od svojih zahtjeva, jer bi građanski sud mogao zauzeti stajalište da je neka kompenzacija u takvim slučajevima pravična, a i da propisi Fife nisu u skladu s pravnom praksom EU kad je riječ o slobodi poduzetništva i radnim pravima. Odvjetnici koji su podigli tužbu najavljuju da će otići i pred Europski sud pravde u Luxembourgu ne budu li zadovoljni presudom u Charleroiu za nekoliko tjedana.