Nije rijedak događaj u hrvatskom izdavaštvu da se izda knjiga koja nije vrijedna papira na kojem je otisnuta, ali “Tajna povijest” Joela Levyja iznimna je po tome što je uz to i opasna ako se nađe u rukama intelektualno nerazvijenih. Riječ je o najjeftinijoj mogućoj vrsti literature za ljubitelje teorija urote koja je uz to još i loše i površno istražena. Bio sam iskreno šokiran da se u bibliografiji navode neke internet stranice hostane na Angelfireu (besplatnom hostu na kojem najčešće tinejdžeri postavljaju svoje nepismene brljotine).

Možda površnost Levyjeve knjige najbolje ilustrira poglavlje “Tajni papinski poslovi 189-1503” koje zauzima čitavih deset stranica. Većina sadržaja u knjizi su, jezikom razumljivim učenicima četvrtog razreda osnovne, prepričane poznate epizode iz povijesti, u rasponu od mističnih religija starog vijeka, preko barutne urote Guya Fawkesa, projekata Ultra i Manhattan do afere Iran-Contra. Tu i tamo isprepleteni su dobro poznati događaji iz otvorenih izvora s teorijama urote, primjerice u poglavljima o Opusu Dei ili ubojstvu Johna F. Kennedyja.

Ali takvih fragmenata ima tek nekoliko, nedovoljno da zadovolje ljubitelje mističnih pseudopovijesnih narativa o tajnim znanjima. O uzbudljivim izmišljotinama koje se najčešće naziva eufemizmom “rubno”, Levy piše blijedo i nezanimljivo. Ono što preostaje tek je građa koja prosječno informiranoj osobi neće donijeti pretjerano novosti, a one ispodprosječno informirane može uvjeriti da su pojedini povijesni događaji zaista tako jednostavni i jednostrani kakvima ih Levy prikazuje.

Onima koji žele čitati smeće ovakve vrste, bolje je da potraže neku od onih knjiga po ključu Isus-je-faraon-kojeg-su-Atlantiđani-postavili-na-čelo-masonerije. Barem će se zabaviti.